Unutrašnjost Poletovog autobusa s linije Strošinci - Vinkovci
Čekao sam s Katarinom u utorak, u Gradištu, na autobusnoj kod Kneza, bus za Vinkovce. Preko puta, Tudo se spremao za pecanje.
- Vidio sam na televizoru da loviš Gotovinu. Bolje 'ajde sa mnom na Savu. Odlično grize bila riba, pozvao me.
Istog časa kad smo se smjestili u Poletov bus (na slici), požalio sam što nisam prihvatio Tudinu ponudu.
Možda ne bih upecao ništa. Možda bismo nakon pecanja morali stopirati na autoputu za Zagreb, ali barem bismo bili pošteđeni drndanja s vinkovačkom firmom Krstić.
Morao sam Katarinu držati vezanu u dječjim kolicima da se ne uprlja prašinom i uljem s poda, sjedala i drški u busu, te da na legendarnim ceranskim i rokovačkim okukama (krivinama, kurvama) ne izleti kroz dobro dihtajuća stražnja vrata.
|