Slušam danas trojicu željezničara u buffetu vinkovačkog kolodvora gdje hvale slavonsku incijativu Branimira Glavaša.
- Ima Glavaš pravo. Nekad se govorilo da sve ide u Beograd, a danas sve ide u Zagreb, kaže prvi.
- Da. Plaće naših kolega u Zagrebu su i po tisuću i pol do dvije tisuće kuna veće, dodaje drugi.
- Pogledajte samo Trg bana Jelačića i okolne ulice - sve u mramoru, primjećuje treći.
Siguran sam da su ova trojica svih ovih godina glasovali za HDZ, ako još uvijek nisu i članovi te stranke. Zašto im do sada nije palo na pamet da njihova stranka (devedesetih je to bio dr. Franjo Tuđman) nije ništa učinila za Slavoniju?
Tko je Zagreb krstio metropolom svih Hrvata? Zar to nije bio dr. Franjo Tuđman? U Tuđmanovo vrijeme vlastodršcima u Vinkovcima bilo je najvažnije da su jednu ulicu nazvali po živom Hansu Dietrichu Goenscheru, a nitko se nije pitao kako će se taj kraj i grad razvijati nakon raspada Jugoslavije i rata, kad Vinkovci više neće imati status najvećeg željezničkog čvorišta u zemlji.
Ova trojica rade, a gunđaju. Čudno, obzirom da komšija Martin veli: Ovdje ljudi uvijek imaju što za jesti, pa se nikad ne bune.
Samo razlika je između Martina i njih trojice. On je poljoprivrednik, dragovoljac Domovinskog rata. Smatra da smo u Borovo Selo bili navučeni kako bi se ubrzao rat. Vjeruje da bi nas se opet navuklo bez obzira što smo u ratu najgore prošli, jer smo "naprosto takvi, kratkog kolektivnog pamćenja". Zato ćemo prvom susjedu, do konca života pamtiti jer nam je zaš'o 10 centimetara u posjed.
Martin je sačuvao što su stekli njegov djed i otac.
- Možda bih imo puno više da sam se okoristio HDZ-ovom privatizacijom, a možda ne bih im'o ništa. Zato sam barem na istom, a savjest mi je čista, kaže Martin.
I nije on za Glavaševu incijativu. Njegovi su bili Šokci kad Glavaševi nisu ni znali gdje je Slavonija.
A dok je Branimir Glavaš, od Udbe nekažnjeno, sedamdesetih, kao klinac, ispisivao parole NDH i pjevao Juru i Bobana pred crkvama, Slavonci kao Martin pjevali su:
Slavonci smo i Hrvati pravi.
Mi volimo crven-bijeli-plavi.
Mi nećemo ići u tuđinu.
Mi volimo svoju Domovinu.
Patetično, ali istinito.
|