Plastično je fantastično

Kako se pripremam napisati nešto i o bioplastici i njezinom ne baš jasnom pozitivnom učinu u našim životima i okolišu, vrlo slična je priča i o biogorivima, koji se proizvode iz različitih biljaka – rekli bi uzgojina, a za uzgoj istih se koriste velike plodne površine (sve više i više), troše se velike količine gnojiva i pesticida, dakle vrlo se neekološki postupa s tim površinama, i na kraju, zbog nedostatka hrane i vode, cijena hrane raste. Dakle, hvaliti biogoriva i bioplastiku danas je sve više i više out. Progovorili i upozoravali su mnogi stručnjaci odavno, a danas to čine i političari.

Naišao sam na „svježi“ članak o kritici biogoriva i problemu koji se pojavljuje, pa ga prenosim, a uskoro ću nešto više o bioplastici.


Nužno je ponovno razmisliti o sadašnjoj politici prema biogorivima


Na gornjoj slici iz Obale Bjelokosti, iz 2008. godine, čovjek nam prikazuje Jatropha sjeme, iz kojeg se proizvodi ulje koje se koristi kao zamjena za dizel gorivo – danas poznatije kao biogorivo.

Specijalni izvjestitelj UN o pravu na hranu pozvao je u petak, 25. studenog 2011. EU da još jednom promisli o biogorivima. Tom prilikom je rekao da su u traženju alternativi štetnih fosilnih goriva od samog od početka počinjene velike greške.

"Ukoliko se u Europi bude proizvodilo više biogoriva, biti će potrebno povećati uvoz u Europu biljnih ulja" , rekao je Olivier De Schutter.

Kao što se Europska komisija priprema za objavu izvještaja o tom pitanju početkom iduće godine, UN-ov stručnjak priznao je da će se biti teško vratiti s obzirom na ogromne investicije od strane poljoprivrednika, koji su bili privučeni obećanjima o konjukturi biogoriva na tržištu.

Kad je Europska unija preuzela obavezu oproizvodnji 10% svoje energije do 2020. iz obnovljivih izbora, odnosno biogoriva, došlo je do velikih ulaganja u industrijska postrojenja za preradu, ali i u kupnju zemljišta u Africi za proizvodnju šećera ili slatkog krumpir za proizvodnju biogoriva.

"Možda ćemo morati temeljito promisliti ovu politiku", rekao je UN-ov stručnjak na press konferenciji u održanoj 25. studenog 2011. Bruxellesu.

Dužnosnici, stručnjaci i znanstvenici sve više naglašavaju na pogreške koje se čine u posljednjih nekoliko godina davanjem potpora biogorivima.

Svojevremeno nazvano kao čarobna rješenja za globalno zagrijavanje, sada se pokazuju da biogoriva "nisu učinkovit način smanjenja emisije stakleničkih plinova", rekao je UN-ov stručnjak Olivier De Schutter.

Originalni članak možete pročitati na sljedećem LINKU

Skupljajući informacije o plastici, njenom (pozitivnom) utjecaju na naše živote, na okoliš i na mnoge druge stvari, naišao sam na brošuru „Plastika – drugačiji pogled na energiju“ koju je izdala Hrvatska gospodarska komora – Sektor za industriju. Mišljenja sam da je brošura ukratko dala razumljiv i sažet pregled pozitivnog utjecaja plastike u našem okruženju, pa u nekoliko sljedećih postova prenosim zanimljive tekstove.

Ušteda energije je moguća,
plastika omogućuje rješenje.

Sve mogućnosti uštede energije još nisu iscrpljene. Postoje različiti učinkoviti i održivi načini smanjenja potrošnje energije u prijevozu ljudi i robe, grijanju, pakiranju proizvoda, a svi su nezamislivi bez plastike.

Rasprava o smanjenju potrošnje energije blisko je povezana s rastućom zabrinutošću globalnim zatopljenjem, čijim se posljedicama smatraju snažni vjetrovi, rast razine mora i promjene u vegetacijskim zonama.

Političari i predstavnici industrije nastoje iznaći način kojim bi se spomenute posljedice barem usporile. Prema Ugovoru iz Kyota, koji je prihvatila međunarodna zajednica, emisiju stakleničkih plinova iz 1990. godine trebalo bi do 2012. smanjiti za 5,2 %. Na sastanku čelnika država i vlada članica Europske unije održanom u ožujku 2007. godine dogovoreno je smanjenje emisije stakleničkih plinova u svim članicama Europske unije za 20 % do 2020.


Sve je jasno, ali do rješenja je još dug put

Dok je u nekim zemljama u svijetu emisija C02 od 1990. doista smanjena, u mnogim europskim zemljama to nije provedeno. Čak i u visoko razvijenim industrijskim zemljama trend brige za okoliš krenuo je u suprotnom smjeru.


Plastika nije gubitak energije -ona štiti okoliš

• Za proizvodnju plastike troši se malena količina sirovina. Udio nafte potrošene za proizvodnju plastike je od 4 do 6 %, dok se gotovo 90 % nafte nepovratno potroši na zagrijavanje i transport.

• Plastični proizvodi su dugotrajni, otporni na trošenje, a energija utrošena za njihovu proizvodnju uglavnom je vrlo malena.

• Preradba plastike je vrlo jednostavna i troškovno učinkovita.

• Plastika je lagana u usporedbi s materijalima kao što su staklo, metali i keramika, od kojih je i do 85% lakša. Stoga se uporabom plastike bitno smanjuje potrošnja goriva u osobnim i teretnim vozilima, vlakovima, autobusima i zrakoplovima. Osobno vozilo koje je zbog uporabe plastičnih dijelova lakše 100 kg, troši 0,6 litara manje goriva na 100 km.

• Plastika je nezamjenjiva pri izradbi solarnih ćelija, solarnih panela i vjetrenjača jer je postojana na atmosferilije, izdržljiva i udovoljava većini sigurnosnih zahtjeva.

• Dok je plastika spremnik energije utrošene za njezinu proizvodnju, energija utrošena za zagrijavanje je nepovratno izgubljena. Energiju sačuvanu u plastičnim proizvodima moguće je nanovo iskoristiti ponovnom uporabom, oporabom (recikliranjem) materijala ili utrošiti na proizvodnju energije u kogeneracijskim pogonima.

Olakšati život ljudima i opstanak prirodi.

Perilice za rublje i suđe, hladnjaci, LCD ekrani čine plastiku sveprisutnim materijalom koji se više posebno i ne zamjećuje. Plastika čini ljudski život jednostavnijim i kada se radi o kuhanju ili pranju suda. Suvremeni polimerni materijali pomažu učinkovitije upravljati vrijednim resursima kao što su energija i voda, na način koji je prije samo nekoliko godina bio nezamisliv.


Ušteda milijardi litara pitke vode

Zahvaljujući polimerijskom inženjerstvu suvremene perilice troše manje vode nego ikada prije. Plastična kadica koja okružuje bubanj potpuno naliježe i minimizira područja u kojima se može zadržavati neuporabljena voda. Dok su od 1985. do 1990. perilice trebale oko 100 litara vode za jedno pranje, suvremene perilice i sredstva za pranje pridonijeli su smanjenju potrošnje vode na 50 do 60 litara. U 24 milijuna kućanstava u Francuskoj koja rabe perilice oko 100 puta na godinu, to poboljšanje štedi najmanje 950 milijuna litara vrijedne vode za piće. Istodobno, troši se manje energije za zagrijavanje vode. U kupaonici uporaba plastične glave tuša ne znači samo imati nešto ugodno oku nego dobro riješeno prskanje može uštedjeti i do 50% vode pri tuširanju.


Smanjenje potrošnje električne energije

Osim kvalitetnije slike i uklanjanja radijacije postoji još razloga za brz uspjeh LCD i plazma televizora, koji su veoma brzo zamijenili uobičajene TV prijamnike. Kako se slika stvara na ravnom plastičnom ekranu, a ne više u velikoj cijevi, novi su televizori iznimno tanki. Takvi uređaji štede prostor i troše znatno manje energije.

Sve dosad klimatizacijski uređaji i hladnjaci smatrani su najvećim potrošačima energije u kućanstvima. Današnji hladnjaci energijskoga razreda A troše i do 50 % manje energije nego oni proizvedeni 1990. Uređaji načinjeni najsuvremenijim metodama, energijske učinkovitosti A++ troše čak 70 % energije manje. Tomu je pridonijela vrhunska plastična pjenasta izolacija. Ona zadržava hladnoću ondje gdje joj je i mjesto - i time od hladnjaka stvara prave energijski učinkovite uređaje.


Zaštita neobnovljivih izvora sirovina

Dobro je poznato da bi pretraživanje interneta bilo nemoguće bez superbrzih plastikom prevučenih širokopojasnih kabela. Mnogi ljudi možda nisu svjesni koliki je doprinos uporabe plastike trendu minijaturizacije, a time i mjerljivom smanjenju potrošnje neobnovljivih izvora sirovina. Neovisno 0 tome radi li se 0 mobilnim telefonima ili MP3 uređajima, njihova bi proizvodnja bila nemoguća bez polimernih materijala dobre kombinacije određenih mehaničkih, električnih i optičkih svojstava, koji omogućuju ujedinjavanje različitih funkcija u minijaturnom kućištu.


Plastični proizvodi za budućnost

Potencijal za primjenu polimernih materijala u kućanstvima i na radnim mjestima radi postizanja energijske učinkovitosti vrlo je velik. Tržištu se svakodnevno predstavljaju nove i zadivljujuće inovacije. Na primjer, britanski proizvođač plastičnih elektroničkih dijelova Plastic Logic Ltd. investirao je u proizvodnju elektroničkoga papira. Taj tzv. e-papir zapravo je tanko, savitljivo i energijski učinkovito plastično sučelje (e. display) koje se može rabiti kao elektroničke novine ili enciklopedija koji se mogu uređivati i mijenjati prema potrebi.

Savršena toplinska zaštita kuća i stanova.

Prosječna temperatura na Zemlji već je povišena. Emisija ugljikova dioksida (CO2, jednoga od glavnih uzroka globalnoga zatopljenja, jedva da je smanjena. Čak i u Njemačkoj oko 75 % kuća i zgrada još za zagrijavanje troši 20 litara loživa ulja po četvornome metru na godinu. Kada se dosegne smanjenje potrošnje energije za 75 %, bit će mnogo jednostavnije dosegnuti 90-postotno ili čak i veće smanjenje. Tehničke mogućnosti za takvo smanjenje potrošnje energije postoje i već su dokazane u praktičnoj primjeni. Plastična toplinska izolacija građevina bitan je element u borbi za poboljšanje energijske učinkovitosti, a njome se postiže za okoliš prijateljska okolina u kućanstvima i poboljšava kvaliteta života.


Trolitarska je kuća moguća posvuda

Kao i trolitarski automobil, tj. automobil koji troši samo tri litre goriva na 100 km, i koncept trolitarske kuće već se provodi u Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Taj koncept nije izvediv samo za nove kuće. Toplinska izolacija postojećih građevina koje za temperiranje troše znatnu količinu energije može smanjiti potrošnju plina ili loživa ulja s 20 na 3 litre po četvornome metru. Ugradnja plastičnih izolacijskih ploča debljine 20 cm na vanjske zidove, krov i podrum te postavljanje prozora načinjenih od plastičnih profila može uštedjeti energiju i time pridonijeti smanjenju emisije C02. Tzv. pasivne kuće u koje su ugrađeni prozori s izolacijskim staklima koji štede energiju, pravilna cirkulacija toploga zraka i solarni paneli troše manje od 1,5 litara loživa ulja po četvornome metru. Riječ je o investiciji koja poboljšava kvalitetu života, povisuje vrijednost građevina i brzo je isplativa.


Pogled u budućnost

Već su sagrađene i ispitane kuće koje uopće ne troše energiju za temperiranje prostora. One ne troše fosilna goriva, dakle niti plin niti loživo ulje. Dijelom je razlog tomu uporaba modernih polimernih materijala, koji će omogućiti da takve kuće budu široko raširene u budućnosti. S pomoću plastike čak i povijesno važne građevine mogu postati energijski učinkovite. Primjer je obnova 210 godina stare drvene građevine u njemačkom gradiću Babenhausenu. Zahvaljujući toplinskoj izolaciji plastičnim materijalima ta građevina danas pripada među objekte niska utroška energije.


Plastika od krova do podruma

Suvremeni plastični materijali ne primjenjuju se samo za toplinsku izolaciju.

• Plastične izolacijske ploče štite građevinu od štetnoga utjecaja atmosferilija te produžuju njezin vijek trajanja.

• Plastične cijevi za vodu, odvodnju i sustave grijanja znatno su pogodnije od uobičajenih cijevnih sustava. Proizvodnja plastičnih cijevi jeftinija je i zahtijeva manje energije. Plastične cijevi savitljivije su od metalnih, ne korodiraju i osiguravaju visoku kvalitetu pitke vode.

• Metalne cijevi za vodu oštećene kamencem mogu se popraviti prevlačenjem posebnim plastičnim prevlakama kojima se sprječavaju daljnja istovrsna oštećenja.


Prijateljsko za okoliš te energijski učinkovito stanovanje: učinkovita izolacija s pomoću plastičnih materijala doista može pomoći sniženju potrošnje energije novih i starih građevina (Izvor: BASF)

Povećanje prostora i zaštita okoliša.

Mobilnost koju omogućuju vozila ima svoju cijenu -doprinos globalnom zatopljenju i rastuće cijene goriva. Cijene goriva posljednjih godina rastu i ne vidi se u skoroj budućnosti njihovo usporavanje. U vrijeme smanjenja zaliha nafte, inteligentna i odgovorna vožnja pristup je koji će se isplatiti. Kao dodatak inovativnim tehnikama i za okoliš prijateljskom principu razvoju motora vozila, suvremeni polimerni materijali pridonose smanjenju potrošnje goriva istodobno povećavajući sigurnost i udobnost.


... i lakši

Suvremeno osobno vozilo srednje klase mase oko 1000 kg sadržava do 15%, tj. oko 150 kg plastike: vanjski dijelovi kao branici i spojnice, ploče s instrumentima i komandama, zaštita svjetala, unutarnja i vanjska obloga, sjedala i zračni jastuci, sagovi, gumeni pneumatici, brtve i brtvila, sigurnosni pojasevi, elementi prijenosa, poklopci motora i dr. Razlozi uspjeha plastike vrlo su raznoliki. Polimerni materijali mogu se oblikovati u gotovo svaki željeni oblik. Njihovom se uporabom povisuje sigurnost i udobnost. Jednostavno ih je i jeftino prerađivati. Pridonose smanjenju mase automobila i time smanjenju potrošnje goriva.


Inteligentna rješenja za veću mobilnost

Mogućnosti primjene polimernih materijala gotovo su neograničene. Načinjeni od plastike, pojedini dijelovi kao zatvarači ventila, zračni filtri i cijevi za dovod zraka mogu se sjediniti u jedan proizvod. Prije izrađivani od metala, cijevi za dovod zraka i spremnici za gorivo izrađuju se od plastike pa više ne korodiraju i jednostavnije se postavljaju te su lakši za 40 do 50%. Plastika je zamijenila staklo u suvremenim automobilima. Zaštita glavnih i kočničkih svjetala, bočni i pomični krovni prozori načinjeni su od plastike jer se time smanjuje masa, povećava sigurnost i širi raspon mogućnosti pri konstruiranju.


Na brzom kolosijeku s autobusima i vlakovima

Plastika je postala i konstrukcijski materijal za autobuse i vlakove. U usporedbi s uobičajenim vozilima, vagoni, lokomotive i autobusi načinjeni od plastike za 30 % su lakši. Time se štedi energija, ukupna investicija, prijevozna se sredstva manje troše i smanjuju se troškovi održavanja. Manja masa znači i manje opterećenje materijala, ali i brže i tiše vlakove i autobuse.


Mobilnost u budućnosti

Pri dosadašnjoj konstrukciji prijevoznih sredstava metal i plastika smatrani su suprotnim materijalima jer je uporaba jednoga isključivala drugi. Budućnost pripada hibridima, koji ujedinjuju prednosti obaju materijala u jednom elementu. Tim se pristupom povećava snaga i sigurnost proizvoda te je moguće lakše postići mnoge druge karakteristike. Masa gotovog proizvoda je za oko 40 % manja nego kada se rabe isključivo metali.


U automobilskoj industriji uočljiv je trend zamjene konvencionalnih materijala plastikom. Malena masa, velike konstrukcijske mogućnosti te sigurnosni zahtjevi osnovne su prednosti materijala 21. stoljeća. Danas plastični dijelovi u ukupnoj masi vozila imaju uštedu od 12 do 19%. (Izvor: Mercedes, BASF)

Štednja energije tijekom putovanja vodom i zrakom.

Putovanje vodom, zrakom ili u svemir s nultom gravitacijom - zrakoplovstvo, svemirska tehnika i navigacija nezamislivi su bez plastike. Dovoljan je jedan pogled na unutrašnjost zrakoplova - vrata, prozore, sjedala, unutarnje obloge, kabele ili opremu. Pri konstruiranju zrakoplova važan je svaki gram jer se minimiziranjem mase može maksimizirati brzina. Izdržljiva plastika nužna je kako bi se udovoljilo strogim sigurnosnim zahtjevima koji se postavljaju na posebno osjetljive dijelove kao što su bočna kormila, stabilizatori, osnove krila, poklopci, spojnice i pneumatici.


Airbus A380 - svjetski rekorder načinjen od plastike





Airbus A380-800 može prevesti do 855 putnika ili 555 u standardnoj verziji, što ga čini najvećim zrakoplovom na svijetu. Kompoziti ojačani vlaknima čine 25% materijala utrošenoga za njegovu izradbu. Zahvaljujući tako visokom udjelu plastike potpuno popunjen A380 može prijeći 14 800 km uz potrošnju od samo 3,3 litre kerozina po putniku na 100 km. Zahvaljujući toj mogućnosti A380 nadmašio je svoga konkurenta Boeing 747-800, koji može prevesti 390 putnika s doletom od 12200 km i potrošnjom kerozina od 4,3 litre po putniku na 100 km. S A380 postavljeni su novi standardi u zrakoplovstvu i udobnosti putnika.


Lakši, tiši i bolji za okoliš
-zrakoplov budućnosti

Razvoj A380 naznačio je nov pristup pa se očekuje kako će u budućnosti udio kompozitnih materijala u proizvodnji širokotrupnih zrakoplova dosegnuti i 40 %. Plastični trup i krila osiguravaju iznimnu izdržljivost i aerodinamičnost. Prema ciljevima iz dokumenta Vizija 2020, strateškog dokumenta Njemačkoga zrakoplovnog centra (DLR), ovi, još lakši zrakoplovi emitirat će 50 % manje C02 i 80 % manje dušika.


5 000 kW stvorenih snagom vjetra pokreće kontejnerski brod

Sljedeća generacija pokretačkih strojeva brodova za prijevoz tereta, jahti, velikih tankera i brodova za krstarenja mogla bi biti vjetrom pokretana tegleća jedra. Riječ je 0 proizvodu nazvanom SkySails, koji se sastoji od divovskoga padobrana nalik na onaj kod paraglajdera, površine do 5 000 m2. Pokretački sustav koristi vjetar koji uzdiže divovski padobran i pretvara ga u energiju kojom se brod usmjerava prema željenom odredištu. Pokretačkom snagom i do 5 000 kW dobivenom od vjetra olakšava se rad brodskoga motora te smanjuje potrošnja goriva i do 50 % u dobrim plovidbenim uvjetima. Prijateljski okolišu inovativni divovski padobran s potpuno automatiziranim sustavom kontrole načinjen je od vrlo čvrstih i na atmosferilije postojanih plastičnih vlakana.

Bolja zaštita s manje ambalažnoga materijala.

Milijuni i milijuni tona hrane i ostalih proizvoda, od četkica za zube do teških strojeva, transportiraju se od proizvođača do potrošača. Voće, osvježavajuća pića, meso i lijekovi - proizvodi su čija proizvodnja zahtijeva mnogo energije i koji moraju potrošačima biti dostavljeni u što kraćem roku bez oštećenja. Teško se može pronaći materijal toliko raznolik i pogodan za izradbu inteligentne ambalaže, istodobno prijateljske okolišu, a da može zamijeniti plastiku.

Od teških strojeva do minijaturnih proizvoda:
čarolija ambalažnoga materijala

• Tanki filmovi mase samo nekoliko miligrama ne propuštaju zrak i štite meso, voće, povrće, sir i kavu te istodobno osiguravaju da ti proizvodi svježi i zdravstveno ispravni budu dostavljeni potrošačima. Riba je dobar primjer. Od trenutka kada je izvađena iz mora do skladištenja u hladnjačama mora biti na hladnom, a to je nemoguće postići bez suvremenih polimernih materijala.

• Sokovi, mlijeko i ostali osvježavajući napitci pakirani su podtlačno u plastične spremnike koji osiguravaju zadržavanje svježine okusa i sprječavaju kvarenje. Ovi se proizvodi obično transportiraju u povratnim, za okoliš prijateljskim plastičnim sanducima.

• Na putu od proizvođača do krajnjega potrošača mnogi veliki uređaji, od hladnjaka do strojeva, industrijskih praškastih i tekućih materijala, u potpunosti su zaštićeni plastičnom ambalažom.

• Lijekovi u mjehurastoj ambalaži zaštićeni su od vlage, svjetla i oštećenja. Neoštećena ambalaža jamstvo je pacijentu da mu je lijek dostavljen u originalnom stanju.


Smanjenje mase znači i uštedu energije

Bez obzira na to koliko je širok raspon oblika i tipova plastične ambalaže, općenito vrijede neke postavke. Ambalaža postaje sve lakša, manja i elastičnija. Time se ne smanjuje samo potrošnja vrijednih neobnovljivih izvora sirovina nego i masa koju treba transportirati te pripadni transportni troškovi za jednokratnu i povratnu ambalažu. U prosjeku na plastičnu ambalažu otpada od i do 3 % ukupne mase proizvoda. Potrebna su 2 g plastičnoga filma da bi se zapakiralo 200 g sira. 1,5 l tekućine može se zapakirati u bocu mase samo 38 g, a spremnik za 125 g jogurta ima masu od samo 4,5 g. Ekološka bilanca plastične ambalaže, tj. ukupna energija potrebna za proizvodnju, transport i odlaganje te drugi učinci koje pojedini proizvodi imaju na okoliš obično su blizu nule. Stoga ne iznenađuje da pojedine vrste ambalaže, npr. plastični spremnik za mlijeko, nose oznake poput npr. njemačke oznake za okoliš - Plavi anđeo.

Bez plastike - više ambalaže


Izvor: studija GVM-a

Njemačko udruženje za istraživanje tržišta ambalaže (GVM) izvelo je jednostavan izračun: ako bi se prestala koristiti plastična ambalaža, masa ambalaže povećala bi se četiri puta, troškovi proizvodnje ambalažnih materijala gotovo bi se udvostručili, a količina otpada bila bi i,6 puta veća.


Udio različitih materijala na njemačkomk tržištu ambalaže s obzirom na njihovu vrijednost. Slični se podaci mogu naći u ostalim europskim zemljama, što upućuje na činjenicu da je u Europi plastična ambalaža nezamjenjiva

Neograničena moć čestica.

Razvoj obnovljivih izvora energije cvjeta. Energija sunca, vjetra i biomase te geotermalna energija su neiscrpne. Obasjavajući Zemlju, Sunce proizvodi 15 000 puta više energije nego što se potroši u svijetu u jednoj godini. Oko tisućinka energije koju stvara Sunce bila bi dovoljna da pokrije ukupne svjetske energijske potrebe. Pojedina malena naselja u Europi već koriste obnovljivu energiju kojom gotovo u cijelosti zadovoljavaju svoje potrebe za energijom za zagrijavanje, toplu vodu i proizvodnju električne energije, i to zahvaljujući inovativnim rješenjima u kojima je važna primjena plastike.


Snaga vjetra - (gotovo) 24/7

Snaga vjetra samo je jedna od mogućosti uporabe dopunskih izvora energije, a kako bi se ona mogla iskorištavati na komercijalnoj razini, vjetrenjače moraju imati vrlo dugačke propelere. Propeleri su gotovo u potpunosti načinjeni od vlaknima ojačane plastike jer samo takav materijal može izdržati stalna mehanička naprezanja kojima je propeler izložen. Danas se vjetrenjače na morskim obalama grade s propelerom promjera 125 m i mogu proizvesti oko 5 MW električne energije.'


Vodikove gorivne ćelije
- energija s (gotovo) nula štetnih emisija

Razvoj polimerne elektrolitičke gorivne ćelije koja iskorištava električnu energiju stvorenu kemijskom reakcijom vodika i kisika još je u povojima. Vodik je u gorivnoj ćeliji odvojen od kisika tankom plastičnom membranom koja kontrolira kemijsku reakciju vodika s kisikom. Energija proizvedena tijekom kemijske reakcije može se koristiti posvuda, za proizvodnju električne energije ili za zagrijavanje, za pokretanje motora automobila ili autobusa, kako je pokazao prototip ove ćelije.


Dopunski izvori energije s najviše izgleda u budućnosti

Europa će zasigurno imati vodeću ulogu u razvoju novih dopunskih izvora energije. Na sastanku u ožujku 2007. predsjednici država ili vlada 27 zemalja članica dogovorili su se povećati udio dopunskih izvora energije u europskoj energijskoj bilanci sa sadašnjih 6,4% na 20 % do 2020. inteligentna rješenja s pomoću plastike bitno će pridonijeti poboljšanju europske energijske bilance.


Sunčeva energija - čak i kada je nebo sivo

Modernim solarnim sustavima za zagrijavanje vode može se osigurati i do 65 % potreba za toplom vodom u prosječnom kućanstvu. Fotovoltažni kolektori, koji pretvaraju sunčevu energiju u električnu, mogu pokriti preostale potrebe za energijom tzv. pasivne kuće. To bi bilo nemoguće bez plastike, jer su mnogi važni dijelovi kao što su kućišta kolektora, izolacija cijevi, pa čak i središnji kontrolni sustav načinjeni od polimernih materijala.


Slika prikazuje kako je u 25 članica Europske unije uporaba energije vjetra imala visoke stope rasta od 1993. godina. Propeleri načinjeni od vlaknima ojačane plastike bitno pridonose tom porastu.

Ja ne mogu, ali to je možda moja profesionalna deformacija ili životni komoditet. Svatko ima pravo na svoj stav i na svoj stil života (naravno, dok ne ugrožava drugoga), pa stoga i postavljam ovo pitanje – i sebi i Vama?

Tražeći neke dodatne informacije na internetu naišao sam na članak objavljen na portalu KVALIS (pogledajte na sljedećem LINKU) gdje autorica gđa. K.Gaži Pavelić izražava svoje čuđenje pitanju „Je li moguć život bez plastike?“ i ne smo čuđenje već je i šokirana stručnom zalijepljenošću brojnih autora časopisa POLIMERI, i s istoimenim člankom iz časopisa (možete ga pročitati na sljedećem LINKU u kojem autorica Maja Rujnić Sokele postavlja isto pitanje i prikazala svoj dan i dala odgovor da današnji život bez plastike – nije moguć.



Naravno da me je zainteresirao sadržaj članka koji je ilustriran gore prikazanom simboličnom fotomontažom. Zainteresirao me je i zbog činjenice što je autorica (kako se navodi pored njenog imena) Manager i Auditor u Europskoj organizaciji kvalitete, pa stoga vjerujem da autorica zna što piše. Ali, razuvjerio me je članak, koji je na žalost pun faktoida (kako kaže prof.dr. Igor Čatić – pomiješanih točnih i netočnih informacija) pa i dalje i sebi, a sada i Vama postavljam pitanje: „Možete li zamisliti život bez plastike?“

Ne želim polemizirati s autoricom članka – jer svatko ima pravo na svoje stavove i iznošenje istih. Sviđalo se to meni ili ne. Ipak, čudim se da autorica povezuje plastične vrećice i začepljenje vodovodnih cijevi (kako?), utvrđuje da se plastične vrećice ne razgrađuju na plažama (pa naravno, ali zar su plastične vrećice same došle na plaže?), povezuje plastiku i zagađenja koja ostavljaju u našem Jadranu veliki cruiseri koji uplovljavaju u dubrovačku luku (kao da plastika sama iskače s broda i iz ruku turista?). Hoćemo li zabraniti cruisere, turiste ili je jednostavnije lupati po plastici? I koja je alternativa. Svi ti kritizeri ne nude rješenja, već bi samo branili i zabranjivali. Osobno se ne slažem s takvim povezivanjem činjenica, ali …

Stoga se vraćam svom pitanju i dajem neka potpitanja i svima znane činjenice:
- danas je plastika sveprisutna, ne zato što to netko gura ili lobira, već zato što ju je današnja civilizacija prihvatila zbog cijelog niza prednosti i pogodnosti
- možete li danas zamisliti cijelu elektro industriju bez plastike, odnosno bez polietilenske i PVC izolacije na elektro vodičima
- možete li danas zamisliti život bez kompjutera, računala koji su gotovo 90% izrađeni od plastike, koji su međusobno povezani plastičnim optičkim kabelom
- možete li danas zamisliti život bez telefona – bilo stabilnih ili mobilnih, i oni su izrađeni iz više od 90% plastike, pa čak su i rani telefoni bili izrađeni od plastike – bakelita
- današnja medicina može zahvaliti upravo jednokratnoj upotrebi plastičnih instrumenata i ostale opreme na značajnom smanjenju infekcija i smrtnosti u bolnicama, samo korištenjem plastike danas su moguće neke metode i pregledi, bez da se reže i otvara, samo s plastikom smo mogli zamijeniti neke dijelove ljudskog tijela, a sve zahvaljujući plastici koja je neotrovna, koja se ne raspada, koja ne emitira štetne tvari
- ambalaža bez plastike danas je nezamisliva i neizvediva – počevši od tetrapaka (kombinacije polietilenske folije, plastificiranog papira i aluminijske folije), pa sve do raznih drugih vrsta pakiranja koje nam osiguravaju hermetičnost, nepropusnost pa time nekvarljivost hrane, duže čuvanje, higijenu – ili ćemo nekoliko mesnih šnicli zamatati u novinski papir?
- što se plastičnih vrećica tiče, o tome sam već dosta pisao, a u pripremi imam prezentaciju jedne stručne studije, pa neću sada o tome, ali što je alternativa i može li alternativa biti praktičnija, upotrebljivija, jednostavnija, ekološki prihvatljivija i ekonomičnija?
- možete li danas zamisliti sva prometna sredstva bez plastike? Današnji automobili i avioni samo zahvaljujući plastici i plastičnim dijelovima smanjili su težinu i potrošnju goriva, da ne izdvajam automobilske gume i radi udobnosti i radi sigurnosti, pa airbagovi, brisači. Da jako lijepo izgleda vozačevo sučelje izrađeno od mahagonija ili presvučeno kožom, ali koliko to košta i koliko drva ili životinja bi morali uništiti za toliko naših metalnih ljubimaca?
- muzika je danas dostupna jedino zahvaljujući plastici, od prvih početaka tzv. vinilnih ploča, pa preko poliesterskih magnetofonskih vrpci smještenih na polistirenske kolutove ili u polistirenske kazete, sve do današnjih polikarbonatnih compact diskova
- fotografije i film nezamislivi su bez celuloidne trake, mada je to danas prevladano i sve je završilo kao dogitalni zapis na polikarbonatnim diskovima
- koliko bi životinja trebalo pobiti da se zadovolje sve potrebe za prirodnom kožom (cipele, torbe, jakne), jer plastiku treba izbaciti i zabraniti, koliko životinja treba pobiti da im oderemo krzno, jer umjetno, sintetičko odnosno plastično treba zabraniti
- najmanje je plastike u bombama, metcima i minama
- i tako bih mogao nabrajati ni sam ne znam koliko – gdje je sve plastika nezamjenjiva, a gdje je učinila nemjerljiv napredak, gdje je bitno olakšala, pojednostavila i pojeftinila naše življenje.

Svakog čitatelja ovog posta upućujem - okrenite se oko sebe i pogledajte što je sve plastično. Razmislite može li se sva ta plastika zamijeniti nekim drugim materijalom? Kojim? Ako može, bi li nam ta stvar danas bila tako dostupna i bi li je uopće imali? Pogledajte i razmislite.

Stoga, ne trošimo vrijeme, snagu, papir i struju kako bi smo kritizirali, a ne predlagali, kako bi smo nešto zabranili, izbacili, a ne podučavali kako bolje. Iskoristimo svoje vrijeme, novac, znanje i potaknimo stručnjake da pronalaze nova rješenja, a da istovremeno sebe i svoju okolinu poučimo i potičemo na prikupljanje, zbrinjavanje, iskorištavanje, recikliranje, višekratno korištenje plastike i plastičnih vrećica.

I opet pitam: Možete li zamisliti život bez plastike? Možda ja nemam mašte, ali ja ne mogu.

U sljedećih nekoliko postova odlučio sam Vam predstaviti pojam „greenwashing“ iliti „pozelenjivanje“. Postove sam postavio obrnutim redosljedom nego inače, pa se tako serija postova može čitati od početka prema kraju i to odozgo prema dolje. Podijelio sam ih u više postova radi lakšeg čitanja. Dakle, krećemo u „zelenilo“:

Zeleno, stvarno zeleno

Kako to da ne znamo stvarnu definiciju “zelenog”? Pa “Zeleno” je svugdje, počevši od vrećica, preko tehnologija pa do našeg kauča. Imamo “zeleni konzumerizam”, “zelenu energiju”, “zelene izlete”, “zelene proizvode”, “zeleno razmišljanje”, “Zeleno ponašanje” – sve je zeleno. I onda kada se tako lako ta riječ zeleno stavlja ispred svega, onako olako, onda ostaje pitanje a što je to “zeleno” kao karakteristika, smisao, način?

Na žalost, danas tko god hoće može na ambalažu svoga proizvoda staviti etiketu “zeleno” ili “proizvedeno u skladu s prirodom”, ili svom proizvodu, postupku dati prefix “zeleno”. I to nitko ne provjerava. Ne postoje nikakvi standardni testovi kojim bi se dokazala “zelena” karakteristika nečega. Barem ne u Hrvatskoj.

I to otvara razne mogućnosti nedobronamjernim trgovcima, proizvođačima, distributerima da lažno “ozelenjuju” svoje proizvode ili kako je to poznatije danas u svijetu “greenwashing”.

“Greenwashing” je upravo ovo prije opisano – kada se lažno, ili prikriveno, ili djelomično točno nekom proizvodu, postupku, ili procesu doda prefix “zeleno” s ciljem da se kod kupca stvori dojam da se ponaša u skladu s prirodom, da se ponaša “zeleno” ako kupi taj proizvod.













Kada govorimo o plastici – onda “zeleno” ima pravo nositi ona plastika koja je čista, bez dodataka nama nepoznatih aditiva, ojačivača, učvrščivača, izbjeljivača ona plastika koja se reciklira, ona plastika koja se organizirano i kontrolirano prikuplja. To je zelene plastika. Plastične vrećice, najčešće polietilenske, bilo niske ili visoke gustoće ili polipropilenske dana su najzelenije vrećice uopće.

Točno, i papirnate, i platnene i one plastične izrađene od biodegradabilne plastike značajno su manje zelene od obične polietilenske vrećice. Jer zeleni proizvod je onaj koji troši najmanje prirodnih resursa u proizvodnji, koji troši tijekom procesa proizvodnje i prerade najmanje energije i koji tom prilikom emitira najmanje CO2, zeleni je proizvod onaj koji se ne raspada tijekom korištenja već ispunjava svoju osnovnu namjenu, i to više puta, zeleni proizvod je onaj koji ništa ne emitira, ne zrači, ne ispušta, zeleni je onaj proizvod koji se na kraju svog uporabnog vijeka može prikupiti, preraditi odnosno reciklirati i time staviti u ponovnu upotrebu. Zeleni je onaj proizvod kod kojeg se prilikom ponovne prerade, dakle prilikom recikliranja troši najmanje energije, najmanje prirodnih resursa, zagađuje najmanje okoliš – vode, zrak, tlo.

E upravo su to karakteristike plastičnih vrećica.

Papirne vrećice troše ogromne količine drveta, pri preradi i kemijskoj obradi koristi se nebrojeno mnogo kemikalija, zagađuju se vode, emitira se znatno više CO2 od drugih proizvoda iste namjene. Puno više ih se koristi za istu namjenu. Teške su, zahtijevaju 7 do 10 puta više prostora, odnosno 7 do 10 puta više kamiona treba da bi prevzli isti broj papirnatih vrećica u odnosu na plastične. I još k tome, ne mogu nam uvijek i u svim prilikama poslužiti svrsi koju plastična vrećica s lakoćom ispunjava.

Platnene vrećice najčešće se izrađuju od pamuka koji se uzgaja na oko 3% svjetske obradive površine, a na toj površini, na tom pamuku troši se oko 25% ukupne svjetske proizvodnje pesticida. Sam proces branja, prikupljanja, pripreme i pranja pamuka zagađuje velike količine vode, a za prijevoz malih težina pamuka koristi se znatno veći broj kamiona nego za iste težine plastike. I onda dolazimo do najosjetljivijeg dijela – tko to bere, tko to prerađuje, tko šije te vrećice. Na žalost, u najvećem dijelu svijeta – djeca. I na kraju, platnene vrećice teže su i od plastičnih i od papirnih pa za njihov prijevoz treba više kamiona, više dragocjenog goriva i veća je emisija CO2. Da ne govorim o pranju, pa deterdženti, pa energija, pa peglanje…

Biodegradabilne vrećice također nisu zelene vrećice iz jednostavnog razloga što se one ne razgrađuju tek tako kako nam se prodaje, razgrađuju se samo pod određenim kontroliranim uvjetima i što onda – tako razgrađene sićušne čestice odlaze u zemlju, vodene tokove i samo smo raspršili ono što smo trebali skupiti. Biorazgradljive vrećice ne mogu se reciklirati, a ako se recikliraju, onda im se dodaju velike količine raznih aditiva. A ako se već ne recikliraju, onda se gubi onaj efekt kojeg nam daju obične plastične vrećice – ušteda sirovine, ušteda energije i značajno pojeftinjenje proizvodnje predmeta koji su djelomično izrađeni od reciklata, a djelomično od čiste sirovine.

Naravno, nikome pametnome ne pada na pamet sada tvrditi – samo plastične vrećice, a ostalo neka nestane. Ne pada mi na pamet preporučivati da se Vrbnička žlahtina puni u plastične boce – PET ambalažu, iako znam da je za proizvodnju jedne PET boce potrebno znatno manje energije, da se emitira znatno manje CO2 i da je PET boca 10 do 12 puta lakša od staklene. Pa onda to znači da se za prijevoz pića u PET ambalaži troši 10 do 12 puta manje goriva.

Naravno, nikome pametnome ne pada na pamet da se lijepe kožne cipele pakiraju u plastičnu foliju ili ne dao Bog da se vakuumiraju. Ipak su tu one lijepe kartonske kutije. I neka tako ostane, ali ipak treba znati da se kutija s cipelama sastoji od oko 50% osnovnog sadržaja, dakle cipela, oko 5% je ambalaža, dakle papir, a 45% volumena je zrak, ništa, prazan prostor. E, pa kada mi sada iz Borova nakrcamo šleper cipela i šaljemo to u Split, moramo biti svjesni da smo prevezli i 45% zraka kao tereta. I iskreno ne vjerujem kada je neka Splićanka otvorila kutiju cipela da je osjetila miris dunavskih ada.

Ipak, ne treba biti naivan i nasjedati olako na koje kakve „zelene“ akcije, kao što je nedavno bila akcija jednog trgovačkog lanca. Na sva zvona obavijestili kupce da ako se donesu u trgovinu plastične vrećice, da će zauzvrat dobiti platnenu i bodove popusta na proizvode, a da će potrošači pokazati svoju odgovornost prema okolišu.

I navalile naše domaćice, nose li nose vrećice, skupljaju se bodovi za robu kojoj skoro ističe rok trajanja, a trgovačka firma skupila besplatno tone i tone čiste, lijepo složene, sirovinski razdvojene i pripremljene za recikliranje plastike.











I što su uradili – od te iste plastike, istina reciklirane, uz dodatan nove sirovine napravili vrećice od tkanog polietilena – upravo istog onog za kojeg su kupce uvjeravali da je eko pošast, naštampali svoje poruke. A ljudi misle da su učinili nešto „zeleno“. U stvari i jesu, ali da li sredstvo uvijek opravdava cilj?

Eto to je čisti primjer
„greenwashinga“.

U svijetu su izgleda pametniji od nas, pa već u Americi i Kanadi postoje institucije i udruženja koja prate tržište, analiziraju proizvode i njihove oznake te upozoravaju potrošače što jeste „zeleno“, a što je varanje. Svake godine izdaju statistički izvještaj i izvještaj za 2010. godinu možete naći na sljedećem LINKU I ne samo za prošlu godinu, već i za nekoliko godina unatrag.

I što možete pročitati:
- u odnosu na 2009. godinu, broj „zelenih“ proizvoda porastao je za 73%
- broj proizvoda deklariranih kao „BPA Free“ porastao je 577%, dok je broj prigovora da su proizvodi lažno označeni s „BPA Free“ porastao za 2550% (što je očito rezutat neutemeljene hajke na BPA, polikarbonat pa čak i na PET ambalažu)

Evo 7 grijeha „pozelenjivanja“:



1. GRIJEH PRIKRIVANJA SVOJSTAVA kojeg proizvođači čine kada sugeriraju kupcima da je neki proizvod „zelen“ na osnovi samo jedne ili vrlo malog broja karakteristika, dok ostale koje mu ne idu u prilog „zelenog“ ne ističe, odnosno prikriva. Na primjer, papir nije ekološkiji zato jer je nastao od obnovljivih drva iz obnovljivih šuma. Ostale važne ekološke karakteristike iz procesa proizvodnje papira, uključujući energiju, emisije stakleničkih plinova te trošenje i zagađenje ogromnih količina pitke vode te onečišćenja zraka - se prešućuju, a one su znatno utjecajnije od one pozitivno „zelene“ koja se jedina naglašava.




2. GRIJEH BEZ DOKAZA kada se neko „zeleno“ svojstvo ističe, a ne može se jednostavno dokazati i nema dostupnih informacija niti potvrda od nezavisnih institucija, niti vjerodostojnog ceritficiranja odnosno potvrđivanja. Zajednički primjer su razni papirnati proizvodi (ubrusi, maramice, ručnici, salvete, koverte …) za koje se navodi da su izrađeni od recikliranog papira bez da se predoče ikakvi dokazi.




3. GRIJEH NEJASNOĆE kojeg čine proizvođači kada daju nedovoljno informacija, slabo definiraju svojstvo ili svojstvo tako široko opisuju da će kupca navesti na pogrešne zaključke. „Sve prirodno“ je primjer. Ali i arsen, uran, živa, formaldehid su isto prirodni, ali vrlo otrovni. „Sve prirodno“ nije nužno „zeleno“




4. GRIJEH NEVAŽNOSTI kojeg čine proizvođači kada ističu neko istinito pozitivno „zeleno“ svojstvo, ali ono je stvarno nevažno ili nekorisno kupcu koji želi odabrati ekološki prihvatljiviji proizvod. Na primjer „CFC Free“ (ili našim riječima rečeno da proizvod ili uređaj ne sadrže plinove (chlorofluorocarbon) koji oštećuju ozonski omotač) i to se vrlo često ponavlja, mada je poznato da su takvi plinovi (freoni, haloni) već davno zakonski zabranjeni.







5. GRIJEH MANJEG ZLA kojeg čine proizvođači kada ističu neko svojstvo proizvoda koje je „manje zeleno“, a onda kupcu skreću pažnju od svojstva koje je „jako manje zeleno“, odnosno od nekog svojstva koje je ekološki neprihvatljivo. Primjer toga su „Organske cigarete“, kao i „vozilo za sportske terene s malom potrošnjom goriva“.













6. GRIJEH LAGANJA se najmanje čini, a čine ga proizvođači kada tvrde da proizvod ima neko „zeleno“ svojstvo, a to jednostavno nije istina. Najčešći primjeri su označavanje proizvoda etiketom „Energy Star“ ili „Registrirano“.









7. GRIJEH ISTICANJA LAŽNIH ETIKETA se čini kada se označava ili opisuje neki proizvod – bilo riječju ili slikom i kod kupca stvara dojam da je to drugačije ili da je potvrđeno od nezavisne strane ili da ima odobrenje od neke nezavisne institucije.
Ukratko, lažne etikete.











Gornja i lijeva slika nam pokazuju koje su "greenwashing grijehe" počinili proizvođači.

Najviše su prikrivali "ne-zelena" svostva svojih proizvoda (što je utvrđeno u 73% od analiziranih proizvoda), a kod 59% proizvoda se nije moglo dokazati "zeleno" svojstvo kojeg proizvođač ističe. U 56% slučajeva bilo je nejasno što je to i koliko je to "zeleno", dok je 24% proizvoda imalo lažne etikete. U manjem broju slučajeva su se proizvođači ogriješili isticanjem nevažnog "zelenog" svojstva (u 8% slučajeva), ili isticanjem manjeg zla od dva (4%), dok s ovom analizom na sjeverno američkom tržištu nije pronađen proizvod kod kojeg je utvrđeno da je proizvođač namjerno lagao i isticao nepostojeće "zeleno" svojstvo.

Izvor podataka: "The Sins of Greenwashing - Home and family edition" report for 2010" - izvještaj o ekološkim svojstvima proizvoda koja su isticana na sjeverno američkom tržištu. Originalni izvještaj možete pogledati na sljedećem LINKU.

Plastične vrećice da ili ne? Već sam nekoliko puta pisao o toj temi u ovih nekoliko postova i mislim da je svim čitateljima jasno. "Da" plastičnim vrećicama iz mnogo, mnogo razloga. Ipak, još ću o svemu tome pisati, prvenstveno da na jednom mjestu čitateljstvu prikažem što više relevantnih dokaza i stručnih argumenata zašto mislim i pišem da plastičnim vrećicama treba reći DA..

Ovaj puta predstavljam dva članka – jednog prenosim („Neargumentirana kampanja protiv plastičnih vrećica“), a na drugog se povezujem („Recite da plastičnim vrećicama“). Autorice - Gordana Barić i Maja Rujnić Sokele predstavljaju „glas struke“ pa vjerujem da će Vas zanimati.


Mr.sc. Gordana Barić, dipl.oecc., predavač na području društvenih znanosti – polje ekonomija na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, izvršna urednica časopisa „Polimeri, suautorica knjige „Oporaba plastike i gume“, napisala je u „Vjesniku“:

Neargumentirana kampanja protiv plastičnih vrećica

Tijekom pretvaranja usjeva u oblik pogodan za tkanje, djeca u Indiji gacaju po kiselini. Platnene torbe izrađuju se od takve tkanine negdje u Kini, dječjim prstićima, a plaćene su šakom riže i obojane tko zna kakvim bojama

Problem plastičnih vrećica i njihova nagrđivanja okoliša i opasnosti po živa bića prije svega je problem ljudi. Nemaju vrećice noge, pa da se popnu na vrh Zagrebačke gore, već ih je netko nesavjestan tamo ostavio. Plastične, ili točnije riječ je o najvećim dijelom polietilenskim vrećicama (a ne o PVC ili najlon vrećicama!) i to onima od polietilena visoke gustoće (PE-HD) i polietilena niske gustoće (PE-LD), su mehanički oporabljive, moguće ih je reciklirati. No, njihovo odvojeno sakupljanje i materijalna oporaba su skupi. Ali, plastika je zamrznuta energija, pa vrećice u miješanom otpadu pospješuju njegovo gorenje. Stoga bi gradnja spalionica otpada riješila nekoliko problema. Jedan od njih je da vjetar vrećice zbog njihove male mase odnosi s odlagališta. Međutim, niti najbolji sustavi sakupljanja i oporabe plastičnih vrećica neće riješiti glavni problem - ružne slike vrećica zakvačenih za grane drveća, oko vrata životinja, kako plutaju vodama, jer o našem okolišu ipak moraju voditi računa ljudi.

I čime ćemo ih zamijeniti? Papirnatima? Koliko treba drvne mase za njihovu izradu ili koliko uvezenog (jer i to uvozimo!?) starog papira trebamo da zamijenimo plastične vrećice. Preporuka da rabimo tekstilne vrećice, a s time smo suočeni u posljednje vrijeme, je u funkciji stvaranja zarade britanskoj dizajnerici Anye Hindmarch.


Branje pamuka na poljima u Uzbekistanu

Platnene vrećice također teško opterećuju okoliš i čovjeka. Zahtijevaju poljoprivredne površine koje nedostaju za hranu živim bićima. Troši se energija, gnojivo teško opterećuje okoliš. Tijekom pretvaranja usjeva u oblik pogodan za tkanje, djeca u Indiji gacaju po kiselini. Platnene torbe izrađuju se od takve tkanine negdje u Kini, dječjim prstićima, a plaćene su šakom riže i obojane tko zna kakovim bojama.


Šivanje platnenih vrećica u Indiji

Naposljetku ih treba oprati, a što dodatno opterećuje okoliš. U takve platnene torbice ne mogu se pohraniti mokri sadržaji što je moguće s plasličnim polietilenskim. Konačno, naziv torbice „I'm not plastic bag“ ujedno znači i da ste protiv modnih torbica, na primjer, od skaja. Pjenaste PVC kože.

Imamo stručnjaka i 'stručnjaka' čija će se mišljenja razilaziti. Bojim se da će prevladati miš¬ljenje 'stručnjaka'. Zanimljivo, ne samo u Hrvatskoj svi su upućeniji u struku od onih koji rade neki konkretan posao.

Provedene analize životnog ciklusa vrećica za kupnju (od pri¬dobivanja sirovina, proizvodnje proizvoda, do konačnog zbrinjavanja) ukazuju na to kako je polietilenska vrećica najbolje rješenje. Moguće ju je više puta is¬koristiti za njenu osnovnu namjenu i naposljetku može završili kao vrećica za smeće.

Plastična je vrećica najbolji iz¬bor za ono što je njena osnovna namjena - a to je sigurno prenošenje robe od trgovine do kuće.


Stručni članak na tu temu autorice Maje Rujnić Sokele „Recite da plastičnoj vrećici“ možete pročitati na sljedećem LINKU

Slikovni prikaz povijesti plastike. Možda ta povijest i nije dugačka, ali je puna promjena i inovativnosti, područje ljudske civilizacije koje se je najbrže i najviše razvijalo, a razvija se i dalje. Zato pogledajte kratki slikovni prikaz uz nevedene neke značajnije godine.




1284 - Prvi zabilježeni spomen londonske kompanije „The Horners“ koja se bavila preradom rogova i kornjačevine, kao prvih prirodnih plastika.

1820-te - Pojavljuju se vulkanizirana guma, gutaperča ili gutaperka (materijal sličan kaučuku, produkt iz zgusnutog soka istoimenog tropskog drveta, a upotrebljava se kao izolacioni materijal, za izradu medicinskih instrumenata, pogotovo u stomatologiji te u galvanoplastici za otiske), parkesine (komercijalni naziv za prvu plastiku koju je proizveo čovjek – Alexander Parkes), celuloza

1823 - Macintosh je upotrijebio prirodnu gumu (sirovu gumu proizvedenu od lateksa) kako bi učinio nepromočivu pamučnu tkaninu, ‘mac’ je stvoren

1845 - Bewley je konstruirao ekstruder za gutaperču

1850 - Prvi podmorski telegrafski kabel s izolacijom od gutaperče položen je između Dovera i Kalea

1862 - Prvi prikaz Parkesina, materijala koji je prethodio celuloidu (nitro-celuloza) na Svjetskoj izložbi u Londonu

1872 - Braća Hyatt patentirala su prvi stroj za brizganje plastike

1885 - George Eastman Kodak patentirao je stroj za proizvodnju fotografskog filma baziranog na celuloidu (nitro-celulozi)

1880 - Modni trendovi uvode češljeve i kopče za kosu izrađene od nitro-celuloze, umjesto od režnjačevine

1890 - Oblikovanje nitro-celuloze pomoću zagrijavanja (tzv. termoformiranje) uvedeno je i koristi se za proizvodnju zvečki za bebe

1892 - Cross & Bevan razvili viskozu ili viskoznu svilu (rayon - Chardonnet svila

1898 - Početak masovne proizvodnje gramofonskih ploča od šelaka (shellac)

1899 - Krische and Spittler u Njemačkoj dobili nagradu za patent Casein plastike, kao zamjene za rožnjačevinu i poludrago kamenje. Proizvodi su prvi puta predstavljeni na Univerzalnoj izložbi plastike 1900. u Parizu




1909 - U britanskoj kompaniji Erinoid razvijena Casein plastika kao derivat mlijeka.

1910 - U Njemačkoj se počinju proizvoditi čarape iz viskoze (CA)

1915 - Na britanskom industrijskom sajmu (British Industries Fair), kraljica Mary vidjela je proizvode izrađene od casein plastike i naručila nekoliko komada nakita proizvedenog od tog novog materijala

1916 - Rolls Royce počinje koristiti fenol-formaldehid (phenol formaldehyde) u unutrašnjosti svojih vozila i to propagandiraju kao novost

1919 - Eichengrun proizvodi prvi prah celuloznog acetata za prešanje

1921 - Početak značajnijeg rasta izrade fenolnih kalupa posebno za izradu elektro izolacija, a 1930 radi ojačavanja izolaciji se dodaju i fenolni laminati

1922 - Staudinger objavio svoj rad u kojem navodi da je plastika sastavljena od dugolančanih molekula, a to ga dovodi do Nobelove nagrade 1935. godine

1924 - Rossiter u kompaniji "British Cyanide" razvija urea-tiurea formaldehidne smole, naknadno komericalno predstavljeno kao prvi prozirni termootporni prah za kalupljenje, a danas se prah urea formaldehidnih smola koristi za izradu ljepila u drvnoj industriji.

1926 - Trgovačka kuća "Harrods" predstavila je prve obojane termootporne pribore za jelo koje su proizveli razni proizvođači kao što su: "Brookes and Adams", "The Streetly Manufacturing Company" i "Thomas De La Rue and Co".

1926 - Eckert i Ziegler patentirali su prvi komercijalni stroj za brizganje plastike

1929 - Kompanija "Bakelite Ltd" zaprimila je ikad najveću narudžbu fenolnog praha za kalupljenje, a za izradu Siemensovih kućišta za telefone




1930 - U američkoj kompaniji "3M" izumljena je prva prozirna ljepljiva traka - ‘Scotch tape' (kod nas poznatiji kao 'selotejp')

1932 - Patentiran je vijak za plastificiranje u prostupku injekcionog prešanja

1933 - 21. prosinca osnovan BPF - The British Plastics Federation - prvi predsjednik bio je Charles Waghorne iz kompanije Insulators Limited.

1933 - Fawcett i Gibson istraživači iz britanske kompanije ICI - Imperial Chemical Industries, (slučajno) otkrili ili bolje rečeno proizveli polietilen (PE)

1933 - Istraživač Crawford u kompaniji ICI razvio je prvu komercijalnu sintezu poli(metil metakrilata) - poly(methyl methacrylate) – (PMMA) - koji se kasnije koristi kao lagana i nelomljiva alternativa staklu, tzv. akrilno staklo ili pleksiglas

1935 - Proizvođač Troester u Njemačkoj proizveo prvi ekstruder za termoplastične mase

1935 - Carothers i DuPont patentirali najlon (nylon)

1936 - Proizvodnja prvih avionskih prozora od materijala komercijalnog naziva 'Prespex" - u stvari od poli(metil metakrilata) odnosno akrilnog stakla danas poznatijeg kao pleksiglas

1937 - Inženjeri Columbo i Pasquetti u Italy proizveli prvi dvovijčani ekstruder

1937 - Prva komercijalna proizvodnja polistirena (PS) - polystyrene, u njemačkoj kompaniji "IG Farben"

1938 - U Sjedinjenim američkim državama započela puna proizvodnja najlon 6 vlakana (nylon 6-6 ili nylon 6,6 - a u široj upotrebi samo kao nylon 6)

1938 - Proizvedena prva četkica za zube s najlonskim vlaknima

1938 - Istraživač Plunkett iz američke kemijske kompanije "DuPont" (E. I. du Pont de Nemours and Company) otkrio PTFE - politetrafluoroetilen (polytetrafluoroethylene) - danas komercijalnog naziva Teflon

1939 - Prva komercijalna proizvodnja polietilena (PE) u britanskoj kompaniji ICI

1939 - izbijanje rata - plastika postaje strateški materijal




1940-te - Upotreba polietilena (PE) u radarima kao izolacija na električnim vodičima

1940 - Prva proizvodnja PVC-a - polivinil klorida (polyvinyl chloride) u Velikoj Britaniji

1940 - DuPont uvodi u proizvodnju poliakrilonitril (polyacrylonitrile) – (PAN), kao jedan od prvih konstrukcijskih materijala

1941 - Istraživači Whinfield and Dickson iz Calico Printer's Association iz Manchestera, patentirali su polietilen teraftalat (polyethylene terephthalate) (PET); prethodno su stvorili prva poliesterska vlakna nazvana Terylene.

1942 - Istraživač Dr. Harry Coover iz američke kompanije „Estman Kodak“ prvi je otkrio super ljepilo - ( ‘Super Glue’( (metil cijanoakrilat - methyl cyanoacrylate)

1943 - Izgrađeno prvo pilot postrojenje za proizvodnju politetrafluoroetilena - polytetrafluoroethylene (PTFE), komercijalno nazvanog Teflon

1945 - Proizvodnja „Sqezy bottle“ (plastične boce s metalnim vrhom i dnom, s otvorom i plastičnim čepom na vrhu, koja se može stisnuti) od polietilena niske gustoće (PE-LD ili LDPE) inicirao je brzu ekspanziju industrijske proizvodnje pakiranja za šampone i tekuće sapune, zamijenivši dotadašnje staklene boce

1947 - Formica melamine obrađen s dekorativnim laminatima predstavljen u Velikoj Britaniji

1948 - Proizveden akrilonitril-butadien-stiren (acrylonitrile-butadiene-styrene) (ABS)

1948 - Švicarski inženjer George de Mestral izumio Velcro (kod nas poznatiji kao čičak traka), koji je kasnije patentiran 1955

1948 - Predstavljene 12 inčne „long plejke“ – gramofonske ploče izrađene od polivinil klorida (PVC-a)

1949 - Proizveden prvi Airfix – model aviona za sastavljanje, dijelovi izrađeni od polistriena (PS)

1949 - High impact polystyrene – polistiren visoke žilavosti (HIPS) predstavljen kao komercijalna plastika

1949 - U Sjedinjenim američkim državama predstavljeni proizvodi za kućanstvo „Tupperware“ izrađeni od polietilena niske gustoće (PE-LD ili LDPE)

1949 - U DuPontu izumljena ‘Lycra’ (rastezljiva vlakna) na osnovi poliuretana




1950-te - Pojavile su se polietilenske vrećice

1950-te - Predstavljanje akrilonitritnog butadien stirena acrylonitrile-butadiene-styrene (ABS) kopolimera

1950 - Kompanija ICI otvara novu tvornicu u okrugu Redcar (Velika Britanija), za proizvodnju Terilena - Terylene

1951 - Festival Britanije

1953 - Komercijalna proizvodnja polieterske tkanine uvodi pojmove 'drip dry' (samo sušeće, brzo sušeće) i ‘non-iron’ (ne gužva se, ne treba se peglati)

1954 - DOW Chemical predstavio polistirensku pjenu

1955 - Prva proizvodnja polietilena visoke gustoće (PE-HD ili HDPE) u Velikoj Britaniji

1956 - 'Reliant Regal 111', prvi komercijalno uspješan automobil od plastike armirane sa staklenom vunom pušten u prodaju

1956 - Kompanija 'Eero Saarinen' predstavila stolicu komercijalnog naziva 'Tulip Chair' napravljenu od plastike ojačane staklenom vunom.

1956 - Kompanija DuPont prijavila patent za prvi acetal – (polyoxymethylene (POM)

1957 - Kompanija „Knerr & Medlin, Wham-O Toy“ predstavila plastični krug kao „Hula Hoop“

1957 - U talijanskoj kompaniji Montecatini prva proizvodnja polipropilena - polypropylene (PP) korištenjem Ziegler-Natta katalizatora

1958 - Prva proizvodnja polikarbonata – polycarbonat (PC) (Bayer i General Electric)

1958 - „Lego“ je patentirao sustav plastičnih kockica za sastavljanje proizvedene od celuloznog acetata - cellulose acetate (CA), a kasnije su kockice izrađivane od polimera akrilonitrilni butadien stiren - acrylonitrile- butadiene-styrene (ABS)

1959 - Na Američkom međunarodnom sajmu igračaka kompanija Mattel predstavila lutku „Barbie“




U ranim 60-tim – predstavljene akrilne boje na vodenoj osnovi

1960 - Kompanija DuPont pokrenula proizvodnju kopolimera etilen vinil acetata - ethylene-vinyl acetate (EVA kopolimer)

1962 - Kopmanija DuPont započela porizvodnju poliamidnih folija i lakova

1962 - Uspješno obavljena prva implatacija silikonskih grudi

1965 - DuPoint je prvi razvio Kevlar® (para-armidno sintetičko vlakno)

1966 - Započela izrada spremnika goriva postupkom injekcijskog upuhavanja

1967 - Kompanija „Zanota“ proizvela prve stolice puhane od poli vinil klorida - polyvinyl chloride (PVC) koje su dizajnirali Scolari, De Pas i Lomazzi

1969 - Neil Armstrong postavio najlonsku - nylon američku zastavu na Mjesec.

1970 - Kompanija „Wavin/British Gas„ u Velikoj Britaniji prvi puta upotrijebila žute tlačne cijevi za plin izrađene od polietilena visoke gustoće (PE-HD ili HDPE) tzv. 'Yellow pipe'

1973 - Predstavljene boce za piće izrađene od poletilen teraftalata - pterephthalate (PET)

1973 - Američka kompanija „Motorola“ predstavila prvi komercijalni mobilni telefon kojeg je dizajnirao Martin Cooper

1976 - Plastika u najrazličitijim formama postaje najviše korišteni materijal u svijetu

1977 - Kompanija ICI prva je pripremila polietereterketon - polyaryletheretherketone (PEEK)

1979 - Ugrađen prvi PVC-U dvostruko ostakljeni prozor




1980 - Prva proizvodnja linearnog polietilena niske gustoće - linear low density polyethylene (PE-LLD ili LLDPE)

1980 - Prvi puta u Velikoj Britaniji ugrađene tlačne cijevi za pitku vodu tzv. 'Blue pipe'

1982 - Prvo umjetno srce, izrađeno pretežito od poliuretana - polyurethane, implatirano u čovjeka

1983 - Tanki plastični 'Swatch' sat napravljen je od 51 pretežito plastične komponente

1983 - Kompanije ICI i Bayer prestavile PEEK, PPS (polyphenyene sulphide), i PES (polyether sulphone)

1987 - BASF u Njemačkoj proizveo poliacetilen – polyacetylene, materijal koji ima dvostruko bolju elektro vodljivost od bakra.

1988 - Predstavljen trokut sa strelicama kao simbol recikliranja

1989 - U Cambrigeu otkriven prvi svijetleći polimer (light emitting polymer) – polietin - poly-ethyne (LEP)

1990 - Kompanija ICI predstavila Biopol, prva komercijalno dostupna biodegradabilna plastika

1991 - Dyson’s vakuumski usisavač predstavljen u Japanu

1994 - Predstavljen prvi auto 'Smart' izrađen od obojanih i laganih fleksibilnih polikarbonatnh ploča

1998 - Zanussi proizveo prvi samostojeći hladnjak Oz s izolacijom i vanjskim površinama izrađenim od poliuretanske pjene (PUR)




2000-te - Nano-tehnologija primijenjena u raznim polimernim i kompozitnim aplikacijama

2000 - Predstavljen prvi komercijalni poleoleofin s matelocenom kao katalizatorom

2001 - Prema zamisli Tony Fadella, nezavisnog izumitelja, kompanija „Apple Computers“ razvila iPod.

2005 - NASA istražila prednosti materijala zasnovanog na polietilenu - RFX1, kao materijala za svemirske brodove koji će biti poslani na Mars

2005 - Ustanovljen Polycond projekt kako bi se pronašli vodljivi polimeri

2008 - Airbus 380, koji sadrži 22% plastike ojačane ugljičnim vlaknima sletio u Heathrow

2009 - Boeing 787 (nazvan kao 'Boeing's Plastic Dream' – Boingov plastični san) pušten u upotrebu, njegova sva oplata napravljena je od plastičnih kompozitnih materijala i ukupno 50% dijelova aviona izrađeni su od plastike

Odmah na početku pisanja ovoga bloga, spomenuo sam 4R4E (Four R for Environmental – 4 R za okoliš – Reuse (ponovno koristiti), Recycle (ponovno preraditi), Reduce (reducirati odnosno smanjiti), Recover (obnoviti). To je upravo princip ili niz principa koje i osobno podržavam i pokušavam ih se pridržavati, a i preporučam ih i čitateljima ovoga bloga.

Važno je već na početku objasniti što se pod time misli, pa evo:


Plastika se može ponovno koristiti na mnogo načina – od plastičnih boca do plastičnih vrećica. Plastične police koje svakodnevno susrećemo u trgovinama, plastične kašete za boce primjeri su ponovnog korištenja plastike. Razne vrste plastičnih kutija, kašeta, košara primjer su pravilnog, higijenskog, sigurnog ponovnog korištenja plastike, a zbog svoje težine i znatnog smanjenja troškova transporta od proizvođača do trgovina. Jedan od svakodnevnih primjera ponovnog korištenja plastičnih vrećica je njihovo korištenje nakon što donesemo proizvode iz trgovine, pa ih još koji puta iskoristimo za spremanje namirnica u hladnjak, da bi ih na kraju ponovno koristili – kao vrećice za smeće.


Recikliranje plastike ima godišnji porast od 11% u posljednjih 10 godina. Ipak i na tom je području ekonomska kriza učinila svoje, pa je 2009. taj porast bio samo 3,9%, međutim, u 2010. taj je rast vraća na stare stope povećanja. Ne radi se samo o plastičnim bocama, PET ambalaži i plastičnim vrećicama i ostalim vrstama plastičnih folija, već i o sve većem učešću PVC-a (cijevi, plastična stolarija, krovni pokrovi, podne obloge) kao i miješane plastike koju danas susrećemo u mnogim svakodnevnim proizvodima kojima se koristimo. Ovaj trend rasta mora se i dalje nastaviti, unapređivati, a s ciljem što ekonomičnije i ekološki prihvatljivije proizvodnje plastičnih proizvoda te smanjenju odbačene plastike. Recikliranjem plastike postiže se znatna ušteda u energiji, smanjuje se emisija CO2, smanjuju se troškovi proizvodnje i smanjuju se količine na otpadima.


Jedno od osnovnih svojstava plastike – od proizvodnje, prerade, korištenja te na kraju zbrinjavanja je što se s plastikom reducira, smanjuje potrošnja energije, smanjuje se emisija CO2, smanjuje se potrošnja nafte. Plastični proizvodi, dijelovi, elementi znatno su lakši od proizvoda izrađenih od drugih materijala te se postižu znatne uštede prilikom njihovog transporta. Današnji automobili i avioni zapravo su zbog plastičnih dijelova znatno lakši od svojih prethodnika i imaju znatno manju potrošnju goriva i po tom osnovu. Plastična stolarija znatno smanjuje emisiju odnosno gubitak topline u okoliš te se smanjuje energija koja se troši za proizvodnju te topline. Na žalost, danas se oko 32% nafte troši za grijanje, a npr. sunčeva energija manje od 1%. Plastika nam omogućava bolju izolaciju i manje gubitke topline. Plastika – zbog svoje mogućnosti recikliranja, smanjuje otpad, ali i proizvodi pakiranu u plastiku duže traju, dakle smanjuje se kvarenje i bacanje hrane, a i ostali proizvodi su manje lomljivi pa se smanjuju štete – primjer plastičnih i staklenih boca.


Kao dio završetka svog životnog, odnosno uporabnog ciklusa, plastični proizvodi, odnosno plastika se umjesto odlaganja na smetlištima i raznim odlagalištima može upotrijebiti za ponovnu proizvodnju energije. Danas postoje više ekonomičnih i ekološki prihvatljivih procesa u činim se postupcima od plastičnog otpada dobivaju vrijedne sirovine koje se ponovno mogu prerađivati, ili se dobiva toplinska energija – a današnja moderna tehnologija s lakoćom i učinkovito pretvara jednu energiju u drugu, prilagođava je tamo gdje i kako je korisnija. Jednostavno rečeno, plastika je prevrijedna da bi se odbacivala.

Međutim ne treba se zadržati samo na 4R4E, ali to još nije sve, pa stoga bi trebalo i …


Upravljanje okolišem kao i odgovorno ponašanje prema okolišu nije jednokratna briga, jednom učinjeno pa će kasnije sve biti u redu. To je proces i niz aktivnosti koje stalno treba ponavljati. Ponovno i ponovno treba plastični otpad odvajati, ponovno plastične proizvode treba prerađivati, ponovno plastične proizvode treba koristiti. To treba postati način življenja i razmišljanja, a ne jednokratne aktivnosti. Plastika i plastični proizvodi sa svojim svojstvima takvo što i omogućavaju.


Pravilnom preradom plastike te korištenjem ekonomičnih i ekološki prihvatljivih procesa omogućava se obnavljanje energije u različitim oblicima. Plastika upravo ima to svojstvo. Osim što značajno smanjuje gubitak energije, plastika omogućava i obnavljanje energije.


Upoznajte se s činjenicama o plastici, s podacima koji su znanstveno dokazani i razmislite prije no što plastiku zamijenite proizvodom od nekog drugog materijala. Je li taj materijal ili proizvod stvarno ekološkiji od plastike, je li jeftiniji, je li sigurniji. Upoznajte se s podacima i ponovno razmislite. U stvari, ovaj blog služi tome.

U jučerašnjem izdanju cijenjenog i rado čitanog lista Slobodne Dalmacije (od 10. studenog 2011.) objavljen je članak suradnice Javorke Luetić s vrlo alarmantnim naslovom „Opasno i toksično“. Na žalost, članak vrvi poluistinama, temeljem istrgnutih izjava uvaženih stručnjaka navodi na sasvim druge zaključke i naravno, svime time nepotrebno uznemirava svoje čitateljstvo. A kako to obično biva, onda započne prepisivanje, „jer je to tako pisalo u Slobodnoj“, pa se poluinformacije, ali nerijetko i potpuno krive i zlonamjerne informacije nezaustavljivo šire medijskim prostorom.



Članak bolje i preglednije možete pročitati na sljedećem LINKU

Stoga, najprije čitateljima ovoga bloga, a nadam se i čitateljima Slobodne Dalmacije želim ukazati na članak objavljen na web portalu časopisa „Zdravlje“ - na LINKU, odnosno na jedan od mojih prethodnih postova "Plastična ambalaža" na sljedećem LINKU, a u kojem naš uvaženi prof.dr. I.Čatić daje stručne i znanstveno dokazane činjenice i opasnostima plastike i Bisfenola A.

Ukratko govoreći, Bisfenol A (BPA) kao dodatak pri izradi PC - polikarbonatne ambalaže (radi postizavanja prozirnosti i čvrstoće strukture), a kod alu ambalaže koristi se kao presvlaka unutrašnjih površina upravo za zaštitu pića od metalnih dijelova i njihove moguće korozije. Onako kako je to prikazano u i opisano u članku, čitatelj može steći dojam da sve plastične boce sadrže "inkriminirani BPA", što naravno nije točno. Najveći dio plastičnih boca s kojima se danas susrećemo izrađen je od PET-a odnosno od polietilen tereftalata - još jedne potpuno bezopasne i sigurne plastike.

No vratimo se polikarbonatnim bočicama odnosno limenkama presvučenim epoksidnim smolama koje sadrže BPA. Mnoge nezavisne, zdravstvene nacionalne agencije širom svijeta kao što su „European Food Safety Authority“, „World Health Organization“, „Japanese National Institute of Advanced Industrial Science, „Technology and Health Agency of Canada“, potvrdile su sigurnost plastične ambalaže i kontakta hrane i pića s platičnim materijalima koji sadrže BPA. Svjetska zdravstvena organizacija WHO izdala je priopćenje u kojem navodi da „nema osnove za objavljivanje zdravstvenih upozorenja o BPA“.

Vrlo detaljno je poznata svjetska kompanija "Coca Cola", jedna od najvećih korisnika PET i alu ambalaže za pića, na svojim stranicama u području "Održivost" napisala o sigurnosti limenki i plastične ambalaže. Detaljan opis možete pročitati na sljedećem LINKU.

Osim toga, osnovno svojstvo plastike - nerazgradljivost, upravo je garancija da neće doći do raspadanja plastične ambalaže i emisije sastojaka u osnovni sadržaj - odnosno hranu i piće.

U posljednje dvije godine američka FDA (Food and Drug Administration) te NHI (National Health Institute) investirali su više od 30 miliona dolara u istraživanja o sigurnosti BPA te postoje brojni znanstveni dokazi da BPA iz plastične ambalaže ne predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje. Čak ni ispitivanja na životinjama nisu ukazivala na te navodne opasnosti.

Kakav je stav europskih državnih institucija po pitanju BPA i njegove sigurnosti i sigurne uporabe možete pročitati na sljedećem LINKU.

Jedinstven zaključak struke i znanosti može se objediniti u jednoj rečenici: Mirno spavajte i dalje koristite proizvode upakirane u plastičnu ambalažu kao i do sada! Nema potrebe mijenjati navike.

Na žalost, problem „otrovnosti“ BPA, pa onda i ukupne „štetnosti“ plastične ambalaže pa i svekolike plastike nerijetko se, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu, poteže u vrijeme predizbornih kampanja. U ta vremena se pojedini nazovi zeleni političari očituju protiv tih i takvih „opasnosti“, obećavaju zabrane i poreze i u nedostatku kvalitete svojih političkih i ekonomskih programa na taj se način žele dodvoriti biračima. Tako su i neke državne agencije (npr. Danska) preporučile zabranu korištenja plastične ambalaže za produkte koje koriste djeca od 0 - 3 godine, što je u potpunoj suprotnosti s prije spomenutim znanstvenim istraživanjima, ali i stavom Europske zajednice i njenih službenih institucija. Također, poznat je slučaj San Francisa i zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, pa uvođenja dodatnih taksi - a sve zbog raznih drugih interesa (punjanja gradskih blagajni, dodvoravanja biračima), a nikako zbog zaštite ljudi i okoliša. I svime time napravi se znatno više stvarne štete nego obećane koristi.

Na stručnom skupu u organizaciji Društva za plastiku i gumu Hrvatske pod nazivom "Polimeri i dodaci polimerima" koji je održan u Zagrebu, 20. studenog 2009. vrlo zanimljivu i čitku prezentaciju za medije održala je mr.sc.Maja Rujnić Sokele, asistentica na Katedri za preradbu polimera i drva, Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Evo, prenosim prezentaciju:

Svjedoci smo u posljednje vrijeme aktiviranja kampanje protiv plastičnih vrećica, a pogotovo nakon zabrane korištenja jednokratnih plastičnih vrećica u Italiji.

Na žalost, u cijeloj ovoj priči najglasniji su koje-kakvi „kvazi ekolozi“, dokazivatelji svega i svačega protiv plastike, plastičnih vrećica. Na žalost, najmanje se čuje riječ stručnjaka, stručnih institucija (čast časnom izuzetku - prof.dr. Igoru Čatiću - neumornom borcu za znanstvenu istinu, kao i njegovoj suradnici mr.sc. Maji Rujnić Sokele - čije sam mnoge stručne članke pročitao i koristio u ovom materijalu). I u takvim okolnostima događa se da se jednom izjavljena glupost ponavlja i nekritički prenosti iz dana u dan, pogotovo od nestručnih i senzacionalistički nastrojenih novinara - i to jednostavno postaje činjenica - da ne kažem „znanstvena“.

Kako smo svi mi kao građani izloženi svakodnevnim bombardiranjem o otrovnosti i opasnosti „najlon vrećica“, siguran sam da se i mnogi od nas pitaju što je stvarno istina.

Stoga sam odlučio ukazati Vam na nekoliko činjenica, a koje će zasigurno u kasnijim postovima biti detaljnije obrađene.

Svakako da svaki materijal, sirovina, pa onda i uporabni proizvod izrađen od tog materijala ima svoje prednosti i mane. I svako od njih je za neku namjenu pogodniju od nekog drugog. Ali, niti jedan nije ekološki potpuno „nevin“. Kada se gleda na neki uporabni proizvod, onda treba gledati koji „trag“ on ostavlja u našem okolišu - bilo da taj „trag“ nastaje tijekom proizvodnje osnovnog materijala - sirovine za njegovu izradu, bilo tijekom prerade, uporabe, sakupljanja ili raspada, ako već nije sakupljen.. Naravno, nikako ne smijemo zaboraviti praktičnost, ali i ekonomski učin.

Upravo temeljem takvih „tragova“ koje materijali i proizvodi ostavljaju u prirodi - polietilenske vrećice (ne one biorazgradljive) najpogodnije su odnosno „najekološkije“ jer ostavljaju najmanji „trag“ u našem okolišu. To dokazuje cijeli niz znanstvenih istraživanja kojeg su provele mnoge respektabilne institucije u svijetu - bilo da su ih inicirale državne institucije, ili institucije lokalne samouprave ili tvrtke koje se bave prikupljanjem, gospodarenjem i recikliranjem ili pak tvrtke koje se bave proizvodnjom ili preradom određenih materijala ili proizvoda. Sva ta ozbiljna i objavljena istraživanja i analize koji su prošli znanstvenu verifiikaciju dokazali su da je polietilenska vrećica u stvari najekološkija vrećica - u usporedbi s biorazgradljivom plastičnom vrećicom, papirnatom ili platnenom vrećicom. Dokazano je da polietilenska vrećica ostavlja najmanji „trag“ u okolišu.

Zanimljiv je primjer iz Amerike. Gradska uprava San Franciska zatražila je istraživanje o prednostima ili nedostacima korištenja plastičnih i papirnatih vrećica u supremarketima toga grada - privremeno su zabranili distribuciju plastičnih vrećica i nakon predviđenog razdoblja „testa“ zaključeno je da se je u navedenom razdoblju znatno (dvostruko) povećala upotreba papirnatih vrećica u odnosu na broj upotrebljenih plastičnih vrećica (bez da se je povećao promet roba) jer su kupci, da bi ponijeli ono što su kupili, umjesto jedne plastične vrećice počeli koristiti dvije ili tri papirnate vrećice - a to je ukupno gledano višestruko štetnije za okoliš.

Poznata je činjenica da korištenjem različitih vrsta plastike u avio industriji, za više od 30% smanjena je potrošnja goriva i emisija CO2 u atmosferu.

Također je poznata činjenica da je današnji život bez plastike nezamisliv. Okrenite se oko sebe i pokušajte zamisliti bi li bilo bilo kojeg plastičnog proizvoda da je isti predmet trebalo napraviti od bilo koje druge vrste materijala - drveta, stakla, metala - za koje mislimo da su ekološkiji od plastike.

Dokazano je da su plastični materijali i proizvodi od plastike znatno manje energetski zahtjevni tijekom svih ciklusa živornog vijeka plastičnih proizvoda - od proizvodnje osnovne sirovine, preko upotrebe do zbrinjavanja i recikliranja. Tu svakako treba naglasiti da se danas najveći dio energije proizvodi od nafte, a proizvodnja energije od nafte proizvodi znatne količine stakleničkih plinova - konkretno CO2.

Korištenje plastike u svakodnevnom životu, dokazano je, uvelike štedi energiju - manjom potrošnjom prilikom proizvodnje, a najvećim dijelom plastika se pokazuje energijski manje zahtjevna tijekom vijeka korištenja, npr.

- plastični automobilski dijelovi znatno su lakši od metalnih - troši se manje goriva tijekom cijelog vijeka korištenja automovila (ali i ostalih prijevoznih sredstava - spomenuo sam već avione), emitira se manje CO2 svo to vrijeme,

- plastična ambalaža višestruko je lakša i pogodnija za istu namjenu - štednja goriva prilikom prijevoza od mjesta proizvodnje i pakiranja do mjesta korištenja, praktičnost i višenamjensko korištenje ambalaže,

- znatno manje je potrebno plastičnog materijala za električnu i toplinsku izolaciju u odnosu na „prirodne“ materijale - štednja osnovne energije, jednostavnost i praktičnost korištenja

- upravo zbog svoje, toliko napadane karakteristike - nerazgradljivosti - plastični proizvodi su trajniji i pouzdaniji - npr. vodovodne i kanalizacijske cijevi koje se ugrađuju u građevinarstvu

Postoji nekoliko svakodnevnih primjera o kojima baš i ne razmišljamo na takav način - staklena boca je oko 7 do 12 puta teža od plastične, što znači da se za isti broj boca i istu količinu sadržaja koristi i do 30 % puta manje teretnog prostora, odnosno 30 % manje toliko vrijednog fosilnog goriva, a emisije CO2 višestruko su manje. A da ne govorimo o slučaju kada je proizvedena kvadratna plastična boca gdje je došlo do uštede još oko 20% prostora za prijevoz iste količine vode.

Cipele se pakiraju u papirnatu ambalažu - kartonske kutije. Ista ta kutija zauzima najmanje 50% više prostora nego njen osnovni sadržaj - cipele, što znači da pri prijevozu šlepera cipela u stvari prevozimo 50% tereta koji su cipele, oko 5% tereta koji je ambalaža i 45 % praznog prostora odnosno zraka. Nije teško izračunati koliko je toliko vrijednog fosilnog goriva potrebno da bi se prevezlo ništa.

Tema ovog posta ipak su plastične odnosno polietilenske vrećice pa evo i nekoliko podataka koje valja znati i koristiti:

- nije najlon vrećica, niti PVC vrećica. Najbolje je reći polietilenska vrećica jer su iste napravljene od polietilena niske (PE-LD) ili visoke (PE-HD) gustoće. Najlon je poliamid - vrsta plastike koju danas najčešće susrećemo kao najlon čarape, koriste se za izradu niti za četkice za zube, također i za niti od kojih se spleće razna užad, a vrlo velika primjena je u proizvodnji ribarskog alata (najviše niti za izradu ribarskih mreža)

- PVC vrećice se danas ne proizvode, a PVC se danas najviše koristi u građevinarstvu - oluci, gurle, cijevi, izolacija električnih vodova, linoleumi, podne pločice, PVC stolarija, u automobilskoj industriji - dijelovi karoserija automobila - pogotovo branici, upravljačke ploče, tapecirung, pa i ostali dijelovi unutar automobila, ali PVC se koristi i za proizvodnju dječijih igračaka te za široki raspon medicinske i informatičke opreme

- ukupno za proizvodnju plastike troši se oko 4 % ukupne potrošnje nafte, a za proizvodnju polietilenskih vrećica koristi se 0,05 % nafte. Najviše nafte troši se za transport (50 %) i grijanje (32 %). Dakle, netočna je tvrdnja da se za proizvodnju polietilenskih vrećica troše značajni prirodni resursi nafte

- lažno se tvrdi da se polietilenske vrećice razgrađuju 1000 ili 100 ili tko zna koliko godina. Činjenica je da se ne zna koliko se razgrađuju. Ali, na današnjim odlagalištima smeća ne razgrađuje se niti papir, niti bio-otpad jer za biorazgradnju nema uvjeta, a stvaranje uvjeta za razgradnju (npr. papira) višestruko je ekološki opasnije i višestruko više puta opterećuje okoliš

- lažno i zlonamjerno se tvrdi da prilikom razgradnje, plastične vrećice ispuštaju toksine. Naveo sam da se plastične vrećice ne razgrađuju - i to je njihova prednost! Mogu se skupljati i reciklirati. S druge strane, ako na današnjim odlagalištima koja imaju polietilensku foliju kao geomembranu, dođe do pucanja tog zaštitnog sloja, okoliš i podzemne vode zagaditi će se procjednim vodama zagađenim od koje kakvog bio otpada, ne od plastičnih vrećica ili navodnim ostacima od razgrađenih vrećica.

- netočna je tvrdnja, što potvrđuju mnoge znanstvene studije, da su papirnate vrećice ekološkije od polietilenskih. Za proizvodnju papirnatih vrećica troši se energije otprilike jednako kao i za polietilenske vrećice, ali se višestruko vfiše troše i zagađuju prirodni resursi - potrošnja drveta, kao i potrošnja i zagađivanje značajnih količina vode. Za izradu papirnih proizvoda koriste se različite vrste ljepila i boja koje također opterećuju okoliš. Zbog toga, papirnata vrećica je najmanje pogodna za okoliš.

- polietilenska vrećica - za istu ili sličnu namjenu (npr. vrećica s kojom idemo u trgovinu) 7 do 10 puta manje zauzima prostora, što znači da je za prijevoz papirnatih vrećica potrebno 7 do 10 puta više kamiona koji će potrošiti 7 do 10 puta više goriva - upravo onih prirodnih resursa nafte

- netočna i neistinita je izjava da su biorazgradljive vrećice pogodnije od „običnih“ polietilenskih vrećica. Biorazgradljive vrećice definitivno se neće razgraditi na odlagalištima smeća ili komposištima niti u prirodi jer tamo nema uvjeta za to - pogodna temperatura, vlažnost. Da bi se biorazgradljiva vrećica razgradila potrebno ju je posebno obrađivati u posebnim postrojenjima za što je potrebna dodatna energija, korištenje velikih količina vode, i te je vrećice, da bi došle do takvih postrojenja potrebno organizirano prikupljati

- netočna je i neistinita izjava da su platnene vrećice pogodnije od polietilenskih vrećica. Pamuk se proizvodi na 3 % svjetske obradive površine, a za uzgajanje pamuka potrebno je ukupno 10 % svjetske proizvodnje svih kemijskih pesticida i čak 25 % insekticida. Platnene vrećice su skupe - 1 platnena = 400 plastičnih. Licemjerno se od eko dušebrižnika ističe da je platnenu vrećicu moguće višestruko koristiti, samo ju je potrebno oprati. A prešućuju koliko je za pranje vrećica potrebno vode, deterdženta i energije.

- netočna je tvrdnja da su plastične vrećice najveći onečišćivač mora i oceana. Vrećice čine 8,1 % onečišćenja, dok je su npr. cigarete i cigaretni filteri na prvom mjestu s 27,2 % udjela

- od plastičnih vrećica ugiba na tisuće, stotine tisuća morskih i kopnenih životinja godišnje - još jedna neistinita izjava. Prema jednom istraživanju iz 2007. godine, pronađeno je 235 životinja zapletenih u razni otpad, a među njima 22 životinje ili 9,4 % bilo je zapleteno u plastične vrećice. Znate li koliko životinja pogine na cestama?

- lažno se tvrdi da su plastične vrećice najopasniji otpad za životinje u morima i oceanima - ne, najopasniji su ostaci odbačenog ribolovnog pribora, najviše se životinja zaplete u odbačene mreže i niti (više od 86 %)

- poznata je iz tiska i raznih „eko“ publikacija dolje prikazana fotomontaža



u kojoj se sugerira da životinje jedu plastične vrećice. Svatko tko se je susreo sa životinjama - domaćim, kućnim ljubimcima, divljima - zna da to nije istina. Životinje ne jedu plastične vrećice. A ako slučajno dio plastične vrećice i dospije u probavni trakt neke životinje, taj dio će jednak izaći iz probavnog trakta.

Vjerujem da su mnogi od Vas, baš kao i ja, bacili žvakaću gumu (vrsta polimera) u more. A ako ste to učinili na putničkoj obali u Rijeci gdje se mogu naći jata cipli i drugih riba, vjerujem da ste vidjeli da sve te ribe gotovo nisu ni regirale na tu kuglicu, a kamoli se približile i pojele je. Ako ste pak bacili u more istu takvu kuglicu kruha, vjerujem da ste vidjeli pravi „stampedo“ koja riba će uhvatiti taj komadić hrane. Dakle, nisu životinje tako naivne kakvima ih neki žele prikazati.

- također je netočna tvrdnja da većina plastičnih vrećica završi u okolišu - istina, vrlo su vidljive kada se zapletu u grane ili kada ih vjetar nosi ulicom, ali razmislite što vi radite s vrećicama - kad ih uzmete, najčešće ih još jednom ili dva puta upotrijebite, a nakon toga ih iskoristite za smeće, sa smećem odlaze na odlagališta gdje se odvajaju i odvojeno prikupljaju i u najvećem dijelu šalju na recikliranje.

Ovdje jasno i glasno treba reći:
NISU KRIVE VREĆICE, KRIVI SU LJUDI KOJI IH NEOPREZNO ODBACUJU

ali i kao takve krivo odbačene, mogu se prikupiti, reciklirati i ponovno koristiti - i tako nebrojeno puta za različite namjene. Sjetite se samo uredbe o plaćanju naknade za PET ambalažu (plastične boce) od prije nekoliko godina u Hrvatskoj. Učas je Lijepa naša bila očišćena, nema više odbačenih plastičnih boca. Postali smo odjedanput eko-svjesniji. Ali uz koju cijenu zbog prodavanja novih boca pod rabljene.

I na kraju da zaključim - ostati danas bez plastičnih vrećica i plastične ambalaže nezamislivo je, a dovelo bi do povećanog štetnog utjecaja na okoliš (energija, emisije CO2, prirodni resursi ...). Zamjena plastičnih vrećica vrećicama od drugih materijala takođe bi bilo štetnije za okoliš.

Ako želimo biti ekološki osvješteni i korektni - tada treba odgovorno postupati s polietilenskim vrećicama, u stvari općenito s plastičnom ambalažom i ostalim plastičnim proizvodima. Svoj doprinos i odgovorno ponašanje prema okolišu dokazati ćemo svakodnevnom primjenom „formule“ 4R4E (Four „R“ for Enviroment) - Reuse, Recycle, Recover, Reduce.

Zabranama, a pogotovo onim apsurdnim, ništa se ne postiže.

Kako bih čitateljima za svaku svoju tvrdnju ponudio i izvor na koji se pozivam prokopao sam malo i po stranicama Gradskog odbora Hrvatske narodne stranke u Zagrebu te pogledao što su napisali o konferenciji za tisak koju spominjem u prethodnom postu.

I ostao sam neugodno iznenađen. Izvještaj je naknadno prerađen, i više se ne mogu neke naći izjave sudionika konferencije, a koje se osporavaju u prethodnom postu.

Smatram to pozitivnim (iznenađujete se, zar ne?) Naime, znači da naši političari i čitaju i slušaju, pa temeljem argumenata i mijenjaju svoje stavove. U ovom slučaju samo djelomično, na žalost.

Također, pronašao sam i dva članka na web portalu časopisa "Zdravlje" koji se bavi istom tematikom. Na ovom linku možete pronaći ČLANAK 1, a na ovom ČLANAK 2

Drago mi je da se i sa medicinske stručne strane (članke je preradila i objavila Andreja Barišin, dr. med.) potvrđuju navodi reagiranja što je dokaz da se stručnjaci u pravilu slažu i međusobno uvažavaju.

Vrijeme je predizborne kampanje, kada se sve političke stranke i njihovi eminentni predstavnici žele o svemu očitovati,dati svoj stav i svidjeti se biračima. Pa se tu svega i svačega čuje. Bože sačuvaj. Naravno, kao pojedinca - građanina ove zemlje me puno toga zanima, ali ovdje ću samo prenijeti jedan komentar s web portala časopisa POLIMERI. Evo članka, kojeg inače možete pročitati OVDJE.

Iznenađujuća upornost u poluinformiranosti

Uvod
Priznati stručnjak za polietilen niske gustoće (PE-LD), Romeo Deša, kao član Društva za plastiku i gumu, napisao je komentar u povodu konferencije za tisak koju su održali članovi Hrvatske narodne stranke, 12. kolovoza 2011. Na toj konferenciji koju je predvodio istaknuti hrvatski političar J. Radoš, tražena je zabrana plastičnih vrećica.

Na tu konferenciju osvrnuo se i I. Čatić u dnevniku "Vjesnik", 8. rujna 2011. pod nazivom: Zabraniti kruzere bez pogona za obradu otpada.

Tekst R. Deše pozdravljamo kao dobrodošlu nadopunu ranijih tekstova.

Uredništvo

Zagađenje i onečišćenje
Prouče li se definicije navedenih pojmova u engleskom i hrvatskom jeziku, u pravilu nije jasna razlika između onečišćenja i zagađenja. Stoga nužno je najprije približno definirati ta dva pojma. Zagađenje (lat. contaminatio, e. contamination) podrazumijeva utjecaj na tijelo, predmete, stvari poput odjeće i obuće, prehrambenih namirnica, okoliša itd. zaraznim klicama te otrovima ili radioaktivnim tvarima, teškim metalima. Čovjek svojim djelovanjem ugrožava i zagađuje tlo, zrak i vodu. Zagađenje može uzrokovati bolest, pa čak i smrt (kod kroničnih bolesnika).

Obzirom na nedovoljnu razlikovnost engleskih naziva pollution i contamination, ali i odgovarajućih hrvatskih riječi, navodi se autorovo shvaćanje riječi onečišćenje. Plastične, preciznije polietilenske vrećice, ali i svjetlo ne zagađuju, već čine nešto nečistim. U prirodu odbačene polietilenske vrećice onečišćuju okoliš. Čini se ispravnim govoriti o svjetlosnom onečišćenju. Iz toga je moguć zaključak da je smisleno govoriti o onečišćenju kada nešto zamaže, zaprlja, nešto se nalazi se na mjestu gdje ne bi trebao biti. Ali nije izravno opasno po život ljudi, životinja ili biljaka. S tim definicijama, valja pokušati odgovoriti na najčešće stereotipove ili mantre o plastičnim vrećicama.

Tvrdnje N. Blažević, predsjednice Pododbora za zaštitu okoliša u Skupštini grada Zagreba

1. tvrdnja: Zbog sastava materijala od kojeg su plastične, preciznije vrećice izrađene one zagađuju tlo.

Zbog svog sastava polietilenske vrećice ne zagađuju tlo. Formula etilena je C2H4, i taj materijal ne sadrži kemijske elemenata koji ovako povezani zagađuju tlo. Vizualno, nemarno odbačene vrećice u prirodu zaista onečišćuju okoliš. To jeste na žalost stvarnost, čemu nisu krive plastične vrećice, već svi mi, ljudi.

2. tvrdnja: Odbačene plastične vrećice uzrokuju začepljenje u kanalizaciji

Poluinformacija. Ubacivanjem u kanalizaciju čvrstih stvari, onoga što nije tekuće, začepljuje se protok otpadnih voda. Pa tako i plastične vrećice. Međutim, kojom prilikom plastične vrećice dolaze u kanalizaciju? Mislim da je znatno, znatno veći problem kada mlade majke u WC školjke odbacuju dječje pelene. I nikome ne pada napamet zabraniti pelene, već educirati mlade majke.

3. tvrdnja: Više od milijun ptica i 100 tisuća morskih sisavaca umire godišnje od zagađenja plastičnim vrećicama, a životinje ugibaju ako progutaju plastičnu vrećicu. Kako bi javnost senzibilizirali na upotrebu ekološki prihvatljivijih rješenja, ali i poduzeli konkretne korake za smanjenje upotrebe plastičnih vrećica u Zagrebu, GO HNS-a je sazvao tiskovnu konferenciju.

Netočno. Brojna istraživanja govore da su ti brojevi znatno, znatno manji. Prema Ocean Conservancy's International Costal Cleanup Report 2007, pronađeno je 235 životinja zapletenih u raznovrsni otpad, od čega 81 ptica, 63 ribe, 49 beskičmenjaka, 30 sisavaca, 11 reptila i 1 vodozemac. U plastične vrećice bile su zapletene 22 životinje ili 9,4 %.

Izvještaj za 2010. godinu navodi nove podatke - 488 životinja od kojih je 76 odnosno 15,5 % bilo zapleteno u plastične vrećice. Izvještaj daje i pregled 25-godišnjih rezultata akcije Coastal Cleanup, koja se provodi u više od 150 zemalja odnosno lokacija i kojom prilikom je u jednom danu prikupljan otpad na plažama i obalama te je tom prilikom utvrđeno da plastične vrećice čine 5 % ukupnog otpada. U tom dugom vremenskom razdoblju pronađene su 4073 životinje uginule zbog navedenog otpada, a zbog plastičnih vrećica 404 životinje (dakle, manje od 10 %) među kojima je najviše riba.

Dakle, to je vrlo daleko od brojki kao što su stotine tisuća ili čak više od milijun uginulih životinja zbog plastičnih vrećica.

Neistina je da životinje ugibaju kada progutaju plastičnu vrećicu. Ona se već godinama provlači nakon fotomontaže kojom je prikazana kornjača s komadićem plastične vrećice u ustima. Životinje ne jedu plastiku, a ako je i slučajno progutaju, ona će iz probavnog trakta izaći jednaka kakva je i ušla.

4. tvrdnja: Odbačene plastične vrećice kada slete na usjeve, usporavaju njihov rast jer se omotaju oko biljke, na poljima zaustavljaju prolaz kisika kroz zemlju, uzrokuju neplodnost tla.

Tvrdnja da plastične vrećice ograničavaju rasta biljaka je toliko paušalna, da ju i ne treba komentirati. Primjerice, poznato je da se plastična, konkretno polietilenska folija vrlo dobro koristi u proizvodnji npr. ekološki uzgojenih jagoda, gdje se na zemlju polaže crna polietilenska folija (tzv. malčiranje) koje osigurava stalnu vlažnost korijena, sprječava rast korova (najbezbolniji i najekološkiji pesticid) i istovremeno osigurava velik i dobar plod.

Poliuretanske vrećice
Posebnu pozornost privukla je tvrdnja člana Pododbora za zaštitu okoliša u Skupštini grada Zagreb, gospodina J. Keglevića koji je rekao: Sama izrada poliuretanske vrećice je beznačajna, međutim mislim da bi cijena 2 kn za platnenu vrećicu da bi to moglo biti prihvatljivo za cijelo društvo da prijeđe na uporabu platnenih vrećica.

Time je gospodin J. Keglević promovirao jednu inovaciju. Do sada se "znalo" da se rade od najlona (nikada), PVC-a (možda), ali da se rade od poliuretana velika je tehnička novost.

Poliuretanske vrećice? Poliuretan je umjetna pjena (spužva) koja se koristi najviše za razne pjenaste izratke, ali koristi se i za podne obloge, razne izolacijske obloge u građevinarstvu i slično. Javnosti su poznate su i torbe na osnovi poliuretana (umjetna koža) ali tu se ne radi jednokratnim vrećicama.

Platnena vrećica je zapravo neispravan izraz. Radi se o platnenim torbama u koju se može staviti veći broj plastičnih vrećica s odgovarajućim mokrim i suhim sadržajem.

Najčešće su to pamučne vrećice, a poznato je da se pamuk proizvodi na oko 3 % svjetske obradive površine, ali se za zaštitu te biljke koristi više od 25 % svjetske produkcije insekticida i pesticida. Zbog neodgovarajuće uporabe pesticida u slabije razvijenim i siromašnijim zemljama, gdje se ti pesticidi koriste i kao otrovi za štakore, žohare itd., prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, WHO ima 1 milijun trovanja godišnje.

Kako su papirnate, platnene vrećice od tkanoga tekstila i plastične vrećice (u svojem poznatom obliku ali i one od netkanoga tekstila) sve od organskih polimera. Stoga se nameću novi kriteriji prosudbe njihovog utjecaja na okoliš.

Sva relevantna istraživanja govore o ugljikovom tragu (e. carbon footprint) kojim se sagledava utjecaj nekog proizvoda od početka njegova nastajanja do konačnog odlaganja. Sva ta istraživanja pokazuju da je s tog motrišta najpovoljnija reciklirana polietilenska vrećica najmanje ostavlja traga u okolišu. Procjenjuje se, ako je utjecaj polietilenske vrećice 1, tada je one biorazgradive 3, papirne 10, a platnene 20.

Nekoliko komentara o problemu plastičnih vrećica
Upravo je London Times u članku svog kolumnista Aleksia Mostrousa "Series of blunders turned the plastic bag into global villain" (Serija zabluda pretvorila plastičnu vrećicu u negativca) od 8. ožujka 2008. ukazao na taj problem, a poznati i priznati kolumnist "The Guardiana" George Monbiot napisao je u jednom svom komentaru od 8. travnja 2009. "Plastic Fetish": »Vrijeme je da svoju pažnju preusmjerimo, plastične vrećice nisu pošast planeta, njihovo najveće zlo je što našu pažnju skreću s mnogo važnijih uzroka«.

Zaključak
Sazivanjem posebne konferencije za medije političari, na temelju poluistinitih podataka koje im dostavljaju najrazličitiji neprovjereni izvori, manipuliraju s javnosti.

U travnju bio organiziran okrugli stol u Zagrebu o plastičnim vrećicama na kojem su sudjelovali kao branitelji tih vrećica: I. Čatić, M. Rujnić Sokele i R. Deša. Osporavatelji plastičnih vrećica bili su predsjednik zagrebačkog GO HSS-a i ujedno predsjednik i direktor Hrvatskih šuma D. Vuletić, novinarka T. Devčić kao urednica ekoloških emisija, osobito poznata po dnevnoj emisiji "Zelena minuta" te dokazano najveći hrvatski ekolog V. Piršić. Poslije razmjene argumenata, jasno je bilo što je istina, a što je ono drugo.

Zaključak je bio da GO HSS-a nije niti planirao predlagati zabranu plastičnih vrećica, već da bi se trebalo usmjeriti na višekratnu upotrebu, recikliranje i organizirano prikupljanje plastičnog otpada. Upravo one aktivnosti koje danas podržava i promovira i stručna javnost i svjetska znanost, a to je "4R4E" - četiri R za okoliš (Environment), odnosno Reduce (reducirati), Recycling (reciklirati ili oporabiti), Recover (obnoviti), Reuse (ponovno koristiti).

Poslije takvih zaključaka, još više čudi potez HNS-a, koji se, na žalost, u pomanjkanju boljih ideja, bavi najvažnijim najsporednijim problemom, plastičnim vrećicama.

Nedavno je internetom prostrujila poruka o štetnosti plastike s obrazloženjima oznaka na dnu plastične ambalaže. Zamolio sam uvaženog prof.dr. Čatića da napiše nekoliko riječi o tome, što je on odmah i učinio, te ga poslao svim članovima Društva za plastiku i gumu. Originalni tekst možete pročitati na sljedećem LINKU.

Međutim, vrlo zgodno ga je obradila dr.med. Andreja Barišin na web portalu časopisa "Zdravlje", pa ga od tamo prenosim:

Plastična ambalaža

Posljednjih dana primamo e-mail o plastičnoj ambalaži koji bez provjere u istinitost prosljeđujemo dalje. Iznosimo činjenice je li se zaista trujemo!

Tekst proslijeđen e-mailom: Vjerojatno pred deset i više godina nitko još nije pomišljao, da ćemo običnu vodu piti iz plastične boce.

Stručnjaci: Vjerojatno pred 40 godina nitko još nije pomišljao, da ćemo običnu vodu piti iz primjerice PET-plastenki. Riječ plastenka je jednaka kao što se za bocu od stakla kaže staklenka. Godine 1976. proizvedene su prve plastenke od PET-a. Svega četiri godine kasnije Povjerenstvo za dodjelu nagrade za najbolje tehničko rješenje Society of Plastics Engineers (Društva plastičara) sa sjedištem u SAD, dodijelilo je nagradu PET-plastenkama. Danas se godišnje proizvodi oko 400 do 500 milijardi takvih boca.

Tekst proslijeđen e-mailom: Još danas je to više iz navike nego potrebe, jer je voda iz većine vodovoda još uvijek pitka.

Stručnjaci: Ispravno. O tome pisao Vjesnik 10. kolovoza 2007. pod naslovom Treba piti vodu iz slavine kada se u SAD povela kampanja protiv PET-boca. Puno više o napadima na plastiku možete pročitati u knjizi Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja (izdavač Graphis, Maksimirska 88, Zagreb). Treba upozoriti i na tekst. Truje li se doista cijeli svijet plastenkama od PET-a (Vjesnik, 10. veljače 2005.). Postavljeno je retoričko pitanje: »Truju li Hrvati Arape kada im prodaju vodu u PET-plastenkama«.

Postoji veliki broj vrsta plastike. Ipak u javnosti se u pakovanjima (ambalaži) susreću šest najučestalijih vrsta.

Tekst proslijeđen e-mailom: Svaki ambalažni proizvod ima oznaku. Oznaka je trokut s brojem u sredini. Pogledajte sliku:



Stručnjaci: Već ova slika pokazuje nepoznavanje stvarnog stanja.

Slika treba izgledati ovako:

Izvor: knjiga A. Rogić i sur.: Polimeri i polimerne tvorevine
(Društvo za plastiku i gumu, Ivana Lučića 5, p. p. 119, Zagreb 2008)

Brojevi na ambalaži označuju samo vrstu plastike a ne i što se u njih smije pakirati, kako je to u jednim dnevnim novinama navela magistra farmacije.

Tekst proslijeđen e-mailom: Navedene su tri dobre plastike. To su PE-HD ili punim imenom polietilen visoke gustoće, PE-LD polietilen niske gustoće i PP – polipropilen

Stručnjaci: PE-LD polietilen niske gustoće napominjemo da neki proganjaju zbog njihove uporabe kao materijala za plastične vrećice. Premda je to najbolji materijal za vrećice s ekološkog motrišta, jer 10 puta manje opterećuje s CO2 od papirnatih vrećica. Ili troši za istu količinu vrećica 17 puta manje, sve oskudnije vode. Ali nikoga ne smeta što trgovački lanci u vrećice od istog materijala pakiraju toaletni papir. Dobar je i PP – polipropilen.

Tekst proslijeđen e-mailom: PVC (nekad i 3V ) - Ova plastika ispušta dvije otrovne kemikalije, a obje ometaju djelovanje hormona u ljudskom tijelu. Usprkos tome, to je još uvijek najčešće upotrebljavana plastika za boce.

Stručnjaci: PVC ili poli(vinil-klorid) nikada nije bio 3V, koristio se dugo za plastenke za ulje, dok ih nisu zamijenile one od PET-a. Nikada se nisu koristile za pakiranje vode, pa se ne mogu proglasiti da se i danas najviše u njih pakira voda.

Je li si netko postavio pitanje kakvo je opterećenje okoliša sa staklenkama te je su li i one baš bezopasne? Ukoliko se nude aluminijske, onda se potrebno pitati što se zna o njima?

Tekst proslijeđen e-mailom: 7 - PC (ili bez oznake) - To je najlošija plastika za prehrambene proizvode, jer izlučuje kemikaliju BPA. Na žalost, koristi se u bočicama za dojenčad, sportskim bocama i posudama za spremanje hrane.

Stručnjaci: To nije povezano s brojem 7. PC je oznaka za polikarbonat i zbog BPA (bisfenola A) ugledni zeleni proganjaju taj materijal. Službeni stavovi, koje je primilo iz europskih nadležnih tijela Društvo za plastiku i gumu, 15. srpnja 2011. su sljedeći






Detaljniji pregled regulative u europskim zemljama možete pogledati na sljedećem LINKU

Tekst proslijeđen e-mailom: 6 - PS - Plastika koja ispušta u vodu kancerogenu tvar STIREN. Najčešće se koristi u čašicama za kavu za jednokratnu uporabu, ili u ambalaži brze prehrane.

Stručnjaci: Temeljem znanstvenih ispitivanja više od pet desetljeća, vladine agencije za sigurnost hrane su utvrdile da je polistiren siguran za korištenje u prehrambenim proizvodima. Tako polistiren zadovoljava stroge standarde europske i američke komisije za zdravstvenu ispravnost hrane (Food and Drug Administration and the European Commission/European Food Safety Authority) i za uporabu u pakiranju za skladištenje i serviranje hrane. Nedavno je Odjel za hranu i higijenu okoliša u Hong Kongu pregledao na zdravstvenu ispravnost razne namirnice s polistirenom koje se poslužuju u ugostiteljstvu i došao je do istog zaključka kao i američka agencija za hranu i lijekove (US FDA), da nije škodljiv za zdravlje kad se koristi u ambalaži za hranu.

Provedeno je trogodišnje istraživanje (1999. - 2002.) u 12 zemalja sa stručnjacima koji su odabrani od Centra za procjenu rizika u Harvardu te je dalo sveobuhvatan pregled mogućih zdravstvenih rizika koji su povezani s izlaganjem stirena. Uključeni su bili znanstvenici iz područja toksikologije, epidemiologije, medicine, analize rizika, farmakokinetike i procjene izloženosti određenom riziku. Ovo harvardsko istraživanje je pokazalo da je stiren prirodno prisutan u hrani, kao što su jagode, govedina i začini, te se rabi u procesu obrade hrane, kao što je vino i sir. Istraživanje je također obradilo i podatke o količini stirena koji se nađe u hrani zbog migracije s primarnog pakiranja i ambalaže za jednokratnu uporabu, te se zaključilo da nema razloga za zabrinutost što se tiče izloženosti javnost od stirena iz hrane ili materijala koji se upotrebljavaju za prehrambenu ambalažu, kao što su polistiren-pakiranje i ugostiteljske posude.

Pouka: Ovaj mail je primjer neinformiranosti i neznanja te unošenja nepotrebnog nemira u pučanstvo

Savjet stručnjaka: Mirno spavajte i dalje koristite proizvode upakirane u plastičnu ambalažu kao i do sada!

Uredila: Andreja Barišin, dr. med.
29. rujna 2011.
Autor: Prof. dr. Igor Čatić
- Osnivač Društva plastičara i gumaraca, međunarodni urednik časopisa Polimeri

U uobičajeno zanimljivoj emisiji „Provjereno“ 13. listopada 2011. objavljen je prilog o plastičnim vrećicama. U EMISIJI se izmjenjuju kvalitetni i stručno argumentirani podaci s netočnostma ili poluistinama. Stoga gledatelji dolaze do potpuno krivog zaključka. Traži se pogrešna promjena navika da se upotrebljavaju platnene torbe umjesto plastičnih vrećica. Što je nemoguća misija. Osim u korist trgovaca i kao sredstvo manipulacije političara.

Na žalost, u posljednje vrijeme učestalo se u Hrvatskoj napadaju plastične vrećice, dok je takva praksa u svijetu ipak prestala, odnosno znatno je smanjena, jer je glas struke i znanosti ipak u svijetu priznat i „nadjačao“ je dokazima i znanstveno provjerenim podacima taj „teror poluinformiranosti“. I ne samo to, već su utjecajni novinari i kolumnisti poznatih svjetskih novina javno progovorili da je skretanje pozornosti na plastične vrećice u stvari prikrivanje nečeg puno važnijeg i problematičnijeg u nekoj zajednici, društvu ili državi. Kako je već više puta spomenuto: hoćemo li se u pomanjkanju boljih ideja, baviti najvažnijim najsporednijim problemom, plastičnim vrećicama?

Evo nekoliko podataka kojima želim potkrijepiti ovu reakciju na prilog „Provjereno“ u dijelu koji se odnosi na :

- danas se plastične vrećice, upravo one najnapadanije – jednokratne vrećice proizvode od polietilena niske gustoće (PE-LD) ili visoke gustoće (PE-HD), a koji se dobiva fizikalno – kemijskom reakcijom koja se zove polimerizacija od plina etilena. Etilen se postupkom krekiranja dobiva iz etana – bilo da mu je osnova nafta (manjim dijelom) ili prirodni plin (značajnijim dijelom). To je po novoj definiciji fosilna plasika načinjena od proizvoda prirode, prirodnina, za razliku od bioplastike koja se radi pretežno od uzgojenoga: krumpira, kukuruza ili otpadne biomase.
- u samom postupku destilacije nafte koji se provodi ne bi li dobili toliko željeno gorivo za naše metalne ljubimce dobivaju se plinovi metan, etan, propan, butan – koji se kasnije prerađuju ili kao takvi koriste na različite načine. Širem gledateljstvu je najpoznatija mješavina propan – butana tzv. LPG s kojom se svakodnevno susreće u domaćinstvima. Dakle, gotovo pa neizbježno je da se prilikom procesa frakcijske destilacije dobiva plin etan, a kasnije sljedećim procesom i plin etilen
- bilo bi neracionalno, neekonomično, neekološki, necivilizacijski, nestručno, neracionalno i krajnje nepametno taj plin ostaviti u smjesi propan-butana i spaliti na gorionicima naših štednjaka, bojlera ili grijalica. Taj plin treba valorizirati, odnosno od njega napraviti robu više vrijednosti. Upravo s tom namjerom je nastao polietilen koji se pokazao danas kao nezamjenjiv sastavni dio naših života, pojedinačno gotovo najprostranjenija plastika.
- naglašava se da će se smanjenjem uporabe plastičnih vrećica uštedjeti znatne količine nafte, što je apsolutna neistina. Stvarne (zaokružene) brojke su sljedeće: danas se crno zlato u svijetu koristi za grijanje 35 %, transport 29 %, za proizvodnju energije 22 %, za ostale potrebe 7 %, za petrokemiju 7 % od čega otpada 4 % na proizvodnju plastike. Pritom se 0,2 % crnog zlata upotrebljava za proizvodnju plastičnih vrećica.

Ima li važnijeg problema u našem društvu, u našoj državi ili u našem okolišu od tih 0,2 %?

Nadalje, u prilogu se sugerira gledateljima da je korištenje polietilenskih vrećica neekološki i neracionalno, a upravo je Vaša sugovornica – dr.sc. Ljerka Kratofil Krehula naglasila kako nema lošeg ekološkog utjecaja plastičnih vrećica.

Kao što već spomenuto – plastične vrećice proizvode se od polietilena, polietilen od etilena, a njegova kemijska formula je C2H4 – dakle vodik i ugljik i raspadanje će na kraju završiti na potpuno prirodnim i sveprisutnim elementima – ugljik i vodik.

Što se izgaranja tiče, naravno, svako nepotpuno izgaranje stvara CO (ugljični monoksid). Nije specifičnost plastičnih vrećica da se kod njihovog izgaranja stvara ugljični monoksid – on se stvara i kod izgaranja ugljena, drva, benzina, raznih plinskih, kapljevitih i čvrstih goriva. Treba naglasiti da se prilikom izgaranja plina na kuhalima razvija ugljični monoksid. Ako odvođenje produkata izgaranja odnosno provjetravanje nije izvedeno kako treba, na žalost događaju se tragedije. I nikome ne pada na pamet zabraniti plin u kućnim instalacijama. Poučavamo ljude, čistimo dimnjake i odvode, donosimo razne tehničke propise, itd., ali ne zabranjujemo plin zbog toga što se prilikom njegovog izgaranja stvara ugljični monoksid.

Posebno zabrinjava izjava sudionika dipl. ing. Zorana Katančića, koji se plastikom bavi profesionalno na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije koji je rekao. »Ako u sastavu vrećice ima klora ili broma« (vjerujem da je ova izjava nespretno montirana, pa se stekao krivi dojam o „stručnom mišljenju“ – naravno da je iskaz točan. Ali u polietilenskim vrećicama koje su u prilogu spaljivanje, a koje su u svakodnevnoj uporabi nema tih elemenata. Posebno nema dioksina ili furana (obično se to povezuje s PVC-om, također nepotrebno). Iskaz navedenog stručnjaka je jednako točan kao što je točna izjava da je voda otrovna ako je u njoj arsen!

Naglašava se da se plastične vrećice razgrađuju i 1000 godina. Naravno, to je NETOČNO, tko je to mogao provjeriti i kako? Točno je da je kod običnih polietilenskih vrećica nerazgradivost upravo pozitivno svojstvo. Zamislite što bi bilo da se polietilenska izolacija električnog kabela brzo razgrađuje. Upravo to svojstvo omogućava da se polietilen koristi za izolaciju, u građevinarstvu, autoindustriji, ali i za najdelikatnije medicinske potrebe, ambalažu itd. Upravo ta karakteristika polietilena omogućava da se polietilenska vrećica oporabljuje, odnosno reciklira, pa tako više puta, i ponovno i ponovno. U usporedbi s papirnatim i tekstilnim vrećicama, polietilenska reciklirana vrećica je ekološki nadmoćno najbolja. Ako se polietilnska vrećica ne reciklira i ponovno pretvara u vrećicu, a u prilogu se vidjelo da je to moguće, onda je moguća uporaba reciklata za druge svakodnevne plastične proizvode. Pa čak danas i nazad u gorivo, što je još uvijek skup i neekonomičan proces.

Posebna briga ekologista, ali i svih nas ljubitelja prirode su životinje koje žive u prirodi, koje ne prepoznaju razliku što je plastična vrećica, a što je njihova uobičajena hrana. Na žalost, mada rijetko, i nikako u brojevima koji se stalno ponavljaju, događa se. Ali, valja se vratiti na tvrdnju o nerazgradivosti vrećice, povežimo ove dvije činjenice i evo nam istinitog zaključka: vrećica će, ukoliko se sisavac ili vodozemac zabuni i proguta je, iz njegova probavnog trakta izaći nepromijenjena, onakva kakva je i ušla. Dakle, to nikako nije razlog za zabrinutost. Zabrinutost treba biti usmjerena na pitanje – kako je ta vrećica došla na „tanjur“ tih životinja?

Međutim, mnoga znanstvena istraživanja kazuju nam da je problem pomora životinja zbog plastičnih vrećica toliko minoran, da ga ne treba niti spominjati. A i taj pomor nije u stotinama tisuća ili milijunima životinja, razne eko akcije i analize nakon njih govore o (tek) nekoliko tisuća.

Poznata je fotografija kornjače s plastičnom vrećicom u ustima. Ta je fotografija postala gotovo ikona životinjskih dušebrižnika, a o toj se fotografiji ništa ne zna. Niti tko, niti kada, niti gdje, niti kako je snimljena. Nema nikakve poveznice niti je moguće napraviti provjeru. U takvim slučajevima, često nam se podmeću fotomontaže.

Briga o kornjačama je opravdana. Svakako, ali ne zbog ugroze kornjača od plastičnih vrećica, već zbog apetita brojnih svjetskih sladokusaca i bonkulovića. Slike govore tisuće riječi, pa pogledajte:


"Povijesna" fotografija ili foto-montaža? Uglavnom, ne zna se ni tko, kada i gdje ju je snimio.


Međutim, za sljedeće fotografije se, na žalost, zna da su istinite i svake godine se ponavljaju na plažama Costa Rice. Berba kornjačinih jaja:
















Plastične vrećice na kraju svoga životnog vijeka, na žalost, završavaju i gdje ne želimo. Ali ne svojom, već našom, ljudskom krivicom. Ipak, najveća većina završava na raznim, ali i prečesto divljim odlagalištima. I tamo su postojane i ne raspadaju se. I to je dobro, ne raspadaju se u neke tekućine ili druge oblike otrovnih ili neprirodnih (???) elementa. Stoga nema opasnosti da tako raspadnute završe u tokovima pitke vode, oko korijena biljaka kojima se hranimo ili da završe u vodama pa ih tako razrijeđene jedu ribe u rijekama i morima.

Još je cijeli niz loše povezanih informacija, poluistina, ali i neistina o plastičnim vrećicama u vašem prilogu. Npr. da je četvrtina svjetskih zemalja zabranila plastične vrećice – što je neistina. Zabranile su ih one zemlje koje nemaju reguliran sustav prikupljanja otpada i njegovim gospodarenjem (neiskorištavanje mogućnosti recikliranja ili energijske oporabe). Zar su potrebni Hrvatskoj Berlusconijevi spinovi i talijanski Napulj kao primjeri za postupanje? I dovoljno se je prošetati bilo kojim talijanskim gradom pa pogledati kako se ta „zabrana“ provodi. Stoga pogledajte što se događa na našem Krku. Pravilnim upravljanjem otpadom, korištenjem stručnosti u organiziranju prikupljanja i pravilnim informiranjem stanovništva, ali i brojnih turista došlo se do zapanjujuće pozitivnih rezultata. Hrvatska, koja u planu ima odvojeno prikupljati do 2020. godine 20 % otpada, trenutno je na oko 5 %, dok je na Krku komunalno poduzeće postiglo 38 % već prošle godine.

Ističe se primjer zelene Irske. Da, točno je da je Irska uvođenjem poreza na plastične vrećice znatno smanjila potrošnju tih jednokratnih vrećica, ali je istina da je gotovo istovremeno za više od 400 % porasla potrošnja plastičnih vrećica za smeće, kao i skoro dvostruko porasla potrošnja papirnih vrećica, koje su i ekološki i ekonomski i praktično bitno nepovoljnije od plastičnih. Slična situacija se dogodila i u San Franciscu gdje su zabranjene jednokratne plastične vrećice i istovremeno je porasla potrošnja papirnih, ali ne na razinu broja plastičnih, nego dvostruko više.

Zašto su druge vrećice tako ekološki nepovoljnije? Brojne studije poznatih i priznatih svjetskih instituta bavile su se plastičnim vrećicama i njihovom usporedbom s drugim vrstama vrećica – vrećicama izrađenim od biorazgradive plastike, papira ili platnene od pamuka. Jedinstven zaključak brojnih LCA (Life Cycle Analysis) jeste da je najpovoljnija sa strane okoliša, utrošene energije, zagađenja voda i zraka, ekonomski, sekundarnog utjecaja, mogućnosti energijske oporabe ili recikliranja i konačno ona koja ostavlja najmanji ugljikov trag (e. carbon footprint) – upravo plastična polietilenska vrećice, pa onda biorazgradiva, pa onda papirna pa tek daleko na kraju platnena od pamuka. Odnosi utjecaja na okoliš kreću se u okvirnim omjerima 1 (plastična vrećica) – 3 (biorazgradljiva vrećica) – 10 (papirna vrećica) te 20 (pamučna vrećica).

Uvođenje poreza na plastične vrećice „moda“ je lukavih političara i u više američkih gradova, gdje se je najprije krenulo u veliku akciju zabrane, pa zatim brojne diskusije, javne tribine, okrugli stolovi, pa je onda porez na vrećice u stvari bio spasonosno, kompromisno rješenje. A stvarna pozadina jeste da se je neko vrijeme građanima skrenula pažnja s mnogo, mnogo važnijih životnih problema jednoga grada, a kao rezultat, povećana je potrošnja skupljih vrećica (skuplje vrećice – viši porez), ali i ekološki nepovoljnijih vrećica (kao što su papirne ili platnene vrećice). I na kraju, eto povećanog prihoda u gradsku blagajnu, koje su ljudi, ali i okoliš platili. A osjećali su se zeleno. Licemjerno, zar ne?

Takav je slučaj – pokušaj već dva puta bio u Hrvatskoj u posljednje vrijeme, prvi puta u „srazu“ struke i zagrebačkog ogranka Hrvatske seljačke stranke – struka je imala prilike kazati i ukazati na istinite činjenice. Drugi slučaj bio je nedavno od strane Gradskog odbora Hrvatske narodne stranke – a rezultat se tek očekuje. Pogledajte komentar na sljedećem LINKU.

Ima još bezbroj podataka, činjenica i faktoida (kako to zna često naglasiti glasnogovornik Društva za plastiku i gumu i sudionik u vašoj emisiji o biovrećicama, prof.dr Igor Čatić, za pomiješane istinite i neistinite podatke), ali treba i ovaj dopis zaključiti.

Na kraju ću se osvrnuti na završnu preporuku priloga „… ili ih zauvijek zamijenimo platnenima“. Ovakav zaključak se u internetskoj terminologiji naziva: TROJAN, odnosno virus koji navodi korisnika koji mu vjeruje da si sam napravi štetu. Eto, tako i ja gledam na vaš savjet o platnenim vrećicama.

Platnene vrećice najvećim dijelom se proizvode od pamuka. A poznato je da se pamuk uzgaja na oko 3 % svjetske obradive površine. Ali isto tako poznato je da se na tih 3 % površina koristi 25 % ukupne svjetske proizvodnje pesticida, i da više od milijun ljudi godišnje bude otrovano zbog nestručne uporabe pesticida. nadalje, platnena vrećica je od 15 do 20 puta teža od plastične vrećice, što znači da ćemo za transport tih vrećica potrošiti 15 do 20 puta više goriva za kamione, brodove ili vlakove. Platnene vrećice su nehigijenske, a da bi ih doveli u koliko toliko higijensko stanje, valja ih i prati (deterdženti!) i peglati (energija).


Na sljedećim slikama prikazana je proizvodna hala za plastične vrećice:






Dok je na sljedećima "proizvodna hala" za platnene vrećice:






I ne samo zbog ovih slika, proizvodnja plastike i plastičnih vrećica je danas u svijetu vrhunska tehnologija, dok je u većem dijelu svijeta proizvodnja platnenih vrećica obična manufaktura s vrlo lošim socio-ekonomskim karakteristikama.

Ono što se danas očekuje od javne televizije i novinara koji proizvode rado gledane i zanimljive priloge jeste – provjeriti činjenice, pitati stručnjake, konzultirati provjerenu literaturu te onda pravilno predočiti činjenice gledateljstvu koje će tada, siguran sam, donijeti pravilne zaključke te pravilno postupiti.

Danas stručnjaci i znanstvena javnost, kada govore o plastici i njenoj uporabi, vrlo često spominju nužnost provođenja akcije 4R4E (four R for Environment – Reduce, Reuse, Recycle, Recover), a danas se pojavljuje još nekoliko R-ova: Renew, Rethink, Repeat, Respect. I osobno se zalažem za takav pristup plastici odnosno plastičnim vrećicama.

Kako je područje kojim se ovim blogom bavim – plastika, i nepregledno i nepresušno, radi boljeg snalaženja i praćenja ovdje objavljujem sadržaj, kronološki popis postova, a kojeg planiram obnavljati sa svakim novim postom. Pristup sadržaju moguć je preko linka SADRŽAJ koji se nalazi u lijevom stupcu.

SADRŽAJ 1

Studeni 2011.
1. 07.11.2011. ¤ - Plastično je fantastično
2. 07.11.2011. ¤ - Nepodnošljiva lakoća poluinformiranosti
3. 08.11.2011. ¤ - Iznenađujuća upornost u poluinformiranosti
4. 08.11.2011. ¤ - Još reakcija na sveprisutnu poluinformiranost
5. 08.11.2011. ¤ - Plastična ambalaža
6. 09.11.2011. ¤ - Polietilenske vrećice - da ili ne?
7. 11.11.2011. ¤ - Opasno i toksično ?
8. 12.11.2011. ¤ - 4R4E - Four R for Environment
9. 14.11.2011. ¤ - Povijest plastike
10. 16.11.2011. ¤ - Recite da plastičnim vrećicama
11. 18.11.2011. ¤ - Zeleno, stvarno zeleno
12. 18.11.2011. ¤ - Jesmo li "zeleno" naivni
13. 18.11.2011. ¤ - Zašto su plastične vrećice zelenije od drugih
14. 18.11.2011. ¤ - Je li i u svijetu zeleno uvijek zeleno?
15. 18.11.2011. ¤ - Kako prepoznati "greenwashing"
16. 26.11.2011. ¤ - Plastika u našem svakodnevnom okruženju
17. 26.11.2011. ¤ - Globalno zatopljenje
18. 26.11.2011. ¤ - Kod kuće
19. 26.11.2011. ¤ - Građevinarstvo i stanovanje
20. 26.11.2011. ¤ - Mobilnost: automobili, autobusi, vlakovi
21. 26.11.2011. ¤ - Mobilnost: zrakoplovstvo, letovi u svemir, plovidba
22. 26.11.2011. ¤ - Pakiranje
23. 26.11.2011. ¤ - Obnovljiva energija
24. 29.11.2011. ¤ - Biogoriva - ne hvala

Prosinac 2011.
25. 01.12.2011. ¤ - Plastika u Europi u 2010. godini
26. 02.12.2011. ¤ - Plastika i guma u programima političkih stranaka
27. 02.12.2011. ¤ - CROMA Master Plan
28. 04.12.2011. ¤ - "Zeleni" pucanj u prazno
29. 05.12.2011. ¤ - Opet nas dezinformiraju
30. 07.12.2011. ¤ - Sigurnost PET ambalaže
31. 12.12.2011. ¤ - Dihidrogen monoksid
32. 15.12.2011. ¤ - Bisfenol A (BPA)
33. 22.12.2011. ¤ - Hoćemo li aute uskoro zvati "plastični ljubimci"
34. 25.12.2011. ¤ - Sretan Božić


2012.

Siječanj 2012.
35. 29.01.2012. ¤ - Britanski pogled na svijet plastike

Veljača 2012.
36. 01.02.2012. ¤ - Video clip: Novi pogled na plastične vrećice
37. 02.02.2012. ¤ - Još jedan pogled na 2011. godinu
38. 04.02.2012. ¤ - Novi broj časopisa Polimeri
39. 05.02.2012. ¤ - Upitan nastavak izlaženja časopisa Polimeri
40. 06.02.2012. ¤ - Plastična ambalaža - najbolji izbor za okoliš
41. 07.02.2012. ¤ - Nema potrebe mijenjati plastične vrećice
42. 08.02.2012. ¤ - Političari i industrija plastike
43. 09.02.2012. ¤ - Vrećinodavstvo u Europi
44. 09.02.2012. ¤ - Proizvodnja i prerada plastike u Hrvatskoj u 2011.
45. 10.02.2012. ¤ - Misao dana
46. 10.02.2012. ¤ - Što je zelenije, papir ili plastika? Mogli biste se iznenaditi
47. 12.02.2012. ¤ - MISAO DANA - pregled objava
48. 14.02.2012. ¤ - Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica
49. 15.02.2012. ¤ - Korištenjem plastike značajno štedimo energiju
50. 16.02.2012. ¤ - Od vrećice do srećice
51. 18.02.2012. ¤ - Nije li vrijeme za uvođenje ekološke naknade
52. 19.02.2012. ¤ - Usporedba plastičnih, biorazgradljivih i papirnih vrećica
53. 20.02.2012. ¤ - Možete li zamisliti kupovinu bez plastične ambalaže?
54. 21.02.2012. ¤ - Kako spremati plastične vrećice
55. 25.02.2012. ¤ - Analiza životnog ciklusa biorazgradljivih plastičnih vrećica
56. 26.02.2012. ¤ - IKEA čuva stabla
57. 27.02.2012. ¤ - Plastična folija čuva povrće i voće

Ožujak 2012.
58. 03.03.2012. ¤ - NIKE u službi zaštite okoliša
59. 06.03.2012. ¤ - Otvoreno najveće svjetsko postrojenje za recikliranje PET boca
60. 07.03.2012. ¤ - Još jedan pogled na "R" sustav
61. 08.03.2012. ¤ - 7 opasnih laži o plastici
62. 09.03.2012. ¤ - Znate li koji je najnoviji modni trend?
63. 10.03.2012. ¤ - Kako od otpadne plastike dobiti visokovrijedno gorivo?
64. 14.03.2012. ¤ - Mostovi od reciklirane plastike
65. 17.03.2012. ¤ - Vijesti iz svijeta plastike
66. 18.03.2012. ¤ - Plastične vijesti br.1
67. 20.03.2012. ¤ - Primjena i potrošnja PVC-a u svijetu
68. 21.03.2012. ¤ - Plastika je prevrijedna da bi se bacala
69. 26.03.2012. ¤ - Misao dana
70. 27.03.2012. ¤ - Dioki je spašen
71. 27.03.2012. ¤ - Ježiću ostalo samo jedan posto Diokija
72. 27.03.2012. ¤ - Je li ovo početak sretnog kraja za DIOKI
73. 27.03.2012. ¤ - Hrvatska može i bez DIOKI-ja?
74. 28.03.2012. ¤ - Plastične vijesti br. 2
75. 28.03.2012. ¤ - Industrija plastike u EU 1992-2011.
76. 30.03.2012. ¤ - Plastične ceste
77. 30.03.2012. ¤ - Plastične vrećice postaju karbon budućnosti
78. 31.03.2012. ¤ - FDA odgovara na anti-BPA kampanju
79. 31.03.2012. ¤ - FDA odbacila zahtjeve peticije za zabranu BPA
80. 31.03.2012. ¤ - Plastične vijesti br.3

Travanj 2012.
81. 01.04.2012. ¤ - U obrani plastičnih vrećica
82. 02.04.2012. ¤ - Znak za bioplastiku
83. 02.04.2012. ¤ - Lakša vozila s poliuretanskim kompozitnim materijalima
84. 03.04.2012. ¤ - Postrojenje za preradu otpadne plastike u gorivo
85. 04.04.2012. ¤ - Misao dana
86. 04.04.2012. ¤ - Novi broj časopisa Polimeri
87. 05.04.2012. ¤ - Želite li 5665 ili 9490 šlepera više na hrvatskim cestama?
88. 05.04.2012. ¤ - Može li zabrana plast.vrećica promijeniti naše potroš.ponašanje
89. 05.04.2012. ¤ - Najava događaja - predavanje prof.dr. Igora Čatića
90. 06.04.2012. ¤ - Oj! plastiko
91. 08.04.2012. ¤ - Najava događaja - Svjetski dani ambalaže
92. 10.04.2012. ¤ - OXO bio razgradljivost
93. 11.04.2012. ¤ - Pojam "plastični novac" dobiva stvarni smisao
94. 11.04.2012. ¤ - Najava događaja - Chinaplast 2012
95. 12.04.2012. ¤ - Fleksibilni display iliti savitljivi zaslon
96. 13.04.2012. ¤ - Plastične vijesti br.4
97. 14.04.2012. ¤ - Planirate li (i kada) uvesti naknadu za korištenje plast.vrećica?
98. 14.04.2012. ¤ - Ajme meni

Lijepi pozdrav drage čitateljice i poštovani čitatelji.

Obično kada netko započne pisati neku knjigu, seminarski rad, stručni članak ili samo obični novinski članak nikada ne obrazlaže zašto je to započeo pisati ili objavljivati. Jednostavno, napiše, objavi i dade javnosti na uvid, pa što bude. Naravno, nadajući se da će taj uradak biti pozitivno prihvaćen. Ja ću ipak biti izuzetak, što se toga tiče i najprije ću obrazložiti zašto ovo pišem i što planiram pisati - koliko me volja, upornost i zdravlje posluži. Naravno, nadajući se da će ovaj i budući uratci biti pozitivno prihvaćeni, komentirani, praćeni i da će u konačnici u drugačijem, mislim točnijem i pozitivnijem, ali svakako istinitijem svjetlu prikazati područje kojim se želim baviti u ovom blogu.

Naime, bavim se plastikom već godinama, možda bi bolje bilo reći - živim od plastike godinama. Ali, isto tako je istina da s plastikom živim već godinama, također. I naravno nije mi svejedno što je to plastika, kakav je to materijal, je li opasan, je li Bogom dan, ili je to vražje djelo, je li ili nije što ti ja znam što sve ne. I ne samo zbog toga, već i zbog profesionalne znatiželje već dugi niz godina pratim razvoj plastike, tehnologije proizvodnje i prerade plastike, korištenje plastike, njen utjecaj na naše živote i okoliš te na kraju i zbrinjavanje plastike. Kroz svo to vrijeme susreo sam se s tisućama različitih podataka, stotinama, tisućama što domaćih, što stranih članaka, sa stotinama raznih studija i bezbroj komentara, mnogo fotografija. Mislim da imam uvida u to područje, mada bi vrlo pretenciozno i umišljeno bilo reći da poznajem to područje. Ne, toliki pak stručnjak nisam.

U cijelom tom području, najviše sam se bavio plastičnim vrećicama i tu sam se susreo sa svim i svačim. Od onih osnovnih informacija koje su mi poslužile u mom bavljenju tim pod-područjem, pa do vrhunskih svjetski priznatih studija iz kojih sam jako puno naučio i obogatio svoj odnos prema plastici i plastičnim vrećicama, ali, na žalost susreo sam se i još više s raznim naklapanjima, pseudoznanstvenim zaključcima, pa čak i nazovi stručnim studijama koje su paušalno, bez bilo kakve provjere ili dokaza, istrgnuto iz konteksta, senzacionalistički i nadasve zlonamjerno, pa čak i lažno pisali o plastici i plastičnim vrećicama.

Sve to me je ponukalo na pisanje ovoga bloga. Znam da ću mnogim mojim budućim postovima, koji mi se vrte po glavi, kada budu napisani i objavljeni izazvati razne komentare i to će mi biti drago. Znam da će Zeleni znati i prepoznati moja nastojanja, a da će me "zeleni" napadati i optuživati. Neka i jednih i drugih, neka bude komentara, biti će i odgovora, a ne bojim se niti što novo naučiti, makar se to kosilo s mojim dosadašnjim stavovima i saznanjima. Također, očekujem i komentare struke. Biti će meni i čitateljstvu korisni u svakom slučaju.

Odmah želim naglasiti - kako bih izbjegao pridjeve "paušalno", "senzacionalistički", "zlonamjreno" ili "lažno", za svaki svoj post pokušati ću dati vjerodostojan dokaz, povezati se s izvorom podatka i omogućiti čitateljstvu da samo provjeri podatke. naravno, očekujem to i u slučaju komentara kojima će pojedini komentatori osporavati što napišem, da i oni pruže dokaze svojih tvrdnja.

Dakle, ovo je blog koji će pokušati prikazati svijet plastike, a posebno svijet plastičnih vrećica u svjetlu kakvog stvarno zaslužuje taj materijal i taj proizvod. Zasigurno će prikaz toga na ovome blogu biti pozitivniji od današnje percepcije. Upravo stoga.

Dakle, krećemo.