29.10.2005., subota
Slučaj Perković: Mesićev lagani odmak i diskretna podrška
|
Predsjednik Stjepan Mesić o Josipu Perkoviću predzadnji put je, da podsjetim, izjavio: - Josip Perković se nakon prvih demokratskih izbora uključio u obavještajne službe, formirao je hrvatsku obavještajnu službu i otišao u mirovinu. Bilo je onih koji su sumnjali u njegove dobre namjere, ali nikad mu se ništa nije moglo prigovoriti. Jasmina Popović, Večernji list, 25.02.2005 A nakon pojavljivanja njemačke tjeralice Predsjednik Mesić je istoj novinarki kazao: Mesić: Nije sin kriv zbog oca Predsjednik Mesić nije upoznat s detaljima slučaja Perković, ali ne misli da stalno naglašavana činjenica da sin Josipa Perkovića radi u njegovu uredu može na bilo koji način naštetiti ugledu Ureda. Vidim da je u medijima stalno to naglašavano, ali ne znam još ni za jedan slučaj da je sin još prije rođenja mogao odlučivati o svome ocu ili izboru njegova posla. To nije nigdje viđeno pa bi u Hrvatskoj to bilo prvi put u povijesti. Jasno je da je Josip Perković hrvatski državljanin i da će se hrvatska država prema njemu ponašati u skladu sa zakonima i propisima, što znači da se ne može podlijegati nikakvoj vrsti ni medijskih ni političkih pritisaka. Zakon kaže da se hrvatski državljani ne mogu samo tako izručivati i da se za sve takve slučajeve treba obratiti hrvatskom pravosuđu i prepustiti ih hrvatskim sudovima komentirao je predsjednik Mesić. Jasmina Popović, Večernji list, 29. 10. 2005. Na isti način Stjepan Mesić prvo je izjavio da se protiv Hrvoja Petrača ne vodi nikakva istraga, pa čemu onda prigovori da je s tim tajkunom blizak Damir Lončarić, šef OA-e za čije se imenovanje, nasuprot Račanovu protivljenju, Predsjednik javno zalagao. Kada su novinari bliski Tomislavu Karamarku, aktualnom šefu POA-e provalili da se Hrvoje Petrač, prvostupanjskom presudom osuđen za otmicu, skriva u Izraelu Mesić je javno potvrdio tu, inače tajnu informaciju, ali i dodao da Petrač po zakonu ima pravo na obnovu postupka čim se nađe u Hrvatskoj. Koncem osamdesetih Mesić je po vlastitom priznanju Ivici Đikiću autoru Predsjednikove neslužbene biografije Domovinski obrat mjesečno najmanje dva put godišnje odlazio na policiju ulagati žalbu što mu ne odobravaju izdavanje putovnice. I tako smo se vozali godinama, a ja sam 15 godina bio bez pasoša, objašnjava Mesić, ali zaobilazi govoriti je li prilikom tih periodičnih odlazaka u policiju po odbijenicu za pasoš ponešto i pričao s ljudima koji su ga tamo primali i jesu li nakon tih susreta u evidenciji Službe državne sigurnosti ostajale kakve zablješke o njegovim ćakulama s budnim čuvarima jugoslavenskog ustavnog poretka što je upravo odlazio dovraga. No, ako je Mesić zaista ponešto i pričao agentima i ako su oni to uredno evidentirali, sasvim je suludo govoriti o njegovu špijunskom radu za komunističke obavještajne službe i sasvim zlonamjerno i pogrešno Mesića titulirati doušnikom Udbe što Jović (Josip op. ž.p.) i njegovi istomišljenici nisu prestali raditi do danas. Ivica Đikić, Domovinski obrat, str. 197./198. Josip Jović je kao glavni urednik Slobodne Dalmacije u toku prve Mesićeve preizborne predsjedničke kampanje u nastavcima objavljivao navodni udbaški dosje kasnijeg Predsjednika. No, piše Đikić, nije Mesić razočaran Jovićevim ponašanjem, već tadašnjim stavom Dražena Budiše i Slobodana Budaka da je taj dosje autentičan. Slobodan Budak, za kog je Mesić Đikiću rekao da su bili obiteljski prijatelji, ponovio je prema Domovinskom obratu svoje mišljenje: - No, uvjeren sam da su policijski zapisnici koje je objavila Slobodna Dalmacija autentični, a Mesić mi je morao reći za te svoje kontakte sa Službom državne sigurnosti, budući da smo bili dobri i dovoljno bliski prijatelji, rekao je Budak. isto, str. 200.  Nisam istomišljenik Dražena Budiše, a ponajmanje Josipa Jovića, ali znajući da je Josip Perković, bio šef Udbinog sektora za neprijateljsku emigraciju, u vrijeme kad je Stjepan Mesić tražio da mu se izda putovnica kako bi posjetio svog ujaka emigranta u Francuskoj, a u sve u svjetlu trenutne situacije, sve sam uvjereniji da Slobodan Budak zna što govori. |
