Marketing
Zeleno, stvarno zeleno
U sljedećih nekoliko postova odlučio sam Vam predstaviti pojam „greenwashing“ iliti „pozelenjivanje“. Postove sam postavio obrnutim redosljedom nego inače, pa se tako serija postova može čitati od početka prema kraju i to odozgo prema dolje. Podijelio sam ih u više postova radi lakšeg čitanja. Dakle, krećemo u „zelenilo“:
Zeleno, stvarno zeleno
Kako to da ne znamo stvarnu definiciju “zelenog”? Pa “Zeleno” je svugdje, počevši od vrećica, preko tehnologija pa do našeg kauča. Imamo “zeleni konzumerizam”, “zelenu energiju”, “zelene izlete”, “zelene proizvode”, “zeleno razmišljanje”, “Zeleno ponašanje” – sve je zeleno. I onda kada se tako lako ta riječ zeleno stavlja ispred svega, onako olako, onda ostaje pitanje a što je to “zeleno” kao karakteristika, smisao, način?
Na žalost, danas tko god hoće može na ambalažu svoga proizvoda staviti etiketu “zeleno” ili “proizvedeno u skladu s prirodom”, ili svom proizvodu, postupku dati prefix “zeleno”. I to nitko ne provjerava. Ne postoje nikakvi standardni testovi kojim bi se dokazala “zelena” karakteristika nečega. Barem ne u Hrvatskoj.I to otvara razne mogućnosti nedobronamjernim trgovcima, proizvođačima, distributerima da lažno “ozelenjuju” svoje proizvode ili kako je to poznatije danas u svijetu “greenwashing”.
“Greenwashing” je upravo ovo prije opisano – kada se lažno, ili prikriveno, ili djelomično točno nekom proizvodu, postupku, ili procesu doda prefix “zeleno” s ciljem da se kod kupca stvori dojam da se ponaša u skladu s prirodom, da se ponaša “zeleno” ako kupi taj proizvod.
Kada govorimo o plastici – onda “zeleno” ima pravo nositi ona plastika koja je čista, bez dodataka nama nepoznatih aditiva, ojačivača, učvrščivača, izbjeljivača ona plastika koja se reciklira, ona plastika koja se organizirano i kontrolirano prikuplja. To je zelene plastika. Plastične vrećice, najčešće polietilenske, bilo niske ili visoke gustoće ili polipropilenske dana su najzelenije vrećice uopće.
Točno, i papirnate, i platnene i one plastične izrađene od biodegradabilne plastike značajno su manje zelene od obične polietilenske vrećice. Jer zeleni proizvod je onaj koji troši najmanje prirodnih resursa u proizvodnji, koji troši tijekom procesa proizvodnje i prerade najmanje energije i koji tom prilikom emitira najmanje CO2, zeleni je proizvod onaj koji se ne raspada tijekom korištenja već ispunjava svoju osnovnu namjenu, i to više puta, zeleni proizvod je onaj koji ništa ne emitira, ne zrači, ne ispušta, zeleni je onaj proizvod koji se na kraju svog uporabnog vijeka može prikupiti, preraditi odnosno reciklirati i time staviti u ponovnu upotrebu. Zeleni je onaj proizvod kod kojeg se prilikom ponovne prerade, dakle prilikom recikliranja troši najmanje energije, najmanje prirodnih resursa, zagađuje najmanje okoliš – vode, zrak, tlo.
E upravo su to karakteristike plastičnih vrećica.
Post je objavljen 18.11.2011. u 21:45 sati.