Plastično je fantastično

Ja ne mogu, ali to je možda moja profesionalna deformacija ili životni komoditet. Svatko ima pravo na svoj stav i na svoj stil života (naravno, dok ne ugrožava drugoga), pa stoga i postavljam ovo pitanje – i sebi i Vama?

Tražeći neke dodatne informacije na internetu naišao sam na članak objavljen na portalu KVALIS (pogledajte na sljedećem LINKU) gdje autorica gđa. K.Gaži Pavelić izražava svoje čuđenje pitanju „Je li moguć život bez plastike?“ i ne smo čuđenje već je i šokirana stručnom zalijepljenošću brojnih autora časopisa POLIMERI, i s istoimenim člankom iz časopisa (možete ga pročitati na sljedećem LINKU u kojem autorica Maja Rujnić Sokele postavlja isto pitanje i prikazala svoj dan i dala odgovor da današnji život bez plastike – nije moguć.



Naravno da me je zainteresirao sadržaj članka koji je ilustriran gore prikazanom simboličnom fotomontažom. Zainteresirao me je i zbog činjenice što je autorica (kako se navodi pored njenog imena) Manager i Auditor u Europskoj organizaciji kvalitete, pa stoga vjerujem da autorica zna što piše. Ali, razuvjerio me je članak, koji je na žalost pun faktoida (kako kaže prof.dr. Igor Čatić – pomiješanih točnih i netočnih informacija) pa i dalje i sebi, a sada i Vama postavljam pitanje: „Možete li zamisliti život bez plastike?“

Ne želim polemizirati s autoricom članka – jer svatko ima pravo na svoje stavove i iznošenje istih. Sviđalo se to meni ili ne. Ipak, čudim se da autorica povezuje plastične vrećice i začepljenje vodovodnih cijevi (kako?), utvrđuje da se plastične vrećice ne razgrađuju na plažama (pa naravno, ali zar su plastične vrećice same došle na plaže?), povezuje plastiku i zagađenja koja ostavljaju u našem Jadranu veliki cruiseri koji uplovljavaju u dubrovačku luku (kao da plastika sama iskače s broda i iz ruku turista?). Hoćemo li zabraniti cruisere, turiste ili je jednostavnije lupati po plastici? I koja je alternativa. Svi ti kritizeri ne nude rješenja, već bi samo branili i zabranjivali. Osobno se ne slažem s takvim povezivanjem činjenica, ali …

Stoga se vraćam svom pitanju i dajem neka potpitanja i svima znane činjenice:
- danas je plastika sveprisutna, ne zato što to netko gura ili lobira, već zato što ju je današnja civilizacija prihvatila zbog cijelog niza prednosti i pogodnosti
- možete li danas zamisliti cijelu elektro industriju bez plastike, odnosno bez polietilenske i PVC izolacije na elektro vodičima
- možete li danas zamisliti život bez kompjutera, računala koji su gotovo 90% izrađeni od plastike, koji su međusobno povezani plastičnim optičkim kabelom
- možete li danas zamisliti život bez telefona – bilo stabilnih ili mobilnih, i oni su izrađeni iz više od 90% plastike, pa čak su i rani telefoni bili izrađeni od plastike – bakelita
- današnja medicina može zahvaliti upravo jednokratnoj upotrebi plastičnih instrumenata i ostale opreme na značajnom smanjenju infekcija i smrtnosti u bolnicama, samo korištenjem plastike danas su moguće neke metode i pregledi, bez da se reže i otvara, samo s plastikom smo mogli zamijeniti neke dijelove ljudskog tijela, a sve zahvaljujući plastici koja je neotrovna, koja se ne raspada, koja ne emitira štetne tvari
- ambalaža bez plastike danas je nezamisliva i neizvediva – počevši od tetrapaka (kombinacije polietilenske folije, plastificiranog papira i aluminijske folije), pa sve do raznih drugih vrsta pakiranja koje nam osiguravaju hermetičnost, nepropusnost pa time nekvarljivost hrane, duže čuvanje, higijenu – ili ćemo nekoliko mesnih šnicli zamatati u novinski papir?
- što se plastičnih vrećica tiče, o tome sam već dosta pisao, a u pripremi imam prezentaciju jedne stručne studije, pa neću sada o tome, ali što je alternativa i može li alternativa biti praktičnija, upotrebljivija, jednostavnija, ekološki prihvatljivija i ekonomičnija?
- možete li danas zamisliti sva prometna sredstva bez plastike? Današnji automobili i avioni samo zahvaljujući plastici i plastičnim dijelovima smanjili su težinu i potrošnju goriva, da ne izdvajam automobilske gume i radi udobnosti i radi sigurnosti, pa airbagovi, brisači. Da jako lijepo izgleda vozačevo sučelje izrađeno od mahagonija ili presvučeno kožom, ali koliko to košta i koliko drva ili životinja bi morali uništiti za toliko naših metalnih ljubimaca?
- muzika je danas dostupna jedino zahvaljujući plastici, od prvih početaka tzv. vinilnih ploča, pa preko poliesterskih magnetofonskih vrpci smještenih na polistirenske kolutove ili u polistirenske kazete, sve do današnjih polikarbonatnih compact diskova
- fotografije i film nezamislivi su bez celuloidne trake, mada je to danas prevladano i sve je završilo kao dogitalni zapis na polikarbonatnim diskovima
- koliko bi životinja trebalo pobiti da se zadovolje sve potrebe za prirodnom kožom (cipele, torbe, jakne), jer plastiku treba izbaciti i zabraniti, koliko životinja treba pobiti da im oderemo krzno, jer umjetno, sintetičko odnosno plastično treba zabraniti
- najmanje je plastike u bombama, metcima i minama
- i tako bih mogao nabrajati ni sam ne znam koliko – gdje je sve plastika nezamjenjiva, a gdje je učinila nemjerljiv napredak, gdje je bitno olakšala, pojednostavila i pojeftinila naše življenje.

Svakog čitatelja ovog posta upućujem - okrenite se oko sebe i pogledajte što je sve plastično. Razmislite može li se sva ta plastika zamijeniti nekim drugim materijalom? Kojim? Ako može, bi li nam ta stvar danas bila tako dostupna i bi li je uopće imali? Pogledajte i razmislite.

Stoga, ne trošimo vrijeme, snagu, papir i struju kako bi smo kritizirali, a ne predlagali, kako bi smo nešto zabranili, izbacili, a ne podučavali kako bolje. Iskoristimo svoje vrijeme, novac, znanje i potaknimo stručnjake da pronalaze nova rješenja, a da istovremeno sebe i svoju okolinu poučimo i potičemo na prikupljanje, zbrinjavanje, iskorištavanje, recikliranje, višekratno korištenje plastike i plastičnih vrećica.

I opet pitam: Možete li zamisliti život bez plastike? Možda ja nemam mašte, ali ja ne mogu.