19.07.2006., srijeda
Predsjednik Stjepan Mesić iz osobnih motiva prikriva muljažu s Blaškićem
|
Prokomentirao je predsjednik nam Mesić optužbe iz Haaga što stižu na račun Gorana Granića i Ante Nobila da su muljali s dokumentima MUP-a za Blaškićevu obranu, kao neosnovane: - Koliko ja znam, uvijek su bili slani dokumenti koji su bili dostupni Vladi i ne znam ni za što drugo. Je li poslana ova ili ona verzija, ovisi o tome je li bilo više verzija - rekao je Mesić, dodavši da je sve što je poslano bilo autentično. Hina/Jutarnji list, 17.07.2006. Na vidljivoj razini Mesić se suprotstavlja nalazu Haaškog tužiteljstva jer se sam svrstao u one koji su zaslužni za smanjenje Blaškićeve kazne, na osnovu, kako se pokazuje, dvojbenih dokumenata. U kapitalizaciju slučaja Blaškić uključio se predsjednik Mesić s tvrdnjom da je njegov donedavni savjetnik za nacionalnu sigurnost i tajnik Ureda predsjednika zadužen za arhivu, Željko Bagić, osobno zaslužan za pronalazak dokumenata koji su pomogli da Tihomiru Blaškiću u Žalbenom postupku pred ICTY bude drastično smanjena kazna. Mesićevu izjavu Radiju 101 odmah je intervjuom u tjedniku »Nacional« osnažio sam Bagić rekavši da je on pregledavao arhiv u Uredu predsjednika te pronašavši ključne dokumente predao ih Nobilu. Neočekivano, predsjednika Mesića i njegovog donedavnog najbližeg suradnika Željka Bagića demantirao je sam Anto Nobilo u izjavi za »Feral Tribune«... Naš izvor upozorava da su se predsjednik Mesić i Željko Bagić ubacili u ovu priču kako bi u javnosti amortizirali učinak činjenice da je Europska komisija Bagiću zabranila boravak na svom teritoriju zbog pomaganja odbjeglom generalu Anti Gotovini. Pravosudni kuloari komentiraju da Anto Nobilo ne želi dijeliti slavu s predsjednikom Mesićem i njegovim bivšim savjetnikom Bagićem i iz jednog posebnog razloga. Prošle godine sarajevski tjednik »Dani« objavio je transkript iz Ureda predsjednika iz 1997. godine u kojem na jednom mjestu tadašnji šef SIS-a Markica Rebić pokojnom predsjedniku Tuđmanu kaže da su svjedočenje Stjepana Mesića haškim istražiteljima, koje se koristilo i u slučaju Blaškić, dobili od odvjetnika Nobila, ali da on moli da se ta informacija drži u diskreciji. Prema našim pravosudnim izvorima taj transkript je osvanuo u sarajevskim »Danima« dok je Željko Bagić bio na vrhuncu moći u Uredu predsjednika. Željko Peratović, Vjesnik, 8. kolovoza 2004. Kasnije se u "Nacionalu" pojavio i transkript iz Ureda Predsjednika u kojem razgovaraju pokojni Franjo Tuđman i Anto Nobilo iz 1997. gdje se zorno vidi kakav je poznati odvjetnik dvostruki igrač. S Nobilom su dalje obračunavali Bagić i Pukanić, a Mesić se suzdržavao komentara. Mesić Nobila nije izravno napadao, a sada ga i brani jer je razglašeni krivičar blizak Josipu Perkoviću, obavještajcu koji preko sina Saše, trenutno ostvaruje najveći špijunski utjecaj na Predsjednika. Perković je odveo Nobila Gojku Šušku, kako piše Jasna Babić u knjizi "Urota Blaškić", odnosno, preko njega je Blaškićev odvjetnik preuzeo slučaj od Zvonimira Hodaka. Perković je i kasnije, kao tajni savjetnik Tomislava Karamarka, 2000-e predstojnika UNS-a odlazio u Banske dvore savjetovati Gorana Granića o slučaju Blaškić i drugome. A Gorana Granića, kad se isključi Perkovića iz igre, Mesić brani i zbog slučaja Gotovina, gdje je mlađi brat diplomatskog "Očenašeka" također predvodio opstrukciju suradnje s Haagom. Kad se Mesić aktivno uključio u slučaj Gotovina, nakon telefonskog razgovora s odbjeglim generalom, te Pukanićevog "intervjua" Goran Granić je dobio ulogu čovjeka koji će na razini Vlade pokrivati antihaške poteze koje su vukli Mesićevi špijuni Turek i Bagić. Upravo je Goran Granića, nakon odlaska s funkcije, prvi javno priznao da je POA špijunirala hrvatske novinare koji su negativno pisali o lovu na Gotovinu. |
