24.06.2007., nedjelja
Revolucionarna emigracija pod dirigentskom palicom UDBA-e
 Pokojni Boris Maruna izjavio je Vladi Vurušiću za Globus koncem devedesetih da ubojice Brune Bušića žive u Hrvatskoj i da su moguće bile na Bruninom hrvatskom pogrebu. Tu sam izjavu doživio kao osobnu satisfakciju za sve napade i pritiske kroz koje sam prošao istražujući Bušićevo ubojstvo i hrvatsko suđenje na tu temu i došavši do istog zaključka kao Maruna. Prvo mi je Josip Perković, svih hrvatskih udbaša tri puta zaprijetio da bi me mogao ubiti ako nastavim pisati o njemu i udbinim ubojstvima. Bilo je i drugih prijetnji ubojstvom od raznih suradnika UDBA-e koje su stizale preko posrednika. Naravno, pritiskala se i redakcija. Mirko Galić me čak htio udaljiti iz Hrvatske, poslati u Pariz da istražujem tko je ubio Bušića, što je bilo namjerno promašeno, baš kako je to i Maruna znao. Dio prijatelja Josipa Perkovića, koji su se hvalili svojim revolucionarnim djelovanjem u emigraciji, vodio je kampanju preko tjednika "Obzor" (urednici Milan Ivkošić i Milan Jajčinović) protiv novinara Novog lista Roberta Franka i mene, koji smo jedini u Hrvatskoj sustavno pisali da je suđenje namješteno, da Sindičić nije ubojica... Tomislav Mičić, bivši emigrant iz Njemačke, a kasnije časnik SIS-a, stručnjak za Specijalni rat, optužio je Franka i mene da radimo za KOS i UDBA-u. Odgovorio sam mu pismom Nitko nije znao za pukovnika Mičića. Autora filma o ubojstvu Mire Barešića i snimatelja filma "Hrvati - teroristi ili borci za slobodu?", Nikolu Majstrovića, optužio je da je suodgovoran za Bušićevu smrt. Majstrović, koji se danas navodno povukao iz borbe za istinu o pogibiji Brune Bušića i Mire Barešića, tada je žestoko odgovorio: Ne čudi me da je čitav Mičićev intervju koncipiran na optužbama o suradnji sa stranim službama, jer to je sada u Hrvatskoj standard kao što je bio i u Jugoslaviji, dakle optuživati i denuncirati političke neistomišljenike za suradnju s vanjskim neprijateljem. Osim toga, Mičić je okružen ljudima koji su radili ili još uvijek rade za strane službe, a Erich Schmidt-Eenboom u svojoj knjizi "Der Schatten Kriger" kaže da je njemačka obavještajna služba plasirala Mičića u Ministarstvo obrane. NIKOLA MAJSTROVIĆ, Obzor, 30, SIJEČNJA 1999. Tomislav Mičić je danas na velikoj kušnji. Njemački istražitelji iz procesa protiv Krunoslava Pratesa žele privoljeti Mičića da ispriča sve što zna o odnosu Pratesa i Josipa Perkovića, a vezano za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Mičić se kao i mnogi drugi veliki emigrantski revolucionari (Frane Goreta, Drago Sudar, Nikola Štedul, Ante Butković...) uspostavom hrvatske države, zaposlio u MORH-u i službeno bio podređen Josipu Perkoviću. On je i veliki prijatelj sa njemačkim odvjetnikom Krunoslava Pratesa, Helmutom Rosebrockom, koji u Hrvatskoj još iz vremena Jugoslavije, ima kuću za odmor na Jadranu. Drago Sudar iz Hrvatskog revolucionarnog bratstva, a kasnije Perkovićev SIS-ovac, obrušio se u Obzoru na moj intervju sa Josipom Majerskim: Tko su Sindičićevi pomagači Sudar se kasnije Marku Markoviću hvalio kako je Josip Perković autoritet kojeg treba pitati o djelovanju HRB-a, najtajnije i najborbenije emigrantske organizacije: — Hrvatska je javnost nedavno upoznata s "rekonstrukcijom rada Udbe" koju je napravio Josip Perković, u kojoj je HRB-u posvećeno malo prostora. Vi ste navedeni kao član HRB-a, a Perkoviću se ne može prigovoriti da nije bio na izvoru informacija. Kakva su Vaša saznanja o tome? * U povodu prijetnje predsjedniku Mesiću atentatom i osude zbog veleizdaje, u hrvatskim medijima objavljeni su razni, u najvećem broju slučajeva nepotpuni i netočni komentari o HRB-u. Najzanimljivije je ono što je donio Večernji list pod naslovom "Koprcanje romantičara Hrvatskog revolucionarnog bratstva u klopci Udbe". Autori komentara Željko Krušelj i Zvomir Despot pišu kako je prije tri godine bivši načelnik republičkog SDS-a Josip Perković napravio rekonstrukciju te službe od 1980. do 1990. Prema tom Perkovićevu uratku, HRB je stalno bio pod nadzorom preko stanovitog "Oskara", a kao članovi HRB-a navedeni su Ante, Ivan i Tvrtko Butković, Ljubomir Dragoja, Tomislav Rebrina, Ivan Andabak, Zdenko Marinčić, Franjo Turk, Ante Sarić, Vlado Damjanović, Petar Andrić, Drago Sudar, Dane Šarac, Tomislav Naletilić i Brano Šetka. Drago Sudar, Slobodna Dalmacija, ČETVRTAK 28. rujna 2000. Ni taj veliki revolucionar nema ništa protiv Perkovića. Čak se poziva na njega kako bi si priksrbio legitimitet HRB-ovca i druge ocrnio kao suradnike UDBA-e. Citira se i Perkovićevo otkriće da je suradnik UDBA-e pod pseudonimom "Oskar" koji je cinkario HRB-ovce iz Njemačke stanoviti Ivo Šimunović: — "Oskar" je, dakle, postojao. Imate li saznanja tko je to bio? Njegovo pravo ime je Ivan Šimunović, a rodom je od Bjelovara. Živio je u Kiehlu u Saveznoj Republici Njemačkoj, nedaleko od njemačko-francuske granice. Da je doušnik Udbe, otkriveno je 1978. godine. Prilikom premetačine u njegovu stanu, njemačka policija zatekla je Đuru Lukića, rođenog 1923. u Korenici. Taj je policijski izvještaj bio u spisima u istražnom postupku protiv izvjesnog hrvatskog emigranta, osumnjičenog za umiješanost u neke diverzije u Jugoslaviji. Tako je posrednim putem došlo u prave ruke. Kasnijom je provjerom utvrđeno da je Đuro Lukić bio partizanski oficir (najvjerojatnije u Ozni u vrijeme masovnih likvidacija Hrvata u Lici) te da je zaposlen u Centru SDS—a u Zagrebu, u sekciji za hrvatsku emigraciju. Drago Sudar, kao gore Veliki stručnjak za UDBA-u i njen navodni neprijatelj, Drago Sudar, prešutio je činjenicu da je spomenuti Đuro Lukić, preko kojeg Perković i on razotkrivaju "Oskara", zapravo punac Josipa Perkovića, najzaslužnija osoba za Perkovićevu meteorsku karijeru u UDBA-i. Taj Đuro Lukić je djed Saše Perkovića, aktualnog savjetnika predsjednika Stjepana Mesića za nacionalnu sigurnost. Ovaj Sudarov interview potvrdio mi je pretpostavku da se Josip Perković u rekonstrukciji rada UDBA-e poslužio i dokumentom o HRB-u iz savezne UDBA-e iz 1982. čije sam dijelove objavio u postu Naprijed naši, ustaše i udbaši! Napominjem da u neobjavljenim dijelovima tog dokumenta ima i priča kako je Ante Butković spremao ubojstvo Jakše Kušana, šefa Borisu Maruni u Novoj Hrvatskoj. Ante Butković je danas umirovljenik HV-a i živi u Tisnom, na Murteru, kod Šibenika i potpisnik je Margetićeve Deklaracije za lustraciju. Njegov brat Ivo javno brani u Hrvatskom listu Perkovićevog hercegovačkog udbaša Ivana Bandića, aktualnog veleposlanika RH u Mađarskoj. Da ubojice Brune Bušića i ostali udbini suradnici koji su u emigraciji djelovali kao revolucionari (ustaše) žive u Hrvatskoj, sa svim privilegijama koje im je njihova borba dala, potvrđuje i Ružica Andrić, udovica Ambroza Andrića, sudionika Bugojanske akcije: 8.2.2006 Jutarnji list 8.2 2006 izvjescuje javnost, da je Ante Djapic najavio da ce u Saboru predloziti da se Bugojancima da status hrvatskih branitelja. Djapicevu najavu objavila je i Matica, br. 79. 17.2.2006. Hrvatski Vjesnik iz Melbourna objavljiva clanak Radovana Stipetica "Ante Djapic i Bugojanci" U clanku Stipetic tvrdi da je Hrvatsko Revolucionarno Bratsvo bila proustaska organizacija. To je laz. H.R. Bratsvo bila je udbina organizacija, formirana i komunistickoj Jugoslaviji pedesetih godina prosloga vjeka. 17.2.2006. Uz clanak Stipetica, Hrvatski Vjesnik iz Melbourna objavljiva i clanak Drage Sudara "Najzlocudniji tekst o Hrvatskoj emigraciji nakon pada Berlinskog zida" Sudar pise: "Radovan Stipetic drzi da je on pozvan i mjerodavan upozoriti Sabor na moguce posljedice medjunarodnih razmjera koje bi Hrvatska imala kada bi Djapic uspio progurati svoju nakanu". Za neupucene, ova izjava je zbunjujuca. Ali ne i za mene. Mi clanovi Bugojanske grupe, zrtve smo, crvene internacionalne konspiracije, protiv Hrvatskog naroda. Sudar nije u pravu. Hrvatska nebi imala medjunarodnih posljedica da da priznanje Bugojanskoj grupi. Ali da izadje citava istina o udbaskim teroristima, koji su vodili Hrvatsko Revolucionarno Bratstva, onda bi svijet shvatio da su oni bili, a vjerujem da su i jos, djelovi internacionalnog terorizma, Za njih bi bile velike posljedice medjunarodnih razmjera. 17.02.2006. Uz clanak Stipetica i Sudara, Hrvatski Vjesnik objavljiva i izjave Boze Vukusica. Vukusic je izjavio staru udbasku laz, da je Bratstvo bilo formirano u Australiji. On je takodjer izjavio da Srecko Rover nije imao udjela u forimiranju Bratstva u Australiji. Vukusic sakriva istinu. Istina je ovo. Bratstvo je formirano u bivsoj Jugoslaviji a prvi ogranak tog udbaskog Bratstva formirano je u Sydney, ( Australija) 1960 god. U formiranju tog prvog ogranka Bratstva van Jugoslavije imao je udjela i Srecko Rover. Te informacije ja sam pronasla i tajnim arhivima Bratsva. koji su mi dosli u ruke 1994, a pronadjeni su u kuci S. Rovera. Dalje u clanku Vukusic tvrdi da su Bratsvo formirali mladi hrvatski politicki iseljenici. Ni to nije istina. Istina i cinjenica je: Infiltrirani udbasi medju hrvatskim izbjeglicama formirali su ogranke Bratstva u svim zeljama gdje su postojale zajednice hrvatskih izbjeglica. Sudar, Stipetic i Vukusic, pricaju drukcije, ja bi rekla, da njih sva trojica pusu u isti rog. Ružica Andrić, Hrvati AMAC, Ponedjeljak, 13. studeni 2006. I još oštrije u odgovoru Frani (Franji) Perinčiću: Tvoj istomišljenik I. Butković meni je se prijetio, ako ne budem šutila da će i moja kćer biti silovana, kao i kćer pok. Glavaša... U lipnju mjesecu ove 2006 godine navršava se trideset četvrta obljetnica od kako ste zaveli i uveli mlade Bugojance u jugoslovensku zamku da budu poubijani. Na ovu obljetnicu mučkog izdajstva i ubojstva Bugojanske grupe, ja imam par poruka za tebe Peričiću, za Marića, Bošnjaka, Sarića, Gojevića, Mudronju, braću Butkoviće, i sve druge vaše suradnike. 1. Vi ste počinili strašne zločine svjesno i dobrovoljno. Počinili ste ih za judine srebrnjake. Vi živite u strahu zbog vaših zločina. Oslobodite sebe. Priznajte vaše zločine i zamolite vaše žrtve da vam oproste. 2. Protiv svih pravila ja sam preživila. Moja je moralna dužnost da svjedočim istinu. Moj suprug Ambroz i moja braća Bugojanci, da su živi, bili bi na mene ponosni, za otpor koji sam dala vama udbinim teroristima i zločincima. 3. Još jednom, ja tražim od vas, prestanite širiti laži o Bugojanskoj grupi. Prestanite blatiti Bugojance. Prestanite koristiti Bugojansku grupu za vaše koristoljublje. 4. Držite na umu, istina je na mojoj strani. Držite na umu, svaki puta kada ja čujem da širite laži o Bugojanskoj grupi, ja ću se nastavit boriti protiv vaših laži, dokle god mogu. Kada prestanem to će značiti da ste me ili ubili ili totalno razorili. 5. Vaši prljavi trikovi ne uspjevaju više. Hrvatska javnost shvatila je, da vi čekate da moje izjave i objavljeni dokumenti padnu u zaborav, a onda vi opet izadjete na javnost sa vašim lažima i dezinformacijama. Usudjujem se se proreći, kada padne u zaborav ovaj moj članak, objavljeno pismo udovice Ilije Glavaša i izjava M. Vlasnovića, opet će se na javnost pojaviti jedan od udbaša ili udbašica u svijetlu njegove/njezine zle ćudi, da šire laži o Bugojanskoj grupi, meni i drugim udbinim žrtvama. Ružica Andrić , Spremnost, 20. lipanj 2006. |
