03.10.2007., srijeda
Franjo Babić, predsjednik HDZ-a Gradište na prvoj pričesti
 Goran Kadić, vlasnik portala gradiste.com i poglaviti autor tekstova pri postiranju "Starih slika" dijelom je slijedio ideju iz nedavnog "Globusa" koji je objavio serijal fotografija političara kad su bili mali. Prikazujući stare slike poznatih Gradištanaca, ispod nekih nema navedenih imena, ali ih seljani jako lako raspoznaju jer na koncu, skoro svi su išli s nekim od ovih po bilo čemu istaknutijih, u razred, na vjeronauk... Daklem, sada ste u prilici vidjeti iz kojeg socio-kulturno-zemljopisnog miljea potječu HDZ-ov lokalni političar Franjo Babić i autor 45 lines. "Panonsko blato" kako bi se izrazio Krleža. Čini Vam se da gledate djecu koja su inspirirala Antu Kovačića, Josipa i Ivana Kozarca, Slavka Kolara, A. G. Matoša, Dragutina Tadijanovića, a možda i Dubravka Matakovića, Zlatka Boureka, Krešimira Pintarića, Miroslava Mićanovića, Stanka Andrića, Julijanu Matanović, Predraga Oreškovića... Ne uklapaju se ti likovi u okvire nadahnuća Gorana Tribusona, Pavla Pavličića i Branka Šmita - mističnog realizma. Ja bih nas najradije svrstao u prikaze iznikle iz humusa fantazijsko-paradoksalističkog naturalizma. Franja Babić i autor 45 linesa na vjeronauk su išli skupa, a jedno su vrijeme zajedno i ministrirali: jutarnjim misama, pogrebima, blagoslovu kuća... Franja je volio skupljat lemojzinu, držat tavicu virnicima ispod usta kad velečasni dili hostiju ili glancati kaleže u sakristiji. Ja bi rado čito Poslanice Svetoga Apostola Pavla, triput zazvonio zvoncetom ili mavo kandilom s tamjanom (Franja je zno, priko neki svoji gastarbajterski veza, dobavljat tamjan za crkvu) za blagoslova kuća, pa mi se, tako jedne zgodne, od silnog mahajućeg mara po patosu snaše Mare razletio žar. Zbog te "budalaštine" zaradio sam "zaušnjak" od dragog, pokojnog velečasnog Josipa Ivanuša. Snaša Mara je žar pokupila na brzinu. Nije bilo štete ni na patosu (ko zna kad je zadnji put bio lakirat) ni na prstima (jagodice su joj, od kojekakog posla, bile tvrde k'o bundivina kora). Dok je popa Josa molio kršćanski blagoslov njenoj kući u sreditoj spavaćoj sobi, pored stola sa raspelom klečali su baja Mata i njegova mater Janja, Marina svekrva, gazdarica je u kujni, primjetio sam krajičkom oka, bacila žar u stari lavor i vračala. Valjda mi je bila zahvalna što je imala priliku vraćati sa "svetim žarom" ili me je htjela podmiti da šutim o onom što sam vidio u kujni, pa mi je na odlasku, da niko ne vidi, tutnila pod halju vrećicu kalotina (narezati i na špagu nanizati suvi jabuka). Inače su je smatrali stručnjakinjom za vračke, pa ako ste tili da vam dicu neko ne urekne, najbolje je bilo otić kod nje nek vam ditetu na čelo utisne pepela iz šporeta. Franja Babić je išao u A, a ja u B razred i nismo baš većinu vremena provodili zajedno. Dok su mene svake druge godine moji "bekavci" birali za predsjednika razreda (pitajte Šimu Jovanovca, on mi je bio razrednik od 5-og do 8-og), Franja se rađe privaćo dužnosti blagajnika. Svake je godine jedan razred, pred veliku ekskurziju u neko znamenito jugoslavensko područje, imao pravo prodavati svoje sokove pod velikim odmorom. Kad je red došo na Franjine "akavce", njega je zapalo da nabavlja i prodaje malz boy . Svi su bili veseli jer je Franja prodavo po nižoj cijeni (50 para manje) nego što su to drugi činili ranije. Njegovim "akavcima" je bilo sumnjivo po kojoj to on matematiki radi i hoće li se to odraziti na njihov ekskurzijski proračun. Pokrenuli su internu kontrolu i ustanovili da se Franja zaneo trgujući s nekim starim novcima (bio je i numizmatičar), pa mu zafalilo dinara. Zaradu od prodanog malz boya stavljao je u svoj džep da bi pokrio dugove s numizmatikom, misleći da će akavci biti sretni što piju jeftiniji sok, a da će on u međuvremenu nekom fantaftičnom financijskom operacijom na drugom trgovačkom području namaknuti dinare za pokriti dubiozu u razrednom proračunu. Plan mu se nije ostvario, pa je dubiozu pokrio njegov dada iz svog šlajboka, a njega su makli dalje od razredne blagajne. Izabrali su ga za tajnika, što je njekad bilo isto ko i zapisničar. Pošto Kadić (po selu zvan Šoco) piše da smo Babić i ja politički istomišljenici, želim predsjedniku HDZ-a sve najbolje na predstojećim izborima, ali da bi doista uspio pobijediti glavnog protukandidata, već 16 godina općinskog načelnika, Srećka Papca iz HSLS-a, inače muža moje sestrične Ružice, Franji bi najbolje bilo da ode do babe Mare. Ona bi mu mogla zakuvat kaku saftnu vradžbinu, urok il' barem pogledat u graj, pa ako se zrna slože u nepovoljan znak, neka odustane na vrime od izborne utrke da se ne bi osramotio, po ko zna koji put izgubivši od Papca. |
