photo by Večernji list
U proljeće 1999-e radio sam priču o načinu na koji se Davor Šuker namjeravao dokopati dječjeg odmarališta Puntižela kraj Pule. U razgovoru s ravnateljicom odmarališta saznao sam da joj je u Šukerovo ime dolazio neki tip iz Pule, vlasnik turističke agencije koja je često vozila za Španjolsku, te malo nudio lovu, malo prijetio.
Nazvao sam tog tipa i on mi umjesto svog odgovora ponudio ručak s njim i Šukerom, putovanja i slično...
Naravno da sam ga odbio i sve do čega sam došao objavio u Globusu.
Kolega, bivši poznati sportski novinar napao me kako sam mogao odbiti ručak i aranžmane sa Šukerom. Kao takvo što sporstki novinari ne odbijaju. Neznam ponašaju li se tako sporstki novinari. Vjerujem da ih većina nije korumpirana, ali na koncu, ja i nisam sportski novinar.
A onda je tadašnju glavnu urednicu Globusa Đurđicu Klancir zvao osobno Davor Šuker i seljački joj opsovao sve po spisku još dok je razgovarao s Globusovom tajnicom.
Objavili smo i njegove psovke u Terminatoru, al' tko je išta mogao Šukeru, brončanom vatrenom iz Francuske, prijatelju pokojnog Zlatka Bagarića i omiljenom kapetanu repke dr. Franje Tuđmana.
Istina, nije mu uspjelo domoći se Puntižele, pa su se djeca sa smetnjama u razvoju i ostala koja ljetuju preko škole, imala gdje okupati.
Puntižela - škola u prirodi
|