22

utorak

kolovoz

2006

JEDNA VIJEST

London, here we come!
Ustala sam u cik zore da se namontiram. Isabell je gunđala, kao i obično. Amanda je, naravno, pakovala svoje stvari u posljednjem trenutku. Rosilyn je muka što će morati da trpi Malfoya pune tri nedelje. Ali meni je simpatičan. Smiješan je.
Ali prije no što nastavimo sa glavnim zapletom, malo ćemo se zadržati u Hogwartsu.
''Maggie, moram da razgovaram sa vama!'', rekao je Dumbledore.
''Oh, ima još?'', upita Amanda. ''Pa jedva čekam da i to čujem.''
''Sad ćeš mi reći da imam brata, da mi je Sirius Black djed ili da mi je Lujiza Brown majka'', progunđala sam.
''Ka-kako si znala?'', prošaputa Dumbledore.
''U sapunicama je uvi... šta?! Hoćeš da kažeš da sam pogodila?'', zavrištala sam.
''Tako je.''
Pogledala sam u Amandu. Tresla se kao prut.
''Mi smo sestre?'', upita Amanda tiho.
Dumbledore se lupi po glavi, a naočale mu ispadoše na pod. Sagnuo se da ih dohvati.
''Ne Maggie'', reče on, držeći se za leđa. ''Imaš brata.''
''Imam brata?'', upitah razrogačivši oči.
''Da'', reče Dumbledore. ''On se zove Marco. Marco Riddle. U Slytherinu je.''
Nekoliko minuta sam nijemo gledala u pod. A onda sam podigla pogled i upitala:''Koliko ima godina?''
''Petnaest. Zapravo, on je tvoj polubrat. Njegova majka je Rebeca McGurr.''
Uzdahnula sam.
''I kad ću ga upoznati? Zna li on za mene? Kakav je? Je li kao Voldemort?'', imala sam milion pitanja. Dumbledore se nasmijao.
''Naravno da zna za tebe'', reče on, odlazeći.
''Čekaj!'', povikah. ''Moram znati...''
Amanda me je pogledala. ''Imaš brata...'', rekla je.
''Valjda'', odgovorila sam. A onda sam se nasmijala. ''Pa, idemo, Am! Ne želim da zakasnim na Hogwarts Express... jer će nas moja baba koknut!''

Trebalo nam je nekoliko sati da stignemo do Londona. Za Leni je to značilo; nekoliko sati u kupeu sa mnom, Amandom, Isabell i Čika Percetom, koji nije zatvarao usta. Neki indijski čvorci uopšte ne govore, ali Čika Perce nije od tih. On ponavlja sve što kažete.
Kad smo izišli iz vlaka, odmah smo se htjeli uputit mojoj kući. Ali onda, primijetila sam jednog visokog dečka kako šeta po peronu 9 ľ. Imao je malo dužu smeđu kosu i krupne plave oči. Ne, to nije bio Kaiba. On nikako nije mogao biti na peronu 9 ľ . Bezjak je, zar ne?
Pa tko je onda on? Odlučila sam doznati odgovor, jer sam osjetila čudnu povezanost sa njim. Prišla sam mu. Stajala sam nekoliko koraka udaljena od njega. Nije me primijetio. Prišao je Kelly Joan, curi kojoj se sviđa Malfoy. ''Kelly, jel' mi možeš pomoći da ju nađem?''
Oh, traži nekoga. Nisam željela prisluškivati, ali nisam mogla da ne čujem kad je Kelly Joan rekla:''Iza tebe, Marco.''
Dečko se okrenuo i izbeljio se u mene. Gledala sam ga kao da je lud.
''Haj, ja sam Maggie'', rekoh. ''A sad sam doznala da se ti zoveš... čekaj, zoveš se Marco? Marco RIDDLE?''
Lagano je klimnuo glavom. Nekoliko trenutaka je gledao u mene, a onda smo poletjeli jedno drugome u zagrljaj.
Imam brata! Sve ove godine, krili su to od nas. Razloga je bilo mnogo, a najveći je bio to što moja baka nije htjela da saznam da mi je Voldy stari. Svi su mi ti razlozi totalno glupi i besmisleni. Kako su me mogli odvojiti od brata s kojim su me vezale nevidljive niti? Zar ne shvataju da su me odvojili od osobe koja mi je trebala biti najbliža na svijetu?
No, sad to i nije važno. Napokon smo se sreli... Napokon imam nekoga od moje prave familije, ako ne računamo oca. A ja ga ne računam!
Dugo sam razgovarala sa Marcom i ustanovila sam da smo veoma slični. Ni on ne podnosi Voldemorta, jer mu je ubio majku. Ona je sigurno bila još jedna ''negativka'' u sapunici ''Rosalinda'', odnosno ''Lujiza''. Amanda će me priklat kad vidi šta sam napisala
Poslije smo se svi, uključujući i Marca, uputili prema kući. Svi su odlučili smišljanje ludosti prepustiti Amandi i meni... a vjerujte, biće ih puno. Ali o tome više u sljedećem postu!

<< Arhiva >>