OPSA blog

Ulaskom u NATO, reforme ne prestaju. I to ne samo u slučaju Hrvatske nego i ostalih članica Saveza. Bitno je da je Savez procijenio kako su reforme u Hrvatskoj toliko napredovale da je taj proces nepovratan. Hrvatska će u razdoblju koje slijedi samo produbljivati kvalitetu reformi. Naravno, u NATO ne ulazi samo vojska nego država, odnosno društvo u cjelini, a opća ocjena, opća slika Hrvatske jest da je ona politički stabilna zemlja, u kojoj funkcionira tržišno gospodarstvo, u kojoj se poštuju temeljna ljudska prava i prava manjina, rekao je veleposlanik RH pri NATO-u Davor Božinović u intervjuu za Hrvatski vojnik. U nastavku prenosimo cijeli razgovor s veleposlanikom Božinovićem.

Na predstojećem NATO samitu u Bukureštu Hrvatska očekuje pozivnicu za članstvo. Je li Hrvatska spremna za Bukurešt i koje nam još aktivnosti predstoje do samita?
Hrvatska je spremna za Bukurešt. Hrvatska je spremna za članstvo u NATO-u. Nije to samo naša ocjena nego je to i ocjena saveznika na svim forumima na kojima sudjelujemo. Svi signali koje dobivamo idu u prilog toj ocjeni. Hrvatska je ispunila najveći dio, praktično sve, od onoga što je trebala ispuniti kako bi došla u položaj da bude kvalificirana kao sljedeća članica Saveza.

Kad se govori o ulasku u NATO, naglasak se stavlja na ono što Hrvatska dobiva članstvom u Savezu. No, molimo da nam kažete, što NATO dobiva primanjem Hrvatske u članstvo?
Proširenje NATO saveza, ali i proširenje EU-a, motivirano je širenjem zone mira, sigurnosti i stabilnosti. NATO prima u članstvo države koje ispunjavaju standarde kako bi se širio prostor u kojem vladaju demokratska pravila, od vladavine prava, poštivanja ljudskih, manjinskih prava, pa do otvorene ekonomije, slobodnog tržišta. To je interes Saveza i glavna motivacija NATO-a kad je riječ o njegovu širenju i primanju Hrvatske u članstvo.

Za ulazak u NATO, među najvažnijima su bile obrambene reforme, ali u NATO ne ulazi samo vojska nego država u cjelini. Koje biste još reforme od provedenih, osim onih u obrambenom sektoru, izdvojili kao najvažnije?
Reforme koje se provode treba shvatiti kao trajni proces. Nije riječ o tome da morate preskočiti letvicu na određenoj visini i onda ste spremni za članstvo. Bitno je shvatiti da reforme ne prestaju ulaskom u NATO. I to ne samo u slučaju Hrvatske nego i ostalih članica Saveza. Bitno je da je Savez procijenio kako su reforme u Hrvatskoj toliko napredovale da je taj proces nepovratan. Hrvatska će u razdoblju koje slijedi samo produbljivati kvalitetu reformi. Naravno, u NATO ne ulazi samo vojska nego država, odnosno društvo u cjelini, a opća ocjena, opća slika Hrvatske jest da je ona politički stabilna zemlja, u kojoj funkcionira tržišno gospodarstvo, u kojoj se poštuju temeljna ljudska prava i prava manjina. Sve je to, dakako, uz reforme koje su provedene u obrambenom sektoru, Hrvatsku kvalificiralo da bude u sadašnjoj poziciji.

Kakvim biste ocijenili doprinos hrvatske diplomacije i Državnog odbora za članstvo u NATO-u na našem putu za članstvo u Savezu?
U ovom procesu svoj obol su dali svi segmenti vlasti. Državni odbor je pokazao da postoji konsenzus između političkih snaga u zemlji. To je bila dodatna potvrda da je NATO naš strateški cilj, a Državni odbor je usmjeravao reformske i druge procese koji su u tom kontekstu provođeni. Diplomacija je odradila svoj dio posla, kao što su to učinile i Oružane snage. Riječ je, dakle, o zajedničkom naporu. Da smo zakazali na bilo kojem od tih područja, uspjeh ne bi bio tako izgledan.

Kako komentirate trenutačnu potporu javnosti kad je riječ o članstvu u Savezu i koje ćete aktivnosti poduzimati kako bi se potpora javnosti povećavala?
Kampanja informiranja građana o članstvu u Savezu nije motivirana time da postignemo određenu razinu javne potpore. Zadovoljni smo posljednjim istraživanjima, koja govore da više od 60 posto građana podržava članstvo u NATO-u, no naš je cilj nešto drugo. Cilj je da se komunicira javna politika, u ovom slučaju sigurnosna politika Hrvatske, hrvatskim građanima. Da im se učine dostupnima informacije koje su vezane za taj dio državne politike jer su upravo građani oni na koje se to u konačnici odnosi i koji imaju pravo biti informirani. Samo u organizaciji Državnog odbora održano je više od 50 tribina otvorenih za građane diljem Hrvatske. Na njima se nastojalo, a i uspjelo, prenijeti osnovne poruke o tome što članstvo u Savezu donosi Republici Hrvatskoj. Nitko ne zna sve i uvijek ima pitanja koja treba dodatno produbiti. Sigurno mogu reći da su svi ovi napori pridonijeli informiranju građana i mislim da je temeljna poruka, a to je da Hrvatska ulaskom u članstvo Saveza dugoročno rješava pitanje nacionalne sigurnosti, doprla do građana. Povećanju javne potpore članstvu u Savezu možda je pridonijela i aktualna situacija u regiji. Pretpostavljam da su građani događaje u regiji stavili u kontekst našeg budućeg članstva u NATO-u kao jednog važnog rješenja za dugoročnu sigurnost Republike Hrvatske.

No, informiranje javnosti o članstvu u Savezu nastavit će se i nakon samita u Bukureštu?
Da, to je sastavni dio politike, i to ne samo kad je riječ o NATO-u. Takve se aktivnosti odvijaju i kad je riječ o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji. U današnjem svijetu odnosi su toliko dinamični da smo i mi, u ovih više od godine dana informiranja građana, i sami morali upozoravati na neke nove momente koji su se u međuvremenu događali. Dakle, to nije kratkoročan posao sa svrhom da se postigne razina potpore do Bukurešta, već je to trajna aktivnost.

Hoće li NATO pred Hrvatsku postaviti i neke nove zahtjeve nakon dobivanja pozivnice?
Nakon dobivanja pozivnice Hrvatska će ući u pristupne razgovore. Očekujemo da ćemo pristupne razgovore dovršiti do ljeta ove godine. Nakon toga, države članice će potpisati protokol o pristupanju Republike Hrvatske Sjevernoatlantskom sporazumu, koji se potom šalje na ratifikaciju u njihove nacionalne parlamente. Dakle, to je proces za koji očekujemo da može završiti u roku od godine dana, te bi Hrvatska na sljedećem NATO samitu, koji će se, pretpostavljam, održati u prvoj polovici 2009. godine, sjedila kao punopravna članica.
Ali, bitno je da već od ovog ljeta naši predstavnici ulaze u odbore, pododbore i druga radna tijela NATO-a. NATO nam širom otvara vrata. Sudjelovat ćemo u raspravama, imati pravo iznošenja svojih stavova, a jedina razlika u odnosu na punopravno članstvo jest što nećemo sudjelovati u glasovanju.

Kako će teći daljnji pregovori i imamo li ekipirane timove za aktivnosti koje nam predstoje?

Imamo ljude za aktivnosti koje nam slijede. Ali ti razgovori, usudio bih se reći, više su tehničke naravi. Njih ne treba miješati s pregovaračkim poslom za ulazak u Europsku uniju. Riječ je o aktivnostima kojima se definiraju načini funkcioniranja unutar NATO-a i tu fazu prošle su sve članice Saveza. Nije riječ, dakle, o nekim novim uvjetima koje bi Hrvatska trebala ispuniti da bi postala punopravna članica.

Imamo li dovoljno odgovarajućeg osoblja za preuzimanje dužnosti u strukturama NATO-a?
Mi smo se pripremili, a i dalje se pripremamo. U razdoblju do primanja u punopravno članstvo sudjelovat ćemo u aktivnostima NATO-a i imati mogućnost korigirati se u nekim segmentima. NATO je za Hrvatsku kao zemlju u statusu partnera bio samo djelomično otvoren, a pravu sliku dobit ćemo kad sjednemo u sve odbore i druga tijela NATO-a. No, duboko sam uvjeren da smo za to spremni.

Što će biti s Američko-jadranskom poveljom nakon samita u Bukureštu?
Ako samit u Bukureštu donese dobre vijesti za sve članice Američko-jadranske povelje, ona je definitivno ispunila svoju svrhu, jer je i stvorena da bi olakšala put zemljama kandidatima, Hrvatskoj, Albaniji i Makedoniji, prema punopravnom članstvu. I nakon pozivnice i punopravnog članstva surađivat ćemo i s tim kao i s drugim zemljama. U kojem će se obliku suradnja odvijati, u ovom trenutku ne znam.

Što će se dobivanjem pozivnice za članstvo promijeniti u radu Misije RH pri NATO-u?
Misija Republike Hrvatske pri NATO-u ekipirana je kompetentnim kadrom. Ali, kao u svakoj misiji, tako će i u našoj dolaziti do promjena. One su, s jedne strane, redovite jer ljudima istječu mandati, a s druge strane ovo je ipak jedan novi moment te ćemo morati pojačati misiju u svim njezinim segmentima: političkom, vojnom, obrambenom i administrativnom. No, to neće biti velike promjene.

Osim proširenja, što će još novo za NATO donijeti samit u Bukureštu?
To će vjerojatno biti najveći samit NATO-a. Na njemu se očekuje gotovo 60 izaslanstava iz zemalja članica NATO saveza, ali i šire. NATO, naime, ima samo 26 zemalja. Na samitu će tako biti zemlje koje sa svojim snagama sudjeluju u NATO operacijama, prije svega u Afganistanu. Održat će se sastanak Vijeća NATO - Rusija, te Komisije NATO - Ukrajina. Na samitu se očekuje dolazak predsjednika Rusije i Ukrajine, kao i glavnog tajnika UN-a, predsjednika Europske komisije, visokog povjerenika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku. U svakom slučaju, bit će to impresivan skup, koji će se baviti pitanjima operacija i donošenja strateških dokumenata vezanih uz Savez i operacije. Samit će se baviti i izazovima sigurnosti za 21. stoljeće, u koje spadaju energetska sigurnost, terorizam i borba protiv proliferacije oružja za masovno uništenje. Dakle, bavit će se svim sigurnosnim pitanjima koja su u ovom trenutku visoko na dnevnom redu NATO-a, ali i drugih zemalja koje su partneri Sjevernoatlantskom savezu.

Koliko dugo ste već veleposlanik RH pri NATO-u i kakvim biste ocijenili to razdoblje? Jeste li zadovoljni učinjenim i osjeća li se neko olakšanje dobro obavljenim poslom prije Bukurešta?
O olakšanju bih govorio tek nakon Bukurešta. Kao što sam već rekao, nastojanju da postanemo članicom Saveza svi segmenti politike dali su svoj doprinos, pa tako i Misija Republike Hrvatske pri NATO-u. U Misiji je bilo, i još uvijek ima, sjajnih ljudi koji su požrtvovnim radom pridonijeli svemu onome u čemu ćemo, nadamo se, i uspjeti. Ono što je bitno jest da Bukurešt, odnosno pozivnicu ili punopravno članstvo, ne treba gledati kao završen posao. To je samo jedna faza, nakon koje, kao uvijek u životu, slijedi novi početak. Hrvatska će se sigurno još više baviti pitanjima koja su na dnevnom redu Saveza, ali kao sukreator politike Saveza. Morat ćemo se, a to je dobar osjećaj, naviknuti da će se nakon ulaska u NATO i poslije ulaska u EU, "međunarodna zajednica" u Hrvatskoj izgovarati u prvom licu množine. Od onih koji su promišljali ili analizirali politiku NATO-a postat ćemo oni koji će je stvarati. To je, po mojem mišljenju, u najboljem interesu ne samo nacionalne sigurnosti nego ukupnog međunarodnog položaja Republike Hrvatske. Hrvatska će postati aktivni sudionik međunarodnih odnosa i sve ono što će u perspektivi biti politika i NATO-a i EU-a po ulasku u te integracije bit će dio i naše politike.