online

IZ POLEMIČKOGA KUTA

ŽIVI LI UDBA U NAŠEM NOVINSTVU?

SVI BOŽIĆEVI LJUDI

Da su mediji jedno od najmoćnijih pomagala u vođenju politike, jako su dobro znale čak i primitivne religije, a rušenju određenih režima upravo su oni postupno utirali putove. Kad danas razmišljamo o hrvatskom medijskom prostoru, moramo se zadržati baš na tim dvjema činjenicama. Ne može se reći da baš ništa nije na¬pravljeno, a također je činjenica da nemamo kvalitetnih hrvatskih novina. Ni dnevnika, a ni tjednika. Što se pak tiče tjednika, njihovo šaroliko kvalitativno i političko značenje kreće se u rasponu od jugoslavensko-komunističkih preko raznih nezavisnih, konfederalnih do tjednika "kojeg uređuju novinari". Manjak kakvoće nadomješten je listovima sumnjive vrijednosti.

Posljednjih je dana, čini se, i šire čitateljstvo, pa i mnogi profesionalni novinari, shvatilo, pače se i pobunilo zbog postojanja, načina pisanja, i uređivačke politike svojih kolega u tzv. Slobodnom tjedniku. Dapače, raskrinkavanje je počelo, premda nije rečeno ono
najbitnije. "Slobodni tjednik" su na početku 1990. u Splitu pokrenuli Marinko Božić i Ivan Ostoja.

Večeri kod Drageca

Marinko Božić, gospodin koji se predstavlja kao čovjek koji živi na visokoj nozi, čitajući po novinama njegove prikaze oželučanoj tankoćutnosti, valjda zbog izgrađene osjetljivosti njegovih unutarnjih organa, podnosi samo dimijeni losos i tortice od oraha. Inače, u Zagrebu večeri provodi kod Drageca Vukušića u restoranu "Topusko«, u društvu sa svojim dobrim prijateljima iz Hrvatske televizije. Po svome zvanju poznat je kao dugogodišnji dopisnik beogradskih "Večernjih novosti« iz Splita, pače i urednik za "Hrvatsku i Sloveniju« u prvom jugoslavenskom tabloidu "AS-u". U novinarskim krugovima poznat je kao osvjedočen unitarist, čovjek kojemu se, kažu, nije uputno zamjeriti, jer iza njega stoje dva
moćna lobija - policijski i homoseksualni*.

Njegov suradnik Ivan Ostoja, do pokretanja ST-a, bio je posve anoniman. Treći čovjek ST-a, Branko Šerić, zvani Panta, takoder je poznati splitski osobenjak, tobožnji »slikar naivac«. Toj »momčadi« treba pridružiti novinarsko perce što se krije ispod Tomislava Tardelija. Pod ovim imenom nalazimo Romana Bolkovića, dečeca s Omladinske televizije. ST je pokrenut registracijom privatnog poduzeća »ST komunikacije- s.p.o.« u Okružnom privrednom sudu u Splitu. Poduzeće je osnovano ugovorom izmedu Marinka Božića i Ivana Ostoje s početnim minimalnim »kapitalom« od po 50 milijuna starih dinara (siječanj 1990. godine). Početni kapital za rad »ST komunikacije s.p.o.«
namicao se od »donacija« privatnih obrtnika, među kojima je posebno istaknut veliki biznismen i privatni obrtnik Josip Župa. U »pilot broju« (tzv. nulti broj koji je u siječnju 1990. tiskan kao prilog-umetak splitskog lista »Iskra« broj 80/81) ST je proglasio predsjednika SIV-a Antu Markovića »čovjekom godine«, a Josipa Župu »donatorom godine«.

Otac ST-a

Medutim, glavni početni kapital lista, Marinko Božić je dobio od Marka Roglića, direktora INA-Toursa (200 milijardi starih dinara). Marko Roglić, bivši direktol' "Union Dalmacije« iz Splita, bio je šezdesetih godina šef Udbe za Dalmaciju. Tako je
INA-Tours, odnosno Marko Roglić postao, prema Božićevim riječima, "otac ST-a". Na promociji ST-a u Međunarodnom press-centru u Beogradu Marinko Božić je prikazivao INA-Tours »dioničarom« ST-a. U posljednje vrijeme, kao npr. u intervjuu »Kult ličnosti«, na Z3 Hrvatske televizije, Marinko Božić "objašnjava" da je to bila »pozajmica koju ST pošteno vraća«. Uz Marka Roglića, koji je dao početni kapital, glavni organizator i pomagač Marinka Božića u pokretanju ST-a bio je dr. Tomislav Đorđević, bivši potpredsjednik Sabora SR Hrvatske. Prvi broj ST-a već je bio u tiskari kad je "u zadnji čas", prije izlaska lista, dr. Tomislav Đordević, koristeći svoj položaj potpredsjednika Sabora SRH, ishodio Rješenje Republičkoga komiteta za informiranje SRH br. 23-90/2 o neplaćanju poreza na promet za izdavanje ST -a i prije nego što je stupio na snagu zakon po kojemu i privatne osobe (tvrtke) mogu izdavati svoje novine. Prije izlaska tzv. nultog broja (prilog "Iskre") u intervjuu "Slobodnoj Dalmaciji". Marinko Božić je objavio kako će ST biti VUS i da će u njemu surađivati poznata novinarska imena kao što su Neda Krmpotić i Mario Profaca. Neda Krmpotić je umrla prije 16 godina. Njezina obitelj (Srećko Freundlich) odustala je od prvotnog poriva da javno prosvjeduje zbog takvog spominjanja ugledne novinarke, držeći da je bolje neimati posla s Marinkom Božićem i tom bratijom. Slično je postupio i Mario Profaca. (Profaca je kasnije započeo stalnu suradnju s ST-om, objavljujući intervjue sa ministrom policije Josipom Boljkovcem i njegovim tadašnjim zamjenikom Slavkom Degoricijom, što se poklapa s vremenom kada je hrvatska policija, odnosno njena tadašnja Služba državne sigurnosti (UDBA) preuzela ST od jugoslavenske UDBE i KOS-a op. ž.p.)

Dvanaestorica veličanstvenih

U nultom broju ST-a objavljena su imena Izdavačkog savjeta lista:

1. Marko Roglić (predsjednik - direktor INA-Toursa Zagreb).
2. Mario Plenković (zamjenik predsjednika - direktor FPN u Zagrebu).
3. Tomislav Đorđević - potpredsjednik Sabora SRH,
4. Velimir Srića - predsjednik Republičkog komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku,
5. Tonči Pocrnja - predsjednik Izvršnog odbora Saveza zadrugara male privrede i ugovornih organizacija udruženog rada SRH.
6. Veljko Bulajić - filmski redatelj,
7. Ćiro Blažević - nogometni trener,
8. Jure Franičević-Pločar - književnik,
9. Džavid Husić - novinar,
10. Goran Milić - urednik RTV Beograd (sada glavni urednik YUTEL-a),
11. dr. Ante Županović - predsjednik ZO Dalmacija,
12. Marinko Božić - glavni i odgovorni urednik ST-a. .


Zovu Božićeve moći i novca nisu mogli odoljeti ni Milovan Baletić, šef Ureda za informiranje Vlade i Sabora, Zadravko Tomac, potpredsjednik SDP-a i Vlade Nacionalnog jedinstva kao ni predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Ante Gavranović

U prvom broju ST-a imena članova Izdavačkog savjeta (iz nultoga broja) objavljena su bez njihovih funkcija, a pojavila su se i nova imena: Mihovil Gunjača, Silvije Degen, Predrag Naletilić i Ivan Ostoja. Osim novinara sličnih Marinku Božiću, u prvim brojevima ST-a javljali su se svojim člancima Ivo Družijanić, Pero Stanivuković, Živko Milić i slični, koji su sebe našli u listu takve »političke fizionomije« i takvog žanra, a poslije im se pridružio Pero Zlatar, koji je kao "gost urednik« i uredio neke brojeve ST-a. Usput rečeno, ovih dana isti taj Pero Zlatar, s Davorom Šošićem, Urošem Šoškićem i Ines Šaškor, pokreće novi list "Zapad« novcima Gorana Štroka.
Zanimljivo je i to da se takvi listovi rađaju u okrilju "Vjesnikove« kuće. Od samog početka jedan od najbližih suradnika i savjetodavaca uz glavnog Marka Roglića, Marinku Božiću,
bio je Ivan Zvonimir Čičak. Njega je u jednom svom tekstu pohvalio čak i Ivo Družijanić. Već u prvom broju ST-a objavljen je žestoki napadaj na predsjednika HDZ-a, dr. Franju Tuđmana, pod naslovom "Tko je i što je Franjo Tuđman: (Ne)djelo izašlo na vidjelo«. Autor tog psovačkog napada na dr. Tuđmana novinar je Željko Luburović (poslije poznat po zloglasnom intervjuu s Ivom Omrčaninom), u istom je broju objavio i intervju s dr. Tomislavom Đordevićem, za kojega je Marinko Božić »obećavao« da će poslije izbora biti »predsjednik Sabora«. Ivan Ostoja uspio se nekim sumnjivim vezama probiti čak do sjedišta HDZ-a na Becićevim stubama, da bi odmah u idućem broju (broj 9-10, 25. travnja 1990. godine) objavio gnjusni pamflet "Lider i zrakoprazni prostor«.

Sinhrozinirana propaganda

Rafiniranim podmetanjima fašistoidnosti i nacizma te glumeći takvu svoju uređivačku fizionomiju koja se jasno očituje u izvučenim naslovima, primjerice »Hrvatska über alles« ili izričajima kao što su "Blitz krieg" za osvajanje vlasti od HDZ-a, pa i izborom izmišljenih pseudonima za pojedine autore svojih tekstova, npr. Adolf Reis, uredništvo ST -a želi i u tome donekle uspijeva stvoriti u javnosti dojam o tome da je "na istoj valnoj dužini s Vrhovništvom Republike Hrvatske", čime vrlo spretno servira dovoljno »štofa« srbijanskom tisku za napade na Predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju Tuđmana, i novu hrvatsku demokratsku vlast.

Najizričitiji primjer takve sinkronizirane antihrvatske propagande je odlazak Marinka Božića i Ivana Zvonimira Čička na Široki Brijeg gdje su promovirali tobožnju »hrvatsku domoljubnu brigadu dobrovoljaca«. Beogradski tisak od samih početaka napada hrvatsko redarstvo kao "ustaše i kriminalce", a nagovijestioje da će nove redarstvene odore imati "crne košulje". Trebale su im samo fotografije. Marinko Božić i Ivan Zvonimir Čičak i za to su se pobrinuli. Na Širokom Brijegu postrojili su 25 neukih "dobrovoljaca" u crnim košuljama i proglasili ih "prvim hrvatskim domoljubnim odredom", a u ST-u broj 24. od 5. rujna 1990. objavili su i velike fotografije tih »crnokošuljaša«. Već sutradan o tom je u »Politici« objavljen veliki članak pod naslovom »Novi crnokošuljaši u stroju«. Bio je to »Politikin« izvještaj s tog događaja u verziji Marinka Božića i Ivana Zvonimira Čička, što je najbolji primjer uigranosti i sinkroniziranog međusobnog dopunjavanja ST-a i beogradskoga tiska u antihrvatskoj propagandi. Drugi primjer je glasina koju je (kako je »priznao« u jednom broju ST-a) lansirao Marinko Božić, da dobrovoljce, specijalce u Ministarstvu unutarnjih poslova vježba, »zloglasni« Miro Barešić (prema Nikoli Majstroviću, Barešić je u Hrvatsku stigao tek u srpnju 1991. i nakon 17 dana provedenih u ilegali koju su mu smjestili Gojko Šušak i Josip Perković, ubijen je s leđa kao jedini iz svoje skupine koja je navodno išla u neku diverziju na Benkovac, op. ž.p.) da bi zatim s tim istim Barešićem, Marinko Božić objavio veliki (telefonski) intervju u ST-u. Veza s Mirom Barešićem, čovjek koji je Marinku Božiću dao Barešićev broj telefona (Asunicion, Paragvaj) bio je Ivo Tomić, športski komentator Hrvatskog radija, jedan od najbližih Božićevih suradnika koji koji objavljuje "kolumne" u ST-u, a pojedine tekstove objavljuje i pod pseudonimom Marko Tomić.

Moguće zloupotrebe

To bi bila najšturija kronologija: ST-a, njegovih novinara i suradnika: »političkoga profila« i načina pisanja tog tjednika koji se ovih dana namjerava probiti i u inozemstvo, u hrvatsku dijasporu. Premda štura, kronologija je dovoljna da čitatelji zaključe; kakva je uloga i zadaća ST-a prema mladoj hrvatskoj demokraciji koja se očituje u prvom redu u slobodi tiska. Da je u Hrvatskoj bio na snazi novi najavljeni "Zakon o tisku" koji, kako čitamo, predviđa hitan sudski postupak za klevete i uvrede u tisku te jednu četvrtinu tiraže kao minimalnu naknadu štete, ST-a odavna ne bi bilo. Štošta bi se moglo napisati o pojavama i ljudima u hrvatskom informativnom prostoru, što je doista zabrinjavajuće za mladu demokratsku vlast. Što reći o reklami kojom Hrvatska televizija upravo propagira Marinka Božića i ST. Za razliku od svih drugih sličnih reklama u ovoj se Božić pojavljuje osobno likom i glasom što, "kažu znalci",
najsugestivnije djeluje na gledateljstvo i potencijalno čitateljstvo. Je li ta reklama plod Božićeva svakovečernjeg druženja u restoranu »Topusko« s televizijskim moćnicima
ili još neka dublja veza, teško je reći, ali Hrvatska televizija trebala bi se zapitati koga to, kako i zašto propagira. Ona ipak nije komercijalna TV; dapače, živi od pretplate. A zbog svega napisanog, vjerujem da mnogi gledatelji ne bi htjeli odvajati svoje novce za svrhe ST -a i njegovih nalogodavaca.

Na kraju, trebalo bi u ime svih onih koji cijene i poštuju novu demokratsku vlast i sve što smo postigli u ovih godinu dana upozoriti na prijeku potrebu da se izbjegavaju bilo kakvi
intervjui ili fotografiranja predstavnika vrhovništva, Vlade i pojedinih ministarstava u ST-u, jer bi se kao i do sada mogla na najvulgamiji način zloupotrijebiti protiv najviših predstavnika Republike Hrvatske, a samim time i protiv Hrvatske i hrvatskoga naroda. O tome se, nažalost, do sada nije vodilo računa, a to u nekim sada već poznatim slučajevima - kao da i nije bilo slučajno.

Mate Kovačević, Večernji list, Petak, 03. 05. 1991.