07.05.2005., subota
"Barakuda" ili kako uskrsnuti Veselina Marinova
|
Čim vidim da kolege bliske POA-i najavljuju neku akciju POA-e i MUP-a, pomislim da je stvar već propala. Najavljivali su uhićenje i ekstradikciju Hrvoja Petrača iz Izraela, kao već riješenu stvar, a od Hrvoja ni traga ni glasa. Tako sada najavljuju nastavak nekadašnje HIS-ove Operativne akcije Barakuda ne bi li se razbila mreža pomagača Ante Gotovine. Ta je akcija prvotno imala za cilj opservirati zapadnohercegovačku mafiju u BiH, a poslije se bavila opseravacijom svega i svakoga u RH. Recimo nadzirali su se gosti nekog kupleraja u Sesvetama. Kako su saznanja iz Barakude temelj za knjigu Jasne Babić Zagrebačka mafija u kojoj je Hrvoje Petrač prikazan kao nedužni tajkun, ako je točno da POA i MUP trenutno rade po Barakudi, to znači da bi eventualno mogao nagraisati Vinko Žuljević Klica, a Hrvoje Petrač, kako reče Predsjednik Stjepan Mesić, dobio bi priliku za ponovno suđenje vezano uz otmicu Zagorčeva sina, i ništa više. Do sada su u javnosti uglavnom preovladavale tvrdnje da je idejni začetnik i glavni nadzornik Barakude bio Josip Perković, koncem devedesetih savjetnik ravnatelja HIS-a Miroslava Šeparovića. Miroslav Šeparović je na suđenju Vinku Žuljeviću Klici za ubojstvo Veselina Marinova dao iskaz da je Marinov, zvan Bugar bio agent HIS-a. Ima svjedoka koji tvrde da Bugar nikada nije bio agent HIS-a, ali ih do sada nitko nije ništa pitao.  Za Marinova sam prvi put čuo čitajući intervju Mate Bašića s Mladenom Naletilićem Tutom u jednom od prvih brojeva Nacionala. Zapisao je vrijedni Mate da je Bugar vjerni Tutin tjelohranitelj. Kao Tuta je građanin svijeta: živio je s Njemicom, tjelohranitelj mu Bugarin (možda Naletilićev nadimak dolazi od poznate srbijanske fraze Tuta Bugarin). Kao što kaže Davor Butković, Veselin Marinov bio je zapravo višestruki agent. Po mojim spoznajama, Veslein Marinov je prije rata radio za KGB-e, bugarsku tajnu policiju i jugoslavensku UDB-u. Svako tko je imalo, nepristrasno istraživao povijest hrvatske političke emigracije i povijest UDB-e, naišao je na dosta informacija o suradnji bugarske i jugoslavenske komunističke tajne policije u tadašnjoj Zapadnoj Europi. Ako prihvatimo kao istinit, podatak što ga je objavio Senad Avdić u "Slobodnoj Bosni" da je Mladen Naletilić Tuta bio suradnik jugoslavenskog šefa policije Petra Gračanina, nimalo ne čudi da se upravo Veselin Marinov u njegovoj pratnji iz Njemačke pojavio u Hrvatskoj, pa u BiH, početkom rata i da je bio uz Tutu sve do njegovog uhićenja. Poznati jugoslavenski bankar Neven Barač bio je dobar s Tutom Naletilićem, a kako je sam rekao Tuta ga je nazvao iz Haaga i rekao mu da bi se i Slobodan Milošević s njim čuo. Denis Kuljiš pišući o osnutku Nacionala kaže da je i intervju koji je Mate Bašić napravio s Tutom realiziran preko veza Nevena Barača. Ne čudi ni to da je kako piše Jasna Babić Josip Perković angažirao Veselina Marinova. Perković je dugi niz godina u UDB-i radio na pitanjima neprijateljske emigracije. Kako se može vidjeti sa slike objavljene na ovom blogu, na pitanjima neprijateljske "ustaške" emigracije, radili su uglavnom Hrvati: Josip Perković, Stanko Čolak i Ivan Lasić. A onda, kad je počeo rat, najprije kao Boljkovčev, pa Špegeljev i konačno Šuškov pomoćnik, Perković je između ostalog bio zadužen za prihvat bivših političkih emigranata. Tako je prihavatio i Mladena Naletilića Tutu i njegovog posilnog Veselina Marinova Bugara. Za sada ću preskočiti veliko poglavlje Tutinog boravka u zagrebačkom Remetincu i Bolnici za osobe lišene slobode na Svetošimunskoj cesti koje koincidira s Marinovljevim angažmanom u Barakudi i istaknuti po meni najintrigantnije mjesto vezano uz okolnosti Bugarove smrti. Kako je svojedobno izvijestio Marijo Kavain u Jutarnjem listu, a pozivajući se na policijske izvore, nesretni Marinov je zadnji telefonski razgovor imao s Josipom Perkovićem koji ga je uputio da ode u kafić u Chromosovom tornju, gdje ga je navodno trebao čekati neki Zelenika, a dočekao ga je Vinko Žuljević Klica. Pa ako se već razmatra da Klica Bugara nije ubio u samoobrani (kako je presudio sud) valjalo bi razmotriti i mogućnost je li Marinov postao preveliki teret za Barakudu (mnogi izvori kažu da se on po čitavom gradu hvalio da je tajni agent HIS-a), pa je kako bi se to u žargonu obavlještajnog podzemlja reklo, navođen do vlastite smrti. |
