Marketing
Sigurnost PET ambalaže
Točnije bi bilo reći „Sigurnost polietilen teraftalat (PET) ambalaže“ .
Tijekom više od 100 godina, plastika je značajno izmijenila naše živote i imala značajan utjecaj na način kako danas živimo. Jedan od izrazitijih, svakodnevnih primjera je plastika od koje se najčešće izrađuju plastične boce za pića – polietilen teraftalat (skraćeno PET). Njegova upotreba je vrlo široka, gotova danas pa i nezamjenjiva kao ambalaža za pića, prvenstveno zbog osnovne karakteristike PET-a – nepropusnost za kisik i ugljični dioksid, također lagana je, znatno lakša i energijski povoljnija od stakla. Također, PET se koristi za razne plastične posude i podloške koji se mogu grijati u mikrovalnoj pećnici te za izradu folija u koje se pakiraju prehrambeni proizvodi.
Odredbe o materijalima koji dolaze u kontakt s hranom
Američka uprava FDA (Food and Drug Administration – Savezna uprava za hranu i lijekove) jedna je od najrelevantnijih svjetskih nezavisnih agencija koja strogo brine i izdaje propise koji osiguravaju ispravnost hrane i lijekova, odobravaju njihovo korištenje. Tako je FDA odgovorna za analiziranje, utvrđivanje, i objavljivanje, čime upozorava potrošače o utvrđenim nepravilnostima ili neispravnostima svega, pa i ambalaže koja dolazi u dodir s hranom i lijekovima, odnosno što prehranom može ući u ljudski organizam. Svi ti FDA propisi, suglasnosti, mišljenja i preporuke su provjereni i dokazani znanstvenim metodama.
FDA također regulira i materijale koji dolaze u dodir s hranom ili pićima, dakle materijale od koje se izrađuje ambalaža, počevši od osnovnih sirovina, pa do svih aditiva, ljepila, boje za tisak i svega što se može naći u i na ambalaži za hranu pa onda može i slučajno doći u doticaj s hranom. To se u FDA regulativi naziva „indirektni aditivi hrani“ (*1), a FDA ih definira kao “supstance koje mogu doći u kontakt s hranom kao dio ambalaže ili dijela procesne opreme s kojim se prerađuje hrana, ali ne dodaju se direktno u samu hranu“ . (*2)
FDA propisi pokrivaju kompletnu plastičnu ambalažu i definirali su granice za korištenje različitih plastičnih materijala, a te su granice određene temeljem dostupnih sigurnosnih testova te u skladu s namjenom određene ambalaže. Proizvođači plastične ambalaže dužni su testirati sirovinu i materijal od koje se izrađuje ambalaža. Dodatni testovi provode se u državnim laboratorijima, kao što je FDA National Center for Food Safety and Technology - Nacionalni Centar za sigurnost hrane i tehnologiju koji je u sklopu saveznog Instituta za tehnologiju u Ilinosu.
Prikaz sigurnosti PET ambalaže kroz znanstvene analize
Polietilen teraftalat (PET), postao je materijal za izradu plastične ambalaže za mnoge prehrambene proizvode, a posebno za pića kao što je voda ili gazirana pića. Postao je to prvenstveno zbog svojih karakteristika – ambalaža je lagana, mogu se izrađivati velika pakovanja, pakovanja su otporna na udarce i proboje. Kao i svaki „indirektni materijal koji dolazi u doticaj s hranom“ i PET se testira po dva osnovna principa: minimalnog prijenosa sastava plastične ambalaže na hranu u toj ambalaži, kao i utvrđivanje da bilo koji sastojak iz materijala koji se može (eventualno i po0d različitim okolnostima i uvjetima) izlučiti ne predstavlja rizik za ljudsko zdravlje.
Kao rezultat napredne analitičke kemije, danas se mogu mjeriti čak i najmanje moguće razine migracija iz plastike u hranu. Testovima se određuje razina sastojaka koji bi mogli migrirati iz plastike u hranu, a pri različitim uvjetima svakodnevne uporabe te hrane u toj ambalaži (kod grijanja, kod hlađenja, izloženosti suncu ili svjetlu, izloženosti mikrovalovima, raznim zračenjima i sl.). Tim testovima određuje se migracija bilo kojeg sastojka ambalaže (a konkretno sada opisujem slučaj s PET ambalažom) i da je ta migracija ispod prihvatljive razine (*3). Tim i takvim testovima utvrđeno je da je PET prihvatljiv za namjenu za koju je testiran – ambalaža za hranu i pića.
Toksikološka svojstva PET-a i sastojaka koji su mogli migrirati u testnim uvjetima također su vrlo detaljno analizirana. ILSI - International Life Sciences Institute – Međunarodni institut za znanosti o životu, neprofitna organizacija koja je posvećena na unapređivanju znanstvenog razumijevanja o pitanjima koji se odnose na prehranu, sigurnost hrane, toksikologiju, procjenu rizika i okoliš – je sačinio sveobuhvatni pregled znanstvenih i tehnoloških aspekata PET-a.
Na slici su prikazane PET epruvete, iz kojih se kasnije metodom puhanja u zagrijanom kalupu izrađuju razni oblici PET boca
U izvještaju o primjeni PET-a u ambalaži za hranu, koja je izdana u srpnju 2000. godine ILSI je objedinio brojne podatke koji potvrđuju sigurnost PET smola i spojeva koji se koriste za ambalažu za hranu i pića:
„PET sam po sebi je biološki neutralan ukoliko se proguta, dermatološki je siguran za vrijeme rukovanja s njime i nema opasnosti ako se udiše. Brojne studije koje su objedinile rezultate ispitivanja toksičnosti na životinjama, nisu utvrdile niti nema dokaza o prisutnosti otrovnosti u toj ambalaži. „Ames testovi“ (biološki testovi za procjenu mutagenih potencijala kemijskih spojeva) pokazali su negativne rezultate i potvrdili su da PET nije genotoksičan. Slična ispitivanja provedena su s monomerima i s uobičajenim PET sastojcima i dodacima, te su i ona pokazala da nema traga estrogenskoj aktivnosti. Postoji značajan broj dokaza koji potvrđuju da ne se potrošači ne trebaju zabrinjavati kod korištenja PET ambalaže i da je ista u potpunosti sigurna.“ (*4)
U 1994. godini ILSI je objavio „White Paper on Refillable Plastic Packaging Made from PET“ – tzv. Bijelu knjigu o PET plastičnoj ambalaži. ILSI potvrđuje da „PET polimer ima dugu povijest sigurnog korištenja, koji je dokazan iskustvom brojnim studijama o toksičnosti“ . U svom pregledu studija o migracijama, ILSI zaključuje:
„Razina migranata koja je potencijalno prisutna u PET bocama za pića je ispod važećih međunarodnih granica ekstrakcije. To se zasniva na sigurnosnim razmatranjima te je potvrđeno da su utvrđene veličine toksičnosti ispod razina koje izazivaju nuspojave. Upotreba ambalaže za hranu od PET polimera pokazala se i smatra se sigurnom“ . (*5)
Sigurno korištenje PET ambalaže
Kao i kod svakog drugog materijala koji se koristi za ambalažu za hranu i pića, tako se i kod PET ambalaže korisnici trebaju pridržavati uputa proizvođača. To bi trebalo jasno biti naznačeno na ambalaži. Npr. većina PET podloški koje se koriste za mikrovalne pećnice ima naznaku da je za jednokratnu upotrebu te da se iste ne koriste za druge namjene (spremanje ili odlaganje hrane) od one za koje su predviđene.
Na gornjim slikama su PET podlošci za pakiranje – na gornjoj izrađeni od „čistog“ PET-a, dok su na donjoj slici prikazani podlošci od rPET – recikliranog polietilen teraftalata
Također, potrošači trebaju biti upozoreni da jednom otvorena PET ambalaža znači da je otvorena i mogućnost kontakta hrane ili pića s vanjskim bakterijama, pogotovo ako se hrana odlaže u uvjetima koji su pogodni za razvoj bakterija. Stoga, najbolje je tu ambalažu oprati deterdžentom za suđe u toploj vodi i osušiti prije ponovne upotrebe.
Napomene i izvori:
(*1) 21 CFR 177 - Indirect food additives: polymers (Code of Federal regulations 177) LINK 1
(*2) FDA Center for Food Safety and Applied Nutrition: LINK 2
(*3) Castle, L.: „Migracija oligomera polietilen teraftalata (PET) iz PET plastike u hranu tijekom izloženosti mikrovalovima i konvencionalnoj pripremi hrane i u pića u bocama“ - Journal of Food Protection; 1989, 52 (5): 337-342 LINK 3
(*4) Materijali za pakiranje: 1. Polietilen teraftalat (PET) za pakiranje hrane - International Life Sciences Institute; 2000, Washington, DC, p. 11. - LINK 4
(*5) White Paper on Refillable Plastic Packaging Made from PET (Polyethylene Phthalate) - Bijela knjiga o PET plastičnoj ambalaži - International Life Sciences Institute (ILSI) – North America; 1994, p.58.
Post je objavljen 07.12.2011. u 23:59 sati.