11.12.2006., ponedjeljak
Cijena slobode na HTV-u
|
Kao u zlatna Tuđmanova vremena vodstvo HRT-a susprendiralo je dvojicu urednika zbog jednog televizijskog priloga. S istim objašnjenjima o neprofesionalnosti s kojima bi se micalo Tuđmanu nepoćudne urednike i novinare sad se miču oni koji ne odgovaraju Stjepanu Mesiću. Mirko Galić, ravnatelj HRT-a se suspenzijom Gorana Rotima i Danka Družijanića želi dokazati Mesiću da je u pravu što ga šalje za veleposlanika u Pariz. Zoran Šprajc koji je do sada važio za jednog od liberalnijih HTV-ovih urednika, a kojeg je Galić odredio da uređuje i vodi Dnevnik umjesto Rotima i Družijanića u nedjelju nije smio objaviti ni vijest o suspsenziji vlastitih kolega. Baš me zanima hoće li se Šprajc na ovu temu oglasiti na svome blogu. Bit će zanimljvivo vidjeti i hoće li Aleksandar Stanković reagirati na suspenziju kolega kao što je reagirao kad su smijenili Tihomira Ladišića. A ovaj udar na Mesićevo licemjerje došao je iz krugova bliskih pokojnome Franji Tuđmanu. Ina Vukić, nekadašnja tajnica HDZ-a iz Sydneya dostavila je Jadranki Jureško-Kero, novinarki Večernjeg lista koja je priredila Ankičin "Moj život s Francekom", dvije snimke Mesićevih izjava iz 1992. prilokom posjete australskim Hrvatima koje ne samo da potvrđuju Mesićeve antisemitske izjave koje je u subotu objavio Index, nego daju i njihov kontekst koji još porazniji za aktualnog predsjednika. Tuđman je na Prvom općem Saboru HDZ-a izjavio da je NDH bila i izraz vjekovne težnje hrvatskog naroda za svojom državom, pa je ušao u povijest kao zamalo kao obnovitelj NDH, a Mesić je u Sydneyu dvije godine kasnije izrekao puno gore stvari koje se mogu shvatiti i kao poziv na zločin, pa ga sada brane redom od premijera Ive Sanadera, preko Ive Goldsteina do Milorada Pupovca. Sanader vraća Mesiću uslugu jer je predsjednik izjavio da premijer nije vršio pritisak u slučaju Glavaš i stavio se na njegovu stranu u sukobu sa EK, odnosno njenim predstavnikom u Hrvatskoj Jacquesom Degertom. Goldstein Mesića pravda jer se predsjednik nedavno umiješao u sukob unutar židovske vjerske zajednice u Hrvatskoj, aktivno se stavivši na stranu oca i sina Goldstein. Pupovac još uvijek za politički opstanak svoje stranke, ali i za popravak položaja Srba u Hrvatskoj treba podršku Mesića i Sanadera, pa žmiri na nedvosmislene Mesićeve proustaške izjave. Stjepan Mesić obratio se preko HTV-a građankama i građanima, da bi naglasio svoju demokratičnost u odnosu na Tuđmanov nacionalizam koji se obraćao Hrvaticama i Hrvatima. A ostatak obraćanja uopće ga nije razlikovao od Tuđmana. Relativizirao je autentičnost izjava, tražio političku pozadinu u napadu na sebe, ostajao bez zraka i sasušena grla i usana iako je obraćanje naciji bilo montirano iz više kadrova. U Šprajcovu Dnevniku Mesića je branio Davor Gjenero koji je 1991. radio za Glasnik HDZ-a i Anđelko Milardović, koji je dok su Mesić i Tuđman osnivali HDZ, osnivao europsko-jugoslavensku inicijativu, a nedavno ga je OSCE kritizirao jer je na stranici svoje politološke udruge objavio link na Mesićevo Haaško svjedočenje koje je prenijela Slobodna Dalmacija. Dakle, ne zna se tko je veći licemjer: onaj koji se brani, ili oni koji ga brane. I ovaj slučaj pokazuje da je Stjepan Mesić izuzetno pogodna osoba za kojekakve međunarodne ucjene. Za njegove proustaške izjave, bile one iskrene, kompromisne i udbaško-provokatorske, zacijelo su znali i u SAD-u i u Izraelu puno ranije nego li je za njih ovih dana saznala hrvatska javnost. Određenim bitnim međunarodnim čimbenicima poznata je njegova suradnja s Gadafijem dok je Libija bila pod međunarodnim ambargom, kao i sa režimom Sadama Huseina. Hrvatska ne smije biti taoc kontroverzne prošlosti Stjepana Mesića, kao što to nije smjela biti u takvu položaju ni kad je bila riječ o Gotovini, Norcu... Moguće je da vrijeme za OPOZIV PREDSJEDNIKA dolazi brže nego što je to Stipe Mesić planirao. |
