Nadahnula me tema iz prethodnog posta, pa sam intervenirao u tipični letak one bijele rasističke organizacije iz USA. Umjesto crno bijele fotke smeđe plave curice, umetnuo sam sebe k'o četverogodišnjaka. I crveni obrub je moj. Sve ostalo je rasističko.
Biste li se zabrinuli da se fotka vašeg djeteta ili vaša nađe na ovom plakatu?
Za socijalizma, kao plavušanu, skoro pa uvijek, bila mi je namijenjena uloga Švabe koji pogiba u boju s nepobjedivim partizanima. Kako god igra tekla, Švabo bi mor'o izgubit jer je tako bilo u kinima, na televiziji, školi... Čak je i u povijesti rodnog Gradišta za 2. svjetskog rata, pored deportiranih Roma, ubijenih partizana, ustaša i domobrana bio izmasakriran i pokoji vermahtovac. O tome se i nije baš govorilo izvan kuće. Uvijek ću se sjećati jednog školskog koji je kod kuće pokupio neku priču o Jovanki Broz. Tada, u šestom osnovne, šaputalo se o puču koji je Jovanka s nekim generalima spremala protiv druga Tita. Školski je iz kalendarski prigodne zadaćnice (jel bio Dan armije, Dan Republike, Prvi maj, Dan ustanka - nevažno je) dobio nulu. Dobio je jedinicu jer je plagirao zadaćnicu parolama "Druže Tito, ljubičice bijela. Tebe voli omladina cijela.", i sličnima... (Ne, nisam išao s Antom Đapićem u osnovnu). A ocjena mu je smanjena jer je politički provocirao napisavši Živili drug Tito i drugarica Jovanka). Ako se u školi nije smjelo spominjati Jovanku tko bi se usudio razgovarati o zločinima iz 2. svjetskog rata o kojima se tek šuška u čet'r kućna zida, po mogućnosti ne pred djecom.
U svakom slučaju, meni su boja kose, očiju i puti u to vrijeme stvarali grdne probleme. Čak sam dobio nadimak major Krüger, po liku gestapovca kojeg je Stevo Žigon igrao u "Otpisanima".
Moram napomenuti da se ne sjećam nikoga iz moje osnovne škole tko je bio neke nacionalnosti različite od hrvatske ili vjere od katoličke. Al' svi su bili spremni furati se na partizane. Zabranjeno pušenje je pičilo: Neću da budem Švabo u dotiranom filmu. (At the very beginning of their careers all the new primitives were doing things together, so the songs on their first records have usually mixed authorship. The text for “Neću da budem Švabo..." is by Elvis J. Kurtovich and the music is by Zoran Degan, while Sejo Sexon and Mali Karajlić did most of the music for the debut of Elvis’ Meteors. link)
- Đe me ba nađe, Elvise?!
S dolaskom demokracije moderan je bio retro potiskivani stil. Čak se i kolumnist "Nacionala" Ivan Starčević bacio na reizdavanje Poglavnikove Liepe plavke. Moram priznati da nisam iskoristio povoljnu situaciju u kojoj si postao društveno poželjan ako si samo tvrdio da su Prahrvati bili plavi i visoki. Nevjerojatno je da ima još takvih, poput Denisa Kuljiša koji su u panegiricima Ivi Sanaderu, osobito fascinirani činjenicom da nam je premijer plav i visok.
Sve mi se to vrzmalo sivom korom dok sam u Photoshopu radio na potpuno vlastitoj plakatnoj kreaciji:
Poklon plakat obožavateljicama iz Limba
|