13.12.2006., srijeda
Bravo Mijiću!
|
- Mene se stavlja na stup srama, ali nemam se što pravdati, braniti niti imam osjećaj kompleksa. Ako sam možda i napravio grešku, ona ne može zasjeniti cijelu moju novinarsku biografiju, u kojoj sam se uvijek zalagao za slobodu medija. Toliko sam toga učinio za slobodu novinarstva u Hrvatskoj, radeći od Danasa do HRT-a, da ne može biti sporno da mogu predstavljati našu zemlju u jednoj državi slobode i demokracije, rekao nam je Galić, kojeg je, čini se, jako povrijedila intervencija Novinara bez granica. Odlučio je, međutim, da neće ustuknuti pa je francuskim kolegama iz te organizacije uzvratio pitanjem zašto nisu profesionalno izvještavali o bivšem predsjedniku Francuske Françoisu Mitterrandu. - Kako to da tijekom 14 godina, koliko je Mitterrand bio predsjednik, nisu objavili da je on bio dužnosnik u višijevskoj Francuskoj i da mu je maršal Petain dodijelio odlikovanje? O tome su francuski novinari počeli pisati tek nakon što je Mitterrand sišao s vlasti. Neka oni prvo očiste smeće pred svojim vratima, a onda mogu doći skupljati i naše mrvice i prašinu, uzbuđenim je tonom govorio Galić. D. CIGLENEČKI, A. RAIĆ-KNEŽEVIĆ, I. FRLAN, Novi list, 13. prosinca 2006. No, sasvim je izvjesno da će Mesić, koji se sada, baš kao Galić, pravi lud i pita »a zašto da se ispričavam?«, nakon opasnih gluposti koje je pričao o NDH, poslati isto takvog debelokošca kada su javne prozivke u pitanju da završi svoju misiju karijerista bez granica. Ako Galić dobije vjerodajnice nakon vrijeđanja vlastitih i svih ostalih novinara, pa i same Francuske za kojom inače žudi, ostaje nam samo nada da Jacques Chirac i francuska administracija neće prihvatiti da im cenzori bez granica salonski propovijedaju što je to demokracija i kako se mete kućni prag. Branko Mijić, Novi list, 13. prosinca 2006. Za nadati se da francuska administracija neće Galiću dati agrément, što će biti jasna poruka i njegovu tutoru Mesiću. A da je sebenadajući veleposlanik RH u RF, ufinjeni komunistički cenzor u to se uvjerio i glasoviti ilustrator Mirko Ilić, kad je radio za Danas pod Galićem. O Galićevim cenzorskim zahvatima u socijalizmu Ilić je višekratno svjedočio zadnjih godina. Ne tako davno Galićeve škare osjetiili su i Denis Latin i njegova ekipa. Podobivali opomene pred otkaz za emisiju o Tuđmanu. Tada se Galić umiljavao Ivi Sanaderu, odnosno njegovu osobnom ministru za obitelj Tuđman, Andriji Hebrangu. Kada sam mu u jesen 1999-e rekao da me brine što me stavio na led netom što me napao Munib Suljić, Galić me uvjeravao da ni njemu nije lako, a da su Slavica Lukić i Đurđica Klancir dobile u paketu odrezane zečje glave, pa po čemu sam ja to poseban. Odbijao je objavljivati moje priče o ratnim i zločinima Udbe uz objašnjenje da mu napravim sinopsise (kao da je Globus producentska kuća za dokumentarne filmove) o nekoliko karakterističnih događaja iz rata: Pakračkoj Poljani, Gospiću, Lori... Rekao je: Ne želim da Globus objavljuje priče po kojima ispada da je Hrvatska fašistička zemlja. Naravno da sam mu odbio napisati sinopsise jer takvo što ne postoji u pisanom, dnevnom i tjednom novinarstvu. Daleko od toga da sam ja mislio da je fašistička zemlja zbog zločina koje su činili ljudi s imenom i prezimenom. "Vidi se da vi niste čitali moje tekstove, kazao sam Galiću, "Da jeste znali biste da ja nigdje i nikad nisam optuživao Hrvatsku za ratne zločine, nego sam pisao o konkretnim ljudima koji su zločine činili i zbog toga sam, upravo od tih ljudi doživljavao prijetnje, ne od nekih anonimnih koji smatraju da ocrnjujem Hrvatsku". Uzaludan mi trud. Mirko Galić je prihvativši funkciju glavnog urednika Globusa s koje je otišao za direktora HRT-a u zadatak dobio da umije Globus i liši ga tekstova o ratnim zločinima. Kako ja tu uređivačku politiku nisam razumio trebalo me se otarasiti. Kad sam mu preko HHO-a i odvjetnice Orhideje Martinović zaprijetio tužbom za cenzuru Galić je s tadašnjim Globusovim urednikom Nebojšom Tarabom obilazio razne nevladine udruge i oporbene stranke govoreći da sam obolio od PTSP-a i prijetnji, da me ne treba uzimati zaozbiljno. Kad je primio obavijest da ću ga tužiti za cenzuru, kako su mi prepričale kolege iz Globusa, izjavio je u redakciji da sam mu u tom trenutku pri ruci da bi me bacio s 13. kata (Vjesnikova nebodera) jer da on nikad nije bio cenzor. A kad smo napokon postigli sporazum da će mi isplatiti zaostatke plaće ako odem, tadašnja direktorica Globusa Nataša Mijačika mi je objasnila da su mi morali smanjiti plaću jer da je Galić dao velike plaće novopridošlim Miljenku Jergoviću i Borisu Dežuloviću. A koliko je Mirko Galić bio opsjednut time kako da opravda moje udaljavanje iz Globusa, potvrdila mi je i jedna njegova bivša suradnica iz Danasa, kasnije jedna od važnih osoba u menagmentu EPH-a: -On je od nekud saznao da ste Vi 1998. sudjelovali u sindikalnim prosvjedima na Trgu bana Jelačića, odnosno da ste s Nebodera bacali sindikalne letke. Govorio je da ste previše politički angažirani za novinara Globusa." Krunoslavu Mazalinu, svome kumu iz drniškog kraja Galić je na ručku kazao da je uvjeren kako je Peratović Perkovićev čovjek, odnosno, da su Perković i Peratović zajedno izmislili da je Perković prijetio Peratoviću. |
