Plastično je fantastično

Svim prijateljima,
svim posjetiteljima i čitateljima ovoga bloga, svim prijateljima Facebook profila "Plastično je fantastično"
- od srca želim
sretan Božić.

I nadam se da ste bili ekološki svjesni, da ste okitili plastični bor, i pustili da jelke, smreke, borovi i dalje rastu i uljepšavaju naš okoliš i prirodu.

Sretan Vam Božić

.

Plastika ima sve veći udio u izradi automobila

Danas su automobili možda najemotivniji proizvod uz kojeg se vežu ukusi, želje, ponos, sloboda i mnogi drugi osjećaji kupaca i ljubitelja tih donedavno „metalnih ljubimaca“.

Svi koji su na bilo koji način uključeni u proizvodnju, prodaju i korištenje automobila, nimalo nisu iznenađeni da u automobilskoj industriji plastika – taj svestrani materijal 21. stoljeća ima sve značajniju ulogu.

Slobodno govoreći „sveta dužnost“ plastike u proizvodnji i dizajniraju automobila je zamjena metalnih dijelova. Problem je što to baš uvijek i nije tako jednostavno. Naime današnja automobilska tehnologija zahtjeva sve više i više opreme, a to automobile čini sve težima. Npr. airbagovi i cijela njihova instalacija, razni servo motori i hidrauličke pumpe, kočioni i balansni sustavi – čine dodatnu opremu i automobili postaju sve teži i teži. Npr. Ford Mustang iz 1966. težio je 1100 kg, dok današnja Toyota Prius teži 1500 kg.

Stoga zamjena metalnih dijelova s plastičnima postaje imperativ kako bi se olakšali automobili, a čime se postiže manja potrošnja goriva i povećava učinkovitost motora odnosno ukupno se smanjuje „ugljikov trag“ automobila. Kod električnih automobila, njihovo olakšavanje ključno je u povećavanju njihova dometa vožnje. Upravo mali domet električnih automobila (oko 160 km prosječno kod današnjih) ograničavajući je faktor u njihovoj većoj prisutnosti na tržištu. Npr. u Velikoj Britaniji od oko 30 miliona osobnih automobila samo ih je oko 3000 električnih. Ali, tu se očekuje značajan porast u narednom razdoblju. U Velikoj Britaniji u Sundrelandu iduće godine započinje proizvodnja električnog automobila Nissan Leaf, što će povećati udio električnih automobila na europskim cestama.


Nissan Leaf

BASF i Daimler zajednički razvijaju koncept električnog automobila Forvision. Zanimljivo je što su se upravo te dvije kompanije uhvatile u koštac s vrlo zahtjevnom tehnologijom – razvojem koncepta električnog automobila. No, poznavajući današnje trendove te najnoviju tehnologiju, nije nimalo iznenađujuće – najnovije vrste plastike koje proizvodi upravo BASF biti će značajni dio novoga potpuno plastičnog automobila. BASF je razvio plastiku vrhunskih svojstava Ultramid – u stvari staklena vlakna ojačana s najlonom 6. Kako BASF navodi, radi se o vrlo stabilnom materijalu kao što je metal, a smanjuje težinu automobila i do 30%. Razvoj na području olakšavanja automobilskih dijelova upotrebom plastike omogućio je da se domet s prosječnih oko 140 kojeg je ostvario Smart treće generacije, poveća na 170 km kojeg bi trebao ostvariti Forvision iduće godine.


Smart Forvision


Elektronički prijateljski polimeri

Razvoj električnih automobila te specifičnosti koje takva vrsta pogona ima, zahtijevaju i razvoj elektronički prijateljske (e. electronic friendly) polimere. U tom cilju, DuPont je razvio Zytel HTN PPA EF smole . Taj se novi materijal može koristiti u zamjeni metala u električnim automobilskim motorima i akumulatorima. DuPont također proizvodi Vamac AEM – tzv. HFFR - halogen free flame retardant elastomer, odnosno plastika koja sadrži retardant bez halogenih spojeva, a koja se koristi za tanku izolaciju elektro kablova koji se koriste u akumulatorima. Karakteristike tog materijala omogućavaju njegovo korištenje pri visokim temperaturama koje proizvodi struja visokog napona, a ujedno se smanjuje težina opreme.

Automobili koji sve više i više koriste plastične, dakle lakše dijelove, smanjuju i svoj tzv. „ugljikov trag“ (e. carbon footprint). To je danas vrlo značajno, obzirom da najnoviju europsku regulativu koja propisuje ograničenje od 130 g CO2 po kilometru osobnog vozila.

Osim toga, razvoj automobilske industrije usmjeren je i ka povećanju učinkovitosti motora uz istovremeno smanjivanje potrošnje goriva te volumno smanjivanje i olakšavanje. Kako se danas predviđa, dvolitarski motori uskoro bi trebali postati 1,6, 1,3 ili čak jednolitarski uz zadržavanje karakteristika snage i momenta. U svemu tome plastika i upotreba plastike ima ključnu ulogu jer omogućava integriranje više dijelova u jedan, što predstavlja uštedu na težini.

Sve te promjene, odnosno povećavanje učinkovitosti motora dovode i do povećanja temperature samoga motora, kao i prostora u kojem se nalazi motor. U tom cilju, proizvođači plastike rade na razvoju materijala koji će moći izdržati te povećane uvjete. DuPont je među prvima razvio Zytel PLUS – poliamidne smole koje usporavaju “starenje“ materijala koji je pod utjecajem povišene temperature te bi takvi plastični dijelovi trebalo izdržati na temperaturi višoj od 200 stupnjeva Celzijusa tijekom uobičajenih 3000 do 4000 sati životnog vijeka automobilskog motora.

Današnji trendovi u automobilskoj industriji usko su povezani s održivim razvojem – olakšavanje, smanjenje potrošnje goriva dobivenog iz neobnovljivih izvora, smanjivanje emisije ugljika, razvoj električnih automobila i u svemu tome plastika ima ključnu ulogu. To potiče proizvođače na razvoj novih materijala, a proizvođače automobila na ugradnju istih.

DuPont je 2008. godine pustio u prodaju Sorona EP - poliester - termoplastični materijal koji se može koristiti u proizvodnji vlakana od kojih se proizvode podne obloge i tkanine, a može se i izrađivati razni proizvodi postupkom injekcionog prešanja. A taj materijal može biti ojačan staklom i kao takav korišten u raznim konstrukcijskim elementima.

Proizvodi od Sorona EP poliestera imaju vrlo glatku površinu i nije ih potrebno bojati nizi dodatno zaštićivati, te je to upravo razlog što ga je Toyota upotrijebila u ventilacijskom sustavu svog modela Priusa. Osim toga, iz obnovljivih izvora DuPont proizvodi Hytrel TPC-ET grupu materijala – specifični plastični materijali objedinjenih karakteristika termoplastičnog i elastomernog polimera i koji su idealni za izradu konstrukcijskih elemenata.


Toyota Prius

Korištenje plastike u automobilskoj industriji smanjuje cijenu izrade automobila, i što je isto tako vrlo važno trošak eksploatacije tih automobila tijekom njihovog cijelog vijeka trajanja (manja potrošnja goriva, jeftiniji dijelovi, itd.). Iako su današnji „zeleni“ proizvodi i materijali znatno skuplji od uobičajenih tzv. inženjerskih plastika – današnji sve „zeleniji“ automobili su sve jeftiniji i jeftiniji i sve više ekološki prihvatljiviji. Upravo upotrebom plastike postižu se obadva efekta – snižavanje cijene i korištenje ekološki prihvatljivog materijala.

Dakle, današnja tehnologija i trendovi koji su ekonomski, ekološki, ali i dizajnerski, koriste sve više i više plastike u automobilskoj industriji. Ti trendovi potiču proizvođače na stalni razvoj novih materijala. Stoga, ne trebamo se iznenaditi ako naše današnje „metalne ljubimce“ budemo sutra zvali „plastični ljubimci“

upotreba u industriji hrane i pića
te sigurnosni aspekti upotrebe

Što je to Bisfenol-A?

Bisfenol A (e. Bisphenol - A) - skraćene oznake BPA je industrijska kemikalija koja se prvenstveno koristi u proizvodnji poilikarbonatne (PC) plastike i za oblaganje unutrrašnjosti limenki za pića i hranu, i za obje svrhe sigurno se koristi već više od 50 godina.




Polikarbonatna plastika ima široku upotrebu, najviše za izradu ambalaže za pića (plastične boce), kao i boce za bebe, nadalje, vrlo veliko područje uporabe polikarbonatne plastike je izrada compact diskova, za raznu sigurnosnu opremu koja mora biti otporna na vanjske utjecaje te za medicinsku opremu. Upravo zato što se polikarbonatna plastika koja sadrži bisfenol-A koristi u ambalaži za hrani i u medicinskoj opremi, podvrgnuta je brojnim testovima i ispitivanjima. Svi ti testovi i dobiveni te objavljeni rezultati nadzirani su i odobreni od mnogih nacionalnih zdravstvenih instituta, regulatornih tijela širom svijeta, a najznačajnije među njima svakako su: U.S. Food and Drug Administration (FDA) (Uprava za hranu i lijekove) i European Food Safety Authority (EFSA) (Europska uprava za sigurnost hrane).

Primjena polikarbonatne plastike

Polikarbonatna plastika svoju široku primjenu u ambalaži pića i hrane našla je upravo zbog svojih karakteristika: čista, prozirna, lagana plastika, čvrsta i ne razbija se pri padu, ne oštećuje se, ne degradira, trajna je, osigurava higijenske uvjete svoga sadržaja. Polikarbonat osigurava visoku razinu zaštite hrane u raznim pakovanjima te sprječava njeno kvarenje, a dokazano je da sprječava prodor bakterija izvana u unutrašnjost ambalaže. Također, prednosti te vrste ambalaže je da je ekološki prihvatljiva (e. environmentally friendly), kao i što je dokazano da ima značajnu ulogu u očuvanja javnog zdravlja.

BPA se ne koristi u proizvodnji plastičnih boca za vodu, koristi se jedino u proizvodnji polikarbonatne plastike od koje se izrađuju višekratne, trajnije boce, a one svakodnevne boce za vodu i ostala gazirana pića izrađuju se od polietilen teraftalata (PET) (za zapremnine od 0,2 do najviše 2,5 litara) - više o PET-u pogledajte na sljedećem LINKU.



Polikarbonatna plastika koristi je za izradu većih spremnika za vodu koje danas najčešće koristimo na sveprisutnim aparatima za hladnu i toplu pitku vodu (zapremnine 15 do 20 litara). No, valja naglasiti da je sva plastika koja se koristi za ambalažiranje (flaširanje) vode podvrgnuta brojnim i opsežnim testiranjima i provjerama kojima se potvrđuje njihova zdravstvena i ostala sigurnost pri svakodnevnom korištenju. Australian Standards Association (ASA) - Australsko udruženje za standardizaciju - svojim strogim propisima i standardima kojih se moraju pridržavati i proizvođači ambalaže i proizvođači hrane i pića koji pune iste u ambalažu, osigurava da do potrošača uvijek dolazi čist, siguran, zdrav proizvod, te da nema nikakvog negativnog utjecaja ambalaže na osnovni sadržaj.








Zabrinutost zbog izloženosti bisfenolu-A

Vrlo mala količina BPA može migrirati iz osnovne strukture polikarbonatne ambalaže u hranu i piće koje sadrži, i naravno to pojačava zabrinutost potrošača. Zabrinutost je prisutna pogotovo zbog poznatih rezultata ispitivanja o utjecaju BPA na hormone i reproduktivni sustav ispitivanih životinja kao i na moguću povezanost BPA i dijabetesa i nekih kardiovaskularnih oboljenja kod ljudi. Na žalost, BPA je u nekoliko manjih ne potvrđenih studija povezivan s pojavama raka. No, najveći dio dokaza ne potvrđuje takve opasnosti niti povezanosti s poboljevanjem.

Food Standards Australia New Zealand (FSANZ) *1) Agencija za standardizaciju u području hrane Australije i Novog Zelanda - potvrđuje da "BPA ne izaziva rak" te su izdali svoje mišljenje da "nema zdravstvenih rizika, uključujući i za djecu, a temeljem najnovijih testiranja koja potvrđuju da se BPA može pronaći u polikarbonatnim bočicama za bebe i hrani za dojenčad u ekstremno malim razinama“ . Takva mišljenja dijele i ostale agencije za sigurnost hrane, uključujući i one u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Europi.

Sigurno korištenje polikarbonatne plastike

Više od 50 godina, veliki broj studija, provođenih i od vladinih i od znanstvenih institucija širom svijeta, analizirale su znanstvene podatke o BPA te temeljem tih podataka zaključile su da su polikarbonatne bočice sigurne za upotrebu u kontaktu s hranom te da je razina migracije BPA iz polikarbonatne plastike u stvarnim uvjetima ispod sigurnosne razine, odnosno da je unutar znanstveno provjerenih granica.

Sigurnosni standardi širom svijeta, uključujući i FDA, Health Canada (Kanadska uprava za zdravlje), Europsku upravu za sigurnost hrane (EFSA) i Japanese National Institute of Advanced Industrial Science and Technology (Japanski nacionalni institut za napredne znanost u industriji i tehnologiju) su suglasni da temeljem dobivenih znanstvenih dokaza koji su dostupni iz najnovijih procjena rizika o opasnostima BPA - unos BPA u organizam u propisanim granicama ne predstavljaju opasnost za zdravlje i to svim dobnim skupinama, uključujući i dojenčad.



Standardi sigurnosti širom svijeta
Svi proizvodi koji dolaze u kontakt s hranom, a sadrže BPA moraju zadovoljiti zdravstvene i sigurnosne odredbe, i to je primijenjeno širom svijeta.

Sjedinjene Američke Države i Europa
I SAD i Europska zajednica imaju složenu regulativu za nadzor migracija kemikalija s ambalaže u kojoj je pakirana hrana na sadržaj kojom su definirane stroge granice maksimalno dopuštenih razina migracija.

U SAD-u, BPA je reguliran propisima američke Uprave za hranu i lijekove - U.S. Food and Drug Administration (FDA) kojima je osigurana njihova sigurnost pri upotrebi. FDA regulativa primjenjuje migracijske i sigurnosne podatke kao osnovu za odobravanje određene plastike za namjenu za koju su predviđene. U proceduri odobravanja primjenjuju se strogi zahtjevi za određivanje razina sastojaka koji mogu migrirati s materijala ambalaže na hranu. Sigurnosni zahtjevi FDA zahtijevaju opsežne testove toksičnosti za svaki sastojak koji bi mogao biti unesen u ljudski organizam i za najmanje moguće mjerljive količine. To znači, kada FDA odobri određeni proizvod da se može naći na tržištu i da se može koristiti, da je taj proizvod siguran pri kontaktu s hranom obzirom na sastav i količinu tvari, ako postoje, a koje bi mogle migrirati s ambalaže u hranu. Stoga je korištenje BPA u SAD-u, kao "indirektnog dodatka", odobreno prije nego su se proizvodi od polikarbonatne plastike koji sadrže BPA uopće i našli na američkom tržištu.

Sve u svemu, postoji međunarodno utvrđena sigurnosna razina - Tolerable Daily Intake (TDI) - dopuštena dnevna doza za BPA, a to je 0,05 mg/ kg tjelesne težine dnevno. A to znači da nema zdravstvenih opasnosti ukoliko čovjek svakodnevno, tijekom svog cijelog životnog vijeka prima manje od 0,05 mg/kg t.t. Navedena dopuštena dnevna doza određena je temeljem ispitivanja na životinjama i sadrži uključuje sigurnosni faktor koji omogućuje izračun sigurnosne razine doze za ljude.

Temeljem detaljnih i sveobuhvatnih pregleda najnovije stručne literature i studija o toksičnosti BPA pri niskim dozama, u rujnu 2010. godine EFSA je potvrdila svoje mišljene iz 2008. godine u kojem navodi da nema novih dokaza koji bi ukazivali na potrebu promjene postojeće razine dopuštene dnevne doze (e. TDI) od 0,005 mg/kg t.t. Navedeno je u skladu i s referentnom dozom ljudske izloženosti koju definira američka regulativa.

Australija i Novi Zeland
U skladu s državnim Zakonom o hrani, svi plastični materijali koji dolaze u kontakt s hranom i pićima moraju zadovoljiti opće uvijete definirane Standardom 1.4.3. (Materials and Articles in Contact with Food - Materijali i predmeti koji su u kontaktu s hranom), a koji su sastavni dio "Food Standards Australia New Zealand (FSANZ) - Food Standards Code" (Standardi za hranu Australije i Novog Zelanda - Normativi o hrani). Također postoji i Australski standard za plastične materijale koji su u kontaktu s hranom, gdje se FSANZ poziva na (AS2070) i definira zajedničke zahtjeve za materijale koji dolaze u kontakt s hranom, a odredbe su u skladu s regulativom o upotrebi plastike u Europskoj Uniji i Sjedinjenim Američkim Državama.

Na Novom Zelandu Uprava za procjenu rizika u okolišu - Environmental Risk Management Authority (ERMA) regulira odredbe o kemikalijama u plastici, a plastični proizvodi regulirani su pravilima koje definira novozelandsko Ministarstvo potrošača.

Osim FSANZ-a, druga regulatorna tijela u Australiji koja reguliraju kemikalije u plastici koja dolazi u kontakt s hranom su: National Industrial Chemicals Notification and Assessment Scheme (NICNAS) - Nacionalni program za procjenu i obavještavanje o industrijskim kemikalijama koji nadgleda sigurnost industrijskih kemikalija u upotrebi te Australian Consumer and Competition Commission (ACCC) - Australski odbor za zaštitu potrošača i tržišno natjecanje koji nadgleda sigurnost pri potrošnji plastičnih proizvoda, istražuje pritužbe te sastavlja registar proizvoda koji su iz sigurnosnih razloga povučeni s tržišta.

Također, plastični proizvodi koji dolaze u kontakt s hranom, a koriste se u Australiji, moraju zadovoljavati odredbe FDA o BPA kao i migracijske razine definirane u Europskoj regulativi - Materials and Articles in Contact with Foodstuffs

Posljednje procjene, aktivnosti i akcije vezane uz sigurnost BPA

SAD
FDA je analizirala najnoviju literaturu o BPA uključujući i studije o najmanjim toksičnim dozama, a također, kontinuirano sudjeluje u recenzijama novijih studija koje se odnose na BPA.

Stručnjaci Nacionalnog toksikološkog programa - National Toxicology Program (NTP) - kao dio američkog Nacionalnog instituta za zdravlje - National Institutes of Health, završili su u rujnu 2008. godine pregled *2) u kojem su izrazili "određenu zabrinutost" zbog utjecaja BPA na mozak, ponašanje, na aktivnost prostatu kod fetusa, dojenčadi i djece. NTP je također izrazio "minimalnu zabrinutost" zbog efekata koji se kasnije javljaju u ranom pubertetu na mliječnim žlijezdama kod djevojaka, te zbog efekata na fetuse, dojenčad i djecu kod postojeće razine izloženosti i "zanemarivu zabrinutost" za sve ostale slučajeve. U posljednjoj reviziji FDA je priznao da "postoji mnogo nepouzdanosti koje se odnose na ukupnu interpretaciju tih studija i na moguće utjecaje izloženosti BPA na ljudsko zdravlje“.

FDA je u ažuriranim podacima o BPA *3) 2010. godine objavila da su "koraci koji se trenutno poduzimaju na smanjenju ljudske izloženosti BPA kroz hranu, opravdani, što uključuje podršku industrijskim akcijama za prestanak proizvodnje boca i šalica za bebe koje sadrže BPA na američkom tržištu, te da podupiru razvoj alternativnih materijala". FDA je također naglasila svoju "podršku na jačanju pravnog okvira o BPA".

FDA je također vrlo jasno objavila da "to ne znači preporuku obiteljima da promijene način prehrane dojenčadi ili hranu zbog svih ostalih prednosti koje pruža kao pouzdan izvor dobre prehrane, a koje su prevagnule u odnosu na potencijalne rizike od izloženosti BPA".

Kanada
Kanada je prva zemlja u svijetu koja ima napravljenu kompletnu procjenu rizika za ljudsku izloženost BPA, a procjena je napravljena u suradnji s proizvođačima kao i sa svim ostalim zainteresiranima. Unatoč dobivenih podataka iz procjene rizika koji potvrđuju da su razine BPA sigurne, kanadska Vlada složila se s preporukom Ministarstva zdravstva i 2008. godine donijela je odluku o zabrani uvoza, prodaje, propagandiranja polikarbonatnih bočica za bebe.

Procjena kanadskog Ministarstva zdravstva navodi da su novorođenčad i djeca do 18 godina bili izloženi razinama BPA koje su niže od razina koje bi mogle uzrokovati efekte na zdravlje. Međutim, kanadska Vlada, radi dodatne predostrožnosti poduzima korake kako bi se ograničila uporaba BPA.

U srpnju 2009. godine Ministarstvo zdravstva Kanade objavila je tri odvojena izvještaja, koji su zaključili da postojeća izloženost BPA iz ambalaže, a preko prehrane, ne prelazi razine koje predstavljaju rizik za zdravlje populacije, uključujući novorođenčad i mlađu djecu.

Izvještaji kanadskog Ministarstva zdravstva su:
Survey of BPA in bottled water products
LINK 1

Survey of BPA in canned powdered infant formula products
LINK 2

Survey of BPA in baby food products pre-packaged in glass jars with metal lids
LINK 3

Europa
Slijedom detaljnih i sveobuhvatnih analiza najnovije znanstvene i stručne literature i studija vezano uz toksikologiju BPA pri niskim dotama, u rujnu 2009. EFSA je potvrdila svije mišljenje iz 2008. godine te potvrdila da nije pronašla nove dokaze koji bi je naveli da revidira svoje postojeće mišljenje odnosno propisanu najveću dopuštenu razinu (TDI) od 0,05 mg/kg tjelesne težine.

Australia
FSANZ je aktivno surađivala s vladinim agencijama i s inozemnim regulatornim tijelima kako bi se utvrdila i obrazložila bilo kakva povezanost BPA i negativni utjecaj na zdravlje.

FSANZ je obavila procjenu svih dostupnih studija uključujući i one na koje se poziva FDA, te je zaključila da su "bočice za bebe izrađene od polikarbonatne plastike koja sadrži BPA, a koje se nalaze na tržištu Australije i Novog Zelanda, i nadalje sigurne za upotrebu“. Analizom podataka o izmjerenim razinama kao i preračunavanjem zaključuje se da bi bebe težine 5 kg trebala svakoga dana tijekom mnogo godina popiti najmanje 80 bočica kako bi se dostigla gornja dopuštena granica unosa BPA.

FSANZ i dalje prati sva novija znanstvena istraživanja i razvoj i "vrlo usko surađuje s nacionalnim i međunarodnim regulatornim tijelima za hranu kako bi se procijenili novi dokazi i razine izloženosti u Australiji".

Tako su u srpnju 2010. trgovci dobrovoljno odustali od polikarbonatnih bočica za bebe koje sadrže BPA i trenutačno mnoge kompanije istražuju mogućnosti alternativnog materijala bez BPA. Ova dobrovoljna odluka u stvari odgovor je potrošačko raspoloženje i njihove zahtjeve, a ne kao posljedica sigurnosti proizvoda.

U veljači 2010. godine australski odbor za zaštitu potrošača i tržišno natjecanje (Australian Competition and Consumer Commission - ACCC) objavio je rezultate studije koja je ispitivala razine BPA u prehrani za dojenčad te vodi za piće iz polikarbonatnih bočica za bebe i iz šalica za piće koji su na tržištu Australije te zaključila da „izloženost dojenčadi iz bočica za hranjenje i šalica za piće koje se nalaze na tržištu Australije nije zabrinjavajuća“ *4)

-------------------------------------------------------------------
*1) Australski standardi za hrani - podaci o Bisphenolu A
LINK 4

*2) National Toxicology Program (NTP) - Center for the Evaluation of Risks to Human reproduction (CERHR) Monograph on the Potential Human Reproductive and Developmental Effects of Bisphenol A, NIH Publication No. 08-5994, September 2008
LINK 5

*3) Update on Bisphenol A for Use in Food Contact Applications U.S Food & Drug Administration January 2010
LINK 6

*4) Study of Levels of Bisphenol A (BPA) in Infant Formula and Water from Infant Feeding Bottles & Sip Cups Supplied in Australia - ACCC February 2010
LINK 7

Ostali izvori:

Europa
Toxicokinetics of Bisphenol A - Scientific Opinion of the Panel on Food Additives, Flavourings, Processing aids and Materials in Contact with Food (AFC). 23 July 2008
LINK 8

Statement of EFSA - on a study associating Bisphenol A with medical disorders. Issued on the 22nd October 2008. The EFSA Journal (2008) 838 1-3
LINK 9

Opinion of the Scientific panel on Food Additives, Flavourings and Processing Aids and Materials in Contact with Food on a request from the Commission related to BPA. Adopted 29 November 2006. (The EFSA Journal (2006) 428 1 out of 75)
LINK 10

EFSA updates advice on bisphenol A - 30 September 2010
LINK 11

USA
National Toxicology Program: Centre for the Evaluation of Risk to Human Reproduction (CERHR)
LINK 12

National Toxicology Program (NTP). Draft Brief published on April 14, 2008 by the U.S. National Institutes of Health
LINK 13

FDA Statement on release of Bisphenol A (BPA) Sub Commmittee Report. Released 28 October 2008.
LINK 14

FDA update on Bisphenol A for Use in Food Contact Applications. January 2010
LINK 15

FDA Science Board Subcommittee on Bisphenol A - Scientific Peer-Reveiw of the Draft Assessment of Bispenol A for Use in Food Contact Applications – 31.Oct2008.
LINK 16

Australia
Food Standards Australia New Zealand - Fact Sheet - BPA & Food Packaging - January 2010
LINK 17

Canada
Government of Canada - Chemical Substances in Batch 2 of the Challenges
LINK 18

Government of Canada - BPA Questions & Answers
LINK 19

Health Canada - Canadian draft risk assessment released in April 2008
LINK 20
LINK 21

Bisphenol A Technical Information (Canada gazette Notice final screening assessment proposed risk managemetn approach)
LINK 22

Ministarstvo zdravstva Kanade izdalo je u srpnju 2009. sljedeća 3 izvještaja:
Survey of BPA in bottled water products
LINK 23

Survey of BPA in canned powdered infant formula products
LINK 24

Survey of BPA in baby food products pre-packaged in glass jars with metal lids
LINK 25

Ostali relevantni međunarodni izvještaji i izvori:
European Union Risk Assessment Report
LINK 26

Report of the Norwegian Scientific Committee for Food Safety (VKM 2008)
LINK 27

Japanese National Institute of Advanced Industrial Science and Technology
LINK 28
LINK 29

Danas sam od jednog čitatelja bloga dobio link na jednu vrlo zanimljivu stranicu. I stvarno sam iznenađen i odlučio sam je ovdje prenijeti:

Dakle, stranica je:
http://www.varljiv.org/a/dhmo

A radi se o kemikaliji:

Dihidrogen monoksid

Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo.

DHMO ubija stotine tisuća ljudi svake godine!

• Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta!
• Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti!
• U plinovitom ili tekućem stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu!
• Dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva!

Kako DHMO uništava naš okoliš?
• Uzrokuje eroziju tla.
• Glavna je komponenta kiselih kiša.
• Ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život.
• Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.

Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
• u nuklearnim elektranama;
• na GMO plantažama;
• kao protupožarno sredstvo;
• za čišćenje industrijskih pogona;
• kao otapalo za druge kemikalije;
• za hlađenje industrijskih postrojenja.
________________________________________

Mislite da pretjerujem?
Sve što sam napisao je točno. Ne vjerujete mi?
Dozvolite da pojasnim - pročitajte nastavak:

Dihidrogen monoksid

Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo.

DHMO ubija stotine tisuća ljudi svake godine!

• Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta!

• Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti!

• U plinovitom ili tekućem stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu!

• Dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva!


Kako DHMO uništava naš okoliš?

• Uzrokuje eroziju tla.

• Glavna je komponenta kiselih kiša.

• Ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život.

• Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.


Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
• u nuklearnim elektranama;
• na GMO plantažama;
• kao protupožarno sredstvo;
• za čišćenje industrijskih pogona;
• kao otapalo za druge kemikalije;
• za hlađenje industrijskih postrojenja.

________________________________________

Mislite da pretjerujem?

Ovaj opis je činjenično točan, ali namjerno smišljen da iskrivi stvarno stanje stvari.

Evo nekih trikova koje možete koristiti da iskrivite realnu sliku o nekoj temi, bez iznošenja neistina:
• Informacije prikažite jednostrano. Voda zaista jest opasna, ali je ujedno i jako korisna. Isto vrijedi i za gravitaciju, toplinu, kisik itd.
• Koristite nepoznate izraze, poput "dihidrogen monoksid" umjesto "voda". Ljudi se plaše onog što ne poznaju, pogotovo ako riječ zvuči opasno.
• Koristite emotivno nabijene riječi poput "kemikalija", "kisele kiše", "nuklearne elektrane", "otapalo", "povraćanje". Iako je pogođeno značenje, odbojnost tih riječi se prenosi i na ono što želite ocrniti.
• Koristite zavaravajuće ilustracije. To je još jedan način da se utječe na emotivni dio mozga bez da razum primjeti da smo izjavili išta neistinito.
• Nemojte navoditi količine. Malo je vjerojatno da ćete stradati od trovanja vodom, jer biste morali popiti jako velike količine vode u vrlo malo vremena. Ali, ako ignorirate pitanje doze, gotovo sve možete prikazati otrovnim.
• Nemojte navoditi okolnosti pod kojima postoji opasnost. Voda može uzrokovati opekline, ali ne zbog toga što je posebna u odnosu na druge kemijske spojeve, nego zato što može biti vruća.
• Općenito, izbjegavajte specifičnosti. Ostavite tvrdnje dovoljno općenitima, ali intonirajte cijeli članak tako da čitatelj, u želji da razumije ono što mu želite reći, sam između redaka izvuče neke zaključke. Ako zaključi nešto što nije istina — njegov problem.
• Na kraju možda najvažnije: obilno koristite riječ "može". Svašta je moguće. Ali samo zato što se nešto teoretski može dogoditi ne znači da će se uopće događati u praksi.

I u čemu je poanta ove priče?

Svrha priče o dihidrogen monoksidu nije da vas bezrazložno plaši, nego da ilustrira kako možemo krivo protumačiti činjenice ako su nam predstavljene pristrano ili van konteksta. Takav pristup ćete vidjeti u reklamama i u aktivističkim brošurama, ali i u običnim novinskim člancima i televizijskim emisijama, bez obzira da li autori bili toga svjesni ili nisu. Činjenica je da ljudi poklanjaju više pažnje pričama koje zvuče strašno ili senzacionalistički i uvijek će se netko naći da tu činjenicu iskoristi.

Kad sljedeći put naletite na slične tvrdnje, zastanite i zapitajte se: da li je moguće da je ta informacija prezentirana pristrano? Je li moguće da osoba koja me želi uvjeriti u nešto računa da ću reagirati emotivno i na prvu loptu? To što nešto zvuči strašno nije dovoljan razlog da budemo prestrašeni.

Opaska autora ovog bloga:
Ne čini li Vam se prevelika sličnost s mnogim napisima o plastici i plastičnim vrećicama punih faktoida *) naših "zelenih" dušebrižnika.

*) Kako često u svojim napisima navodi prof.dr.Čatić - faktoidi su pomiješane točne i netočne ili lažne informacije

Točnije bi bilo reći „Sigurnost polietilen teraftalat (PET) ambalaže“ .

Tijekom više od 100 godina, plastika je značajno izmijenila naše živote i imala značajan utjecaj na način kako danas živimo. Jedan od izrazitijih, svakodnevnih primjera je plastika od koje se najčešće izrađuju plastične boce za pića – polietilen teraftalat (skraćeno PET). Njegova upotreba je vrlo široka, gotova danas pa i nezamjenjiva kao ambalaža za pića, prvenstveno zbog osnovne karakteristike PET-a – nepropusnost za kisik i ugljični dioksid, također lagana je, znatno lakša i energijski povoljnija od stakla. Također, PET se koristi za razne plastične posude i podloške koji se mogu grijati u mikrovalnoj pećnici te za izradu folija u koje se pakiraju prehrambeni proizvodi.






Odredbe o materijalima koji dolaze u kontakt s hranom

Američka uprava FDA (Food and Drug Administration – Savezna uprava za hranu i lijekove) jedna je od najrelevantnijih svjetskih nezavisnih agencija koja strogo brine i izdaje propise koji osiguravaju ispravnost hrane i lijekova, odobravaju njihovo korištenje. Tako je FDA odgovorna za analiziranje, utvrđivanje, i objavljivanje, čime upozorava potrošače o utvrđenim nepravilnostima ili neispravnostima svega, pa i ambalaže koja dolazi u dodir s hranom i lijekovima, odnosno što prehranom može ući u ljudski organizam. Svi ti FDA propisi, suglasnosti, mišljenja i preporuke su provjereni i dokazani znanstvenim metodama.

FDA također regulira i materijale koji dolaze u dodir s hranom ili pićima, dakle materijale od koje se izrađuje ambalaža, počevši od osnovnih sirovina, pa do svih aditiva, ljepila, boje za tisak i svega što se može naći u i na ambalaži za hranu pa onda može i slučajno doći u doticaj s hranom. To se u FDA regulativi naziva „indirektni aditivi hrani“ (*1), a FDA ih definira kao “supstance koje mogu doći u kontakt s hranom kao dio ambalaže ili dijela procesne opreme s kojim se prerađuje hrana, ali ne dodaju se direktno u samu hranu“ . (*2)

FDA propisi pokrivaju kompletnu plastičnu ambalažu i definirali su granice za korištenje različitih plastičnih materijala, a te su granice određene temeljem dostupnih sigurnosnih testova te u skladu s namjenom određene ambalaže. Proizvođači plastične ambalaže dužni su testirati sirovinu i materijal od koje se izrađuje ambalaža. Dodatni testovi provode se u državnim laboratorijima, kao što je FDA National Center for Food Safety and Technology - Nacionalni Centar za sigurnost hrane i tehnologiju koji je u sklopu saveznog Instituta za tehnologiju u Ilinosu.

Prikaz sigurnosti PET ambalaže kroz znanstvene analize

Polietilen teraftalat (PET), postao je materijal za izradu plastične ambalaže za mnoge prehrambene proizvode, a posebno za pića kao što je voda ili gazirana pića. Postao je to prvenstveno zbog svojih karakteristika – ambalaža je lagana, mogu se izrađivati velika pakovanja, pakovanja su otporna na udarce i proboje. Kao i svaki „indirektni materijal koji dolazi u doticaj s hranom“ i PET se testira po dva osnovna principa: minimalnog prijenosa sastava plastične ambalaže na hranu u toj ambalaži, kao i utvrđivanje da bilo koji sastojak iz materijala koji se može (eventualno i po0d različitim okolnostima i uvjetima) izlučiti ne predstavlja rizik za ljudsko zdravlje.

Kao rezultat napredne analitičke kemije, danas se mogu mjeriti čak i najmanje moguće razine migracija iz plastike u hranu. Testovima se određuje razina sastojaka koji bi mogli migrirati iz plastike u hranu, a pri različitim uvjetima svakodnevne uporabe te hrane u toj ambalaži (kod grijanja, kod hlađenja, izloženosti suncu ili svjetlu, izloženosti mikrovalovima, raznim zračenjima i sl.). Tim testovima određuje se migracija bilo kojeg sastojka ambalaže (a konkretno sada opisujem slučaj s PET ambalažom) i da je ta migracija ispod prihvatljive razine (*3). Tim i takvim testovima utvrđeno je da je PET prihvatljiv za namjenu za koju je testiran – ambalaža za hranu i pića.

Toksikološka svojstva PET-a i sastojaka koji su mogli migrirati u testnim uvjetima također su vrlo detaljno analizirana. ILSI - International Life Sciences Institute – Međunarodni institut za znanosti o životu, neprofitna organizacija koja je posvećena na unapređivanju znanstvenog razumijevanja o pitanjima koji se odnose na prehranu, sigurnost hrane, toksikologiju, procjenu rizika i okoliš – je sačinio sveobuhvatni pregled znanstvenih i tehnoloških aspekata PET-a.


Na slici su prikazane PET epruvete, iz kojih se kasnije metodom puhanja u zagrijanom kalupu izrađuju razni oblici PET boca

U izvještaju o primjeni PET-a u ambalaži za hranu, koja je izdana u srpnju 2000. godine ILSI je objedinio brojne podatke koji potvrđuju sigurnost PET smola i spojeva koji se koriste za ambalažu za hranu i pića:

„PET sam po sebi je biološki neutralan ukoliko se proguta, dermatološki je siguran za vrijeme rukovanja s njime i nema opasnosti ako se udiše. Brojne studije koje su objedinile rezultate ispitivanja toksičnosti na životinjama, nisu utvrdile niti nema dokaza o prisutnosti otrovnosti u toj ambalaži. „Ames testovi“ (biološki testovi za procjenu mutagenih potencijala kemijskih spojeva) pokazali su negativne rezultate i potvrdili su da PET nije genotoksičan. Slična ispitivanja provedena su s monomerima i s uobičajenim PET sastojcima i dodacima, te su i ona pokazala da nema traga estrogenskoj aktivnosti. Postoji značajan broj dokaza koji potvrđuju da ne se potrošači ne trebaju zabrinjavati kod korištenja PET ambalaže i da je ista u potpunosti sigurna.“ (*4)

U 1994. godini ILSI je objavio „White Paper on Refillable Plastic Packaging Made from PET“ – tzv. Bijelu knjigu o PET plastičnoj ambalaži. ILSI potvrđuje da „PET polimer ima dugu povijest sigurnog korištenja, koji je dokazan iskustvom brojnim studijama o toksičnosti“ . U svom pregledu studija o migracijama, ILSI zaključuje:

„Razina migranata koja je potencijalno prisutna u PET bocama za pića je ispod važećih međunarodnih granica ekstrakcije. To se zasniva na sigurnosnim razmatranjima te je potvrđeno da su utvrđene veličine toksičnosti ispod razina koje izazivaju nuspojave. Upotreba ambalaže za hranu od PET polimera pokazala se i smatra se sigurnom“ . (*5)

Sigurno korištenje PET ambalaže

Kao i kod svakog drugog materijala koji se koristi za ambalažu za hranu i pića, tako se i kod PET ambalaže korisnici trebaju pridržavati uputa proizvođača. To bi trebalo jasno biti naznačeno na ambalaži. Npr. većina PET podloški koje se koriste za mikrovalne pećnice ima naznaku da je za jednokratnu upotrebu te da se iste ne koriste za druge namjene (spremanje ili odlaganje hrane) od one za koje su predviđene.




Na gornjim slikama su PET podlošci za pakiranje – na gornjoj izrađeni od „čistog“ PET-a, dok su na donjoj slici prikazani podlošci od rPET – recikliranog polietilen teraftalata


Također, potrošači trebaju biti upozoreni da jednom otvorena PET ambalaža znači da je otvorena i mogućnost kontakta hrane ili pića s vanjskim bakterijama, pogotovo ako se hrana odlaže u uvjetima koji su pogodni za razvoj bakterija. Stoga, najbolje je tu ambalažu oprati deterdžentom za suđe u toploj vodi i osušiti prije ponovne upotrebe.


Napomene i izvori:
(*1) 21 CFR 177 - Indirect food additives: polymers (Code of Federal regulations 177) LINK 1
(*2) FDA Center for Food Safety and Applied Nutrition: LINK 2
(*3) Castle, L.: „Migracija oligomera polietilen teraftalata (PET) iz PET plastike u hranu tijekom izloženosti mikrovalovima i konvencionalnoj pripremi hrane i u pića u bocama“ - Journal of Food Protection; 1989, 52 (5): 337-342 LINK 3
(*4) Materijali za pakiranje: 1. Polietilen teraftalat (PET) za pakiranje hrane - International Life Sciences Institute; 2000, Washington, DC, p. 11. - LINK 4
(*5) White Paper on Refillable Plastic Packaging Made from PET (Polyethylene Phthalate) - Bijela knjiga o PET plastičnoj ambalaži - International Life Sciences Institute (ILSI) – North America; 1994, p.58.

Jutros sam na e-mailu zatekao poruku cijenjenog čitatelja bloga koji kaže: „Opet nas dezinformiraju“ i navodi link na web portal Magazin.hr – članak „Uobičajeni predmeti koji podmuklo truju“.

Napisao sam komentar:

Poštovani
iznenađuju me neki navodi iz Vašeg članka. Na žalost, prilično neprovjereno, pa i senzacionalistički pišete o navodnim opasnostima od plastike, pa tako (siguran sam nenamjerno) dezinformirate javnost. Na žalost, negdje nepoznati netko napisao nešto, i to se sada kao epidemija nekritički i neprovjereno prepisuje i širi internetom. Ne želim Vas opterećivati raznim obrazlaganjima, ali samo ću reći - plastika i plastični proizvodi nisu opasni, opasno se ponašaju ljudi.

Stoga sve Vas i cijenjeno čitateljstvo pozivam da posjete blog: "Plastično je fantastično" - http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/ - gdje pokušavam provjereno i dokazano prikazati činjenice i istinu o plastici koja nas okružuje i s kojom živimo. Pozivam sve da se informiraju o sveprisutnoj i danas neizbježnoj plastici i upoznaju s podacima o tom materijalu 21.st.

Ne dozvolimo si da zbog upitne i neprovjerene koristi napravimo višestruku štetu i sebi i okolišu.

Lijepi pozdrav Uredništvu i čitateljstvu - Vaš Plastik

… a sve čitatelje i Magazina i ovog bloga upućujem da pročitaju jedan od prvih postova na ovom blogu: „Plastična ambalaža“, upravo odgovor na ovakve napise.

Vjerujem da će čitateljstvu s provjerenim i znanstveno dokazanim činjenicama stav o plastici biti jasniji i pozitivniji.

Navodno zeleni (zato su u naslovu označeni navodnicima) često se služe prezentacijom u kojoj iznose cijelu seriju neistina, netočnosti, zlonamjernih falsifikata i podmetanja. Poznati američki web portal BAG THE BAN - u slobodnom prijevodu „Spremite zabrane“ – napravio je odgovor na tu prezentaciju, ali je svaku svoju tvrdnju povezao s dokazima.

Evo, prenosim tu dopunjenu prezentaciju, pa Vi, kao čitateljica ili čitatelj odlučite što jeste, a što nije istina.

Dakle:



Jeste li spremni za istinu? … o plastičnim vrećicama




Ovaj istraživački projekt rezultat je provjere podataka objavljenih u internetskoj prezentaciji koja je u optjecaju, s ciljem kako bi senzibilizirali javnost i pojačali našu spremnost za zabranu plastičnih vrećica. Očita je autorova namjera – odreći se recikliranja te zabraniti plastične vrećice.

Mnogi prikazi jednostavno su uobičajeni, mnogo puta ponavljani internetski mitovi o plastici.

Ti prezentirani mitovi potječu od:
- članaka koji navode neprovjerene podatke, niti se ne pozivaju na provjerene podatke
- ti i takvi neprovjereni podaci prezentirani su kao gotove činjenice
- baziraju se na zastarjelim statističkim podacima
- pojedine izjave ili tvrdnje istrgnute su iz konteksta

- Internetski mit tvrdi da su to napisali znanstvenici i sveučilišni profesori. Nakon istraživanja, utvrđeno je da je stvarno teško za povjerovati da će znanstvenici jednostavno napustiti znanstveno provjerene metode kako bi nas zbunili u dokumentiranim znanstvenim podacima … tako da vjerujemo da je stvarni autor ove prezentacije u stvari misterija.

U daljnjim prikazima obratite pažnju na njegove riječi koje su na prikazima napisane bijelim slovima.




Dakle, idemo …




Misteriozni autor navodi:
Objavljeni podaci od Agencije za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda pokazuju da se između 500 milijardi i jednog bilijuna plastičnih vrećica konzumira godišnje u svijetu.
Objavljeno u „National Geografic News“ – 2. rujna 2003.




A što je stvarno napisano u članku „National Geografica“ „U skladu s Cobbovim proračunima koji su procijenjeni temeljem podataka objavljenih od strane Agencije za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda 2001. godine u SAD, potrošnja plastičnih vrećica je negdje između 500 milijardi i 1 bilijun plastičnih vrećica“ … , a Cobb je poduzetnik koji prodaje višekratno upotrebljive vrećice.

Autor je prikazao podatke kao da su provjereni i odobreni od strane „Nacional Geografic Society“ (NGS) i američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA) kada ih je NGS prikazao samo kao mišljenje.

Dodatno, autor nikada nije spomenuo odakle citira te podatke, jer su količine vjerojatno napuhane radi njegove zarade.




Misteriozni autor navodi:
Manje od 1% vrećica se reciklira. Recikliranje plastične vrećice skuplje je od proizvodnje nove vrećica – kao izvor su navedene novine „Christian Science Monitor News“




Zastarjeli podatak od 1% recikliranih vrećica već se objavljuje skoro 10 godina.

U posljednjih nekoliko godina mnoga postrojenja za recikliranje su startana i industrijski kapaciteti povećani su 500%, i kontinuirano rastu svake godine.

Posljednji podatak je 5 do 6% … uključujući i sve ostale vrećice koje se koriste kao vrećice za pravilno odlaganje smeća.




Misteriozni autor prenosi riječi direktora odjela zaštite okoliša grada San Francisca Jareda Blumenfelda koji je rekao:
„Postoji surova ekonomija iza recikliranih plastičnih vrećica. Prerada i recikliranje 1 tone plastičnih vrećica košta 4000 $, dok se istovremeno na tržištu za te vrećice može dobiti 32 $“.

To jednostavno nije istina.




Istina je:
Jedna tona plastičnih vrećica koja se ponovno vrati trgovine ima tržišni vrijednost između 300 i 500 $.

Ista količina novih vrećica košta oko 2000 $.

U San Franciscu su se pozvali samo na objedinjene količine (novih i vraćenih vrećica).

Od kada se vrećice vraćaju u trgovinu, brojčani podaci nisu relevantni da bi se prezentirali u diskusijama.




Misteriozni autor postavlja pitanje: Dakle, gdje one (plastične vrećice) idu?

Iako je ovo pravo pitanje, mnoge interesne skupine nikad Vam neće dati sve činjenice …




Ovaj prikaz je dodan kako bi Vam se dali podaci kuda idu plastične vrećice.

- Kada je u Irskoj uveden dodatni porez na plastične vrećice, prodaja vrećica za smeće porasla je za 400%. Potrošačima je bilo jeftinije kupiti vrećicu za smeće nego platiti dodatni porez.

- Australska vlada istaknula je da se „60% plastičnih vrećica ponovno upotrijebi kao vrećice za smeće, vrećica za otpad, vrećice za marende i općenito kao vrećice za nošenje“.

„Plastic shoping bags in Australia“ – Nacionalna radna skupina za plastične vrećice – napravila je Izvještaj za vijeće Nacionalnog udruženja za pakiranje – originalni izvještaj možete naći na sljedećem LINKU




I ovaj je prikaz dodan kako bi se dali podaci kuda idu plastične vrećice.

- U 2006. godini recikliranje plastičnih vrećica i plastičnih folija poraslo je za 26%, na više od 368 tisuća tona
(Izvor podatka: American Chemistry Counsel)

Na slici je prikazana 1 tona plastičnih vrećica pripremljena za recikliranje.




Misteriozni autor naglašava:
Studija iz 1975. pokazuje da se s prekooceanskih brodova u more godišnje baci više od 3600 t plastike. Pravi razlog da odlagališta smeća nisu zatrpana plastikom je taj što plastika završava u moru. I navodi se da je to podatak iz Američke akademije znanosti.

Provjerom podataka u Američkoj akademiji znanosti, potvrđeno je da Akademija nikada nije izvijestila da odlagališta smeća nisu prekrcana plastikom jer je ista završila u oceanu.




- Niti jedan izvještaj nikada nije povezao brodove s epidemijskim otpadom plastičnih vrećica.
- U 1975. u trgovinama nije bilo plastičnih vrećica
- Greenpeace je objavio izvještaj pod nazivom „Plastični otpad u svjetskim oceanima“ u kojem je naznačeno da su najproblematičniji otpad u oceanima ribarske mreže, užad, niti, plastični prsteni za pakiranje 6 limenki te ljepljive trake za pakiranje
- Izvještaj spominje da plastične vrećice mogu biti otpad u moru, ali nikako ne kao glavni problem.

Izvorni podatak iz „Programa za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda“ možete pronaći na sljedećem LINKU.




Mnoge web stranice, kao što je www.planetark.com ponavljaju sljedeći mit:

- U morskom okruženju, odbačene plastične vrećice su smrtonosne, ubijajući tisuće kitova, kornjača i ostalih morskih životinja svake godine

Australska vlada je potvrdila ekološkim grupama, da je u Newfoundland studiji potvrđeno da se smrt životinja ne može povezati s plastičnim vrećicama, već se povezuje s ostalim otpadom.

Studiju možete naći na sljedećem LINKU




Nadalje, misteriozni autor tvrdi da:
Vrećice nalaze put do mora preko ispusta i kanalizacije.

A mi se pitamo:
Jeste li negdje na gornjoj slici vidjeli plastičnu vrećicu?
Možda je problem smeće, a ne plastične vrećice?




Misteriozni autor nadalje tvrdi:
Plastične vrećice predstavljaju više od 10% otpada koji se izbaci na američke obale. A kao izvor podataka navodi „Nacionalni program praćenja otpada na moru“

Pozivamo Vas da bolje pogledate sliku i stvarno ćete vidjeti puno smeća, ali ne i plastičnih vrećica.




U stvari, 2007. godine je od prikupljenog smeća bilo je samo 8% plastičnih vrećica računajući po broju komada, a težinski, plastične vrećice su činile 0,1% prikupljenog smeća tijekom akcije „Ocean Conservancy's Coastal Cleanup“.

Plastične vrećice, brojčano bile su iza znatno češćeg smeća kao što su cigaretni filtri, plastične čaše, poklopci, omoti za hranu i odbačeni ribarski pribor.

Stvarne podatke možete naći na sljedećem LINKU




Misteriozni autor navodi:
Plastične vrećice foto – degradiraju. Vremenom se lome na manje i otrovnije dijelove naftnih polimera, a kao izvor podataka navodi članak objavljen na portalu CNN-a – rubrika tehnologija, 16. studenog 2007.




Iako je CNN stvarno to i objavio, nikada se nisu povezali na izvor podatka … niti ne postoji neki značajni izvještaja koji to potvrđuje, odnosno navodi da je plastična vrećica otrovna.

Čak je i FDA (Food and Drug Administration – Američka agencija za hranu i lijekove) pismeno potvrdila da kontakt između hrane i vrećica od reciklirane plastike nije otrovan.

Usput, pogledajte sliku, jeste li primijetili čovjeka? Iako je okružen smećem, nigdje nema plastičnih vrećica.

CNN-ov članak možete pronaći na sljedećem LINKU

Pismo FDA agencije vezano uz plastične vrećice možete pročitati na sljedećem LINKU




Gore prikazane slike prezentirane su kao argumenti za zabranu jednokratnih vrećica. Ali, ako bolje pogledate slike, nećete vidjeti jednokratne vrećice, već samo vrećice za smeće.




Misteriozni autor zaključuje:
Reduciranjem plastičnih vrećica smanjiti će se ovisnost o uvoznoj nafti.

A stvarnost je drugačija:
U Sjedinjenim američkim državama 80% plastičnih vrećica proizvodi se iz prirodnog plina, a ne iz nafte. Ako se potrošači prebace na korištenje alternativnih vrećica kao što su papirne ili degradabilne vrećice, potrošiti će se više goriva za preradu i transport nego bi se uštedjelo smanjivanjem potrošnje (ili zabranama) plastičnih vrećica.




Originalna prezentacija misterioznog eko-dušebrižnika sadrži još mitova …

Tu originalnu prezentaciju misterioznog autora možete pronaći na sljedećem LINKU

Posjetite stranicu “BAG THE BAN“ u sklopu koje se vodi diskusija na podstranici na sljedećem LINKU


I na kraju poruka autora ove prezentacije, s kojom se i ja slažem:
To je Vaš svijet, i ne dopustite da drugi raspravljaju o budućnosti svijeta bez Vas.

ZA REVITALIZACIJU HRVATSKOG GOSPODARSTVA
U RAZDOBLJU 2012.-2016.



I. PROIZVODNJA JE TEMELJ IZLASKA IZ GOSPODARSKE KRIZE

II. STANJE U HRVATSKOM GOSPODARSTVU
• Višegodišnji pad BDP.
• Višegodišnji pad industrijske proizvodnje.
• Stalni rast nelikvidnosti.
• Stalni rast nezaposlenosti.
• Stalni rast zaduženosti.
• Stalni rast budžetskog deficita.
• Stalni rast ino duga.
• Stalni rast siromaštva.

III. GLAVNI UZROCI STANJA
Dosadašnja ekonomska politika RH dala je porazne rezultate jer je bazirana na pogrešnoj doktrini.

POGREŠNA DOKTRINA
A) RH može ostvariti visok rast baziran na uslugama (trgovina, bankarstvo itd.) i potrošnji baziranoj na zaduživanju, prodaji imovine, a bez proizvodnje i industrije.

B) Makroekonomska politika bazirana na toj doktrini u posljednjih 15 godina dovela je do sljedećih posljedica u našem društvu:
• prodali smo 50% naslijeđene imovine i potrošili dobiveno,
• sve što smo proizveli, potrošili smo,
• zadužili smo se za dodatnih 44mlrd EUR-a , koje smo potrošili,
• svaka godina nastavka takve ekonomske politike produbljuje krizu i rapidno pogoršava ekonomsko stanje u društvu.

IV. RJEŠENJE – NOVA DOKTRINA
• Proizvodnja je temelj ekonomskog prosperiteta društva u RH, a glavna poluga proizvodnje je industrija.
• Sve mjere makroekonomske politike moraju pozitivno djelovati na proces reindustrijalizacije, stimulirati proizvodnju, izvoz i investicije, poticati otvorenje radnih mjesta, a destimulirati uvoz i potrošnju baziranu na daljem zaduživanju.
• Reindustrijalizacija se provodi radikalnim promjenama u svim sferama društva, a naročito u sferi mjera ekonomske politike, javne potrošnje, načina upravljanja državnim resursima, pravosuđu, znanosti i dr.

V. MASTERPLAN PROMJENA U 10 PODRUČJA
1. Monetarna i fiskalna politika.
2. Učinkovito upravljanje javnim i državnim poduzećima i subjektima u javnom sektoru.
3. Optimiranje razvoja proizvodnje.
4. Rješenje nelikvidnosti.
5. Smanjenje parafiskalnih nameta.
6. Teritorijalni preustroj s ciljem efikasnije i jeftinije uprave.
7. Nova energetska politika.
8. Učinkovito zakonodavstvo i pravosuđe.
9. Uključivanje znanosti i obrazovanja u razvoj proizvodnje.
10. Promjene u ostalim područjima.

1. Monetarna i fiskalna politika
1.1. Otklanjanje monetarnih škara: razlika između stope inflacije i tečaja nadoknađuje se poreznim olakšicama (porez na dobit).
1.2. Stimuliranje proizvodnih investicija:
- porezna politika u funkciji reindustrijalizacije,
- lokalna davanja za proizvodne subjekte smanjiti i omogućiti obročnu otplatu.
1.3. HNB mora smanjiti regulatorna opterećenja bankama koje kreditiraju proizvodno poduzetništvo te postati odgovorna za utjecaj njezinih mjera na ukupno gospodarstvo.
1.4. HAMAG ili HBOR moraju preuzeti dio rizika (do 50%) pri otvaranju proizvodnih pogona u okviru malog i srednjeg poduzetništva.
1.5. Postupno povećanje neoporezivog dijela dohotka s ciljem povećanja standarda i potrošačke moći stanovništva.
1.6. Destimulacija uvoza svim legalnim sredstvima (kontrola kvalitete, odgovarajući standardi te plaćanje uvoza u roku 15 dana).

2. Učinkovito upravljanje državnim poduzećima i subjektima u javnom sektoru
2.1. Izbor kompetentnih NO, postavljanje jasnih ciljeva i standarda upravljanja.
2.2. Javni natječaji (međunarodni) za Uprave poduzeća (zakonska zabrana političkih licitacija upravama i dr. radnim mjestima).
2.3. Ovisnost Uprava o rezultatima poslovanja i nagrađivanje sukladno nacionalnim standardima.
2.4. Privatizirati samo ona poduzeća koja imaju zdravu tržišnu konkurenciju i ona koja nakon upravljačkih promjena i dalje ovise o subvencijama.
2.5. Proces javne nabave promijeniti s ciljem optimiranja ukupnih efekata (promjena zakonodavnih okvira, jačanje institucija javne nabave, osigurati punu transparentnost i kontrolu).
2.6. Sačiniti i provesti srednjoročno optimiranje kadrova koristeći prije svega prirodnu fluktuaciju i socijalno osjetljiva rješenja.
2.7. Upravljanje državnom imovinom manirom dobrog gospodarstvenika, sukladno javnom interesu.

3. Optimiranje razvoja proizvodnje
3.1. Izrada strategije razvoja industrije baziranog na postojećim uspješnim primjerima, općim trendovima razvoja i komparativnim prednostima RH.
3.2. Stvaranje okružja pogodnog za reindustrijalizaciju (simulacija izvoza, malih i srednjih tvrtki, infrastruktura prema potrebama industrije, pravni okvir – podrška, a ne teret gospodarstva, stimuliranje strateškog partnerstva itd.).
3.3. Iskorištenje pristupnih fondova za proizvodne i infrastrukturne investicije.
3.4. Jačanje svih poslovnih veza s inozemstvom (reforma ekonomske diplomacije, offset poslovi, barter poslovi).
3.5. Snažna podrška proizvodnim projektima vezanim uz ekološki prihvatljiva rješenja (čisti izvori energije, uporaba otpada svih vrsta, ekološko poljoprivredna proizvodnja).
3.6. Razvoj poljoprivredne proizvodnje baziran na garantiranim otkupnim cijenama i kontroli kvalitete na tržištu (promjene sustava subvencija).
3.7. Upravljanje prostorom s ciljem podizanja efikasnosti proizvodnje (sređivanje zemljišnih knjiga, okrupnjavanje posjeda, navodnjavanje i meliorizacija, optimalno gospodarenje biomasom, šumama i pašnjacima i dr.).

4. Rješavanje nelikvidnosti
4.1. Ujednačavanje prava i obaveza sektora poduzetništva i države u dužničko vjerovničkim odnosima.
4.2. Usvajanje EU direktive o obavezama plaćanja.
4.3. Plaćanje carine 30 dana.
4.4. Multilateralne obavezne kompenzacije uz sudjelovanje države i javnih poduzeća.
4.5. Plaćanje PDV-a po naplaćenoj fakturi.
4.6. Efikasno rješavanje sporova oko neplaćanja (konačno rješenje unutar 6 mjeseci).

5. Smanjenje parafiskalnih nameta
5.1. Promjenom načina upravljanja, u primjerenom razdoblju, velika državna poduzeća pretvoriti u profitabilna, bez dodatnih parafiskalnih nameta (HŠ,HV,HEP,HC,HŽ).
5.2. Analiza parafiskalnih nameta na lokalnoj razini s ciljem radikalnog smanjenja.
5.3. Namete kod investicija vezati uz namjenu objekta i omogućiti početak te višegodišnju otplatu.
5.4. Parafiskalni nameti u srednjoročnom razdoblju moraju biti svedeni na plaćanje stvarnih usluga ili ih ukinuti.

6. Teritorijalni preustroj s ciljem efikasnije i jeftinije uprave
6.1. Ustrojiti regionalnu podjelu Hrvatske, baziranu na prirodnoj strukturi i europskim principima (5 regija).
6.2. Broj i veličinu jedinica lokalne uprave preustrojiti na principu standardizacije upravnih poslova za svaku jedinicu i samofinanciranju.
6.3. Pojednostavniti i informatizirati sve upravne postupke, uvesti obavezne rokove te otkloniti sve posredne štete koje proizlaze iz upravnih postupaka.
6.4. minimizirati broj profesionalaca u predstavničkim tijelima lokalne uprave,
6.5. opća informatizacija svih razina Uprave bazirana na najsuvremenijim mrežnim modelima iz EU koncepta.

7. Efikasnija energetska politika
7.1. Cijena energenata u RH mora biti transparentna i konkurentna.
7.2. Standardizacija projektne dokumentacije i potrebnih dozvola za proizvodnju energije obnovljivih izvora (solarna energija, vjetroelektrane, termoelektrane na biomasu itd.).
7.3. Poticaji malim privatnim investicijama za proizvodnju čiste energije (osiguranje leasinga, povoljnih kredita).

8. Učinkovito zakonodavstvo i pravosuđe
8.1. Revizija svih zakona i ostalih propisa vezanih za gospodarstvo temeljem prikupljenih primjedbi i EU standarda.
8.2. Nemogućnost donošenja novih zakona bez obaveznog i javno objavljenog mišljenja gospodarskih udruga.
8.3. Uvođenje preambule u zakone kojima se objašnjava svrha donošenja zakona i prema kojoj su suci obavezni suditi u pojedinom slučaju koji nije izrijekom naveden u zakonu.
8.4. Primjena organizacijskih antikoruptivnih mjera u praksi i oštre kazne za primanje mita.
8.5. Ustroj fleksibilnog pravosudnog sustava i uvođenje obaveznih (razumnih) rokova za završetak procesa, uz primjerenu informatizaciju.
8.6. Smanjivanje zaostalih predmeta stimulacijom rada sudaca.

9. Uključivanje znanosti i obrazovanja u razvoj proizvodnje
9.1. Državno stimuliranje privredno-znanstvenih projekata.
9.2. Reforma visokoškolskih programa sa ciljem uključivanja velikih kadrovskih potencijala iz znanstvenoobrazovnog područja u privredu te približavanja programa potrebama privrede.
9.3. Sufinanciranje inovativnih rješenja i patenata uz pravo prvokupa od strane države i državnih instituta.
9.4. Stimulativne stipendije i radna mjesta za nositelje međunarodnih nagrada osigurava država u okviru svojih resursa.
9.5. Razvoj informatičkog sustava baziranog na lakoj dostupnosti znanja svakom stanovniku.
9.6. Realizirati transfer znanja u proizvodnju kao faktor konkurentnosti (akademska znanja, menadžerska znanja, cjeloživotno obrazovanje i dr.).

10. Promjene u ostalim područjima
Sve promjene u ostalim područjima valja učiniti sa ciljem poboljšanja proizvodnje i stvaranja uvjeta za permanentno poboljšanje u procesu reindustrijalizacije.
10.1. Uvođenje mjera protiv sive ekonomije (turizam, usluge, građevinarstvo, poljoprivreda i dr.).
10.2. Učinkovita reforma mirovinskog sustava bazirana minulom radu (uplate i imovina) a obaveze koje slijede iz državnih odluka na teret budžeta.
10.3. Novi pristup separaciji i uporabi otpada.
10.4. Novi pristup inovacijama i komercijalizaciji izuma.
10.5. Strategija iskorištenja geopolitičkog položaja, reforma prometne politike i hotelijerstva.
10.6. Trgovina u funkciji reindustrijalizacije, odnosno afirmacije domaće proizvodnje na domaćem i globalnom tržištu (zabrane nelojalne konkurencije iz uvoza, pozitivna diskriminacija malih trgovaca, viša stopa PDV i dr.).
10.7. Potpuna i cjelovita informatizacija društva.
10.8. Opća i transparentna metoda promjene radnog zakonodavstva.
10.9. Promjene u svim nespomenutim područjima kojima se postiže pozitivni ekonomski efekt baziran na boljem položaju realnog sektora.

VI. OČEKIVANI REZULTATI
Dinamika promjena ovisiti će prije svega o stupnju konsenzusa svih dionika u gospodarstvu Republike Hrvatske i o snazi otpora promjenama u Republici Hrvatskoj te o globalnim i europskim kretanjima u gospodarstvu.

Uz izostanak ekstremnih utjecaja na reformu mogu se očekivati sljedeći rezultati:

1. Permanentni rast BDP-a do 6% u 2016.
2. Permanentni rast industrijske proizvodnje do 8% u 2016.
3. Pad nelikvidnosti od 20-25% godišnje (na 5 mlrd. HRK u 2016.)
4. Povećanje zaposlenosti 60 tisuća radnih mjesta (broj adm. RM smanjiti za 40 tisuća broj proizvodnih RM povećati za 100 tisuća.
5. Ukidanje budžetskog deficita do 2014.
6. Smanjenje ino duga za 20%.
7. Povećanje pokrivenosti izvoza uvozom na 80%.
8. Smanjenje trajanja sudskih procesa (90% pravomoćnih rješenja unutar godinu dana).
9. Potpuna transparentnost javne potrošnje za svakog stanovnika.
10.Smanjenje udjela siromašnih u ukupnom broju stanovnika sa 32% na 15%.

Izvor na sljedećem LINKU

Prošlog tjedna, u utorak, 22. studenog 2011. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje održan je okrugli stol "Plastika i guma u programima političkih stranaka", u organizaciji Kluba prijatelja Društva za plastiku i gumu.

Naime, skupina čelnika gospodarskih subjekata, koja je uključena u rad Društva za plastiku i gumu, odlučila je pozvati na suradnju i čelnike ostalih gospodarskih subjekata koji se bave plastikom i gumom. S tim ciljem osnovan je Klub prijatelja DPG, a predsjednik je g. Vatroslav Sablić, direktor Elke.

Na okruglom stolu na kojem su sudjelovali brojni članovi Društva za plastiku i gumu, bio je prisutan određeni broj stručnjaka i znanstvenika, a svoje prezentacije predstavili su:

• Vladimir Ferdelji (predsjednik Uprave "Elektrokontakta" te predsjednik Hrvatskog udruženja managera CROMA i predsjednik Društva za plastiku i gumu Hrvatske) - "Plastika i guma u programima političkih stranaka" u sklopu čega je prezentiran "Master Plan" kojeg je izradila CROMA - plan za revitalizaciju hrvatskog gospodarstva u razdoblju 2012.-2016. (više o osnovama ovog Master plana u postu u nastavku).

• Mr.sc. Gordana Barić (predavač na Fakultetu strojarstva i brodgradnje, Izvršna urednica časopisa za plastiku i gumu "Polimeri") - "Proizvodnja i prerada plastike i gume u svijetu"

• Mr.sc. Gordana Pehnec-Pavlović (Izvršna tajnica Udruženja za plastiku i gumu pri Hrvatskog gospodarskoj komori) - "Proizvodnja i prerada plastike i gume u Hrvatskoj"

• dr.sc. Igor Čatić (umirovljeni redovni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje) - "Pozdravimo bioplastiku, ali…"

Osim prezentacija, u diskusiji su spomenuti i napadi dviju političkih stranaka (HSS i HNS) na plastične vrećice (o čemu je već pisano na stranicama ovog bloga).

Svoje viđenje "Okruglog stola" u Vjesniku je 2. prosinca objavio i dr.sc. Igor Čatić, i u nastavku je članak. Vrlo je zanimljiv i zato ga prenosim čitateljima ovoga bloga:

Utjecaj plastike i gume na kiborgizaciju

U okviru projekta »Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici« naglasak je na uočavanju općih trendova u tehnici, poput utjecaja plastike i gume na globalizaciju ili na kiborgizaciju te s time povezanu kiborgoetiku. Uveden je i sintezologijski pristup radi poopćavanja sada razbacanih znanja

Autor: Igor ČATIĆ; Objavljeno: 01. 12. 2011.

Je li prosječni godišnji trgovački deficit jedne podgrane od 628 milijuna dolara dovoljan da privuče pozornost i političkih stranaka? Nije jer taj je podatak rezultat istraživanja članstva jedne udruge, a ne onih koji su za to plaćeni. A to je Hrvatska gospodarska komora, preciznije udruženje za tu granu. Međutim, tijekom ove godine barem su se dvije stranke bavile jednim sporednim problemom, neopasnim otpadom kojih 2000 tona, vrijednog nekoliko milijuna kuna. U utorak, 22. studenoga 2011., održan je okrugli stol pod naslovom »Plastika i guma u programima političkih stranaka«, u organizaciji Društva za plastiku i gumu (DPG).

Poznato je, pa i čitateljstvu Vjesnika, da se DPG-ovo čelništvo postojano i tijekom četvrt stoljeća zauzima za proizvodnju i industriju. Stoga ne začuđuje da je DPG-ov predsjednik V. Ferdelji, koji je jedan od kreatora »Master plana«, govorio i o nekim pojedinostima iz tog rada Crome, dijela Hrvatske udruge poslodavaca, koji okuplja čelnike proizvodnih organizacija. Kako će taj plan biti uskoro dostupan javnosti putem tiskanih medija, uključivo Vjesnik, neće se o tom dijelu okruglog stola više pisati.

U okviru projekta »Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici« naglasak je na uočavanju općih trendova u tehnici, poput utjecaja plastike i gume na globalizaciju ili na kiborgizaciju te s time povezanu kiborgoetiku. Uveden je i sintezologijski pristup radi poopćavanja sada razbacanih znanja, čiji je primjer i izradba jedinstvena modela injekcijskog prešanja tvari koji obuhvaća više od 250 različitih postupaka kojima se preoblikuju sve tvari i materijali, uključivo žive stanice te proces reprodukcije viših životinja i čovjeka. Međutim, takva su istraživanja nemoguća ako se osim tehničkih rješenja ne prate ekonomska gibanja te utjecaj na društveno-humanističke ciljeve. Zato je već gotovo dva desetljeća u tom i prethodnim projektima dragocjena nazočnost ekonomistice G. Barić. Ona je tom prigodom govorila s ekonomskog gledišta o svjetskom razvoju proizvodnje i preradbe plastike i kaučuka. Poslije stalnog rasta proizvodnje plastike od 1950. do 2007., kad je proizvedeno 260 milijuna tona tih materijala, došlo je iz poznatih razloga i na ovom području do zastoja. Međutim, 2010. donijela je oporavak i proizvedeno je 265 milijuna tona, ekvivalenta 2,12 milijardi tona čelika.

G. Pehnec-Pavlović, tajnica Udruženja za plastiku i gumu, govorila je manje o stanju proizvodnje i preradbe plastike i kaučuka u Hrvatskoj. Veću je pozornost posvetila nabrajanju činjenica što je učinjeno da se prijenosom znanja upoznaju naši stručnjaci s proizvodima stranih kompanija. Ili da nas stranci poučavaju što će nama industrija, Hrvati neka se bave uzgajanjem laboratorijskih miševa.

Jasno se pokazalo da je krajnje vrijeme da Udruženje dobije nova upravna tijela koja će biti sposobna postaviti nekoliko važnih pitanja. U koliko europskih tijela sjedi pojedina osoba i tko ju je delegirao. Pa tako od izaslanice u Europskom udruženju prerađivača plastike još nismo pročitali u stručnom tisku nijedan prikaz, a HGK je članica od 2005. Ili kako to da struka putem DPG-a cijelu godinu tumači javnosti prednosti klasičnih plastičnih vrećica. A tajnica promiče ideju da su Talijani mudri jer su s ekološki lošijim biorazgradivim vrećicama istisnuli prihvatljivije i jeftinije kineske klasične plastične vrećice. Napokon da joj netko postavi pitanje je li se to Udruženje u komunikaciji mora pridržavati hrvatskog normiranog nazivlja u kojim nema izraza poput »injekcijsko brizganje« (»injekcija« znači ubrizgati u nešto, a »brizgati« nešto istiskivati u slobodni prostor), već je to »injekcijsko prešanje«. Zašto je to važno? Ako se to mora prevesti na strani jezik, prevoditelj će prevesti, na primjer, »stroj za injekcijsko brizganje« kao injection spraying machine, što se već događalo (Lingvist 3(1965)3-4.). A izdani katalog ima puno takvih pogrešnih rješenja.

Autor se u svom izlaganju najprije pozabavio tablicom o uvozu i izvozu plastike, plastičnih proizvoda, kaučuka i gumenih proizvoda. Da nije bilo DIOKI-ja, koji je od 2007. do 2010. ostvario trgovački suficit od oko 120 milijuna dolara, bilanca bi bila još poraznija. Naime ukupni deficit za carinske tarifne brojeve 39 i 40 iznosio je u tom razdoblju 3,31 milijardu dolara. Udio trgovačkog deficita zbog uvoza gumenih pneumatika je razumljiv pa je za uvoz gumenih proizvoda iznosio prosječno 206 milijuna dolara na godinu. Ali ukupni uvoz plastičnih proizvoda bio je u tom razdoblju 2,54 milijarde kuna ili na godinu 635 milijuna dolara. Na žalost, ovi su podaci rezultat istraživanja pojedinaca a ne mjerodavnog udruženja. Uz to je vezan još jedan misterij. Već godinama navodi se da je godišnja proizvodnja gumenih proizvoda u zemlji između 1500 i 2500 tona. Na jedno pitanje pokušali smo naći odgovor, 2009. Koliko se uvozi kaučuka? Oko 8000 do 10.000 tona. Dakle od te količine »brašna« (kaučuk) i dodataka (svejedno voda, kvasac ili omekšavalo) dobije se oko 2000 tona »kruha« (gumeni proizvod).

U nastavku je autor pozdravio dolazak na tržište bioplastike kao posebne kategorije unutar vrlo bogate grane plastika. Zašto je uvedena podjela plastike na fosilnu plastiku i bioplastiku? Zato jer se one razlikuju samo po ulazu u proizvodni proces. Kod fosilne plastike ulaz su proizvodi prirode: nafta i prirodni plin, a kao bioplastike biomasa. U redu je ako se radi o otpadnoj biomasi (npr. kukuruzne stabljike), ali je nedopustivo koristiti hranidbeni dio biomase, npr. kukuruz, kako se to radi u Hrvatskoj.

Navedeni su i brojčani podatci. U svijetu je pokraj 2010. bio raspoloživi kapacitet za bioplastiku milijun tona. Uz proizvodnju 265 milijuna tona fosilne plastike i iskoristivost kapaciteta od 82 posto, proizlazi da su kapaciteti za proizvodnju fosilne plastike bili oko 320 milijuna tona. Dakle, živjela bioplastika koja raspolaže ukupnim kapacitetom od čak 0,31 posto ukupnih kapaciteta. Zato je u kolovozu u članku objavljenom u njemačkom časopisu na engleskom jeziku, Bioplastics Magazine, naglašeno: »Ne sotonizirajte fosilnu plastiku, kako to rade, na primjer, ti mudri Talijani. Tko će platiti štetu?«

Na kraju i ne samo usput. Sve te činjenice Vjesnikovo čitateljstvo moglo je čitati daleko prije čitateljstva navedena časopisa, a o utjecaju plastike i gume na kiborgizaciju jedno pet mjeseci, prije jednoga drugog njemačkog časopisa. I napokon pitanje. Dokad će pojedinci istraživati ono što moraju raditi udruženja? Čiji se radnici od putovanja ne stižu baviti tako minornim problemima kakav je trgovački deficit od 3,31 milijarde dolara u četiri godine?

Autor je umirovljeni redovni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, objavljeno u Vjesniku 1. prosinca 2011. - originalni članak pogledati na sljedećem LINKU

Svake godine udruženje industrije plastike Europe - “PLASTIC EUROPE“ sastavlja svoj izvještaj o ostvarenom u protekloj godini i prikazuije kakvi su trendovi i očekivanja u narednom razdoblju



Plastika je globalno uspješna priča, prisutna je svugdje. U 2010. godini u svijetu je zabilježeno 230 miliona tona plastičnih masa, dok je Europa proizvela 45 miliona tona.



Najviše je plastike upotrebljeno u građevinarstvu (20,4%) i u pakiranju (40,1%)



Proizvodnja plastike u stalnom je porastu. 1950. godine proizvedeno je 1,5 miliona tona plastike da bi 2009. proizvodnja dosegla 230 miliona tona …



… što predstavlja porast od 9% godišnje.



Proizvodnja i potrošnja plastike različita je u europskim zemljama. Od 17 miliona tona u Njemačkoj, pa 10 miliona tona u zemljama Beneluksa, 7 u Francuskoj, 5 u Italiji, te po 4 miliona tona u Španjolskoj i Velikoj Britaniji. Potrošnja plastike u navedenim zemljama bilježi iste omjere.



Europske zemlje ostvarile su u 2008 godini 13 milijardi Eura prihoda u izvozu plastike i plastičnih proizvoda što značajno doprinosi pozitivnoj bilansi.



U Europi je prerađeno iz sirovina u plastične proizvode 45 miliona tona …



… a više od 60% su proizvodi dugotrajne namjene koji se koriste više godina, dok je 40% za kratkotrajnu upotrebu kao što je ambalaža.



U 2009. godini, svoj životni vijek završilo je 24 miliona tona plastike.



Od navedenih 24 miliona tona, 5,5, miliona tona je reciklirano u nove plastične proizvode i 7,6 miliona tona pretvoreno je u korisnu energiju, tzv. energiju iz otpada, što ukupno predstavlja 13,1 miliona tona ponovno iskorištene plastike. Na otpadu je završilo 11 miliona tona, što predstavlja pad u odnosu na povećanja iz godine u godinu.



Tijekom godina u porastu je vijek trajanja plastičnih proizvoda, ali je i u porastu njihovo korištenje nakon uporabnog vijeka, od 34% iskorištene otpadne plastike u 2000. godini do 54% iskorištene otpadne plastike 2009. godine



Tijekom prošlog desetljeća zabilježen je stalni rast iskorištenja otpadne plastike, što je rezultat sve boljeg gospodarenja otpadom te time sve većeg i većeg vrednovanja plastičnog otpada kao izvora nove sirovine ili energije za daljnje korištenje. Sve više i više raste svijest da plastični otpad nije smeće, već je vrijedna sirovina i izvor značajnih ušteda.



2009. godina je prva godina nakon 1950. godine kada je u odnosu na prethodnu godinu zabilježen pad potrošnje plastičnih proizvoda, ali istovremeno, količina reciklirane ili plastike iskorištene za pridobivanje energije u stalnom je porastu, iz godine u godinu.



Gospodarenje otpadom u europskim zemljama razlikuje se od zemlje do zemlje, a ovisi o lokalnim uvjetima kao i o mogućnostima rješavanja otpada.



Zemlje s najbolje uređenim gospodarenjem otpadom recikliraju i energijski iskorištavaju više od 80% plastike …



… a nije slučajno da upravo te zemlje s visokim postotkom ponovnog iskorištenja otpadne plastike imaju značajna ograničenja za bacanje, odnosno odlaganje plastike na odlagališta. Postignuto je to motivacijom društva na odgovorno ponašanje s otpadom kao i naplatom za odlaganje smeća.



Kombinacijom ograničenja (plaćanja naknada) za bacanje na odlagališta i kvalitetno organiziranog sustava prikupljanja te sortiranja otpada plus recikliranje ili energijsko iskorištavanje plastičnog otpada, dovelo je do značajnih ušteda …


… a najbolje rezultate na iskorištenju plastičnog otpada, a time i značajne uštede ostvarila je Švicarska, koja sve više i više ostvaruje prihoda od recikliranja i energijskog iskorištavanja, a smanjuje trošak odbačene plastike.



Izvještaj za 2009. godinu potvrđuje da je stalnim unapređenjem sustava gospodarenja otpadom zabilježen i stalni rast iskorištenosti otpadne plastike koji maksimalizira vrijednost ponovno iskorištene plastike …



… i potvrđuje da će plastika imati ključnu ulogu u održivom razvoju u budućnosti.



Ovim izvještajem potvrđuju se trendovi da plastika sve više postaje vrijedan dio nacionalnih ekonomija, da zadovoljava sve veće potrebe rastuće populacije te pomaže u borbi s glavnim izazovima kao što su klimatske promjene, naročito smanjenjem potrebe za potrošnjom energije.





Originalnu prezentaciju možete naći na sljedećem LINKU