Komentari

nessunodivoi.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • NetkoOdVas

    ...

    avatar

    26.05.2022. (17:47)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    Kazu da ce temperature uskoro pasti

    avatar

    26.05.2022. (23:16)    -   -   -   -  

  • luki2

    Ipak, nisi to napravio. Na žalost, neki to rade - i to bez ikakvog smislenog razloga. Ljubim!

    avatar

    27.05.2022. (00:25)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    https://youtu.be/vkLOg252KRE

    avatar

    27.05.2022. (02:52)    -   -   -   -  

  • j.

    Nekoliko već dana gledam ovu tvoju objavu, pa razmišljam kako napisati komentar, i nikako da se odlučim za to; nije u pitanju samo težina teme; bit će da je nešto i do moje lijenosti. Elem, pretakanje nevolja. Imam s time čak i nekakvih osobnih iskustava; jedan od članova malo šire obitelji ima sličnih problema, i to trajnih - negdje od kraja prve trećine života. Mislim da je to gora varijanta od one u kojoj se rodiš sa nevoljom, pa se na nju navikneš kao na zrak ili vodu. Zapravo, slična stvar –kada bolje razmislim - i kod moje kćeri; prvih je osam godina živjela normalno, da si joj stavio čokoladu pred nju, pojela bi dvije kockice i to samo ako joj je dobra, a onda - dijabetes. Pa ti sad živi, i mijenjaj sve navike koje si stekao, jer ne smiješ ovo i ne smiješ ono (u slučaju iz treće rečenice moga komentara: ne možeš ovo i ne možeš ono, ali ograničenje se u stvari svodi na isto). A oko tebe, svijet cvjeta i buja, i ljudi trče, hodaju i kreću se bez ikakvih problema, i tvoji vršnjaci i svi ostali - jedu što stignu i kada stignu – boljet će ih poslije, kada već svima manje ili više bude svejedno.
    Lijepo je i plemenito da si ovdje pred nas prosuo tu nevolju; kažu da se s prijateljima nevolje dijele a ljepote umnažaju. Cijenim ljude koji ovdje na blogu znaju biti iskreni; tvoje stanje očito da nije jedno od onih stanja koja su privremena i rješiva (čitav mi se svijet čini kloakom, ili dosadom, ili nitko me ne voli, ili tko zna što još slično – iako put prema depresijama nipošto ne valja podcijeniti); iako ti zapravo želim da to postane (jer mislim da imam neposrednih i nemalih iskustava sa time, Draga mi je jedno vrijeme nakon embolije nosila te stvari, ali je to nekako riješila medikamentima koji se nešto plaćaju, nešto više od onih običnih, pa imaju i malo bolji učinak, tako da joj ne trebaju te vrele kupke). Ljudi koji plivaju u problemima svakako da više od nas, običnih ili poluobičnih – znadu cijeniti ono što je dobro i lijepo; smjestiti ga u odgovarajuće police i gledati u to kao u vrijedne trofeje. A provale zloće (protiv kojih se svakako treba boriti, na prvom mjestu u sebi, i iskrene čestitke na tome) – pa na njih zaista nitko nije imun; razlikujemo se samo u razlozima zbog kojih nešto činimo – ili ne činimo.
    A svima su nama naši razlozi najvažniji, najveći i najpravedniji – sve dok iskreno i temeljito ne porazmislimo o razlozima ljudi oko nas – i o veličini borbe koju vode, kada te razloge pobiju i iz njih iščili barem tračak svjetla i radosti. Hvala na tome što si na to podsjetio.
    I kada sasvim egocentrično, solpsistički čak - primijenim gore opisanu kritiku recimo na svoje pisanje, iako mi je zapravo uopće nevažno na koga bi se to odnosilo - pa da, dražesno i manje dražesno - vrlo primjenjivo. Onda, hvala - sasvim iskreno - i na tome :)))

    avatar

    28.05.2022. (08:30)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Neke bandaže su opipljive, neke nisu..a uvijek je lakše kad se uspije prihvatiti težina, nego kada se protiv nje borimo, al postupak prihvaćanja...isto treba prihvatiti da je težak..teži od svakodnevnog njurganja..

    avatar

    30.05.2022. (10:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...