Prošlog tjedna, u utorak, 22. studenog 2011. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje održan je okrugli stol "Plastika i guma u programima političkih stranaka", u organizaciji Kluba prijatelja Društva za plastiku i gumu.
Naime, skupina čelnika gospodarskih subjekata, koja je uključena u rad Društva za plastiku i gumu, odlučila je pozvati na suradnju i čelnike ostalih gospodarskih subjekata koji se bave plastikom i gumom. S tim ciljem osnovan je Klub prijatelja DPG, a predsjednik je g. Vatroslav Sablić, direktor Elke.
Na okruglom stolu na kojem su sudjelovali brojni članovi Društva za plastiku i gumu, bio je prisutan određeni broj stručnjaka i znanstvenika, a svoje prezentacije predstavili su:
• Vladimir Ferdelji (predsjednik Uprave "Elektrokontakta" te predsjednik Hrvatskog udruženja managera CROMA i predsjednik Društva za plastiku i gumu Hrvatske) - "Plastika i guma u programima političkih stranaka" u sklopu čega je prezentiran "Master Plan" kojeg je izradila CROMA - plan za revitalizaciju hrvatskog gospodarstva u razdoblju 2012.-2016. (više o osnovama ovog Master plana u postu u nastavku).
• Mr.sc. Gordana Barić (predavač na Fakultetu strojarstva i brodgradnje, Izvršna urednica časopisa za plastiku i gumu "Polimeri") - "Proizvodnja i prerada plastike i gume u svijetu"
• Mr.sc. Gordana Pehnec-Pavlović (Izvršna tajnica Udruženja za plastiku i gumu pri Hrvatskog gospodarskoj komori) - "Proizvodnja i prerada plastike i gume u Hrvatskoj"
• dr.sc. Igor Čatić (umirovljeni redovni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje) - "Pozdravimo bioplastiku, ali…"
Osim prezentacija, u diskusiji su spomenuti i napadi dviju političkih stranaka (HSS i HNS) na plastične vrećice (o čemu je već pisano na stranicama ovog bloga).
Svoje viđenje "Okruglog stola" u Vjesniku je 2. prosinca objavio i dr.sc. Igor Čatić, i u nastavku je članak. Vrlo je zanimljiv i zato ga prenosim čitateljima ovoga bloga:
Utjecaj plastike i gume na kiborgizaciju
U okviru projekta »Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici« naglasak je na uočavanju općih trendova u tehnici, poput utjecaja plastike i gume na globalizaciju ili na kiborgizaciju te s time povezanu kiborgoetiku. Uveden je i sintezologijski pristup radi poopćavanja sada razbacanih znanja
Autor: Igor ČATIĆ; Objavljeno: 01. 12. 2011.
Je li prosječni godišnji trgovački deficit jedne podgrane od 628 milijuna dolara dovoljan da privuče pozornost i političkih stranaka? Nije jer taj je podatak rezultat istraživanja članstva jedne udruge, a ne onih koji su za to plaćeni. A to je Hrvatska gospodarska komora, preciznije udruženje za tu granu. Međutim, tijekom ove godine barem su se dvije stranke bavile jednim sporednim problemom, neopasnim otpadom kojih 2000 tona, vrijednog nekoliko milijuna kuna. U utorak, 22. studenoga 2011., održan je okrugli stol pod naslovom »Plastika i guma u programima političkih stranaka«, u organizaciji Društva za plastiku i gumu (DPG).
Poznato je, pa i čitateljstvu Vjesnika, da se DPG-ovo čelništvo postojano i tijekom četvrt stoljeća zauzima za proizvodnju i industriju. Stoga ne začuđuje da je DPG-ov predsjednik V. Ferdelji, koji je jedan od kreatora »Master plana«, govorio i o nekim pojedinostima iz tog rada Crome, dijela Hrvatske udruge poslodavaca, koji okuplja čelnike proizvodnih organizacija. Kako će taj plan biti uskoro dostupan javnosti putem tiskanih medija, uključivo Vjesnik, neće se o tom dijelu okruglog stola više pisati.
U okviru projekta »Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici« naglasak je na uočavanju općih trendova u tehnici, poput utjecaja plastike i gume na globalizaciju ili na kiborgizaciju te s time povezanu kiborgoetiku. Uveden je i sintezologijski pristup radi poopćavanja sada razbacanih znanja, čiji je primjer i izradba jedinstvena modela injekcijskog prešanja tvari koji obuhvaća više od 250 različitih postupaka kojima se preoblikuju sve tvari i materijali, uključivo žive stanice te proces reprodukcije viših životinja i čovjeka. Međutim, takva su istraživanja nemoguća ako se osim tehničkih rješenja ne prate ekonomska gibanja te utjecaj na društveno-humanističke ciljeve. Zato je već gotovo dva desetljeća u tom i prethodnim projektima dragocjena nazočnost ekonomistice G. Barić. Ona je tom prigodom govorila s ekonomskog gledišta o svjetskom razvoju proizvodnje i preradbe plastike i kaučuka. Poslije stalnog rasta proizvodnje plastike od 1950. do 2007., kad je proizvedeno 260 milijuna tona tih materijala, došlo je iz poznatih razloga i na ovom području do zastoja. Međutim, 2010. donijela je oporavak i proizvedeno je 265 milijuna tona, ekvivalenta 2,12 milijardi tona čelika.
G. Pehnec-Pavlović, tajnica Udruženja za plastiku i gumu, govorila je manje o stanju proizvodnje i preradbe plastike i kaučuka u Hrvatskoj. Veću je pozornost posvetila nabrajanju činjenica što je učinjeno da se prijenosom znanja upoznaju naši stručnjaci s proizvodima stranih kompanija. Ili da nas stranci poučavaju što će nama industrija, Hrvati neka se bave uzgajanjem laboratorijskih miševa.
Jasno se pokazalo da je krajnje vrijeme da Udruženje dobije nova upravna tijela koja će biti sposobna postaviti nekoliko važnih pitanja. U koliko europskih tijela sjedi pojedina osoba i tko ju je delegirao. Pa tako od izaslanice u Europskom udruženju prerađivača plastike još nismo pročitali u stručnom tisku nijedan prikaz, a HGK je članica od 2005. Ili kako to da struka putem DPG-a cijelu godinu tumači javnosti prednosti klasičnih plastičnih vrećica. A tajnica promiče ideju da su Talijani mudri jer su s ekološki lošijim biorazgradivim vrećicama istisnuli prihvatljivije i jeftinije kineske klasične plastične vrećice. Napokon da joj netko postavi pitanje je li se to Udruženje u komunikaciji mora pridržavati hrvatskog normiranog nazivlja u kojim nema izraza poput »injekcijsko brizganje« (»injekcija« znači ubrizgati u nešto, a »brizgati« nešto istiskivati u slobodni prostor), već je to »injekcijsko prešanje«. Zašto je to važno? Ako se to mora prevesti na strani jezik, prevoditelj će prevesti, na primjer, »stroj za injekcijsko brizganje« kao injection spraying machine, što se već događalo (Lingvist 3(1965)3-4.). A izdani katalog ima puno takvih pogrešnih rješenja.
Autor se u svom izlaganju najprije pozabavio tablicom o uvozu i izvozu plastike, plastičnih proizvoda, kaučuka i gumenih proizvoda. Da nije bilo DIOKI-ja, koji je od 2007. do 2010. ostvario trgovački suficit od oko 120 milijuna dolara, bilanca bi bila još poraznija. Naime ukupni deficit za carinske tarifne brojeve 39 i 40 iznosio je u tom razdoblju 3,31 milijardu dolara. Udio trgovačkog deficita zbog uvoza gumenih pneumatika je razumljiv pa je za uvoz gumenih proizvoda iznosio prosječno 206 milijuna dolara na godinu. Ali ukupni uvoz plastičnih proizvoda bio je u tom razdoblju 2,54 milijarde kuna ili na godinu 635 milijuna dolara. Na žalost, ovi su podaci rezultat istraživanja pojedinaca a ne mjerodavnog udruženja. Uz to je vezan još jedan misterij. Već godinama navodi se da je godišnja proizvodnja gumenih proizvoda u zemlji između 1500 i 2500 tona. Na jedno pitanje pokušali smo naći odgovor, 2009. Koliko se uvozi kaučuka? Oko 8000 do 10.000 tona. Dakle od te količine »brašna« (kaučuk) i dodataka (svejedno voda, kvasac ili omekšavalo) dobije se oko 2000 tona »kruha« (gumeni proizvod).
U nastavku je autor pozdravio dolazak na tržište bioplastike kao posebne kategorije unutar vrlo bogate grane plastika. Zašto je uvedena podjela plastike na fosilnu plastiku i bioplastiku? Zato jer se one razlikuju samo po ulazu u proizvodni proces. Kod fosilne plastike ulaz su proizvodi prirode: nafta i prirodni plin, a kao bioplastike biomasa. U redu je ako se radi o otpadnoj biomasi (npr. kukuruzne stabljike), ali je nedopustivo koristiti hranidbeni dio biomase, npr. kukuruz, kako se to radi u Hrvatskoj.
Navedeni su i brojčani podatci. U svijetu je pokraj 2010. bio raspoloživi kapacitet za bioplastiku milijun tona. Uz proizvodnju 265 milijuna tona fosilne plastike i iskoristivost kapaciteta od 82 posto, proizlazi da su kapaciteti za proizvodnju fosilne plastike bili oko 320 milijuna tona. Dakle, živjela bioplastika koja raspolaže ukupnim kapacitetom od čak 0,31 posto ukupnih kapaciteta. Zato je u kolovozu u članku objavljenom u njemačkom časopisu na engleskom jeziku, Bioplastics Magazine, naglašeno: »Ne sotonizirajte fosilnu plastiku, kako to rade, na primjer, ti mudri Talijani. Tko će platiti štetu?«
Na kraju i ne samo usput. Sve te činjenice Vjesnikovo čitateljstvo moglo je čitati daleko prije čitateljstva navedena časopisa, a o utjecaju plastike i gume na kiborgizaciju jedno pet mjeseci, prije jednoga drugog njemačkog časopisa. I napokon pitanje. Dokad će pojedinci istraživati ono što moraju raditi udruženja? Čiji se radnici od putovanja ne stižu baviti tako minornim problemima kakav je trgovački deficit od 3,31 milijarde dolara u četiri godine?
Autor je umirovljeni redovni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, objavljeno u Vjesniku 1. prosinca 2011. - originalni članak pogledati na sljedećem LINKU