01.12.2005., četvrtak
Špijun Josipa Perkovića, predstavnik Obavještajne agencije u Mađarskoj Ivan Bandić, dao intervju Globusu bez suglasnosti svog šefa Veselka Grubišića
 update iz Večernjeg lista Tajni agent Bandić ključni je svjedok u slučaju Ivice Rajića i zbivanja u Stupnom Dolu, zaključuje tjednik Globus, donoseći razgovor s Ivanom Bandićem, bivšim istražiteljem SIS-a i HVO-a. Ivan je zanimljiv sugovornik jer je za rata u BiH slao iscrpna izvješća u Zagreb o zbivanjima u srednjoj Bosni i navodnim zločinima hrvatskih vojnika protiv bošnjačkih civila, ali i zato što je riječ o bratiću zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića... Ivan Bandić, bratić zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, kojeg je haaški optuženik Ivica Rajić prozvao za zataškavanje zločina u Stupnom Dolu po nalogu generala Milivoja Petkovića, dao je poveći intervju ovotjednom Globusu demantirajući Rajićevu optužbu. Bandić je iznio i niz do sada manje poznatih pojedinosti o zločinima koje je pripisao Ivici Rajiću, a kao njegove nalogodavce označio Mladena Naletilića Tutu, Darija Kordića i pokojnog Matu Bobana. Izrijekom je otklonio odgovornost za zločine s druge dvojice haaških optuženika umirovljenih generala Milivoja Petkovića i Slobodana Praljka. Intervju s Ivanom Bandićem napravio je Gordan Malić, blizak optuženiku s njemačke tjeralice Josipu Perkoviću. Stoga ne čudi da se u razgovoru o ratnim zločinima u BiH pojavilo i pitanje je li istina da je Bože Vukušić oteo bivšeg mostarskog čelnika Udbe Ivana Lasića, koji je svjedok protiv Josipa Perkovića? Ivan Bandić je to potvrdio, dodavši da je Vukušić govorio kako se takvim istragama bavi po nalogu Vice Vukojevića. Zanimljivo, bratić zagrebačkog gradonačelnika je napomenuo da se i Nikola Krišto, koji se navodno pozivao na pokojnog ministra obrane RH Gojka Šuška, bavio otmicama bivših Udbaša po Hercegovini. To bi, pak moglo značiti, da Josip Perković, preko Ivana Bandića ulazi u otvoreni rat sa svojim bivšim suradnicima autorima famozne predstavke SIS-a Nikolom Krištom, Antonijem Lekićem, Ivanom Drvišem, Mirom Lacom... Ivan Bandić je pripomenuo kako ne vjeruje u vjerodostojnost svjedočenje Lasića protiv Perkovića, obzirom da je bio otet. Indikativno da Ivan Bandić, koji za sebe priznaje da se koncem osamdesetih prošlog stoljeća zaposlio u II Upravi (zaduženoj za neprijateljsku emigraciju) mostarske Udbe, demantira informaciju iz memoara Mate Granića, koji je napisao da mu je pokojni kardinal Franjo Kuharić rekao da je Mladen Naletilić Tuta bio suradnik Kontraobavještajne službe (KOS-a) JNA. Svojedobno je Senad Avdić u Slobodnoj Bosni objavio dokument bivše jugoslavenske savezne policije prema kojem je Mladen Naletilić Tuta bio njihov suradnik, na izravnoj liniji sa tadašnjim ministrom jugoslavenske policije Petrom Gračaninom. Bandićevo prikrivanje Tutine suradnje s jugoslavenskim tajnim službama (svejedno s KOS-om ili Udbom) ide na ruku Josipu Perkoviću, jer se time otklanja mogućnost da je Perković kao šef Šuškove vojne porotuobavještajne službe (SIS-a) znao tko je Tuta kad je ovaj iz emigracije u Njemačkoj došao u Hrvatsku. Bandićevim prikrivanjem želi se izbjeći mogućnost da javnost sazna kako je Veselin Marinov koji je s Tutom zajedno došao iz Njemačke, bio dvostruki agent: bugarski i jugoslavenske tajne policije. Naime, jedino tako se može razumjeti zašto je Veselin Marinov, nakon što je Tuta 1997. uhićen u Hrvatskoj, pristao Perkoviću (autoru HIS-ove operacije Barakuda) ispričati sve o zločinima koje su počinili Mladen Naletilić Tuta i pripadnici njegove Kažnjeničke bojne, uključujući i samog Marinova, tokom rata u BiH. I Jasna Babić te činjenice prešućuje u svojoj knjizi zagrebačka mafija temeljenoj na Perkovićevim dokumentima iz akcije Barakuda, dodatno i u odjeljku gdje govori o kako je Marinov kao agent bugarske tajne službe, navodno špijunirao Mladena Naletilića Tutu u Njemačkoj. Prema svim informacijama i indicijama do kojih sam ja došao i Mladen Naletilić Tuta i Veselin Marinov bili su dvostruki agenti. Marinov - jugoslavenski i bugarski, Mladen Naletilić Tuta - njemački i jugoslavenski. Franji Tuđmanu, Gojku Šušku i Josipu Perkoviću odgovaralo je upotrijebiti takve ljude (koje se moglo ucjenjivati) u ratu u BiH. Problem je nastajao samo kada bi se oni otrgli kontroli, kao što su to ranije vidjelo u Tutinom divljanju po BiH, ili pobuni Štedulovaca protiv Josipa Perkovića. Jasna Babić, koja je Ivana Bandića promovirala u knjizi "Urota Blaškić" kao agenta HIS-a, koji je bitno pripomogao obrani generala Blaškića špijunirajući u Haagu djelatnike tužiteljstva i međunarodnog suda, u subotu u Slobodnoj Dalamaciji piše da neće biti dokaza da je Josip Perković bio upleten u likvidaciju Stjepana Đurekovića. Jasna Babić se rukovodi tezom karakterističnom za medijske manipulacije kakvim se služio Anto Nobilo, da bi odvjetnici Krunoslava Pratesa (od Nijemaca optuženog da je Josipu Perkoviću dao ključeve garaže u kojoj jer ubijen Đureković) mogli dokazati kako su ubojice ušle na stražnja vrata, pa zato i nije bitno je li Perković od svog suradnika Pratesa dobio ključeve. Manipulacija se sastoji u slijedećem: Babićka priznaje da je Prates bio Perkovićev suradnik, ali neutemeljeno tvdi da ima informacije o postupcima odvjetnika Krunoslava Pratesa. Uostalom nigdje ne navodi tko su Pratesovi odvjetnici. Prema informaciji koju sam ja čuo neki dan u VIP-ovom netkafeu na Trgu Petra Preradovića, njemačka policija je pred dva tjedan uhitila još jednog Pratesovog pomagača i suradnika Josipa Perkovića, porijeklom iz Osijeka i vlasnika bosanskohercegovačke putovnice. Stiče se dojam da su Babićkin tekst i Malićev intervju, prije svega usmjereni na stvaranje magle oko slučaja Josipa Perkovića, i upućivanje poruka svima: od štedulovaca, preko hrvatskih vlasti, do Krunoslava Pratesa, da je otac savjetnika Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost, spreman žestoko se braniti preko svojih ljudi u obavještajnom sustavu RH i svojih novinara. Navodno je obitelj Perković pokušala iskoristiti nedavni posjet Predsjednika RH Njemačkoj i boravak u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu kod veleposlanice Vesne Cvjetković Kurelec, kako bi se od tamo akreditiranog časnika za vezu Obavještajne agencije s BND-om, saznalo kakvi su daljnji koraci njemačkog pravosuđa po pitanju optužnice protiv Josipa Perkovića. Postojala je i ideja da se Predsjednik Stjepan Mesić osobno založi kod njemačkih vlasti da ne inzistiraju na Perkovićevom procesuiranju, ali je stigao savjet iz veleposlanstva u Berlinu, da bi takav Mesićev potez, kod njemačkih vlasti bi shvaćen kao izrazito antidiplomatski i antidemokratski, obzirom da se u Njemačkoj izvršna vlast ne upliće u rad pravosudne, kao što je to običaj u Hrvatskoj. Na koncu, izvan svih je diplomatskih uzusa javni istup Ivana Bandića koji se u mađarskoj službeno nalazi na funkciji generalnog konzula RH u Pečuhu i istodobno je akreditirani časnik za vezu OA-e s mađarskom obavještajnom zajednicom. Ako je bilo potrebe zaštititi Bandićev diplomatsko-obavještajni status u Mađarskoj od optužbi Ivice Rajića, ministarstvo vanjskih poslova RH i OA su mogle uputiti diplomatsku poštu u Budimpeštu kojom bi se mađarskim vlastima razjasnilo o čemu se radi. Međutim, doznajem iz krugova bliskim MVP-u, Ivan Bandić nije čekao da ga matične kuće iz RH zaštite, i bez dozvole svog najnadređenijeg, ravnatelja OA-e Veselka Grubišića, dao je intervju Globusu, čime je izravno ugrozio svoj diplomatsko-obavještajni status. Za podjsetiti je, da je nizozemska policija, koncem devedesetih uhitila Ivana Bandića, jer je pod krinkom diplomata špijunirao u Nizozemskoj. Jasna Babić je u svojoj knjizi "Urota Blaškić" to Bandićevo uhićenje prikazala kao podlost Markice Rebića i njegovih SIS-ovaca Stipana Udiljaka i Marina Ivanovića, koji da su time opstruirali obranu generala Blaškića. Ostaje nepoznato, kako na Bandićevo diskreditiranje obavještajne zajednice gleda, po sebi bliskim novinarima, budući i formalni šef svih hrvatskih špijuna, Tomislav Karamarko. |
