Potok42

ponedjeljak, 10.10.2011.

SLAVA JUTRA

Buđenje pristiže
kao sjedinjeno nasilje
nepozvanih zvukova s ulice,
prodora neumoljive svjetlosti
kroz žmirkajuću blendu očiju i
zrnaca pijeska u suhim ustima.
Svi smo mi afrički kontinent
na kojem se sve više širi Sahara;
mladost su džungle i kiše
oko ekvatora,
a nagomilane godine
pustinjski pijesak i žeđ.

Jučer je to bio žamor učenika
na putu prema Ekonomskoj školi.
Glasno su se dovikivali,
savijenih leđa od torbi.
Jedni su jeli kifle,
većina je imala cigarete u ustima.
Djevojka, vitka kao garčinska crkva,
opsovala je
nasrtljivom jutarnjem cugeru.
Svi su žurili, uskoro će zazvoniti.
Njihov se smijeh penjao do zadnjeg kata
i budio.

Šetnja uz potok
koji razdvaja grad na dva dijela,
jutarnja studen, psi koji zatežu povodce i
ostavljaju svoj izmet po stazi.
Njihovi vlasnici vole svoje ljubimce,
jer vjeruju da su i terapija za njihovo načeto srce.
U stanu traje tv dokumentarac o istragama.
Debeli, iskusni isljednik psiholog
pred skrivenom kamerom
navlači ubojicu na priznanje.
Dat ćemo mu dovoljno užeta da se sam objesi,
komentira svoju metodu.
I tako prolazi slava jutra.