Svi kupuju mandarine.
Kuljaju iz dućana s mandarinama.
Nose kući mandarine.
Svi gule mandarine po kućama.
Mmm, baš su slatke.
Nisu baš nešto.
Špricaš po meni.
Dodaj mi dvije mandarine.
U nepreglednim neboderima
za prozorima
jedu se mandarine.
Sutra ćemo kupiti još mandarina.
;)
Mariano Aureliano • 30.11.2024. u 02:35
Koliko slatkih mandarina....Moji meni šalju slatkoće iz Metkovića.
luki2 • 30.11.2024. u 08:48
Jezivo i iritantno.
Kako štrglja te mandarine i mljacka osoba sa malim ustašcima... kao oposum. Ali pretpostavljam da je to ta tzv.
mukbang supkultura.
Ja sam dugo vremena mislio da je mukbang jednostavno nekakvo azijsko jelo, pa sam išao guglati pa vidim da je to bilo koje jelo ali kad se jede pred kamerama.
Još samo treba na blogu da to krene.
jelen • 30.11.2024. u 09:14
@jelen - Video mi je poslužio samo kao kulisa, naglasak je na "pjesmi". Naime, zadnjih dana stalno gledam kako iz Lidlova, Konzuma i drugih trgovačkih centara izlaze kolone muškaraca s mrežicama punim mandarina u obje ruke, muškaraca koji nema šanse da jedu mandarine, ali ih kupuju svojim ženicama i svojoj - kako bi rekao pukovnik Barutanski u "Banketu u Blitvi" - nevinoj dječici, koji se onda doma šopaju tim mandarinama do besvijesti, pa muškarci sutradan idu po nove mandarine, i prekosutra po nove, svi jedu mandarine, jedu se mandarine, vrijeme je mandarina, mandarina nam dajte...!
Dakako, imamo ih i mi doma, što bismo se mi razlikovali od druge čeljadi.
Mariano Aureliano • 30.11.2024. u 12:29
Sjećaš se one prsate -da ne kažem sisate - Nikoline koja se proslavila prodavajući Neretljanske mandarine na nekom štandu, uz prometnicu ?
Da nije bilo mandarina i njenog poprsja obilatog nikad se ne bi vinula među influencerice dobro plaćene i javno prepoznate.
Dakle, živile mandarine, ja kupujem klementine
Donabellina • 30.11.2024. u 17:45
mandarine, necine banane (ne da mi se tražiti link, samo nek se guli ;)
NF • 30.11.2024. u 20:10
@Annabonni - Mandarine i sise u jasnoj su rezonanciji, Nikolina je instinktivno znala kako postati influensericom. :)
Mariano Aureliano • 30.11.2024. u 23:26
Izvrsna pjesma, prepoznala sam se u njoj, jedem ih ovih dana puno, ne znam ima li ime kakve veze s mandarinima
starry night • 01.12.2024. u 01:00
Kad je Chuck Norris bio dijete,
svoju kartu za Orašara
poklonio je Bruce Leeju.
:)
Mariano Aureliano • 28.11.2024. u 18:09
Ana nabra par banana
( s iste stranice ) palindrom
Donabellina • 28.11.2024. u 22:20
Reel: a short video posted on a social media website.
Primjeri u rečenici:
How do you post a reel on Instagram?
Reels are intended for people who don't currently follow you.
Mariano Aureliano • 29.11.2024. u 01:27
O, da!:))))
luki2 • 29.11.2024. u 07:06
vrag je taj instač, ima čak i unaprijed spremljene recepte za one bliže i one dalje :)))
hvala ti puno na preporuci; naravno, nisam od njega mislim čitao ništa osim Vlakova; intrigantna je i ona priča o kraju, s hranjenjem golubova; mislim da ćeš me ti razumjeti; dakle - pišem, a kada pišeš, teže čitaš; legneš na leđa u krevetac i tamo gdje si nekad čitao stotine stranica ti jednostavno od umora sklopiš oči i spavaš... to mi se zapravo dešava zadnje vrijeme, nekako u valovima, zadnje sam ljeti u dva mjeseca pročitao Miru Furlan, Rašetu, Murakamija, i sad od rujna kiselim par knjižica, kriza... :)
j. • 29.11.2024. u 11:42
Sebičnost
U kratko vrijeme
sve će se urušiti.
Ljudi će najednom izgubiti svu motivaciju
da budu dobri,
da se trude oko dobra,
da vjeruju u dobro.
I onda će naglo zavladati sebičnost
jer ništa drugo neće imati snagu da se očituje.
Najednom će sebičnost biti sav obzor koji se može vidjeti
i postat će veoma prirodnim, veoma laganim
da se bude sebičan.
U dan ili dva promijenit će se paradigma
koja je bila njegovana stoljećima.
Duh kulture i umjetnosti,
duh filozofije i duhovnosti
naglo će ispariti kao rosa na srpanjskom suncu.
Velika, snažna, silna gravitacija sebičnosti
postat će jedinim sastojkom svake naše misli.
I mi ćemo biti još samo oni
koji uslužuju svoje "ja"
van svake sumnje,
van svake i najmanje pomisli
na pojam slobode od misli.
Sloboda od misli neće više imati nikakvog smisla
jer će još samo misao govoriti o misli.
Katina nuklearna klizma
Ako dođe do nuklearne kataklizme,
jebe mi se za skloništa.
Evo unaprijed obećavam
da neću nikome uzeti mjesto
u podrumu zgrade.
Odgovorno tvrdim
da ću izići ususret sranju
i izložiti se među prvima
tom nevidljivom radioaktivnom zračenju
o kojem su nas učili sedamdesetih.
Ima li ičeg ljepšeg od toga
da primim radioaktivno zračenje na sebe?
Lijepo ću ga primiti
pa ću sjesti na neku klupu
i promišljati o tome
je li Ivo Andrić zaslužio Nobelovu nagradu.
Ne znam kako ćete vi, ja ću tako.
hm
Mariano Aureliano • 26.11.2024. u 03:18
Neće biti potrebe ulaziti u sklonište zgrade.
Sebičnost pak je strašno prisutna.
Nije ni sebičnost samo nego i otuđenost, ona je proizašla iz sebičnosti.
Ypsilonka • 26.11.2024. u 06:59
podržavam katinu klizmu----tako malo, a finalizacija konkretna
Donabellina • 26.11.2024. u 08:33
ma zajebi spiku, neće ti žena dati da to napraviš :)))
Blogokviz • 26.11.2024. u 10:01
glede prvog svima je jasno da su za sve krivi srbi, jugosloveni, migranti, homoseksualci, nebinarni, lezbijke se još mogu tolerirati, napete su u pornićima, a drugo, neodgovorno tvrdim, jesil čitao o musku, mamica ponosna na svog muškarčinu, a meloni hvali putina, čak je niža rastom od njega, jebote o kome budućnost ovisi, ali vidi prvo, mi barem znamo tko je kriv :D
NF • 26.11.2024. u 13:49
Sebičnost je već polagano uzela maha. Pitanje, mogu li ljudi biti sretni kad su obućeni u ruho sebičnosti? Nekako si mislim da uz sebičnost dolazi i grintavost.
kejtoo • 26.11.2024. u 13:54
Sipe puštaju crnilo....
sewen • 27.11.2024. u 06:28
Ovo a Katinom nuklearnom kliznom- uhhhh, tako preopasno i predlažu je nama...:(((
luki2 • 27.11.2024. u 20:46
@Ypsilonka - O otuđenosti smo učili na satu marksizma - otuđeni rad i te fore. To je jedino kaj znam o otuđenosti. :) Sebičnost nije nužno zla, pokvarena itd., ona je naprosto nesposobnost da zaista doživimo drugog, koja, dakako, ide ruku pod ruku s cjeloživotnim samofalsificiranjem kroz kobajagi-življenje, kroz milijun društvenih pravila koja imitiraju nesebičnost, dobrotu, pravednost i sl. Mi smo civilizacija imitiranja, življenja samo ambalaže, bez stvarnog unutarnjeg sadržaja. Možda je to ta otuđenost na koju ti misliš.
Mariano Aureliano • 28.11.2024. u 20:34
@Annabonni - U jednoj ću ruci držati Andrićevu Nuklearnu hroniku, a u drugoj Krležine Trezorske zapise, i tako ću sjediti i sjediti i sjediti na toj klupi sve dok se ne pretvorim u Xenomorpha XX121.
Mariano Aureliano • 28.11.2024. u 20:45
@Blogokviz - Ujebote, na to nisam mislil! Pokvaril si mi vascelu poetiku sudnjega dana!
Mariano Aureliano • 28.11.2024. u 20:48
@NF - Tako je! Kriv je Plenković jer nije proveo lustraciju! :)) Bilo kako bilo, svijet je zreo za pojavu antikrista u liku i djelu Vidovitog Milana.
Mariano Aureliano • 28.11.2024. u 20:57
@kejtoo - Ljudi ne mogu biti sretni, ali mogu sebe uvjeriti da su sretni. To i rade sve vrijeme. Hebote, osjećam se k'o Lastan.
Mariano Aureliano • 28.11.2024. u 21:00
@sewen - ... logistika.
Mariano Aureliano • 28.11.2024. u 21:02
@luki2 - Nuklearna klizna, he he, ako je i tipfeler, dobar je. :)
Mariano Aureliano • 28.11.2024. u 21:04
Dodatak:
Gibonnijeva najnovija! OVDJE možete pratiti stihove.
Mariano Aureliano • 24.11.2024. u 01:21
Gibo je odličan! 29.11 je i promocija knjige.
luki2 • 24.11.2024. u 08:44
Kako moćno...
Dvi, tri riči... • 24.11.2024. u 10:05
Da, zaista je divna pjesma. Porin zagarantiran.
Mariano Aureliano • 24.11.2024. u 13:52
Snažna duhovna pjesma! Nadam se da to nije oproštaj.
Mrr Mau • 25.11.2024. u 10:31
@Mrr Mau - Ma ne, nikako, čovjek je u vrhu svoje kreativne snage! Stavio sam kao dodatak njegovu kratku objavu na Fejsu, eto da vidiš da je sve u redu. :)
Mariano Aureliano • 25.11.2024. u 23:39
Trebaju li ljudi opet jednom uzeti vile i druga oruđa pa se silom izboriti za pravicu?! Zbilja ispada da trebaju. Jer ova razina pljačke, kakva se u nas događa, zaista je besprizorna, doslovno najcrnja pornografija koju ni oni najjačeg želuca nisu u stanju gledati. Ali što je s ljudima u sustavu, zašto svi šute? Zašto je, na koncu, šutio i Julije Meštrović?! O njemu se piše da je odolijevao pritiscima, ali je na kraju ipak morao otići. Ja u tome vidim samo nečasnu šutnju iz oportunizma, ništa drugo. Zašto tolike tisuće unutar sustava šute?! Jesmo li došli dotle da Abraham ne može Jahveu prikazati ni pedeset, čak ni deset zaista poštenih ravnatelja, voditelja odjela, liječnika u cijelome zdravstvenom sustavu?! Jer oni koji šute iako znaju, koji šute iako sumnjaju, nisu zaista različiti od onih koji sudjeluju.
"Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. Nato se Abraham primače bliže i reče: 'Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?' 'Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih', odvrati Jahve, 'zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.' 'Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu', opet progovori Abraham. 'Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?' 'Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet', odgovori. 'Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?', opet će Abraham. 'Neću to učiniti zbog četrdesetorice', odgovori. 'Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?', opet će on. 'Neću to učiniti', odgovori, 'ako ih ondje nađem samo trideset.' 'Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu', nastavi dalje. 'Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?' 'Neću ga uništiti', odgovori, 'zbog dvadesetorice.' 'Neka se Gospodin ne ljuti', on će opet, 'ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?' 'Neću ga uništiti zbog njih deset', odgovori."
.
Mariano Aureliano • 23.11.2024. u 02:59
Odličan izbor citata za aktualiziranje sadašnjeg trenutka. Inače i Marcuse i Fromm koji naglašavaju otpor kao dužnost pojedinca ponovo postaju aktualni, nije iznenađenje da se Marcuseov "Čovjek jedne dimenzije" reizdaje po Europi, a i kod nas je ponovo objavljen:
" Gubitak savjesti, proizašao iz zadovoljavajućih sloboda pruženih od strane neslobodnog društva, ojačava sretnu svijest, koja olakšava prihvaćanje zlodjela tog društva. To je znamen opadanja autonomije i razumijevanja. Sublimacija zahtijeva visok stupanj autonomije i razumijevanja; ona je posredovanje između svjesnog i nesvjesnog, između primarnih i sekundarnih procesa, intelekta i instinkta, odricanja i pobune.“
Meni osobno je zanimljiva sposobnost prilagodbe pojedinca neslobodi koju osjeća i lagano prihvaćanje nužne medijske banalizacije svih zločina, kao nečeg što eto mora biti tako. Ali eto, i ja se polako predajem.
NF • 23.11.2024. u 07:31
GIRIJA info kaže :
Ušutjeti u sebi – to je poniznost.
Šutjeti pred drugima – to je čin poštovanja.
Šutjeti u važnim trenucima – to je životna mudrost.
Šutjeti i kada sve krene nepovoljno – to je strpljivost.
Točno, sve je točno s aspekta @Girije , ali po svom dijelu teksta u kojem objašnjavaš ŠUTNJU Dr J. Meštrovića i Dr Z Perka iz KBC-a Split je kontraproduktivna i na takav stav si dobro ukazao.
Jer, po svemu sudeći, njihova šutnja o nemoralu je izvan ovih navedenih kategorija a najmanje je--znak poštovanja !
Prema kome ili čemu ?
Čak ni prema SEBI ovih "šutača" koji su kao pošteni izbili na površinu javnosti.
Netko je jučer u tv pregledniku ovih vijesti spomenuo, kako je moguće "sjediti u Vladi četiri mjeseca ( 4 ) surađivati a da ni Premijer ni itko od nazočnih NE zna ništa ?
Moguće da je- moguće , jer, i ovdje je ŠUTNJA bila konstanta oko koje se nije ispredala istina.
Donabellina • 23.11.2024. u 09:32
U ovoj zemlji postoji zločinačko udruženje zdravstvenih djelatnika, zločinačko udruženje u sustavu visokog obrazovanja, zločinačko udruženje u sudstvu, zločinačko u kulturi i tako redom. Meni samo nije jasno zbog čega krema ovog društva kojima su zakoni omogućili da legalno pljačkaju državni proračun, posežu i za nelegalnom pljačkom i korupcijom...
Jadnog Beroša još i razumijem. Kao pomoćnik ministra imao je godišnju plaću od cca. 180.000,00 kuna, a legalno je kao sudski vještak zaradio cca. 120.000,00 kuna godišnje. Vještačenje mu je propalo kad je postao ministar, pa se čovjek snašao... Ovo je sarkazam da razumijem Beroša...
marival11 • 23.11.2024. u 15:12
Pa nisam sigurna da je oružje odgovor na oružje...:(((( Bojim se da nije....Nekako mi je dr. Meštrović još uvijek u cijeloj priči pozitivna figura. Ne znam da li je vrijedno izlagati se zbog budaletina, koji su ipak dolijati.....Teške odluke.....:((((
luki2 • 23.11.2024. u 20:49
A gdje je revolucija, stoko? – davno su oni iz čini mi se Montažstroja napisali tamo prekoputa legendarnog Pločnika, kod Zapadnog kolodvora gdje je čovjek u miru mogao popiti kavu dok čeka prigradski vlak; netko je iznad toga svojedobno napisao, a gdje je stoka, revolucijo? Prvi su grafit ostavili da stoji godinama; drugi je netko vrlo brzo obrisao.
Da, postoji puno mafije u ovoj zemlji; jedan novinar je isto znao vikati nakon pete pive: ja ne živim od tekstova koje sam napisao, nego od onih koje nisam!
Dalo bi se i drugdje naći tekstova o poštenima i nepoštenima; doduše sasvim je umjesno da ove biblijske reproduciramo (ne bez sarkazma) ovdje, kad se već ova zajednica toliko zaklinje u Bibliju.
Razlika nekadašnjeg i današnjeg svijeta upravo je u tome što su pojedinci korumpiraniji i baš svatko ima neku malu sisicu koju sisa, a time i nešto što smatra istinski vrijednim ne izgubiti. Kapitalizam se opametio i naučio što mu je potrebno iz strašnog pedesetgodišnjeg doba revolucija 17-68; od pada Romanovih do ustanka protiv Sihanouka; prva sljedeća nakon Kambodže više nije bila socijalna nego vjerska i nacionalna (Iran); vidiš kako je završila ova koja je počela rušenjem Berlinskog zida: otvaranjem šampanjca na obje strane i širenjem tržišta; kakva je to pobogu drugarice i drugovi revolucija u kojoj nema hrpa leševa i križnih puteva? Misli si današnji čovo: i ja bi revoluciju, ali da moja glava ostane. Revolucije su za Njegovo Veličanstvo Poredak čisti gubitak vremena; za oltar kapitala potrebno je da se kotač vrti a ne da se žreci moraju mučiti da ga ponovno pokrenu; ratovi su puno unosniji i smisleniji od revolucija; u ratove ljude bez problema možeš nahuškati, samo nađi šačicu izdajnika i podgrij potrebu za deratizacijom.
Nekada su pak ljudi bili tolika sirotinja da - upravo suprotno - nisu imali što izgubiti ako uzmu vile u ruke pa udarili na vrh, zato su revolucije i uspijevale. Danas ljudi više uopće ne gledaju prema gore, a tu je i famozna mreža; malo je neuključenih i neovisnih i još manje potpuno nepismenih - pa im prijeti poruga, isključenje i prostakluk, i to na horizontalnoj (što je posebno tragično) više nego na vertikalnoj, hijerarhijskoj razini; utoliko i tebi kapa dolje što ovakvim tekstom po milijunti put preuzimaš na sebe rizik biti proglašen izrodom i mrziteljem svega domaćeg zato što si potegao ovo pitanje – da plastično objasnim kaj mislim. Ili, kako je ono bilo parafraziralo pisce s noćnog ormarića: ništa strano nije mi ljudsko :).
Danas ljudi vrijede isključivo onoliko koliko troše; sami smo internalizirali to pravilo i taj sustav vrijednosti; ne treba više pendrek da svako malo prođe ulicom i pohapsi koga treba; sad možeš lajati kaj hoćeš i nikome ništa. I kako ćeš onda natjerati više od dvjesta nas Hrvata ili nekih sličnih na ulicu s vilama u rukama? Protiv koga? Jer, nekad se znalo reći, kradu, kradu, ali i nama dadu: u tome je osnov problema; nije problem u tome što kradu, nego što su oni koji ne mogu kivni na ove koji mogu. Nikad neću zaboraviti kada su Feralovci netom prije propasti napisali, lako je bilo s Tuđmanom, on je bio poštenjak pa se sam uspeo na vrh i podigao jednu glavu, tada si znao kako ćeš; ova hobotnica danas ima tisuću glava koje narastu; deset novih kada ih pet odsijeku.
........................
j. • 24.11.2024. u 07:23
........
Zato često i velim da su crveni odgovorniji od crnih; od crnih nitko nikada ništa nije očekivao; na idejama crvenih napajali su se milijuni vapijućih koji su izgubili posljednju nadu u promjenu a umjesto toga razumjeli: snađi se i uklopi; neuklopljeni su luđaci; ne želimo biti luđaci da nam se svi rugaju i ne daju kuluka i posla pa da nas puste umrijeti od gladi; rad je jedina vrijednost koju promoviraju skrivajući da to u stvari nije rad nego obična tlaka s pljačkom i otuđenjem. Ili se pokloni, ili se ukloni, veli mač svijeta dušama izgubljenih; i duše se poklanjaju, što će drugo.
Standard je, rodijače, pokvario ljude: jedu govna i sanjare; mislim da ne trebam dalje, jel tako.
Vele da osim Izraela koji je ionako prije sedamdesetak godina umetnut kao lego kockica u rupu - iza neke paralele ne postoji država koja ne bi bila disfunkcionalna; moguće da se ta paralela baš kosi s Alpama ili Dunavom. Kapitalizam će urušiti sam sebe; neće biti više novog mesa da ga proždire i raste; to su prognozirali još prije pedeset godina i to ne neki zapjenjeni mladci s ruba civilizacije, nego stari profesori s katedri u Americi, iz srca priče; treba pričekati još možda desetak ili dvadesetak godina. Recimo, kako da Angela ne pozove migrante u Njemačku ako svaki dan od stvarnih vođa u Armanijevim odijelima sluša na brifinzima; fali nam mesa, ljubavi, daj nam mesa. Niti jedno doba u povijesti civilizacije nije politici toliko oduzelo stvarnu moć kao ovo danas; politika je običan sluga kapitala i ništa više od toga. Možda je recimo jedna Rusija ili Kina samo prijelazni oblik; tu politika privremeno steže omču oko vrata, ali neće ni to dugo; ljudsku potrebu za pohlepom ne treba podcijeniti; to je ono što će nas doći glave. Tako će i ovaj poredak sam odrezati granu na kojoj sjedi; nije ni on savršen, ali proći će još blatne vode s granjem i smećem Podsusedom do tada; sjećaš se one sjajne Krležine novele Na vodi? :)
Ničija do zore nije gorjela; neće ni ova. S njom će se spaliti i dobar dio ove jadne kugle i puno mesa što je po njoj zoblo i hodalo, ali tko mari, vozi Miško. Možda neki novi Annunakiji posiju neko bolje sjeme. Ma, šalim se; svi to znamo, samo teba priznati; bit će ovako kako si nalijepio gore; kako naš talentirani Gibo veli: ja sam zemlja, duh je ptica, samo Božja pozajmica. Koliko si šuške stavio u džep potpuno je u toj priči nebitno, ali što možemo kad je taj sirenski zov jači... :)
j. • 24.11.2024. u 07:24
Sve bivše komunističke vukojebina su ogrezle u korupciji, s posebnim naglaskom na one u kojima nije provedena lustracija, stanje će se popraviti onda kada u društvu odgovornost poštenje i osobni integritet zamjene teme kao što su pravo na pobačaj, pravo na jebanje u guzicu, pravo na nerad, i sva ostala prava za koja se borimo.
Naravno vjerojatno sam kao i obično u krivu, meni samo nije jasno kako neko od ljudi koji su rodbinu prijatelje, braću, kolege na poslu, i bračne drugove prijavljivali tajnim policijama, da bi se pomakli na listi za društveni stan, može očekivati nešto bolje i od njihove mladunčadi također.
Supatnik • 24.11.2024. u 08:42
Jahve je ipak uništio Sodomu i Gomoru jer je njegov modus operandi bio nema čovjeka, nema problema... doduše, spasio je kakti nevine, Lota i njegovu obitelj (osim Lotove žene, naravno, jer žene su glavni problem još od Eve), kao što je i uništavajući cijeli ljudski rod spasio Nou i njegovu obitelj kao jedine pravedne, te tako pokušao riješiti problem zvan čovjek, al' mu nije baš pošlo za rukom, jebiga, nije se sjetio da promijeni i ljudsku prirodu, pa su ljudi uglavnom i dalje ostali sebična đubrad... rješenje nema čovjeka, nema problema može biti učinkovito jedino istrebljenjem svih, i onih pravednih... tako da ni revolucije ne pomažu, jerbo ih uglavnom organiziraju masoni, a trenutno im to nije u interesu ;)))...
kaj se tiče šutnje, to nije niš čudno, strah je najsnažniji poticaj, rijetki su hrabri, oni koji su spremni po cijenu vlastite egzistencije zauzeti se za pravdu... tzv. fenomen promatrača je u situacijama u kojima postoji visok rizik ugroze vlastite egzistencije uobičajen, nedavno je i jedan kratki hrvatski film o čovjeku koji nije mogao šutjeti aktualizirao tu temu i u samo 13 minuta još jednom pokazao kakvi su ljudi zapravo i zašto je svijet u kojem živimo ovakav kakav jest...
Blogokviz • 24.11.2024. u 14:00
@Blogokviz - Blavacka je u nekoj prilici citirala nekog srednjovjekovnog ili antičkog mudraca u smislu da je to i njezin stav, a taj je mudrac rekao kako je Isusova namjera primarno bila obnoviti, pročistiti i osvježiti drevna učenja, u kojem smislu Stari zavjet valja gledati kao zbirku bajki, besmislica i alegorija. Mnoge su od tih priča, kao što znamo, preuzete iz još starijih kultura, npr. egipatske. No ja gore nisam išao tim tragom, naprosto mi se za potrebe mojeg posta svidjela ta mogućnost, psihološka činjenica, da u nekom selu, gradu, narodu nema doslovno nijednog pravednog čovjeka. Sjećam se kako je Sathya Sai Baba znao reći da su Rama i Krišna dolazili istrijebiti zle i zaštititi pravedne te obnoviti dharmu ili vrlinu u društvu (pri čemu se Rama borio protiv demona Ravane i njegove moćne vojske, a Krišna s braćom Pandava protiv zlih Kaurava, njihovih rođaka), a kako je i on, Sai Baba, došao s istim razlogom, no kad bi se on danas ponašao na isti način kao nekada Rama i Krišna, morao bi istrijebiti cijelo čovječanstvo jer danas u svakome od nas postoje demonske osobine. Zbog toga on danas mora postupati na drugačiji način nego Rama i Krišna u davnoj prošlosti, mora djelovati na naše srce i ubijati demone u nama putem iscjeljivanja našeg karaktera.
Ima različitih šutnji. Tamo u onom vlaku bilo je pametnije šutjeti i tako sačuvati živu glavu. Tomo Buzov je svojim herojskim činom spasio onog 17-godišnjeg mladića, no ostalo je nejasnim zašto je vojnik pristao uzeti njega umjesto mladića, tj. zašto naprosto nije uzeo obojicu. Neovisno o toj konkretnoj situaciji, kad imaš posla s mračnim demonima, valja postupati inteligentno, a ne iz nekog revolta ili nekih ideala. Bilo je filmova u kojima bi čovjek bio pošteđen ako bi pristao prijeći na drugu vjeru i sl. Ljudi su proglašavani mučenicima, blaženicima i svecima eto jer nisu to htjeli napraviti, jer nisu htjeli izdati Isusa i sl., a meni je to, moram priznati, idiotski, tj. zbilja glup način da izgubiš život. Kad imaš posla s gmazovima, s duboko poremećenim likovima, tada je skroz besmisleno inzistirati na nekoj ego-spiki. Kad si suočen s neposrednom životnom ugrozom, postupaš inteligentno, ne iz uma. Ovo s našim zdravstvom i općenito s društvom pod bremenom Kradezea nešto je sasvim drugo. I u vezi toga čovjek mora postupati inteligentno, mudro, ali ipak ima daleko veći manevarski prostor da nešto učini, da reagira, da založi sebe. To je sasvim drugačija situacija od one u kojoj postoji neposredna životna ugroza.
Mariano Aureliano • 25.11.2024. u 16:50
@luki2 - Vile su tu ipak bile mišljene primarno simbolički, recimo kao stilska figura. :)
Mariano Aureliano • 25.11.2024. u 18:17
@NF - Pa evo imamo Ivančića i Dežulovića koji su desetljećima pisali o ustašlucima našim svagdašnjim, i što? Ništa. Sve uzalud. Danas je ustašovanje postalo norma o kojoj se više ni ne govori, postalo je nešto normalno. Više se ni Zoran Milanović ne buni protiv toga da na nekoj komemoraciji ZDS vijori ponad njegove glave. Bulj u središnjem TV-Dnevniku HTV-a kao kandidat za predsjednika otvoreno veliča ZDS i najavljuje rehabilitaciju Mirka Norca kao našeg heroja. Koji je onda bio učinak pisanja Ivančića i Dežulovića svih ovih godina, je li vrijedilo? Ispada da nije, da je sve bilo badava. I oni polako odustaju, predaju se. A što će drugo? Sila gravitacije da odustanemo sve je veća, sve obuhvatnija.
Mariano Aureliano • 25.11.2024. u 18:32
Jebena je to mudrost i inteligencija, nimalo mi se ne sviđa, košta ljudski rod tu mač, omogućava zlu da vlada... Kao što sam napisao na svom blogu moja poanta je da dok god dobri i pravedni ljudi šute, zlo pobjeđuje, nebitno je radi li se o vladavini adezea u Rvackoj ili o zločinima četnika u Bosni, niti je bitno što je uzrok čega, strah, tzv. efekt promatrača ili bolni hemoroidi... rezultat je šutnja i nedjelovanje kojim se omogućava zlu da caruje... Ja ne mogu znati što se motalo u glavi Tomi, jel' to bio neki ego trip ili je samo slušao svoju savjest pa je odlučio po cijenu vlastitog života napraviti to što je napravio, a možda je nemudro i neinteligentno krivo procijenio da je sigurniji od ostalih jer je umirovljeni oficir JNA, velim, ne mogu to znati, ali takve ljude hvalimo kao junake jer su se suprotstavili zlu (nisu se žrtvovali za neko imaginarno božanstvo), nego za svoga bližnjega da ga spase od tog zla... zamisli da su se svi ljudi u tom vlaku pobunili protiv te zločinačke bande, bez obzira što su bili nenaoružani, da se recimo putnici srpske nacionalnosti po cijenu vlastitog života postave kao živi zid ispred putnika muslimana i kažu ako ćete voditi njih vodite i nas,
bi li ti zločinci uspjeli u svom naumu da ubiju muslimane, možda bi onda ubili sve ili se ipak ne bi usudili ubiti i Srbe?... ne možemo znati jer se to nije dogodilo, nitko se nije pobunio, osim Tome... A jedino tako se može boriti protiv zla, reći NE po cijenu vlastitog života, ali to je samo moja suluda mašta jer je ipak za većinu normalnih ljudi takva odluka uistinu nemudra i neinteligentna, to je ljudska priroda, genetski zapis, opstanak na prvom mjestu, nema tu pomoći, jer oni nenormalni, nemudri i neinteligentni su nažalost u velikoooooj manjini...
Blogokviz • 25.11.2024. u 18:47
@Blogokviz - Meni se čini da si ti s tom šutnjom previše simplificirao cijelu stvar. Čovjek može izbjeći sigurnu smrt u tom vlaku i onda ostatak života posvetiti hvatanju ratnih i drugih zločinaca, borbi za mir i pravednost itd. Zar nije tako u konačnici korisniji čovječanstvu? Oni koji su tada u tom vlaku šutjeli, kasnije su ispričali što se dogodilo i isitna je izišla na vidjelo. Neki su i procesuirani, iako nedovoljno pa i zbog nekih drugih, a ne tih zločina. Da su se tada svi, goloruki, pobunili, svi bi bili tamo na licu mjesta poubijani i tada možda nikoga ne bi bilo da ispriča o tom strašnom događaju. Tomo Buzov se žrtvovao za tog mladića kao da mu je sin i to je herojsko djelo. Eto, moglo bi se reći da vrijedi umrijeti zbog nečeg takvog. No ja ne govorim o tome. Ja govorim o tome da nema nikakvog smisla baciti se u sigurnu smrt. Između te vojske pobunjenih Srba, ili kako da ih već nazovemo, i, recimo, krokodila, nema bitne razlike. Pa kao što je neinteligentno doći sjesti do krokodila i pomaziti ga po njušci, tako je isto neinteligentno pobuniti se protiv te demonske vojske, ići im govoriti: "Kakva ste vi to vojska?! Vi niste nikakva vojska, vi ste ubojice, zločinci...!", ili što već. Tada, u tom trenutku, to je čista ludost, samoubojstvo. Hajde da se pokuša igrati na kartu njihova razuma, ljudskosti, pa ako upali, upali, no ići ih revoltirano prozivati za nedjela u tom trenutku isto je kao ići izazivati krokodila na gorespomenuti način. Sasvim sigurno neizazivanje krokodila da te napadne i ubije nije to što omogućava zlu da vlada, to je izvrtanje logike tog koncepta. Pokret otpora u nekoj zemlji, npr. naš ili francuski pokret otpora tijekom 2. svj. rata, jest prava, inteligentna borba za bolji svijet, borba ili akcija koja ide za tim da ne dopusti zlu da vlada. Besmisleno izazivanje vlastite smrti ne vidim takvom borbom. Sintagma reći NE po cijenu vlastitog života nije dovoljna bez dodatnog pojašnjenja ili proširenja. Sama po sebi može biti puko besmisleno romantičarsko srljanje u smrt, baš kao što su u 18. i 19. stoljeću aristokrati besmisleno srljali u smrt izazivajući nekoga na dvoboj ili prihvaćajući isti. Tako je Puškin skončao, tako su skončali mnogi vrli pojedinci jer im je ego bio jači od elementarne inteligencije.
Znaš li što košta ljudski rod tu mač? Navada hrvatskog naroda da prešućuje svoje zločine počinjene tijekom rata devedesetih, da ih ne preispituje, da ne želi znati o njima, da ga nije briga za njih, da mu je dovoljno da živi u samoobmani o domovinskom ratu čistom kao suza, posve i samo i jedino obrambenom, itd. A isto to vrijedi i za Srbe u Srbiji i BiH, za Bošnjake u BiH, za Židove u Izraelu, za Ruse u Rusiji, za Ukrajince u Ukrajini i općenito za sve narode koji prešućuju svoje vlastite zločine nad tzv. neprijateljom i govore samo o zločinima onih drugih. Također, nacionalizam i vjerska isključivost (ne nužno fundamentalizam) diljem svijeta koštaju ljudski rod tu mač. I to što ljudi pristaju biti puki promatrači, kao u onom tvojem filmiću Efekt promatrača, dakle taj neki sablasni konformizam u mišljenju i djelovanju također košta ljudski rod tu mač. I to što u svakodnevnim malim situacijama pristaju gutati govna i prilagođavati se sredini iz jadnog oportunizma, raditi za šefa što god im se naredi, zažmiriti s jednim ili s oba oka na gomilu nepravilnosti i protuzakonitosti itd. - košta ljudski rod tu mač. Ali sjesti pored aligatora i pokušati ga pomilovati po njušci - sasvim sigurno ne. To je moje mišljenje za koje bih život NE DAO! ;))
Mariano Aureliano • 25.11.2024. u 20:42
@Blogokviz - Ja gore tako govorim, no istina je da bih u sličnoj situaciji kao što je ova iz filma Čovjek koji nije mogao šutjeti vjerojatno podlegao svojem egu jer znam koliko sam prgav i inatljiv. Vidim sebe kako se idem svađati s vojnikom jer iz kojeg kurčevog razloga vadi van neke pojedince, po kojem kriteriju, po kojem zakonu itd. Sasvim sigurno ne bih to doživio kao svoju građanski ili ljudski hrabru nemogućnost da šutim, još manje kao svoju nesebičnu ljubav prema bližnjemu, već samo kao svoju zajebanu narav koja nije u stanju pušiti nepravdu, nelogičnost, besmisao i sl., a sve vjerojatno unutar nekog dijela spektra autizma. :)) I platio bih glavom. Dakle, do sada me je spašavala samo moja karma, i pitanje je koliko će to još trajati. Već sam se nekoliko puta u zadnjih petnaestak godina tako sukobio u gradu s nekom budalom ili s nekim fakinima ili čak s cijelom grupom pijanih zadivljalih agresivaca i pravo je čudo da me to nije koštalo glave. Tek bih naknadno shvatio u kakvoj sam opasnosti bio. :)
Mariano Aureliano • 26.11.2024. u 00:31
ae, mudro zboriš, kad je guzica u pitanju mudro je šutjeti i preživjeti, nadati se da po mene neće doći, a ako dođu da će biti nekog tko neće šutjeti, znaš kako to već ide, i tek onda kad preživim mogu o tome pričati kako bih pred lice pravde doveo nepravedne, pa da one egotripere koji su se nepromišljeno bacali u ralje krokodilima kako bi spasili druge možemo slaviti kao heroje, jer bi uistinu bilo ludilo da se svi bacaju u ralje krokodila, netko mora preživjeti da bi slavio one koji nisu preživjeli... zato se ja s tobom ne bi štel družiti jer bi se najvjerojatnije obojica bacili u ralje krokodila, pardon , aligatora, i ko bi onda pripovedal o mom junaštvu :))
...i kaj tu treba komplikovati, ego oće živeti ili vmreti, oboje je sebičnost, nema tu nikakve filozofije, a kako je cilj prosvjetljenja eliminiranje ega, di ćeš bolje rješenje od smrti, kolektivno samoubojstvo i problem riješen za sva vremena...
Blogokviz • 26.11.2024. u 09:55
S nadolazećeg albuma "London Sessions".
Mariano Aureliano • 22.11.2024. u 01:53
Kad sam "nujna" Vlatko mi je prva pomoć -
Donabellina • 22.11.2024. u 09:18
Vlatko mi je jedan od najboljih gitarista. (U Kastvu imamo Guitar caffe a ljeti Jazz i Blues festival.)
gogoo • 22.11.2024. u 10:03
Vrhunski!
Mrr Mau • 22.11.2024. u 16:26
vlatka sam davno cijelu jednu noć slušao na after party večeri u sarajevskom kultnom "zvonu", gazda miustafa je u 23 rekao, cure i dečki, sad zaključavam, tko neće ostati do zore neka odmah izađe, nema više otključavanja. i on je onda bio mlad ali virtuoz, očito i ljudina ;),
NF • 22.11.2024. u 20:35
Obećavajuće, nema što. Čak i jedan notorni ... štajaznam šta... kao ja za kojeg je svemir počeo big bangom osamdesetprve, priznaje da od Vlatka i Točka teško da ima većih i jačih. Možda Tadić ili Boček, ali to više nije isto polje. Bistra voda u Kulušiću odamdesetšeste ujesen, nezaboravno :).
j. • 22.11.2024. u 22:27
Valja poslušati u slušalice Vlatkove fenomenalne solaže u gornjoj interpretaciji. Mnogi su se vrsni muzičari, napose gitaristi, izredali na ovoj pjesmi, koju je George Harrison izvorno zamislio znatno "narodnjačkijom" (a postoji i akustična verzija s gudačima) od konačne hard rock verzije kakva se našla na Bijelom albumu.
Jedna od gitaristički virtuoznih verzija je i OVA Petera Framptona, a meni je svakako među najdražima OVA u kojoj se pojavljuje i sin Georgea Harrisona, načinjena, pretpostavljam, u londonskom Royal Albert Hallu.
Mariano Aureliano • 22.11.2024. u 23:19
Odlično! Jako mi se sviđa!
luki2 • 23.11.2024. u 00:15
Rekao sam ti: pogledaj,
upravo ustajem i odlazim po vino,
onaj trenutak kad ćemo se kucnuti čašama
još je u budućnosti,
sada tek ustajem, gol, kao od majke rođen,
uzimam vadičep i zabijam ga u pluto,
budućnost se primiče,
već je sasvim blizu,
omatam papirnati ubrus oko vrha boce
i točim crvenu tekućinu u čaše,
budućnost još nije stigla,
još nije stigla,
gledaj me - s dvije vinske čaše dopola pune
pažljivo sjedam do tebe na krevet,
evo samo što nije, samo što nije stigla
ta budućnost,
i onda se kucamo i ja ti kažem:
pogledaj, budućnost od maloprije pojavila se,
došla je,
sada živimo tu budućnost.
Ti se smiješ,
a smiju se i tvoje grudi,
sinhrono,
vino je trpko,
odzvanja ponoć i godina gospodnja 1991.
prelazi upravo u 1992.
u studentskoj sobi na Cvjetnom.
Vino nas je omamilo i ja ti čitam svoje pjesme o smrti,
sve su moje pjesme o smrti,
i dok tako čitajući slušam vlastiti glas
kako odjekuje iz sve veće daljine,
kako se udaljava naspram sve dublje i sve neproničnije budućnosti,
zaboravljam tko sam,
koja je moja povijest
i u beskrajnoj mreži priča koja je moja.
Na kraju ostaje još samo
neko čudno zujanje,
sve glasnije zujanje,
prodorno, sveprisutno, iz dubine svega,
i ja se najednom prenem,
ležim u krevetu,
vani je tama i gusta se magla spustila na sve.
Tek, mutno se naziru lanterne u parku
i udaljena gradska svjetla.
Ne znam koje je vrijeme,
koja je budućnost došla
i kome.
.
Mariano Aureliano • 19.11.2024. u 01:43
budućnost na razmeđi dviju godina kada je
tutnjilo i zujalo-kako kažeš -
bila je samo misao
očekivanje kraja početka
koji je
počeo
Donabellina • 19.11.2024. u 07:58
Toliko erotike u vađenju čepa....
sewen • 19.11.2024. u 09:09
"kraj početka koji je počeo"? je li to onda početak sredine? pitam za prijatelja
Cvjetno, tamo sam stanovala, u neboderima, muvala se po domu, ne sluteći nesreću, pjesma dokazuje da je pjesnik onaj tko zna napisati pjesmu a ne onaj koji printa knjige
starry night • 19.11.2024. u 09:58
Teško shvatiti sintagmu "kraj početka koji je počeo "?
Samo malo duše treba..... LP
Te godina ja sam RADILA i čekala početak i kraj sirene -
Donabellina • 19.11.2024. u 10:04
Lijepo ti je ovo, je.
Ypsilonka • 19.11.2024. u 13:30
sinhrono je u svakom slučaju... i kada tonu prema leđima i kada se od njih odvajaju; u pravu si :)))
j. • 19.11.2024. u 16:35
@Annabonni - Pjesma nije vezana uz ratna zbivanja, zujanje je ovdje nešto drugo. Recimo - zujanje kad se budućnost prenapregne, kao kad zuji visoki napon. Ili unutarnji alarm.
Mariano Aureliano • 19.11.2024. u 21:20
@sewen - Nisam to tako doživio, ali sad kad kažeš... :)
Mariano Aureliano • 19.11.2024. u 21:22
@starry night - Katkad se osjećam kao da živim budućnost, daleku budućnost. Što smo stariji, to češće boravimo u sjećanjima na davne dane pa se perspektive u nama nerijetko čudno isprepletu. Linija vremena misterij je bez premca. Postoji nekoliko perioda u mojem davnom životu koji me neobično privlače, kao snažni magneti, pa mi se katkad na trenutak učini kao da će me neki od tih perioda iznenada usisati u sebe i ja ću opet biti tamo, a ovo sada bit će daleka budućnost. Kao što je već jednom bila.
Mariano Aureliano • 19.11.2024. u 21:31
@Ypsilonka - Hvala.
@j. - Znam da je ispravno sinkrono, no budući da riječ potječe od starogrčkog chronos - vrijeme, što se čita hronos, a ne kronos, i različito je od Krona, ja nekako baš volim pisati sinhrono, pa makar tu inačicu HJP proglasio razgovornom + srbizmom. :)
Mariano Aureliano • 19.11.2024. u 21:38
Da. Koja budućnost i kome?
luki2 • 19.11.2024. u 22:53
@luki2 - Valjda ipak ona "studeni 2024." i valjda ipak meni, no tko sam uopće ja? Taj kontinuum u nama koji doživljavamo kao identitet, ta Vrpca Vremena, postoji li zaista?
Mariano Aureliano • 19.11.2024. u 23:08
@Mariano: Apsolutno da. Inače, odakle nam prošlost, pa sadašnjost i budućnost koja tek čeka......
luki2 • 19.11.2024. u 23:25
magična fotka, vuče u sebe, i komentar je takav, imam slična iskustva s vremenom, crvotočine :))
starry night • 20.11.2024. u 00:42
šta je ovo, samo neke pjesme na blogu, morat ću i ja biti u trendu i uči u pjesničke vode, napraviti neki pjesnički kviz :)...
...a za probu bi mogel jednu pjesmicu zmisliti :)
Budućnost je pobjegla
u strahu od čovjeka,
ostaje trulež prošlosti.
a?! jel' dobra, ajd reci da je :))
Blogokviz • 20.11.2024. u 10:40
Mariano.............volim tvoje UPISE i ZAPISE ali, ne objašnjavaj mi što je "pjesnik htio reći"........snalazim se u vlastitim percepcijama živih i neživih poeta
Donabellina • 20.11.2024. u 18:25
@Blogokviz - Pjesnički kviz bi svakako bio zanimljiv. Odlična je tvoja pjesmica, no valja imati na umu da budućnost uvijek proizlazi iz prošlosti. Što smo posijali, to ćemo požnjeti. Pa ako je prošlost bila trulež, teško da će budućnost biti bolja. :)
Mariano Aureliano • 21.11.2024. u 02:14
"i ja se najednom prenem,
vani je tama i gusta se magla spustila na sve."
Ovo jako osjećam! To je to! Odzvanja.
Mrr Mau • 22.11.2024. u 16:43
.
Mariano Aureliano • 16.11.2024. u 21:02
Yes , ser
Donabellina • 16.11.2024. u 21:31
@Annabonni - Hapsimo po kućama... :)
Mariano Aureliano • 16.11.2024. u 21:46
Pogledala...Duhoviti poeta......
Ali, ovaj ex ravnatelj KBC Splita je vrlo cijenjen pedijatar, stručan i njegova ostavka "iz čista mira za javnost i grad" bila je iznenađenje i uglavnom smo je vezivali za njegovo zdravstveno stanje .E, pa sad, kad je u javnost izašla doslovna iznuda - neke neugodne stvari pokazali su i neugodno lice politike
Donabellina • 16.11.2024. u 22:46
Posebno je jezivo ako bi bilo istinom da je Turudić čovjek za minimalizaciju štete po HDZ i da je u ovom konkretnom slučaju pokušao oteti slučaj EPPO-u s tim ciljem. U svakom slučaju, NE MOŽE se vjerovati nekome tko se u vrijeme istrage i mjera praćenja Zdravka Mamića s istim potajno sastajao kao visoki sudbeni dužnosnik, a budući da ga je Plenković forsirao za mjesto čelnog čovjeka DORH-a doslovno pod svaku cijenu i van svake pameti, više je nego očito da HDZ i dalje funkcionira kao kriminalna organizacija.
Mariano Aureliano • 16.11.2024. u 22:58
A baš! Sve faca do face:((((( Drago mi je da je bivši ravnatelj KBC Split odbio mito. Postoji uvijek tračak svjetlosti....
luki2 • 16.11.2024. u 23:35
@luki2 - Čovjek ima svoju čast, svoje ime, svoje obiteljsko naslijeđe, svoju moralnu vertikalu. Ne treba mu to bijedno kokošarenje. Ne treba mu da osramoti svoje pretke i svoje potomke. U današnje se vrijeme uglavnom zaboravilo na to što je uistinu osobna čast i moralni integritet.
Mariano Aureliano • 16.11.2024. u 23:54
@Mariano: Na žalost, potpuno se slažem s Tobom. Baš kokošarenje:((((
luki2 • 17.11.2024. u 09:28
Današnji Jutarnji lijepo objašnjava "sukob" USKOK.a i EPPO-a i Turudića, koji svojom prosudbom odlučuje " tko ima pravo nastaviti "
Donabellina • 17.11.2024. u 17:49
"Naši dečki" ! Treba rukom provjeriti da li je još nešto ostalo od srca.
Mrr Mau • 22.11.2024. u 16:46
Sjajan novinar Hrvoje Šimičević potrudio se zajedno sa svojim suradnicima iščitati dvije tisuće stranica sudskoga spisa i u nekoliko nam nastavaka donijeti sve ono najbitnije o aferi neplaćanja izvršenih radova u Ministarstvu znanosti koji su s izvođačem bili usmeno dogovoreni, aferi koja je na koncu porezne obveznike koštala 3,6 milijuna eura, za sada. U cijeli je slučaj i opet jednom duboko umiješan cijeli HDZ kao očigledno neizlječiva kriminalna organizacija, uključujući i sadašnjeg ministra Fuchsa, premijera Plenkovića, Trgovački sud (u prvostupanjskoj presudi) i DORH kao pomagače u svesrdnom laganju i obmanjivanju naroda te zataškavanju čitavog niza kriminalnih djela. Da je Dragan Primorac jedan od kandidata za budućeg predsjednika države, to svi znamo, no da je također i kandidat za velikog meštra sviju hulja, to iz dana u dan, malo-pomalo, izlazi na vidjelo i dobiva sve jasnije konture. Nakon afere "mama kupila stan", i ove vezane uz neplaćene radove u Ministarstvu znanosti koju je majstorski iznio Hrvoje Šimićević, ne sumnjam da sljedeće već čekaju u redu. U tom smislu pročitajte i "alternativni životopis" Dragana Primorca koji donosim kao prvi komentar posta. A sada vam u padajućim linkovima dajem na čitanje šest prevažnih novinarskih analiza i svakako vas pozivam da ih pročitate:
PRVI TEKST
DRUGI TEKST
TREĆI TEKST
ČETVRTI TEKST
PETI TEKST
ŠESTI TEKST
O bizarnim i nadrealnim Primorčevim izjavama, koje će zasigurno jednom naći svoje mjesto na majicama Otta von Grunfa, nekom drugom prilikom.
Mariano Aureliano • 10.11.2024. u 18:01
" To su predmeti koji imaju veze s vremenom koje nema nikakve veze s našom vladom"
najrečenica Plenkovićeva ne smo kao odgovor na saborsko pitanje nego kao odlučno skidanje svekolike odgovornosti HDZ iz "onog" vremena prije ove Vlade koja, nota bene, niti priznaje niti negira sva nedjela počinjena prethodno ma kako poticala od HDZ
Pročitala sam tvoje linkove : znam sve ove činjenice koje su spomenute. Ali evo, Primorac je bio učenik škole u kojoj sam počela raditi : maturirao je 1984 ( mislim ) nisam mu ja predavala jer je bio smjer medicinskih tehničara, ali je bio vrlo ambiciozan, točno je znao što hoće u životu, skroman, marljiv i kao takav član SKJ škole.
"dobrim okom " se moglo naslutiti već tada, da NEĆE biti liječnik kliničke medicine nego izvan nje što je i postao, tako da on od liječništva ima odrađeni staž i sve ostalo je napredovanje u vertikali.
Njegov psihološki habitus je takav : on jednostavno želi biti najuspješniji i najbolji pa, ovo prekomjerno potrošeno za njegov radni ambijent je samo dodatak ličnosti ( po njemu normalan ) po ostalim parametrima apsolutno megalomanski
Donabellina • 10.11.2024. u 18:43
Jadnik:(((( Prezirem takve ljude, koji bi živjeli na račun drugih. Mene je baka uvijek učila: pokriti se s onim što imaš i neće biti problema. Istina!
Jadni smo I mi, kao zemlja, kao pravosuđe, kao politika i političari....Da soba za spavanje...Da fitness....Svašta!:(((((
luki2 • 10.11.2024. u 18:56
U njegovo vrijeme kao ministra bio sam u čelništvu sindikata, pamtim ga po izuzetno čvrstom stisku ruke, u neformalnom razgovoru se hvalio da je završio prestižnu američku školu retorike, što se u ovim izborima baš ne primjećuje, Ne da mi se gubiti vrijeme za otvarati linkove, iako je dao najžešća obećanja umirovljenicima eliminirao sam ga u startu.
NF • 10.11.2024. u 19:52
Kolegica Annaboni ti je sve rekla, bloger Primorac i njegova obitelj, su bili zakleti Jugosloveni, i skojevci, te su ljubav prema besplatnim stanovima razvili još u bivšoj državi, mali Dragan je dok smo mi ostali išli u crkvu na vjeronauk gdje su nas učili da ne krademo, izučavao socijalističku revolucionarnu, misao, a onda je kad je vidio da mu je država propala s ološem sličnim njemu otišao u adeze, koji su kao što znamo osnovali i njime upravljali zakleti Jugosloveni, udbaši, ubojice, partizanski generali i sekretari za narodnu obranu.
Ja ne znam čemu se ti čudiš, nego zna li se išta kako je Zoka kupio stan.
Supatnik • 10.11.2024. u 21:06
Ne zajebavaj kolega kumpanjo...........
Kolegica Annaboni ilitiga Ana je radila u školi koju spominjem ...doduše, predavala Blanki Vlašić i Avi Karabatić - farmaceutima i inima likarima Spliskog KBC-a koje ti ne znaš -one su dio neba kojega su odabrale, a ovaj tvoj prijatelj Draganče bio je iznad svih ostalih neznanih tebi i vama ( kako sam gore napisala ) po nečuvenoj samouvjerenosti i egu koji su ga dogurali PRVO do poznanstva s većima i jačima od sebe među koje se UBACIO da bi uspio----i sad je tu gdje je.........Nije jedini bivši član SKJU među HDZ-ovcima pa se čudiš ko pura dreku i mene spominješ.....
U svakom slučaju, znam ono što ti ne znaš ,,,OK???
A da ga VLAST voli dokaz je silna lova koju je dobio za bolnicu sv. Katarina : zanemari onih 3,6 milijuna eura za ured, fitners i sobu za odmor.
Od malog seljačića grandomana moglo se to i očekivati !
Donabellina • 10.11.2024. u 23:13
Sve bolje od boljeg.
Izlazim na izbore jedino ako mi ponude barem set noževa od nehrđajućeg čelika ili kvalitetan tresač maslina.
Mukte mi se ne da umarati zglob.
Dvi, tri riči... • 11.11.2024. u 09:55
Taj lik mi je tako gadan da mi se ništa vezano uz njega neda čitat. Prvi izbor mi je je Ivana Kekin bar u prvom krugu a ako prođe i u drugom Zoka je rezervna opcija koja je u svakom slučaju bolja od zamorca.
TEATRALNI • 11.11.2024. u 10:04
Neki dan sam pročitao kako se razvijala kupoprodaja tog stana za mamu u kojem je živio sin. Pa stvarno je kombinirano urnbesno-odvratno!
The Art Of Being Yourself • 11.11.2024. u 10:57
@Annabonni - Kaže Ivana Kekin na svojem FB-profilu:
"Prema riječima njegovog zapovjednika, Dragan Primorac bio je član neformalne paravojske koja je 1990. i 1991. u Splitu nezakonito ulazila u stanove građana, većinom srpske nacionalnosti.
Prema izjavama tadašnjeg zapovjednika Hrvatske ratne mornarice admirala Svete Letice iz ožujka 1992., u Splitu je, nakon tih pretresanja tzv. 'sumnjivih stanova', u čak 900 praznih stanova nasilno useljeno, a deložacije građana iz stanova u Splitu nastavile su se sve do 1994.
Dragan Primorac mora odgovoriti što je točno radio u toj i takvoj postrojbi, je li sudjelovao u kršenju zakona te je li na to ponosan kao i njegov zapovjednik, a to bi ga trebale pitati i nadležne institucije."
Mariano Aureliano • 12.11.2024. u 00:19
Poznato mi je to : moj susjed iz tog vremena, profesor matematike i fizike na učilištu u LORI je to ODBIO: Korčulanin, Hrvat otac troje djece ostao je bez posla zbog neposluha koji mu NIJE nagrađen u novoj Hrvatskoj državi - NI jedna škola ga nije htjela zaposliti jer je radio u Vojnom učilištu HRM u Lori !
Umro je bez prihoda , beskrajno nesretan
Donabellina • 12.11.2024. u 08:44
Čovjek koji je noćas budan, a kojem je Trump toliko jeziv da više ne može biti jeziviji, kojem je Trump naprosto sirovi kriminalac i čisto zlo, kad pogleda rezultate po kojima isti vodi, ili kad pogleda ankete koje su oboma kandidatima davale 50%, ne može fatalistički ne poželjeti da se "vrši volja odioznog i monstruoznog Jahvea" pa neka sve ode u kurac ako mora otići. Jer čemu više odgađati finale te agonije u koju je čovječanstvo zapalo onog trenutka kad je izmislilo atomsku bombu koja ga može uništiti potpuno i bez ostatka? Dakle, hajde da konačno stavimo prave karte na stol - ovo je čovječanstvo samo po sebi potpuno nesposobno zaustaviti sve poražavajuće i silno destruktivne globalne procese na svim poljima i u svakom zamislivom smislu. Ako pobijedi Kamala, bit će to samo plitka utjeha, samo odgoda. Pa opet, svejedno želim da pobijedi Kamala. Normalan čovjek u meni to želi. Čovjek koji nije izopačen nacionalističkom, vjerskom ili ideološkom mržnjom i tužnom ostrašćenosti tamo gdje bismo trebali biti braća i sestre jedni drugima bez obzira na mnogostruke i polivalentne prošlosti u našim umovima.
Dodatak za luki2:
Dodatak za Fleksericu:
Dodatak za Blogokviza:
:)
.
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 03:47
a ništa, opet ćemo izgleda mi morati izvlačiti pouke, ja neću, jebe mi se u biti, svi koje znam snašli su se izvan ukrajine, istina oslabit će i berlinsko još koliko toliko demokratsko i slobodno utočište....
NF • 06.11.2024. u 06:08
ako uspije zaustaviti rat u Ukraini za 24 sata kako e rekao, napravit će više no što očekuje svijet
Donabellina • 06.11.2024. u 09:01
Užas! Ne mogu dovoljno opisati koliko je taj Trump gadljiv.:(((Fuj! Ali, više se ničemu ne čudim. Jadni mi ...:(((( Kaže Vučić i Orban prvi čestitali Trumpu....:(((((( Krasno društvo se sastalo za velikim, starim astalom....Koje razočaranje....Europa će jako patiti....Prvo financijski, a onda će crvenokosi, ružni Lucifer već nešto smisliti...
luki2 • 06.11.2024. u 09:02
Pa sad, najviše ratova se vodilo u vrijeme Obame (valjda su bili pijani oni koji su mu dali Nobelovu nagradu za boju kože - za mir definitivno nije zaslužio), jedan bivši demokratski predsjednik je bez posljedica koristio poziciju moći za jebanje praktikantica u ovalnom uredu, čak jedan potomak Kennedyja trenutno podržava Trumpa, ne znam koju to garanciju daje ova fotokopija Obamine žene za bilo što dobro Americi, svijetu i okolici (osim što bi Oprah imala velikh gledanost da "sestra" nastupi kod nje). To ne znači da je Trump nešto super ali definitivno nije ništa gori od protivnice.
Isto tako ne vidim baš da je vladavina demokrata nešto dobro donijela Evropi u zadnje 4 godine, štoviše sve je otišlo kvragu. Jeftinim floskulama o braći i sestrama i ljubavi prema njima više se ne može zabalati ni vrtićki uzrast a kamoli odrasle ljude, barem.ne one koji svojim porezima podržavaju braću i sestre koji žive na račun te ljubavi bez da kurcem mrdnu za društvo. Meni je ipak u svemu najzabavnije gledati kako Njemačka zabrinuto prati izbore u Americi, kao da joj se nakon što Zeleni sa 10 posto glasača i bez ikakvih kvalifikacija sjede u ministarskim foteljama viĹťe može dogoditi neka veća katastrofa.
Flekserica • 06.11.2024. u 13:26
...nije ti se ispunila želja, a ni meni, ja sam zaželio da SAD prestanu postojati, kao i sve ostale države svijeta, kao i sve religije svijeta i da svi živimo kao djeca cvijeća :)))... ili, da se barem Isus vrati i uspostavi božansku monarhiju sa 144.000 odabranih duša :))...
Blogokviz • 06.11.2024. u 13:40
@NF - Samo nam sad još treba da moramo prihvaćati migrante iz SAD-a koji će ovdje tražiti azil! :))
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 16:38
@Annabonni - Je l' ti to ozbiljno?
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 16:39
@luki2 - U najvećoj i najmoćnijoj svjetskoj demokraciji predsjednikom je opet postao najobičniji bully i kriminalac, čovjek protiv kojeg je podignuto više od 30 kaznenih prijava. Kakva je poruka poslana svim mladim ljudima kako u SAD-u tako i u cijelom svijetu? Da se isplati biti nasilnik, manipulator, lažac, lopov, da se isplati ne poštovati zakone svoje države, da to ima smisla, da je to poželjan obrazac ponašanja. Mnogi ljudi u svojem intelektualnom snobizmu lik i djelo Donalda Trumpa relativiziraju i prikazuju kroz filtere navodne borbe protiv establišmenta, ne uviđajući fatalnu grešku u svojem razmišljanju. Donald Trump i Elon Musk čak se ni ne trude prikazivati se u nekom dobrom, ljudskom, pozitivnom svjetlu, otvoreno su i nedvosmisleno zli. To je ona zadnja linija koja je, eto, prijeđena, kola su porinuta u provaliju...
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 16:52
@Flekserica - "To ne znači da je Trump nešto super ali definitivno nije ništa gori od protivnice." Ako ti to takvim vidiš, onda nema smisla da džaba krečim. ;)
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 17:09
@Blogokviz - 144000 je inače broj koji se spominje i u indijskim svetim spisima; koji je kontekst tog broja u kršćanstvu? Je l' to nekaj iz Apokalipse? Nego, dobar broj indijskih mudraca govori o tome kako smo sada na samome kraju Kali Yuge ili Željeznog Doba, periodički najmračnijeg doba u društvu. Pa se kaže da je mrak najgušći pred svitanje, itd. U tome za sebe vidim utjehu, makar po Flekserici spadao u vrtićki uzrast, jer valjda tako mora biti da će sljedećih nekoliko godina sve ići do maksimuma u tamu kako bi se u tom krajnjem momentu amplitude mraka mogao dogoditi obrat, ili Kozmički Revolt kako su ga nazvali Rozenkrojceri, tj. nagli ulazak u Zlatno Doba ili Satya Yugu (doba istine). Bilo kako bilo, anarhisti nikad ne gube nadu jer su po defaultu beznadni, kaj ne? :))
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 17:27
tako je rekao u kampanji----samo ponavljam , priželjkujući mir za uništenu zemlju i napaćen narod.
Pa mi čestitka Zelenskog Trumpu izgleda malo ( ne znam kako )
Donabellina • 06.11.2024. u 17:27
@Annabonni - Pa to što je Trump izobećavao debilima koji su ga slušali nije uopće vrijedno spominjanja.
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 17:57
ae, to je iz Otkrivenja, a možda su ga rani kršćani prepisali od hinduista, tko zna :)... taj broj, naravno, sve kršćanske crkve doživljavaju simbolički, jer koja bi svrha kršćanske vjere bila kad bi spas bio rezerviran samo za 144.000 odabranih?... uglavnom tu brojku tumače kao 144.000 prvijenaca, onih koji su prvi zaslužili spasenje... inače se taj broj spominje u kontekstu odabranih iz plemena Izraelovih, po 12000 iz svakog od 12 plemena, a kršćani pojam plemena Izraelovih proširuju na sve koji su prihvatili boga Izraelova preko Mesije, Krista, a to je za kršćane Isus, ne :)... Jehovini svjedoci kao suvremeni izdanci arijske struje kršćanstva pak vjeruju da je tih 144.000 zaslužilo život s bogom na nebu dok će ostali živjeti u Kristovom kraljevstvu na Zemlji... naime, oni ne vjeruju u život duše poslije smrti, već paklom smatraju samu smrt, ništavilo, a oni koji su vjerovali u Krista biti će dušom i tijelom uskrsnuti na sudnji dan kad se Isus vrati i uspostavi svoje kraljevstvo i onda je to kakti raj, dok većina kršćana vjeruje u besmrtnost duše i da ista boravi u paklu ili raju (katolici su zmislili i čistilište), a one duše koje su u raju će po Isusovom povratku dobiti i nova tijela te živjeti vječno sretni okruženi medom, mlijekom i cvijećem, to ti je slično beznađu kojem se nadaju i anarhisti :))...
Blogokviz • 06.11.2024. u 18:32
a morti se tu dela o broju koji će vanzemljaki spasiti nakon globalne kataklizme kako bi s odabranima ponovili svoj eksperiment, u nadi da ovaj puta neće biti toliko beznadan :))
Blogokviz • 06.11.2024. u 18:38
Nisam skužio odmah da je ona zadnja slika kakti dodatak za mene, hvala lijepo kolega, jako ste ljubazni, ima nade za Vas, preporučit ću Vas kod vrhovnog zapovjednika da budete odabrani kad za to dođe vrijeme :))...
Blogokviz • 06.11.2024. u 18:53
(Election Day) Danas sam poslije posla bio kod majstora. Žene se uvijek bave svojim poslom; veselo i bezbrižno jedna drugoj potežu komade krpa što ih prekrivaju ili se njuše poput košuta na jugu; dotle čitav grad bruji o Žutome koji je dobio izbore; svi majstori, gazde, kalfe, sav naš pošten i napaćen svijet muški, radeći s deset svojih vrijednih prstiju i privređujući od jutra do mraka na trgovištu društva, što prevarom a što otimanjem običnim; sav taj svemir vinjaka Zrinskog i poštene domaće inteligencije, vrteći glavom i misleći - zadovoljan je i toplo drijema uz gemište i bijelu kavu pa snatri o tome kako će se jednom već riješiti taj rat i sve to što se ovdje doteplo a ne valja ništa.
Pokazat ćemo mi već jednom tim starim babama s mačjim okotom i crncima i ciganima i rulji nepismenoj i bahatoj što je to naš tisućljetni i bjelački red i zakon; sagradit ćemo zidove i podići granice; pa će stvari sjesti na svoje mjesto kako su odavna već sjesti trebale, samo da se taj pederski i ženturački bal rasturi i umiri kao što sirutka u flaši natječe nad mrve bijela sira. Neće našim mačkama više miševi kolo voditi!
Slušam te naše stručnjake i znalce po birtijama od Maksimira do Malog placa i od Spinuta do Baća kako proročki uzdižu kažiprste u mrak birtije poput biblijskih likova; prije deset i dvadeset godina oni su sve dobro znali i govorili kako Angela nije smjela pustiti rulju da pliva preko rijeka i kako ne postoji ništa dobro niti trajno izvan i iznad granica i naroda i ograda koje su ljudi upravo radi takve rulje i stoke gradili stoljećima, a sav taj nakot naprednjački i neradnički sada to sve konačno hoće da uništi i zbriše u jednoj noći.
Neće da rade, majku im njihovu; kao da je rad u tom njihovom svijetu vrlina i spas, a ne običan kuluk, otuđenje i izvor svake nepravde i zla!
Govore i viču zapjenjeni i uvjereni u svoje riječi, kao da taj njihov kapitalizam u kojeg se kunu kao u ženinu najbolju sarmu Trećeg dana nije jedna divlja, nepredvidiva i nepritomna zvijer; tusto, gadno i ljudskog mesa gladno marvinče koje nije sposobno ništa do li stalno utaživati glad za pohlepom i zaradom, pa mu je sasvim svejedno čijim se mesom hrani, samo neka je jeftino i podatno. I isti taj Žuti, kada mu takvog mesa jednom bude nedostajalo, sasvim će lako okrenuti ploču i natjerati te milijune preko svojih rijeka i zidova, ili će svoje projektile i žalce i planove okrenuti nekamo prama istoku, gdje ljudi rmbače kao stoka za nekoliko dolara a države grade četiri ili sedamnaest aerodroma tjedno, samo neka mu bilance pođu ukrivo i profiti se ugase kao što se gase posljednje zvijezde noći pred magleno jutro.
Ispravio bi kapitalizam Angelu da to umije, ali ne umije, jer njega ne zanimaju ljudi nego gomile novca, i ne možeš ti tim znalcima i stručnjacima objasniti da ni sama Angela to nije počinila i propustila od sebe, nego od šefova i gazda i financijera kojima je i sama bila šegrtom i pripravnicom, pa je morala slušati o tome kako će ovaj svijet propasti bez nekoliko milijuna novih radnika i najamnika i kako će sve otići u tri lijepe ne budemo li kome imali prodavati skupe limene kutije kojima će se prevaljivati tisuće kilometara u jednoj ovakvoj tihoj, ledenoj i blatnoj noći.
Nikada više no danas politika nije bila običan sluga profita i kapifala, samo što to nije pristojno naglas govoriti. Na koncu, Angela se na vlast nije popela sama, i nisu je na tron dovele revolucije nego izbori, kao što će vrag tako odnijeti i sve žute i crne i plave, jer nema u čovjeku snage da bude pravedan i dobar – pa nekada doista poželiš da svijetu dođe kraj i da svega toga ne bude.
No, nemamo prava poželjeti da svijeta ne bude; sve što poželjeti možemo i smijemo, to je da ne bude nas.
Ili da nas bude.
.........
j. • 06.11.2024. u 18:56
.............
Sjedim i šutim u polumraku birtije ispijajući s majstorom kavu pomirbe i dobro obavljena posla; nije meni do Žutog ni do Crne ni bilo koga; ja kada vidim tko je za koga a tko je protiv, sve mi nekako bude jasno i čisto, kao kada krtica u mraku vrta pomoli glavom iznad blatne i mokre trave, pa otrese posljednje komade ilovače s njuške da bi se ponovno vratila u svoj topli i vlažni stan – jer tamo gore i nema se baš previše lijepog za vidjeti.
Zamišljam dječake od osamnaest godina u rovovima od tog istog blata, ili gole i gladne ljude na obali nekog toplog, uljem i naftom natopljenog i zaboravljenog mora, poslane u to blato i nevolju i jad od tko zna koga i radi tko zna kojih ideja, masa ili sjena, dok večeras čekaju da padnu prve granate noćnog bombardiranja i da im dronovi donesu plamen, gelere i smrt. Koliko još do prekida vatre; koliko još smrti je potrebno da se prestane ubijati u ime država, pravde i osvete? Tko će od njih biti toliko sretan da dočeka trenutak u kojem će zadrigli starci u odijelima potpisati dva ili tri papira što nekome znače život, a nekome svršetak?
Tako kako će noćas i svake noći dok se ti starci ne dogovore padati glave, tako je pravednički i osvetnički jednog davnog jutra pucao u živo i toplo žensko meso negdje na katu ispod sam Mato Oraškić prije nego će svoj stari Opel potjerati prema Obrežju stavljajući ispod stražnjeg stakla staru policijsku kapu kao sigurno jamstvo prolaska. Prvo u ženu, jer ona ne smije uteći, pa potom u odvjetnicu, jer ona ju je na sve nagovorila, a onda i u sutkinju i zapisničarku, jer one bi sav taj nered amenovale, i četiri su se žene usudile dirnuti u svetost ograde i granice i poretka kojeg je čovjeku dan da ga drži i hrani i redi kao što se krave u štalama rede i muzu, a pucnjevi su odjekivali kao da negdje u mraznom jutru jedna na drugu padaju prašnjave jelove daske; obično i bezazleno i banalno. Ljudi ginu kao stoka otkada znadu za sebe bez nekog većeg smisla i reda, i dalje će ginuti i umirati kao dica daleko od kuće, samo neka se ribe hvataju na udice – mislim dok pod tamnim krošnjama breza prolazim putem od ceste.
Ulazim potom, već kasno poslijepodne u pustu i ledenu kuću znajući da ću sam biti još barem sat ili dva, pa širom otvaram vrata i prozore. Briga me za glad, hladnoću i tminu; podgrijavam jelo u zdjeli da ostane toplo do večere. Zatim zatvaram sve i palim grijanje, skidajući se i liježući na tepih, da dočekam Onu koju čekam u tmini pod prvim sjenama stabala što gledaju u zvijezde, posve gol i smrznut – poput trešnje u vrtu. Drhtim od hladnoće i gladi zamatajući se o debele prekrivače s kauča. Naslanjam obraz na pod, zamišljajući kako se osjeća srna pod hajkom lovaca u prvom sumraku, dok njuši vlastitu vruću krv i zaboravlja bol rane u utrobi.
Kada konačno u tom polusnu čujem zvuk otključavanja vrata, usred tihog okretanja brojila za plin iz hodnika i šušnja vode u radijatorima, lud od gladi, samoće i svijeta u kojem zapravo želim da me nema, slušat ću glasno dozivanje u mraku. „Ljube“, viče prvi put željno i veselo, a potom zabrinuto i s pitanjem u tminu. Izdišem zvuk svog glasa u mrak; otvara vrata boravka; nazire oblik mog tijela na tepihu pod dekama; već sva u strahu viče „što je bilo?“ tražeći užurbano prekidač za svjetlo.
Ispuštam iz svog grla jednu jedinu, gotovo bezglasnu riječ smirenja i dozivanja k sebi.
Dođi.
„Ti stvarno nisi normalan“, kaže s olakšanjem kada ugleda moj trbuh pod svjetlošću sumraka, spuštajući se pored mene na koljena. Sada ih već mogu dotaknuti usnama i omirisati. Žmirim i u tmini oko sebe jasno ispod kapaka vidim kako se čarapa na pregibu zloba napela toliko da je koža sasvim bijela od pritiska.
To je mjesto koje sam tražio čitavog dana. Mjesto mog izbora; tihi dom mog bijedna i usnula glasa.
Sve je opet dobro.
j. • 06.11.2024. u 18:57
Mariano, ako iz ma kojeg razloga misliš da je neprilično to što sam nakeljio, slobodno obriši, neću se ljutiti :). Nije to za pustoš moje šupe; baš mi je tu leglo kao kisela voda u gusto plešivičko; da nije tvog posta, ničega toga ne bi nikada bilo, tak je to :).
j. • 06.11.2024. u 18:59
@Blogokviz - Bilo kako ne bilo, beznađe je sol života. :)) Viš, ja sam mislio da katolici u svojim izvorišnim postavkama ne vjeruju u raj, čisitlište i pakao odmah po smrti, već tekar nakon Sudnjeg dana, do kojeg spavaju nesvjesni ičega. Iako je Gospa iz Međugorja pokazivala dječici raj, čistilište i pakao, a ona strogo pazi da se ne ogriješi o crkveni nauk, tak da kuš ne ono. Kad je umro jedan od mojih stričeva, njegova kćer a moja sestrična, inače Pentekostalka, ispravila me je - kad sam joj iskazao saučešće - rekavši kako će moj stric tek nakon Sudnjeg dana otići u raj, tak da je moguće da Pentekostalci imaju slična vjerovanja kao i Jehovini svjedoci. Znam da ne priznaju Uzašašće Djevice Marije niti dopuštaju klanjanje istoj, za njih je Marijanski pokret velika hereza, a ako se ne varam slično je i s Jehovinim svjedocima, kaj ne?
Neki autori na području yoge spominju da u ljudskom tijelu ima 72000, dok neki drugi kažu da ima 144000 nadija ili finih energetskih kanala koji cijelo naše tijelo oživljuju Pranom, itd. Mislim da je upravo Yoganandin guru Sri Yukteshvar napisao knjižicu s yogijskim gledanjem na Otkrivenje, gdje su čakre bile u prvom planu, prikazujući Otkrivenje kao krajnje simbolički tekst koji se odnosi na čovjekov mikrokozmos, a ne na izvanjske događaje.
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 19:03
@Blogokviz - Dakle, imaš štelu kod vrhovnog zapovjednika. Dobro je znati. :)
@j. - Tvoje ću komentare pročitati kasnije natenane, sad više nemam vremena. :)
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 19:10
Do prije nekih mjesec dana uopce nisam znala tko je Camala a i tko je Trump-$trumpF sam umalo zaboravila, jer to ti je kad ne pališ TV i portale, doslovno ne postoji Amerika ni politika ni ratovi. Heh.
A kad mi je sin uletio s pitanjem 'Camala ili Trump?" sam se šokirala - ni djeca nisu pošteđena tog kampanjskog debilizma pa sam mu održala kratko predavanje o tome što ja smatram da politika jest i što smatram da bi trebala biti.
Pozorno me i sa zanimanjem slušao, bar neke koristi od svega toga, u mom osobnom svemiru.
Dvi, tri riči... • 06.11.2024. u 19:46
Sve se slažem, a ja bih "prisvojila" ovaj dodatak za Fleksericu. Mali, ljuti čovječuljak- bilo je neće on ništa....:(((( Nećeee...Samo Drugi svjetski rat. :((( Hvala Ti, potpuno se slažem s Tobom. I zabrinuta sam....
Zelenski....pa on ovisi o Americi, ovisi o pomoći - mora se uvući u guzu....
luki2 • 06.11.2024. u 20:10
@luki2 - Evo za sve one koji misle "da Trump definitivno nije ništa gori od protivnice" - neka pročitaju OVE RIJEČI naše sjajne Vesne Pusić, koja uvijek kaže točno ono što treba reći, zbog čega joj se divim.
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 22:52
@Dvi, tri riči... - Politika je kurva, ofkors, a džingl na Stojedinici završavao je pitanjem: "Pošto?" Pa ipak, moj je prijedlog da daš sinu da pročita gornje riječi Vesne Pusić, koje sam stavio u link u ovom zadnjem odgovoru @luki2.
Mariano Aureliano • 06.11.2024. u 23:03
@j. - Skoro cijeli prvi komentar, naročito prvih nekoliko odlomaka, bio mi je kao da si ubacio Krležu pa samo izmijenio neke riječi, tipa Žuti i Angela. :) Zbilja si pogodio ili skinuo njegov asocijativni univerzum. Svakako bi čovjek mogao zaključiti da zadnjih dana ponovno čitaš Hrvatskog boga Marsa ili Dnevnike. :)) A evo si i Gibonnija citirao. :) Zakaj si legao na tepih u hladnoj sobi, posve gol i smrznut, to mi je ipak ostalo misterioznim. :) No budući da se i tvoja žena pitala jesi li normalan, onda je sa svijetom očito sve u redu. :))) Bio ovaj tvoj opis stvaran ili imaginaran, jasno je da si bio nadahnut da to napišeš. Jedino me brine ona rečenica s početka: "Slušam te naše stručnjake i znalce po birtijama od Maksimira do Malog placa i od Spinuta do Baća..." Pa jebagaled, koliko ti to birtija promijeniš kad ideš s posla?! ;)))))
Mariano Aureliano • 07.11.2024. u 00:17
Barack Obama:
"Kao što sam rekao tijekom kampanje, Amerika je prošla kroz mnogo toga u proteklih nekoliko godina – od povijesne pandemije i poskupljenja koja su iz nje proizašla, do brzih promjena i osjećaja koje mnogi imaju da, koliko god naporno radili, mogu tek održavati postojeće stanje. Ti uvjeti stvorili su izazove za demokratske vlasti diljem svijeta, a sinoć se pokazalo da ni Amerika nije imuna."
Mariano Aureliano • 07.11.2024. u 02:55
Evo da se podsjetimo ukratko što sve sadrži Projekt 2025 Zaklade Heritage.
Mariano Aureliano • 07.11.2024. u 16:25
Previše uzimaš k srcu zbivanja. Relax Bro. Ništa se neće desiti što čovjek ne može preživit. Zabavljaj se gledajuć i misli na zdravlje. Piši poeziju i uživaj u vremenskoj prognozi.
dejmon • 10.11.2024. u 11:30
@dejmon - Hvala na pametovanju.
Mariano Aureliano • 10.11.2024. u 18:09
Pogledao sam od ovog intervjua tek prvih dvadeset minuta (točnije: 21:21), ne znam što slijedi dalje, no bio mi je dovoljno interesantan da ga ovdje stavim.
Mariano Aureliano • 02.11.2024. u 18:16
Nedavno sam pročitala i vidjela sliku čovjeka iz nekog sela blizu Trstenika u Srbiji za kojega piše, da je najinteligentniji čovjek s IQ 207 !
Izumitelj ovoga i onoga ( tehnički pojmovi koje se nisam trudila zapamtiti ) ali priznajem, iznenađujeće impresivno za čovjeka, koji je nastavio živjeti i raditi u svom selu
PS: pogledat ću malo: ne volim duge razgovore
Donabellina • 02.11.2024. u 19:08
Pogledati ću i poslušati. Ljub!
luki2 • 03.11.2024. u 01:04
na youtube privremeno ne idem, jer mi je google račun kontaminiran, a oni su njihovi. ajde kad sam već tu, nisam ti stigao odgovoriti kod mene, jer sam žurio napisati novi post, kad sam u mirovini organiziram vrijeme, sve ga manje imam, ja sam sad gotovo non stop u njemačkim vojničkim jaknama, u berlinu ih po buvljacima nakupovao 1-8 eura, najjeftinije su one s ušivenom zastavom ujedinjene njemačke, a svi jako dobro znaju što mislim o svim vojskama svijeta, uključivši i herojske, suosjećam samo s nedragovoljačkim topovskim mesom...
NF • 03.11.2024. u 18:13
Odgledao sam gornji video do kraja i nažalost moram konstatirati razočaranje. Mladi voditelj je neka vrsta ultra proto konzervativca i kršćana katolika, očito je trampovac i veoma je odbojan, a sugovornik - unatoč veoma inteligentnim odgovorima tijekom većine vremena intervjua - zapravo pada u isti narativ, ili ga u intervjuu dopušta, prilagođava se, podilazi, ne znam. Bilo kako bilo, tu opet imamo istu priču o Trumpu kao razoritelju zlog liberalnog globalističkog establišmenta, i prilično je očito da sami Amerikanci bestidnu infantilnost toga ne mogu vidjeti jednako jasno kao mi sa sigurne europske distance. Zapravo je veoma pogubno to što mnogi obrazovani Europljani preuzimaju u svoj sustav mišljenja nešto što je isključivo stvar SAD-a i njihove u visokoj mjeri dekadentne sociopolitičke stvarnosti, čija dekadencija nužno velikim dijelom proizlazi i iz toga što oni de facto nemaju višepartijski, već dvopartijski politički sustav, silno ovisan o novcu uloženom u predizbornu kampanju. Sociološka, kulturološka i politička stvarnost SAD-a zbog toga se u zadnjih najmanje pedeset godina naprosto morala izobličiti, pomaknuti iz zdravog težišta društvenoga konsenzusa. Tako danas Amerikanci imaju čitav niz društvenih problema koji su Europi strani, pa ipak, Europa silno želi imitirati Ameriku, što znači - preuzimati njezine društvene narative. To je jako, jako pogrešno. Ono što je već u samoj Americi dekadentno, ako se nastoji primjenjivati u Europi kao nekakav sustav vrijednosti može biti samo dodatno toksično, zbunjujuće i destruktivno.
Mariano Aureliano • 04.11.2024. u 02:10
Normalnom Europljaninu sa sačuvanim zdravim razumom posve je jasno da je u nebo vapijuća parodija kad se Trumpa smatra borcem protiv establišmenta. Kao prvo, taj establišment je establišment neoliberalnog kapitalizma američkog tipa i nema nikakve veze s podjelom na Demokrate i Republikance. Čak štoviše, naftaši i njima slični moćnici tradicionalno se regrutiraju iz republikanske kvote mračnih umova. Ako je itko dijelom tog establišmenta, po svim zamislivim definicijama i propozicijama, onda je to Donald Trump. Stoga se normalan Neamerikanac s pravom pita: "What the fuck?!" No, silni milijuni Amerikanaca smatraju da je Trump konačno jedan ISKRENI političar, i da je ta njegova ISKRENOST, samim tim i vjerodostojnost, DOVOLJNA da se njega izabere za Predsjednika. U tom smislu Trump zaista jest naročit pokazatelj ili indikator američke sociopolitičke zbilje. On Amerikancima daje do znanja koliko su zastranili kad su se sveli na to da im je dovoljna Trumpova "iskrenost". Naravno da to ima veze s očiglednom dekadencijom američkog društva i svakako političkog sustava jer da ta dekadencija, da ta silna američka društvena laž, nije dosegnula takve razmjere kakve je dosegnula, taj jezivi lik Donald Trump ne bi se Americi mogao dogoditi. Kao što se, u istoj logici, ondašnjoj Njemačkoj ne bi mogao dogoditi Adolf Hitler.
Mariano Aureliano • 04.11.2024. u 02:46
Chris Langan možda zaista i ima IQ negdje između 195 i 210, no što nam to zaista kaže? Po nekim standardima, tek oko 2,5% stanovništva ima IQ ispod 70 i iznad 130. Pročitao sam da je Einstein imao 160. Sjećam se svojih psihologijskih praktikuma na prvoj i drugoj godini, zbog kojih je studij psihologije na FF-u kotirao kao neka vrsta kažnjeničke kolonije u dalekom Sibiru. Psihologijski su praktikumi imali eksperiment, statističku obradu podataka i zatim analitiku i odgovaranje na pitanja kao u klasičnom ispitu. Na prvoj su godini bili četvrtkom, na drugoj utorkom. Trajali su otprilike od 3 popodne do sedam ili osam navečer. Na kraju bi na trgovačkome papiru bilo ispisano oko tridesetak stranica teksta i to bismo predavali profesorovom asistentu na pregled i ocjenu. Ocjene su bile 0, +/-, +, ++. Silno sam se radovao kad bih dobio dvoplus, katkad su ti dvoplusi stizali gdje sam se najmanje nadao, i naravno da bih bio razočaran s plusminusom. No problem je bio u nulama. Ako se dobro sjećam, student je po semestru smio imati samo dvije nule. Ako bi dobio treću nulu iz praktikuma (u slavnoj dvorani 7), ne bi mogao proći kolegij psihologijskog praktikuma na kraju godine, čak ni uz savršen usmeni i pismeni, drugim riječima - pao bi godinu. Zbog toga je naš psihologijski praktikum kotirao kao ispit, svakog jebenog četvrtka na prvoj godini i svakog jebenog utorka na drugoj. Svi su studenti na Filozofskom, na svim odsjecima, znali kroz kakav teror mi "psiholozi" prolazimo; nitko drugi nije imao de facto ispit jednom tjedno osim nas. Prve sam dvije godine faksa, dakle, proveo u permanentnom stresu visoke razine. Tim četvrcima i godinu kasnije utorcima odlazio bih navečer u SC u Savsku 25 na večeru POTPUNO IZNUREN. Doslovno kao da sam došao iz rudnika. Tko nije takvo što iskusio taj ne zna da mentalni napor može biti i jest ravan fizičkom naporu istog intenziteta. No što sam zapravo htio reći? U jednom od tih praktikuma na red je došla i inteligencija te faktorska analiza iste. Rješavali smo razne zadatke, nas oko šezdesetak, a zatim smo analizirali faktore - numerički faktor, verbalni faktor itd. IQ se nigdje nije spominjao, no spominjali su se razni faktori inteligencije koji su se prikazivali u decilima. Kod nekoliko sam faktora bio u najgornjem decilu (unutar 10% najboljih), no kod nekih sam bio u sredini, čak i ispod nje. Iz toga nikako nisam mogao otkriti koliko sam inteligentan, naročito zbog toga što nisam bio dijelom uzorka populacije budući da svi studenti psihologije zbog rigorozne selekcije u startu spadaju u izrazito desni dio Gaussove krivulje. Ne sjećam se u svemu tome da se ikada spominjao IQ. I, iskreno, ne vjerujem u IQ. Primjer čovjeka iz gornjeg videa govori da možeš biti protrampovski nastrojen i ipak biti čovjek iznimno velikog IQ-a. ;)
Mariano Aureliano • 04.11.2024. u 05:01
ima više vrsta inteligencije, podjele idu od tri do devet vrsta, prema psiholozima, a oni valjda to znaju :) ... ovi tzv. IQ testovi mjere samo analitičku, odnosno logičko-matematičku inteligenciju, a visina tog IQ nema nikakve veze s tim kakav je netko čovjek, odnosno prema mojoj definiciji ljudi kao sebičnoj đubradi, taj IQ ne pokazuje koliko je netko manje ili više sebično đubre :)...
...video sam odgledao malo više od pola sata, ako ću imati vremena možda odgledam do kraja, ali u pravu si, odmah se u tih prvih pola sata vidi kuda
vodi taj razgovor i pokazuje se tko su sugovornici, izdanci konzervativne, čiste, kršćanske, bijele Amerike kojoj su za sve nedaće američkog društva krivi oni drugi, oni koji u odnosu na njih imaju prednost zbog tzv. afirmacijske politike, to
sam u tih pola sata iščitao između redova, možda sam u krivu :)...
... zanimljivo je kako je gost siguran u postojanje boga, odnosno u postojanje boga koji se uklapa u njegovu definiciju tog pojma, ali to nije ništa čudno, svatko tko je siguran u postojanje boga
čini to isto, definira ga kako mu najbolje odgovara :)... no, netko je rekao (Bertrand Russell) da je
najveći problem sa svijetom to što su glupi ljudi sigurni, a inteligentni puni sumnji, kako je onda
ovaj inteligentan, ili superinteligencija transcendira i glupost i inteligenciju :)...
Blogokviz • 04.11.2024. u 10:56
@Blogokviz - Odgledao si pola sata, kasnije postaje još gore. :) Mladi isprdak čak je ponudio gosta cigarom jer konzervativna elita u svojim muškim klubovima puši cigare. Na Wikipediji se čak može pročitati da je Langan negdje izjavio kako su njujorški Blizanci 2001. srušeni od strane administracije Busha juniora ne bi li se svrgnula pozornost s njegove CTMU teorije ili Teorije svega. Pa se onda ipak moraš zapitati i o njegovu mentalnom zdravlju. Neovisno o testovima inteligencije, od kojih mnogi ipak mjere malo više toga od samo logičko-matematičkog faktora, s vremenom sam kroz život došao do zaključka da postoji jedan određeni tip osobe koji briljira na tim testovima, ali zapravo ima neku vrstu hipertrofije mentalnog, konceptualnog aspekta u svojemu umu; takvi ljudi nerijetko izdaju knjigu za knjigom u samizdatu, budu to mahom debele knjižurine s bizarno kompleksnim teorijama koje su valjda jasne jedino njima samima. To svakako jest neka vrsta zastranjenja, na granici psihopatologije, jer oni granaju svoja znanja i teorije u beskonačne meandre istoga, dok im osnovna svijest ostaje plošna, nerazvijena, bez stvarne lucidnosti, da ne kažem intuicije. Zdrava jedinka, s druge strane, ako ima kapacitet za to, ne ide u smjeru konceptualne hipertrofije, nego u smjeru mudrosti.
Da, Langan tvrdi kako logički može dokazati Boga, i onda ga dokazuje jako komplicirano, spajajući kvantnu fiziku i lingvistiku, sve i svašta, uvodeći nove pojmove i stvarajući jedan originalni pojmovnik kojim se od nas traži da se prilagodimo njegovoj "logici" ili "dokaznoj moći", u suprotnom ga nećemo moći pratiti. Ma nemoj. Ja sam u prvom dijelu devedesetih jedne večeri imao jasnu, duboku, prosvjetljujuću spoznaju, spoznaju bez imalo sumnje, da je sam fenomen kretanja dokaz Boga, ali mi je odmah u tom momentu bilo jasno da je to samo moja spoznaja i samo za mene, da se radi o intuiciji a ne o logičko-konceptualnom rješenju, dakle s tom sam spoznajom mogao jedino samome sebi obrisati dupe, nikome drugom. :)) Ovim ne želim reći da u Langanovim razmišljanjima nema puno zanimljivih stvari. Itekako ima.
Kod ovakvih tipova poput Chrisa Langana uvijek se može reći da mi njega jednostavno ne možemo pratiti jer nismo na njegovoj razini, u smislu da on vidi nešto što mi ne vidimo. Načelno je taj argument OK i primjenjiv je u mnogim slučajevima, no kod ovog mi se čovjeka ipak čini da je od početne, mladenačke briljantnosti do danas vjerojatno završio u stanju u kojem više nema kontrolu nad svojim mentalnim faktorom, on se oslobodio s lanca svojega vlasnika i sada se nastavlja granati u sve bizarnije i fantastičnije forme, sve dotle da se na kraju sveo na upravo ono što si ti zadnje u šali rekao - da superinteligencija transcendira i glupost i inteligenciju. :))
Mariano Aureliano • 05.11.2024. u 18:31
:)
Mariano Aureliano • 01.11.2024. u 00:49
Btw., sjedim prekjučer popodne na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kamenoj "klupi" uz Müller, čekajući ženu da nešto obavi, i promatram ljude. Nisam to već dugo činio jer me zadnjih godina rijetko ima u centru, gotovo kao da nisam Zagrepčanin. Prvo sam pojeo zvrk sa sirom iz Pan-peka preko puta (taman na kraju dođe pred mene zagasito-ružičasti golub i gleda me u oči, mogao sam mu jedino istresti pred noge mrvice iz vrećice, koje je minuciozno pozobao) i tek sam onda počeo promatrati ljude. "Upala mi je u oči" povelika grupa Singapuraca/Malezijaca, manjeviše starijih ljudi i bračnih parova, koja je štreberski nezainteresirano slušala o povijesti Manduševca (ima li ičeg dosadnijeg od toga?!). No kako su turisti univerzalno nezanimljiva kategorija, čak i ako bi imali repove, kljove i rogove, brzo sam pogled maknuo s njih i počeo promatrati užurbane prolaznike. A ti su užurbani prolaznici u velikoj mjeri bili mladi oba spola. I što sam ODMAH primijetio? Da svi, doslovno svi hodaju buljeći u svoj smartphone! Kaže li se još uopće smartphone? Možda je to već odavno zastario termin.
Nije da sam TO prekjučer prvi put uočio, naravno da nisam, no kad čovjek vidi kako svi koji prolaze imaju smartphone pred sobom i bulje u njega, bulje čak i dok hodaju, tipkaju čak i dok hodaju, i to ne tek ponetko, već gotovo svi, njih pedeset, stotinu, tri stotine, najmanje 90% svih onih koji su prošli ispred mene, i ako taj čovjek ima 54 i pamti neka druga, normalna vremena, tada se zbilja mora osjetiti kao da je zalutao u glitch in the Matrix. :) O mladima na tramvajskim stanicama i u tramvajima da i ne govorim. Što to znači, što nam to govori, da mladi nisu u stanju ni jednu minutu biti sami sa sobom? Da neprestano moraju gledati u neki idiotski sadržaj na ekranu svojeg mobitela, ili provjeravati statuse, lajkove, odgovore? Pa pisati odgovor na odgovor na odgovor na odgovor. I tako cijeloj grupici prijatelja, od kojih bez prestanka stižu odgovori na koje treba odgovoriti, u nedogled... "Dovraga, hoćeš li ikada začepiti?!", kostur pita mozak. A mozak mu odgovara: "Ne."
Mariano Aureliano • 01.11.2024. u 02:08
Moram napomenuti da ja ne osuđujem mlade, niti ikoga. Prilično sam siguran da bih se ja, ako bih imao smartphone, vrlo brzo počeo ponašati na isti način, ako ne još i gore. Po prirodi sam povodljiv. Spašava me jedino moje prekogrobno odsustvo entuzijazma. :)))
Mariano Aureliano • 01.11.2024. u 02:46
Meni je zanimljivo to da sam jučer popodne i ja sjedio na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kamenoj "klupi" uz Müller, čekajući ženu da nešto u njemu obavi, pa sam promatrao ljude - i zapazio navlas isto. Uglavnom, poveselio sam se tome kako ću sljedeća tri poslijepodneva uglavnom provesti u šumi. Čisti entuzijazam. :)
j. • 01.11.2024. u 09:17
Pandemija...
Ali, eto, nađe se i pokoja iznimka, čovjek koji jede zvrk, golub koji zoblje mrvice.
...
A kako to da Vjetra nisi primjetio? Vjerojatno ste se mimoišli u vremenu. ;)
Dvi, tri riči... • 01.11.2024. u 09:34
On je prekjučer, ja jučer; pokrili smo teren i rasporedili snage :))))
j. • 01.11.2024. u 09:50
da, taj neumorni mozak...nego ono prije par dana s greškom kod perilice suđa kod mene, dobro sve ispregledali, nigdje ne curi, guglao, nema šanse ni za skupog majstora, počistili je dobro iznutra, bio ostatak nepoznatog stakla u videu, nakrivili je kao na youtube filmiću, nigdje zaostale vode, u stvari ja se najprije sjetio da nam se još prije godinu dana dio elektronike u autu zblesirao, majstor je rekao pipkav je posao i skup to namještati, a ne smeta, samo vozi, i uspostavilo se, zbilja, izgleda da se samo elektronika zblesirala, samo jedan dan smo prali na ruke ;)
NF • 01.11.2024. u 20:37
@j. - E da, lijepo je kad imaš kamo pobjeći u šumu, na livade i proplanke, to su velike prednosti manjeg grada s lijepom prirodom u okolici. A ovo na Trgu je baš dobar primjer blogerskih spojenih posuda nakon toliko godina virtualnog druženja; sljedeća je razina da ćemo ja i moja žena slučajno proćaskati negdje s tobom i tvojom ženom, a da nećemo znati da se poznajemo. :)
@Dvi, tri riči - Da, na istom mjestu u neisto vrijeme. A što se tiče pandemije, još je davno Padre Pio, kad su mu pokazali novi izum znan kao televizor, reagirao tako da se uhvatio za glavu i počeo kukati. Kad su mu ukazali na eventualno dobre aspekte televizije, odgovorio je: "Samo pričekajte pa ćete vidjeti u što će se to pretvoriti." Da i ne govorimo o djeci predškolskog uzrasta kojoj se mozak zbog pametnih telefona doslovno destruira u vrlo osjetljivoj i nepovratno formativnoj fazi.
@NF - Tako je naša veš-mašina prije godinu dana na displayu s hrvatskog prešla na engleski, no manire su joj ostale slovenske. :)
Mariano Aureliano • 02.11.2024. u 11:24
Ma odlično, kako samo Ti znaš! Bravo!
luki2 • 03.11.2024. u 01:05