Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
četvrtak, 26.05.2022.
Vruće
Nosim medicinsko pomagalo. Moram, šta ću, samo dok sam vertikaliziran. Odnosno dok hodam. A to je veći dio dana.
To mi dođe kao neka dopunska koža. Nisam se držao savjeta doktora, sad to posljedično nosim dok sam živ. Al dobro je, moglo je puno gore završiti. Što me učinilo pozitivcem i optimistom. Ajde sad pozitivcem... Ma zapravo da!
Povremena zlovolja i potištenost samo daju kolorit mom lepršavom javnom nastupu. Mogu biti vedra duha i pozitivan, i tu i tamo mrcu potonuti. Nisam zato ni namćor ni udav.
Ubijaju me ove prve ljetne vrućine. Popizdim od mog pomagala. Moje kompresivne čarape, koja me efektom 4 hulahopke odjednom, i to od stegna do vrhova prstiju, stišće. I uz to grije. Pregrijava. Samo se to ne vidi. Imam ispod laganih hlača, grijač lude snage.
Vruće mi je. Muka mi je od brisanog prostora. Postajm razdražljiv na otvorenom. Nekad i na nehlađenom.
Pa želim svoju zlovolju podijeliti drugima. Uvaliti. Poskrivečki, tajno, malo podmuklo. Što bih se samo ja pregrijavao!
Al ne ide! Vruće mi je, strgao bih sa sebe i hlače i kompresiju i uvalio bih se u more. Ono za turiste, oko 18 Celzijusa.
Toliko me obuzme želja da s drugima podjelim moju nevolju, da sam skoro...ali skoro ..pisao komentare. Sa isključenim nadimkom. Htio sam napisati liku da piše dražesno ali opća mjesta i a ostalo da sere.
Toliko me obuzela želja da se riješim svog ekstra oklopa, da se ohladim bilo kako, da sam skoro tako baljezgao. Sa zluradošću, da će i drugi biti u neraspoloženju.
Prštim od nade da iz ove umjetne kože mogu iskočiti. Pa sam spreman poput jarcova, na balvanu odmjeravati snage, s putnikom namjernikom.
Ljudi s kojim dijelim prostor znaju što jadan trpim. Obavijestim ih. Trudim se izvući se predpriznanjem. I srećom uspijem.
...
Oznake: vrućina
