KONAČNI OBRAČUN

PART ONE

''Ne mogu vjerovati da je kraj godine'', rekla mi je Amanda.
Bilo je to jedno od posljednjih jutara u Hogwartsu. Jako toplo jutro ... Sunce je sablasno osvijetlilo rubove Hagridove trošne kolibe. Amanda i ja smo odlučile malo prošetati prije doručka i porazgovarati o svemu što se dogodilo u protekloj školskoj godini. Ali, ipak...
''Razumijem te, Am. No ja ne mogu izdržati da ne napravim neku spačku'', rekoh, pogledavši prema Hagridovoj kolibi.
''Maggie, nemoj...'', poče ona, ali ja sam već stajala pred vratima i kucala.
U idućem trenutku, Hagrid izađe kao najnamćorastiji, najmahnitiji i najluđi čovjek na svijetu (što on doduše i je). Zalaja:''Što hoćeš?''
Pokušala sam matorom manijaku na lijep način objasniti da sam izuzetno dobro raspoložena jer ga neću vidjeti naredna tri mjeseca, ali mi to nije pošlo za rukom. Samo je opsovao i zalupio mi vrata pred nosom.
''Daj, Maggs, umirem od gladi. Idemo na doručak'', rekla je Amanda i povukla me za ruku.
Sjedila sam za stolom i bezvoljno prevrtala komad kolača po tanjuru. Svi ostali su normalno doručkovali, ali ja sam samo htjela zaspati. Baš kao i moja sestra. Učile smo Povijest magije čitavu noć. Naime, ostalo je još svega tjedan dana do ispita. A pošto smo Amanda i ja odabrale život kampanjaca, to znači: godina dana odmaranja + mjesec dana najstrašnijeg (m)učenja.
''Maggie, Amanda... jel' vi to niste spavale čitavu noć?'', upitala je Leni.
''Nismo'', odgovorih, otpivši gutljaj soka od bundeve.
''Vi ste odlijepile zbog te Povijesti magije'', prokomentirala je.
''Leni, Povijest magije može biti zanimljiva'', rekoh joj.
''Normalnim ljudima nije zanimljiva'', reče Leni.
''E pa meni jeste!!!'', uzviknule smo Amanda i ja u isti glas.
Ipak, na kraju nam se trud isplatio. Uspjele smo položiti sve ispite. Bili su mnogo lakši nego što sam očekivala. Zamislite, čak su i Potter i Weasly (koji su inače napola ljudi, a napola tikve) položili. A njihova prijateljica, ona prljava mutnjakuša Grangerica, je imala najbolje rezultate. Kao i obično.
Naravno, ja nisam baš sve postigla svojim trudom; sva sreća da sam ukrala rješenja testova iz zbornice.
''Oh, Bože... sve je gotovo! Štrebanje je gotovo! Škola je gotova!'', pjevušila je Amanda, češljajući se pred ogledalom.
Upravo je to bio najveći problem. Nije sve bilo gotovo. Ostala je još samo jedna stvar. Najvažnija stvar...
Kako ću ubiti Pottera? Nemam vremena... Sutra ujutru krećemo na praznike. Nema načina da ga ubijem. A, opet, ne mogu niti čekati rujan. Za život, tri mjeseca se čine tako malo... Ali za osvetu, to je i predugačak period. Ne mogu čekati... Ne smijem čekati...
''Maggie, da li si dobro?'', upitala me je Amanda.
Podigla sam pogled. ''Da, naravno. Zašto pitaš?'', kiselo sam se nasmiješila.
Promatrala me je nekoliko sekundi. Taj njezin oštri pogled mi je govorio:''Lažeš, ha?'' Na licu sam joj vidjela da mi ne vjeruje. Mrzila sam što joj moram lagati. Ali, s druge strane, mrzila sam i to što se ona ne želi pridružiti Voldemortu, pa sam svejedno lagala. Može ona biti moja sestra i pet tisuća puta, mogu ju voljeti koliko god hoću, ali nije kao ja... Po pitanju crne magije, nije kao ja. Nije ju spremna prihvatiti. Ne želi ju prihvatiti. Vjerojatno bi me na sve načine pokušala spriječiti da ubijem Pottera. Vjerojatno mi ne bi željela pomoći. Mislila bi da sam luda. A možda i jesam. Možda sam luda... A možda sam samo postala zbilja zla...
''Kamo ideš?'', upitah, da razbijem neprijatnu tišinu.
''Idem malo prošetati prije večere. Hoćeš sa mnom?'', upitala je, zastavši pred vratima naše spavaonice.
Odmahnula sam rukom. ''Mislim da ne. Spava mi se.''
Čim je Amanda izišla, dograbila sam papir i olovku iz ladice. Bila sam svjesna činjenice da je ovo riskantno, ali nisam imala drugog izbora…

Ponoć. Zabranjena šuma. Potter.

Nažvrljala sam te riječi na papir, a zatim dohvatila nož za otvaranje pisama. Zasjekla sam jagodicu svoj kažiprsta. Niz prst mi je potekla krv. Istom tom krvlju sam pored riječi Potter ispisala riječ SMRT. Velikim slovima.
''Hej, Čika Perce!'', pozvala sam svoju pticu.
''Nosi ovo Voldemortu'', rekoh, pruživši mu pismo.
Čika Perce je zgrabio pismo i odletio kroz prozor. Nasmiješila sam se i legla na svoj krevet, što je poprilično zaboljelo jer sam se spustila na tanjur sa sendvičima koji je Alexis tu ostavila. Kroz otvoreni prozor su dopirali neki čudni zvuci; hukanje, urlanje, šmrkanje – i to nije samo Hagrid! Pitam se da li ova bića iz Zabranjene šume žive da bi mene nervirala? Jer im to odlično ide za rukom.
Baš u tom trenutku, netko je otvorio vrata toliko jako da sam pomislila da je započelo bombardovanje. Naravno, to je bila nježna i graciozna Leni.
''Hajde, dovuci to svoje koščato dupe u blagovaonicu'', reče ona.
''Evo me'', rekoh, ustavši se sa kreveta.
Dok smo prolazile kroz društveni, osjetila sam potrebu da joj sve ispričam. Ona mi je najbolja prijateljica. Kći je Luciusa Malfoya i Sandre Henesy, dvoje vrsnih smrtonoša. I ona želi postati smrtonoša.
''Leni, ja... imam ti reći nešto'', prošaputala sam, zastavši nared hodnika.
''Što si mi sad uzela?!'', uzviknula je. ''Ako si opet posudila moje cipele sa štiklom, upozoravam te da ću poludjeti.''
Morala sam da se nasmijem. ''Ma ne... U pitanju je nešto drugo.''
Otvorila sam se i sve joj ispričala... Baš sve. A ona me je pozorno slušala, ne prekidajući me ni za trenutak. Razumjela je moju nesigurnost. Shvatila je svu tu mržnju koja izbija iz mene... Shvatila je sve.
''Oh, Maggie...'', prošaputala je i čvrsto me zagrlila. ''Možeš računati na mene u svakom pogledu.''
''Hvala ti, Leni...'', rekoh. ''Ti si mi zbilja najbolja prijateljica!''
''A Amanda?'', upita Leni iznenada. ''Jesi li njoj rekla?''
Nisam ništa odgovorila. Ali ona je skužila. Moja šutnja je, na neki način, govorila umjesto mene.
''Idemo. Zakasnit ćemo'', rekoh naposlijetku, ubrzavši korak.
Kad sam otvorila vrata blagavaonice, iznenadila me je količina zelene boje koju sam ugledala. Svuda su bile postavljene zastavice sa Slytherinskim grbom. I tada sam se sjetila; danas je dan za dodjelu Međudomskog pokala. Ne znam zašto je Dumbledore odlučio to ostaviti za posljednju večer, ali...
''Molim vas, zauzmite svoja mjesta!'', reče on, nakon što smo se svi okupili. ''Naime, čast mi je da objavim kojemu domu će pripasti Međudomski pokal.''
''Mislim da se to već vidi'', šapnula mi je Rose.
''Dakle, na četvrtom je mjestu Hufflepuff sa ukupno osvojenih 560 bodova'', objavi Dumbledore.
Svi smo zapljeskali.
''Na trećem mjestu je Ravenclaw, sa 620 bodova!'', reče Dumbledore.
Ponovno smo zapljeskali.
''Visoko drugo mjesto zauzima Gryffindor i njihovih 780 bodova!''
Ovaj put nisam zapljeskala. Zaboljele su me ruke, a i morala sam čuvati energiju za najveći aplauz do sada...
''A prvo mjesto i Međudomski pokal osvajaju Slytherini sa 830 bodova!'', objavi Dumbledore.
Svi smo počeli skakati od sreće. Pa dobro, svi osim Crabbea i Goylea. Oni su nastavili jesti čokoladne kolačiće sa prelivom od kokosa kao da se ništa nije desilo. Kolačići su i meni govorili:''Pojedi me, znaš da to želiš'', ali nisam željela riskirati glavu. Uzeti hranu od Crabbea i Goylea je ravno samoubojstvu.
Dok smo se vraćali u spavaonice poslije večere, Potter me je zaustavio na hodniku. ''Pa, Maggie... čestitam ti'', promrmljao je i pocrvenio.
Nasmiješila sam se. ''Hvala. I vi ste imali dobar rezultat'', rekoh.
''Ovaj... htio sam te pitati, pa...'', započeo je on.
''I ja sam tebe htjela nešto pitati'', prekidoh ga. ''Tiče se... pa, nas dvoje.''
Primijetila sam da me Draco promatra sa drugog kraja hodnika. No, nisam se obazirala... Nisam mogla dopustiti da mi plan propadne.
Potter je ponovno pocrvenio. ''N-nas dvoje? Ja... mislim, ti... pa...'', promrmljao je. ''Bože, koji sam ja idiot.''
Znamo, pomislih.
''Slušaj, Harry... što misliš da odemo do Zabranjene šume večeras? Tamo možemo na miru razgovarati. Ovdje će nas ometati moj bivši dečko'', rekoh, gledajući u Draca.
''Vi ste prekinuli?'', upita Potter.
''Oh, da... još prije tjedan dana'', slagala sam. ''Dobro... onda da se nađemo kod Umobolnikove... ovaj, Hagridove barake? U 23.30?''
Nasmiješio se. ''Može. Vidimo se.''
Mahnula sam mu i krenula prema svojoj spavaonici sa smiješkom na licu. Sve teče po planu. Napokon, Osveta će biti naša… Smrt će, još ove noći, primiti Harrya Pottera u svoj bolni zagrljaj…

Nastavit će se…