KONAČNI OBRAČUN

PART TWO

Legla sam u svoj krevet i sklopila oči, pretvarajući se da spavam. U jednom trenu, začula sam Rosein glas.
''Maggs... zašto ne obučeš spavaćicu kao normalna žena?'', upitala je.
''Šuti, spavam!'', rekoh, pokrivši se jorganom preko glave.
Čula sam ju kako liježe i gasi lampu, koju je usput srušila, te je probudila Alexis i Amandu. Na sreću, ubrzo su sve ponovno zaspale. Sve osim mene.
Kad je stari zidni sat otkucao pola dvanaest, ustala sam se i tiho izišla iz spavaonice. Morala sam dobro paziti da nekoga ne probudim... Inače mi je omiljena zabava navijati iritantnu muziku na mobitelu u pola noći, ali sad je bilo drugačije... Ovo je bilo više od zabave. Ovo je bio konačni obračun. Konačni obračun između Dobra i Zla... Obračun između Harrya Pottera i lorda Voldemorta. Točno sam znala što trebam napraviti...
''Hej, Maggie!'', pozvao me je Potter. ''Već sam mislio da nećeš doći.''
Nasmiješila sam se. ''Idemo. Imam ti nešto reći.''
Stajali smo u sjeni velikog hrasta. Pun mjesec bijaše jedini izvor svjetlosti u tami Zabranjene šume.
''Dugo sam čekala ovaj trenutak'', rekoh, dodirnuvši ga po obrazu.
''I ja, vjeruj mi'', nasmiješio se i sklonio mi pramen kose s lica.
Nisam lagala... Doista sam i predugo čekala trenutak Potterove smrti. Svakog časa, Gospodar Tame će doći... Tamni oblaci su prekriše nebo. Vjetar je zaduvao tako jako da je gotovo prelomio jedno drvo. Svakog časa, on će doći...
''Harry, znaš... pa, ja... mislim da te volim'', rekoh, uvrćući pramen kose oko prsta. Drugom rukom sam čvrsto stegnula svoj medaljon.
K vragu, Voldemorte, dolazi ovamo! Ne mogu više trpiti taj njegov zaljubljeni pogled! Dolazi, idiote! Ubit ću prvo tebe, a potom i Pottera! Dolazi!, urlala sam u sebi, ali sam i dalje zadržala onaj glupavi smiješak na licu.
U daljini se začuo prasak groma. Na lice mi je pala hladna kapljica kiše. Spremao se pljusak... Vjetar je zavijao poput davno umrlih duša. Spremala se čak i oluja... Oluja krvi i suza. Oluja Smrti.
''I ja tebe volim'', prošaputao je Potter i primaknuo mi se.
Dolazi, tatice, molim te!!! Ne želim poljubiti ovog kretena! Molim te, dođi i spasi me! Molim te!
''Odlično obavljen posao, kćeri...'', u konačnici se začuo glas iz tame. U jednom trenutku, sve je utihnulo... samo se čuo Voldemortov smijeh. Nisam mogla izdržati da se i ja ne nasmijem... Zlobno i podrugljivo, baš kao i on.
Potter se čvrsto uhvatio za svoj ožiljak. ''Voldemort!'', procijedio je kroz zube. ''Trebalo je da znam!''
Smrtonoše su ga opkolile sa svih strana. Nije mu bilo spasa. Voldemort i ja smo stajali nekoliko metara od njega. Na licu mu se očitovala mržnja, prezir, bol, ali i neka zapanjujuća hrabrost... Kao i svi budalasti Gryffindori, bio je nerazumno hrabar. Izgledao je kao da se želi boriti s nama.
''Crucio!'', uzviknuo je Voldemort, uperivši štapić prema Potteru.
Potter je pao na koljena, a štapić mu je odletio nekoliko metara dalje. Vrištao je. Vrištao je od bola i nemoći...
''Što je, Potteru? Bojiš se smrti?'', ledeno se nasmija Voldemort. ''Crucio!''
Zabranjenom šumom se prolomio još jedan urlik bola. Uživala sam gledajući ga kako se prenemaže poput preplašenog crva, što i jeste... Bijedni, preplašeni crv koji nije zaslužio da živi.
''Gospodaru, ne razumijem...'', reče Lucius Malfoy, sklonivši kukuljicu sa lica. ''Zašto ga ne ubijete?''
Najednom, smješak s Voldemortovog lica nestade. ''Želim da se muči. Želim da se muči kao što sam se ja mučio'', prosiktao je.
''Tako je...'', rekoh, prekriživši ruke. ''Na kraju, ima stvari mnogo gorih od smrti.''
''Da, kao na primjer kad Maggie zaboravi isključiti zvono na mobitelu pa te glupa SMS poruka probudi usred noći'', reče netko. Izašla je iz sjenki visokog drveća i nasmiješila se. Slytherinska pelerina se vijorila za njom. Iz tame je dopirao sjaj njezinih plavih očiju, a na licu joj je i dalje titrao smiješak. Pogađate, bila je to Amanda.
''Sis!'', uzviknuh. ''Otkud ti?''
''Pa, kad si me već probudila, odlučila sam te slijediti... osjetila sam nešto čudno. Ipak smo blizanke'', reče ona.
''Amanda...'', promucao je Harry, grčeći se od bola. ''Ti nisi kao ona... pomozi mi... molim te, Amanda...''
Pogledah u svoju sestru. Na njezinom licu sam vidjela neodlučnost... Da li da izda vlastitu obitelj i pomogne Potteru da ponovno preživi? Ili da se ipak prikloni onoj strani na kojoj bi trebala biti? Mračnoj strani. Strani Zla.
Izvadih štapić iz pelerine. ''Sis, još jedan korak i ode glava.''
Slegnula je ramenima. ''Dobro, nema frke... a gdje je ona budala?'', upitala je, gledajući prema smrtonošama.
''Misliš, Lujiza?'', upitah.
''Koju drugu budalu poznaješ?'', odvratila je pitanjem.
''Pottera. Dumbledorea. Pacolikog. McGonagallicu. A što se naše mame tiče, nemam blagog pojma...'', počela sam.
''Maggie, pomozi mi'', reče Voldemort. ''Ne želiš valjda propustiti tren Potterove smrti?''
Potter se uspravio i prkosno ga pogledao u oči. ''Jesi li siguran da je to pravi razlog, Gospodaru Tame?'', upitao je s dozom ironije.
Voldemort nije ništa odgovorio, ali sam mogla osjetiti bijes koji je izbijao iz njega. Jednostavno sam osjetila da nešto nije u redu...Osjetila sam da ovo neće proći tako lako kao što sam ja očekivala. Jednostavno sam osjetila...
''Misliš li tako, Potteru?!'', zagrmio je Voldemort. ''Ubit ću te, makar mi to bilo posljednje! Avada Ke...''
''Expelliarmus!!!'', zavrištao je ženski glas iz tame. Voldemortov štapić je završio na zemlji nekoliko metara dalje. Svi se okrenusmo da vidimo tko se usudio suprotstaviti volji lorda Voldemorta. Tko je spasio Harrya Pottera od Smrti? Kad sam dobila odgovor na to pitanje, umalo sam se onesvijestila. Sve u meni je izgubilo smisao.
''Ali...'', promuca Voldemort.
''Ti?!'', uzviknula je Amanda.
Ona nas je samo ošinula pogledom. Pogledom prepunim mržnje. Pogledom prepunim odlučnosti. Bila sam potpuno šokirana.
Jer, u tami crnjoj od noći, stajala je... Lujiza.

P.S. Evo, odlučila sam napraviti jedan kviz, samo da vidim koliko me dobro poznajete...

Get Your Own Quiz!, More Quizzes