I'M MEAN GIRL...AND I DON'T MIND IT...

''Maggie, ovakva glupost samo tebi može pasti na pamet'', gunđala je Leni, dok smo išle prema Gryffindorskom društvenom domu. Ne... nisam poludjela. Nisam poželjela vratiti uspomene. Nisam poželjela ponovno proživjeti dane dok sam bila u domu Godrica Gryffindora... ali su oni morali tako misliti. Harry Potter, Hermiona Granger, Ron Weasly, Isabell Black, Anna Gryffindor, Ashlee McGuire... svi oni s kojima sam se ranije družila su u meni trebali vidjeti prijateljicu. Ponovno. Sve ono što sam nekoć bila. Morala sam ih natjerati da vjeruju da sam na njihovoj strani, a ovo je bila savršena prilika.
''Leni, ne paničari'', odmahnula sam rukom. ''Ništa se neće desiti.''
Frknula je. ''Znaš kakvi su oni. Mrze te. I nije baš uobičajeno da jedna Slytherinka ulazi u Gryffindorski društveni'', objasnila je.
''Pa, i ti si Gryffindorka ali te to ne sprječava da provodiš vrijeme u našem društvenom'', usprotivila sam se, premda sam znala da to nikako nije isto. Leni je kći Luciusa Malfoya i Sandre Henesy. Kći dvoje smrtonoša. Čistokrvna Slytherinka, koja je prevarom upala u Gryffindor. Voldemort je trebao špijuna, a kći njegovog najvjernije smrtonoše je bila savršena za tu ulogu. Svi smo ju smatrali dijelom doma Salazara Slytherina, i to je bilo to. Nikoga nije bilo briga što je u Gryffindorima. Oni su ju ionako mrzili. Ali ne onoliko koliko su mrzili mene... Osjetila sam to istog trena kad sam kročila u društveni. Svi pogledi su bili uprti prema nama dvjema. No, među svim tim pogledima prepunim mržnje, primijetila sam nekoliko učenika koji su me prijateljski promatrali. Potter i jedan dio njegove male družine. Tako da je to ipak sve išlo po planu...
''Hej, kako ste mi? Što se radi?'', počela sam veselo čavrljati, kad sam se sjela u naslonjač između Pottera i njegove sestre Megan. Ona je pak samo okrenula očima i promrmljala nešto sebi u bradu. Kladila bih se da je to bilo:''Kakva zmijurina...''
''Pišemo zadaću za Snapea'', odgovorila je Jennifer.
''A mi im bezuspješno pokušavamo pomoći'', nadovezao se Ron. Osmijeh na njegovom licu mi je govorio kako me je prestao mrziti. Čak se i trudio biti ljubazan prema meni...
Anna je ljutito odgurnula jednu knjigu. ''Masni skot nam je dao toliko zadaće da ju čak ni on sam ne bi mogao uraditi za tjedan dana. A kamoli za jednu večer!'', zakukala je, sakrivši lice u šake. Isabell joj je pružila čašu vode i tabletu za smirenje.
''Hoćete li da vam ja pomognem?'', upitala sam. ''Napitci mi sjajno idu.''
''Ne, hvala'', odbrusi Ashlee s mržnjom. ''Možemo i same!''
Samantha, Jennifer i Anna me molećivo pogledaše. ''Hoćemo!'', povikaše uglas.
''Ashlee može sama, ali mi ne možemo!'', dodade Samantha.
''Maggie je tu, ne brinite'', nasmiješila sam se.
Potter se nasmiješio. Primijetila sam kako me gleda... S ljubavlju. S ljubavlju koja će ga koštati života kad dođe taj trenutak. A s druge strane, Grangerica, Ashlee i Megan su me promatrale s mržnjom. Mržnjom koju je nemoguće iskazati riječima. Pravila sam se da to ne primjećujem, pa sam se okrenula Anni, Sam i Jennifer i pomogla im da napišu sastavke o ljubavnim napitcima. Čisto gubljenje vremena, ali prvi korak je ipak savladan... Uspjela sam im se približiti, a to je bilo najvažnije od svega.

***

Bilo je već veče. Sumrak, zapravo. Magla i noć su se u svom zanosnom jedinjenju spuštale na obale otoka, pokoravajući svjetlost i prizivajući Tamu. Polako, ali sigurno. Tako zanosne, a opet i tako sablasne. Svjetlost mladog mjeseca se polako probijala kroz tminu. Draco i ja smo sjedili na krevetu, zagrljeni i opijeni ljepotom noći koja se spremala da nas sve proguta.
''Oh, k vragu...'', promrmljala sam u jednom trenu, kad mi je pogled pao na zidni sat. ''Zakasnit ćemo na trening.''
Draco me je poljubio u čelo. ''Ne želim se odvojiti od tebe'', šapnuo je zaneseno, obuhvativši me rukama oko struka.
''Emma će nas ubiti ako propustimo trening. Sutra je tekma protiv Ravenclawa'', podsjetih ga.
''Mislio sam da su ju otkazali'', namrštio se. ''Znaš da se naš vratar ozlijedio kad mu je Hagrid nehotice stao na nogu.''
Slegnula sam ramenima. ''Vjerojatno su našli zamjenu. Idem se presvući u metlobojsku pelerinu i pokupiti svoje frendice. Nađemo se na hodniku za deset minuta, OK?'', izbrbljala sam, istrčavajući iz njegove spavaonice. U trenu sam doskakutala do ženskih spavaonica, a naposlijetku i do one gdje su me čekale Amy, Roxy i Alexis. Sve tri su bile obučene u svoje metlobojske pelerine. Sjedile su na kauču i gunđale. Kao i obično.
''Dobro si se sjetila!'', zarežala je Amy. ''Oblači se i idemo straight to hell.''
Navukla sam svoju metlobojsku pelerinu i zavezala kosu u rep. ''Cure, gdje je ona moja budala?'', zapitala sam.
Alexis me je procjenjivački pogledala. ''Misliš, Amanda?'', uzvratila je.
''Baš ta'', nakezila sam se. ''Gdje je?''
''Elaine ju je pozvala na razgovor povodom kaosa koji je danas napravila na satu'', objasni Roxy, ustavši se. ''Rekla je da ju ne čekamo.''
Na licu mi je zatitrao osmjeh. Sjetila sam se Elaineinog lica kad je skužila da joj je Amanda podmetnula super-ljepilo na stolicu. Trebali ste samo vidjeti njezin pogled kad je skužila da ne može maknuti guzicu sa stolice.
Smijuljila sam se čitavim putem do metlobojskog terena, gdje nas je čekao ostatak tima skupa s kapetanicom Emmom Slytherin.
''Drago mi je da ste nam se odlučili pridružiti'', procijedila je kroz zube kad nas je ugledala. A potom je ljutito zapitala:''Gdje je Harrisonica?''
''Na razgovoru kod profesorice Brown'', odbrusio je Draco, naslonivši se na svoju Vatrenu munju. Izgledao je poprilično iživcirano, kao i svi ostali. Jedino se Emma činila zainteresiranom za metloboj.
''Dobro onda'', rekla je. ''Počet ćemo bez nje. Kao što znate, sutra je prva ovogodišnja utakmica. Mi Slytherini igrat ćemo protiv Ravenclawa.''
''Kako ćemo igrati bez vratara, zaboga?'', prekide ju Roxy.
Emma je odmahnula rukom. ''Ne brini se, Roxxane. Našla sam novog vratara. Vrataricu, zapravo. Istina, ne poznaje našu strategiju baš najbolje, ali sam čula da je u školi koju je ranije pohađala bila izvrsna vratarica'', objavila je zadovoljno.
Roxy se namrštila. ''A ta bi bila?'', zapitala je.
''To bih bila ja'', začula sam veseli glas iza svojih leđa. Okrenula sam se... Okrenula sam se i ugledala ju. Ugledala sam njezine oči kako svjetlucaju u polutami. Ugledala sam njezinu kosu boje najranijih sunčevih zraka. Držala je Nimbus 2000 u lijevoj ruci i smiješila se. Bila je to Stephanie. Moja sestričina.
''Steph?'', upitala sam, glumeći veselje.
Nasmiješila se. ''Tako je. Baš je fora što ćemo biti skupa u timu, Maggs. Zar ne?'', upitala je.
Njezin osmjeh... njezine riječi... Sve je djelovalo tako čisto i iskreno. Bez trunke laži i pokvarenosti. Ponekad bih čak osjetila da joj mogu vjerovati. Da si možemo biti dobre. Kao prave sestričine. Ali tada bih se sjetila onog što su mi Samantha i Potter rekli... Sjetila bih se da je Stephanie ništa drugo do izvrsna glumica. Čak sam se i bojala priznati sama sebi koliko smo doista slične. Sjetila bih se Potterovih riječi:''Marco i Stephanie te žele ubiti.''
''Stephanie Riddle je naša nova vratarica'', objavi Emma ponosno. ''Pričekat ćemo Harrisonicu još nekoliko minuta, a onda krećemo na posao. Moramo dobiti tu utakmicu, razumijete?! Moramo pobijediti!''

***

''Maggie, probudi se! Utakmica počinje za sat vremena!'', rekla je Alexis, prodrmavši me. Zabila sam glavu u jastuk, u namjeri da nastavim spavati. No, prokleto sunce se probijalo kroz staklo, opominjući me da moram ustati. Činilo se kao da je u nekoj zavjeri skupa s Haley, Alexis i Amandom koje su me bezuspješno pokušavale natjerati da se dignem iz kreveta.
''Pustite me još samo... hmmm... tri sata'', promrmljala sam, pokrivši se preko glave. Bila sam užasno iscrpljena od sinoćnjeg napornog treninga. Osjećala sam bol u svim dijelovima tijela. A sad sam se morala dići i odmah poslije doručka otići na utakmicu. I to ne samo otići, nego i igrati!
''Maggie, imaš deset sekundi da se digneš, inače ću iz ovih stopa otići kod Pottera i natjerati ga da dođe i poljubi te!'', povikala je Amanda iznervirano.
U tren oka sam skočila iz kreveta i navukla pelerinu.
''Spremna sam za doručak!'', povikah.
Amanda je nabacila torbu sa opremom na rame. ''Ovo svaki put upali. Idemo sad'', nasmiješila se veselo.
''Zatvori tu torbu'', rekla joj je Haley, dok smo žurile prema blagovaonici. ''Želiš li da ti ponovno poispadaju sve stvari?''
Moja sestra je okrenula očima. ''Ma daj, Hales. Otkud ti ideja da bi mi stvari mogle...'', uspjela je izgovoriti, prije no što joj je rezervna pelerina ispala iz stražnjeg pregradka torbe. A skupa s njom i sve smrdobombice koje je krila po džepovima.
''K vragu!'', povikala je, spustivši se na koljena. Odložila je torbu malo dalje od sebe i počela skupljati stvari sa poda. Kleknula sam do nje, u namjeri da joj pomognem. I tada sam, krajičkom oka, spazila crnu kuvertu koja je virila iz njezine torbe. Crna kuverta sa žigom pauka i zmije. Pretrnula sam, zadržavajući vrisak. To je bilo pismo. Horkrux. Pismo koje je bilo toliko potrebno Voldemortu i Lujizi... Pismo koje sam trebala uzeti od Elaine... Ali što ono radi kod Amande?

Nastavit će se..

P.S. Malo sam zbrzala ovaj post, u pitanju je bio nedostatak vremena. Ipak, čini mi se da je OK ispao. Nastavak ću objaviti u utorak. Nadam se da to neće biti prerano :D.