online

Svaka duhovno jaka društvena zajednica temelji se i na određenim pravilima čestitosti i uljudnosti. Čestitost i uljudnost su velike riječi koje bi ustvari trebale označavati idealno držanje u djelovanju kao i u međusobnom ophođenju. Danas su te riječi u našem društvu dobile upitan, prazan i površan prizvuk iz kojeg se osjeća prividan sjaj kao fasada koja se njeguje, a iza koje se nalazi blato. Da li bi te riječi nekom nedostajale kad bi ih izbrisali iz leksikona? Smatraju li se poštenje i pristojnost antikviranim slabostima ili čak glupostima? Zar nisu upravo neuljudni, bezobzirni i oni bez respekta oni koji novom naraštaju služe kao javni primjeri? Koji se svojim tankim intelektualnim namazom pretvaraju u verbalne sportske zvijezde pri čemu ranjavanje svojih sugrađana ne igra nikakvu ulogu? Koji neistomišljenike zloupotrebljavaju kao narcisoidnu projekciju? Kojima je važna samo samopotvrda, samospoznaja, samodopadljivost, samoopravdanje, samozadovoljenje?

Pijani od jednoumlja takvi ljudi i misle, i izražavaju se, i pišu o drugima loše koliko su sami loši. Potonje dolazi posebno do izražaja i na internet forumu koji djeluje pod imenom Hrvati AMAC. Forum, gdje nizak prag načina komunikacije razbija zid pristojnosti i gdje se upotrebom sablažnjivog, vulgarnog, agresivnog i rasističkog riječnika prelazi u otvoreno polje primitivizma. Zakukuljeni anonimnošću koju omogućava moderni medij sudionici foruma ignoriraju jedno od osnovnih pravila socio-kulturne zajednice, a to je, da sloboda zastupanja vlastitog mišljenja ne znači i slobodu iznošenja laži, kako kad, ovisnih o vlastitim potrebama i interesima. Beskrupuloznost postaje adutom, diskvalificirajućim i uvredljivim atributima obasiplju se osobe i institucije, dok se za potrebe općeg nepoštivanja prava na drugačije mišljenje obilato služi bogatim izvorom kršćanskih mesijanskih motiva.

Trajnim napuštanjem savjesti sudionici objelodanjuju i najnižu razinu osjećaja odgovornosti za vlastito ponašanje te lingvističku neuljudnost koja dodatnim, samodopadljivim monolozima izražava ništa drugo do politički autizam, okoštalost i nemoćno, duboko pomanjkanje duha. Ljudi bez duha ne ponašaju se uvijek dobro, jer drugačije jednostavno ne mogu. Zbog toga što se čestitost i uljudnost ne sadrže u odvrtavanju naučenih pravila i rituala, već zbog toga što su ta dva pojma sastavni dio osobne velićine, karaktera, integriteta. A za postupke lošeg ponašanja, laganja i neodgovornosti ne treba nikakva škola. Niti odgoj. I tako te jadne duše, u nedostatku iskričavosti duha, neomekšane kulturom, poistovjećujući balkanski primitivizam s domoljubljem, u potrazi za samopotvrdom sa spuštenom moralnom kočnicom, razbacuju svoje sirove snage, nameču isključivo svoje istine, služeći se pri tome se čak i prijetnjama.

Zastrašujuće za duhovno stanje hrvatskog društva je pak to što se predhodno opisani način konverzacije i osvrta na ljude i događaje odvija pod imenom AMAC i pod znakom zagrebačkog sveučilišta u kojem je utisnut tekst Universitas Studiorum Zagrebiensis MDCLXIX i gravura zgrade u kojoj se danas nalazi Rektorat zagrebačkog sveučilista i Pravni fakultet.
Znano je, da je Almae Matris Alumni Croaticae udruga bivših studenata koja na zagrebačkom sveučilištu obuhvaća AMAC domus i AMAC mundus društva, tj. domaće i inozemne ogranke. Prema statutima AMAC je udruga koja se stavila u službu svih vrijednosti općih kulturnih ideala, koja okuplja bivše sveučilištarce, kojoj je osnovni cilj promicanje hrvatske znanosti i kulture, stvaranje i njega veza sa sveučilistima u inozemstvu i sveučilištima u domovini.

U skoro svim sveučilišnim centrima u svijetu djeluju pod imenom AMA, ili sličnim imenom, udruge, čiji su ciljevi identični osnovnim ciljevima AMAC-a i na čijim internet stranicama ima mjesta znanju i duhovnosti, ali ne i neuljudnosti. Mnogim hrvatskim diplomantima moramo priznati stručno znanje, a poziciju pristojnih osoba moramo im uskratiti.

Zašto AMACroaticae pod svojim imenom i znakom dozvoljava istupanje koje nije u suglasnosti sa statutima udruge, s mentalnim sklopom inteligencije, uljudnosti, a koje za sobom ostavlja mučan trag oporosti, neukosti i razaranja?

Indiferentnošću naime, AMAC domus ne zaslužuje apsoluciju od odgovornosti za ono što se zbiva pod njenim imenom i znakom. Od odgovornosti se ne može amnestirati isto tako nijedan AMAC mundus u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Nema kolektivne nepristojnosti i nečestitosti, ali svima nam je znano da postoji kolektivna sramota. Individue koje Hi-Tech koriste za ispoljavanje svoje neuljudnosti i niskih strasti brinu se na Hrvati AMAC forumu iz dana u dan za to, da nam kolektivna sramota ostane održana. Treba li se nekome od njih čuditi? Ne. Oni su komponenta onog dijela hrvatskog društva koje brižno njeguje nasilničku kulturu, kako bi na pijedastal mogli staviti one koji su još primitivniji.