NEED TO UNDERSTAND, NO NEED TO FORGIVE...

''Ne brini, Elaine'', odvratila je Amanda. ''Horkrux je na sigurnom. Spremila sam ga u ladicu svog noćnog stolića. Nikad ne njuška onamo.''
U tom trenu, kroz glavu mi je prošla samo jedna stvar. Pismo. Horkux. Moram što prije do njega. Moram ga uzeti. Ne znam što Elaine planira, ali ju moram zaustaviti. Moram uzeti pismo...
''Savršeno. Sad više nema opasnosti'', nasmiješila se Elaine.
''Ne bih rekla'', promrmljala sam si u bradu.
''Maggie, što nije u redu?'', upitao me je Michael tiho.
Nisam mu odgovorila. Nisam stigla. Zato je zbunjeno gledao za mnom dok sam jurila hodnicima prema društvenom. Trčala sam kao da mi život ovisi o tome. Trčala sam kao da je posljednji trenutak vremena. Ipak, činilo mi se kao da je prošla cijela vječnost. Ignorirala sam svog indijskog čvorka, Čika Perceta, dok sam kopala po Amandinom noćnom stoliću. A onda sam, među njezinim potkošuljama pronašla crnu kuvertu. Crnu kuvertu sa žigom pauka i zmije. Strpala sam ju u džep svoje pelerine.
''Bilo je i vrijeme!'', bolno sam se nasmiješila.
''Bilo vrijeme.. bilo vrijeme....'', kreštao je Čika Perce.
''Umukni!'', povikala sam na njega.
''Umukni... umukni... umukni...'', nastavi on, mašući krilima.
Osmjehnula sam se. Ali sam iznutra i dalje osjećala neopisivu bol. Neobjašnjivu tugu. Zašto mi je Amanda ovo napravila? Gdje sam pogriješila? Nismo li bile nerazdvojne čak i onda kad nismo znale da smo u rodu? Nismo li si oduvijek povjeravale sve tajne? Jesmo. Naravno da jesmo. Bile smo najbolje prijateljice, pored toga što smo sestre. Sestre blizanke...
Pa zašto me je onda izdala?

***

''Profesore Snape, smijem ući?'', zapitala sam veselim glasom, a potom doskakutala do njegovog stola i nabacila svoj najslađi osmjeh na lice.
Pacoliki podiže pogled sa knjige. ''Ako morate, gospođice Margaret'', promrmljao je bezvoljno. Vjerojatno se prisjetio kako sam prethodnog dana na satu 'slučajno' prosula slinu žabe krastače iz epruvete, pa se nespretnjaković poskliznuo i završio u Sv. Mungu.
''Znate, profesore Pacoliki, rado bih ćaskala s vama o svim spačkama koje sam priredila, ali nemam vremena. Samo sam vam došla dati ovo'', rekoh, izvadivši pismo iz pelerine.
''Gospođice, je li to...'', zinu Pacoliki.
''Da, jeste'', odvratila sam.
U trenu je zaboravio na svoju ljutnju. ''Čestitam vam'', rekao mi je. Čak se i blago nasmiješio. ''Gospodar i Gospodarica će biti jako zadovoljni. Možda sad niste svjesni koliko ste im pomogli, ali, vjerujte mi... bili bi izgubljeni da nije vas. Zato smatram da bi bilo najbolje da im vi lično uručite pismo.''
Uzeo je pismo i stavio ga natrag u moje ruke.
''Dobro. Nema problema'', rekla sam. ''Samo, moramo požuriti. Amanda...''. ''Što Amanda?'', upita on.
''Pismo je bilo kod nje. Ona pomaže Elaine'', izgovorila sam na kraju. Oteo mi se bolni uzdah. Nisam više ništa rekla... Ali on je svejedno shvatio.
Pacoliki je suosjećajno kimnuo glavom. ''Toga sam se i plašio'', promrmljao je. A potom je podigao pogled. ''Čuvajte se Elaine. Ona nije anđeo kakvim se predstavlja. Sve će učiniti kako bi uništila Gospodaricu.''
Nisam ništa odgovorila.
''Iz ovih stopa idem razgovarati s Lexy. Moramo što prije dogovoriti sastanak sa Gospodarima'', nastavi Pacoliki, ustavši se iz naslonjača. Krenuo je prema vratima, ali je iznenada zastao, uputivši mi zabrinut pogled. ''I, opet vas molim, dobro se čuvajte Elaine Brown.''

***

''Gospođice Riddle, možete li se bar pretvarati da slušate predavanje?'', progunđala je McGonagallica, nagnuvši se nad moj stol poput neke sjene. Sjene koja je vjerojatno tog jutra zaboravila oprati zube.
Stisnula sam nos. ''Mogu. A vi si kupite pepermint'', procijedila sam kroz zube, otvorivši bilježnicu. Pretvarala sam se da prepisujem nešto sa ploče, kako bih izbjegla prodike i razgovor sa Amandom. Ali, to mi nije baš uspjelo...
McGonagallica me ošinu pogledom. ''Molim?!'', zalaja.
''Kažem; kupite si pepermint!'', ponovila sam nešto glasnije, gledajući ju ravno u oči.
Vilica joj je podrhtavala od bijesa. Pomislila sam da će me zadaviti, ali je na kraju samo duboko udahnula i oduzela Slytherinu 20 bodova.
''Svaka čast, sister. Sredila si ju'', nasmiješila se Amanda, kad smo se vraćale u društveni poslije sata. Nisam ništa odgovorila. Nisam uopće željela razgovarati s njom.
''Zašto me ignoriraš? Jesi li zbog nečeg ljuta?'', zapitala je, položivši mi ruku na rame. Ubrzala sam korak.
''Maggie, stani malo!'', povika ona, potrčavši za mnom. Povukla me je za rub pelerine. ''Što je bilo?''
Zastala sam. ''Ostavi me na miru. Znaš ti vrlo dobro što je bilo. Izdajnico!'', prosiktala sam, otrgnuvši se od nje. ''Odlazi od mene!''
Nekoliko trenutaka me je začuđeno gledala. ''Dobro. Odlazim. Ali nećeš me moći dovijeka izbjegavati'', promrmljala je, prije no što se okrenula i otišla u pravcu društvenog.
I, naravno, baš tada su morale naići Megan i Grangerica.
''Bok, cure!'', pozdravila sam ih, trudeći se da zvučim ljubazno. ''Što ima?''
Grangerica se ispravila do svoje pune visine i bijesno me pogledala. ''Slušaj me, mlađa verzijo Voldemorta... Ako misliš da ćeš mene zavarati svojim nevinim osmjehom, varaš se'', rekla je ljutito.
''Harry će se jednom opametiti i shvatiti koliko si zapravo zla'', dodala je Megan, prekriživši ruke. ''Nisi još pobijedila.''
Na njihovo iznenađenje, prasnula sam u smijeh. ''Prozrele ste me, drage moje glupače. Ali, i pored toga, ipak sam pobijedila'', rekoh. ''Potter je lud za mnom, a ja to odlično znam iskoristiti, zar ne?''
Meganine oči bljesnuše. ''Ako te zmija ikad ugrize, otrovat će se. Kujo mala!'', zavrištala je. Nisam reagirala na njezinu provokaciju. Nisam se spustila na njezin nivo. Samo sam se podbočila i nastavila se smješkati. Gledala sam ih kako kipte od bijesa... Gledala sam njihov očaj zbog spoznaje da mi ne mogu ništa. A tada se desilo nešto još bolje...
''Megan! Hermiona! Ostavite ju na miru!'', prosiktao je Potter, prišavši nam. Po njegovom izrazu lica, zaključila sam da je čuo ono što je Megan rekla. Ali ne i ono što sam ja rekla...
''Harry...'', poče Hermiona.
Prekinula sam ju. ''Uopće mi ne vjeruju! Nitko mi ne vjeruje! Dovraga, to što sam Voldemortova kći ne znači da sam poput njega'', prošaputala sam, sakrivši lice u dlanove. Iz očiju su mi tekle lažne suze.
Megan je odmahnula glavom. ''Harry, zar ne shvaćaš da samo glumi?! Upravo je i sama priznala!'', povikala je, pokušavajući ga urazumiti.
Potter me je zagrlio. ''Megan, dosta! Nije me briga što ti govoriš. Predobro poznajem Maggie'', rekao je, potpuno uvjeren u moju iskrenost.
''Hvala ti što me braniš, Harry'', nasmiješila sam se, naslonivši glavu na njegovo rame. A potom sam, tako da on nije vidio, dobacila jedan pogled Grangerici i Megan. Podrugljiv, posprdan pogled. Pogled koji im je dao do znanja da se nitko ne može suprotstaviti Maggie Riddle...

***

''Ne mogu vjerovati da te je madame Pomfrey napokon pustila iz bolničkog krila'', rekla sam Dracu, dok smo stajali na hodniku. Već odavno smo trebali biti u spavaonicama, ali nismo marili za to. Njegove ruke su lagano klizile niz moja ramena, čineći da drhtim od uzbuđenja. Ljubila sam njegove vrele usne. Ljubila sam ga kao nikad do sad, želeći mu na taj način pokazati koliko ga volim i koliko mi je falio ovih nekoliko dana. Bilo mi jasno da bi netko mogao naići svaki čas, ali me ni za to nije bilo briga...
''Oh, Maggie...'', prošaputao je, obuhvativši me oko struka. ''Volim te. Mnogo te volim.''
''I ja tebe'', odvratila sam, a potom ga nježno pomilovala po licu.
Znala sam da je iskren. Osjetila sam to... Vidjela sam to u njegovim prelijepim očima. Znala sam da mu mogu vjerovati... I zato sam mu se odlučila povjeriti. Ispričala sam mu sve. Ispričala sam mu sve vezano za ono što je Amanda učinila...
Kad sam završila, samo me je čvrsto zagrlio. ''Žao mi je'', rekao je. ''Nikad ne bih pomislio da će Amanda...''
Prekinula sam ga. ''Što sad da radim?'', upitala sam.
''Moraš porazgovarati s njom. Ne smiješ zaboraviti koliko ste povezane. Siguran sam da postoji objašnjenje za sve'', ohrabrivao me je. Nastavili smo šetati hodnicima, sve dok nismo stigli do jedne prostorije čija su vrata bila odškrinuta. Iznutra je dopirala blaga svjetlost, nalik na svjetlost svijeća.
''Gospodarice, započinjemo večeras'', začuo se iznenada ženski glas. Neodoljivo me je podsjećao na nekoga, ali se nikako nisam mogla sjetiti na koga...
Zbunjeno sam pogledala u Draca.
''Pronaći ćemo ju'', reče potom glas koji je zvučao baš kao glas mog polubrata Marca. ''Makar nam za to trebala cijela vječnost, pronaći ćemo Izabranicu Tame.''
Potom je zavladala tišina. Nisu više ništa govorili.
''Što on to melje?'', šapnuo je Draco. ''Izabranica Tame? Nije li to ona legenda koju smo pročitali u Janeinom dnevniku?''
''Nemam pojma'', odvratila sam, slegnuvši ramenima. Primila sam ga za ruku i povukla u drugom pravcu. ''Idemo do Lexy. Ona je stručnjak za misterije.''

Nastavit će se...

P.S. Dragi moji ljudići, trebam jedan savjet. Planiram otvoriti još jedan HPFF blog, ali se ne mogu odlučiti da li da to bude blog iz Lexyne perspektive (dok su Lexy, Lucius, Lujiza & co. bili mladi) ili da pišem iz perspektive nekog drugog lika u vrijeme Harrya Pottera. Molim vas da glasate jer mi vaše mišljenje puno znači :=)
P.P.S. Zahvaljujem se Roxy što mi je prebacila štafetu!
1.Koliko dugo pišete HPFF blog?
Evo, ponosno izjavljujem da pišem već godinu dana i tri mjeseca.
2.Gdje nalazite inspiraciju?
Uh, to je teško pitanje. Najviše ju pronalazim u stvarnom životu, a i inače sam vrlo maštovito derište
3.Kako ste se odlučili za svoje ime?
Isprva je ime mog lika bilo Margaret Ann, ali sam ga poslije promijenila u Margaret Annabell Revenge, jer mi se činilo nekako primjerenije. A za nadimak Maggie sam se odlučila kad sam gledala film Herbie: Fully Loaded, gdje je ime glavne junakinje bilo Maggie.
4.Kako ste se odlučili za lika koji vas predstavlja?
Lindsay Lohan mi je oduvijek bila omiljena glumica, a i nekako sam se navikla na nju kao Maggie jer ju imam od pocetka. Nekoliko puta sam pokusala mijenjat sliku, ali bih uvijek vratila Lindsay. A i slatka je.
5.Kako ste se odlučili za pisanje HPFF?
Prvi blog na koji sam naletjela je bio HPFF, pa sam se i ja odlucila na to. Ne postoji poseban razlog. Jednostavno mi se svidjelo.

Prenosim štafetu svima koji ju žele pisati!