Btw., sjedim prekjučer popodne na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kamenoj "klupi" uz Müller, čekajući ženu da nešto obavi, i promatram ljude. Nisam to već dugo činio jer me zadnjih godina rijetko ima u centru, gotovo kao da nisam Zagrepčanin. Prvo sam pojeo zvrk sa sirom iz Pan-peka preko puta (taman na kraju dođe pred mene zagasito-ružičasti golub i gleda me u oči, mogao sam mu jedino istresti pred noge mrvice iz vrećice, koje je minuciozno pozobao) i tek sam onda počeo promatrati ljude. "Upala mi je u oči" povelika grupa Singapuraca/Malezijaca, manjeviše starijih ljudi i bračnih parova, koja je štreberski nezainteresirano slušala o povijesti Manduševca (ima li ičeg dosadnijeg od toga?!). No kako su turisti univerzalno nezanimljiva kategorija, čak i ako bi imali repove, kljove i rogove, brzo sam pogled maknuo s njih i počeo promatrati užurbane prolaznike. A ti su užurbani prolaznici u velikoj mjeri bili mladi oba spola. I što sam ODMAH primijetio? Da svi, doslovno svi hodaju buljeći u svoj smartphone! Kaže li se još uopće smartphone? Možda je to već odavno zastario termin.
Nije da sam TO prekjučer prvi put uočio, naravno da nisam, no kad čovjek vidi kako svi koji prolaze imaju smartphone pred sobom i bulje u njega, bulje čak i dok hodaju, tipkaju čak i dok hodaju, i to ne tek ponetko, već gotovo svi, njih pedeset, stotinu, tri stotine, najmanje 90% svih onih koji su prošli ispred mene, i ako taj čovjek ima 54 i pamti neka druga, normalna vremena, tada se zbilja mora osjetiti kao da je zalutao u glitch in the Matrix. :) O mladima na tramvajskim stanicama i u tramvajima da i ne govorim. Što to znači, što nam to govori, da mladi nisu u stanju ni jednu minutu biti sami sa sobom? Da neprestano moraju gledati u neki idiotski sadržaj na ekranu svojeg mobitela, ili provjeravati statuse, lajkove, odgovore? Pa pisati odgovor na odgovor na odgovor na odgovor. I tako cijeloj grupici prijatelja, od kojih bez prestanka stižu odgovori na koje treba odgovoriti, u nedogled... "Dovraga, hoćeš li ikada začepiti?!", kostur pita mozak. A mozak mu odgovara: "Ne."
01.11.2024. (02:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram napomenuti da ja ne osuđujem mlade, niti ikoga. Prilično sam siguran da bih se ja, ako bih imao smartphone, vrlo brzo počeo ponašati na isti način, ako ne još i gore. Po prirodi sam povodljiv. Spašava me jedino moje prekogrobno odsustvo entuzijazma. :)))
01.11.2024. (02:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je zanimljivo to da sam jučer popodne i ja sjedio na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kamenoj "klupi" uz Müller, čekajući ženu da nešto u njemu obavi, pa sam promatrao ljude - i zapazio navlas isto. Uglavnom, poveselio sam se tome kako ću sljedeća tri poslijepodneva uglavnom provesti u šumi. Čisti entuzijazam. :)
01.11.2024. (09:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pandemija... Ali, eto, nađe se i pokoja iznimka, čovjek koji jede zvrk, golub koji zoblje mrvice. ... A kako to da Vjetra nisi primjetio? Vjerojatno ste se mimoišli u vremenu. ;)
01.11.2024. (09:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
:)
01.11.2024. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Btw., sjedim prekjučer popodne na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kamenoj "klupi" uz Müller, čekajući ženu da nešto obavi, i promatram ljude. Nisam to već dugo činio jer me zadnjih godina rijetko ima u centru, gotovo kao da nisam Zagrepčanin. Prvo sam pojeo zvrk sa sirom iz Pan-peka preko puta (taman na kraju dođe pred mene zagasito-ružičasti golub i gleda me u oči, mogao sam mu jedino istresti pred noge mrvice iz vrećice, koje je minuciozno pozobao) i tek sam onda počeo promatrati ljude. "Upala mi je u oči" povelika grupa Singapuraca/Malezijaca, manjeviše starijih ljudi i bračnih parova, koja je štreberski nezainteresirano slušala o povijesti Manduševca (ima li ičeg dosadnijeg od toga?!). No kako su turisti univerzalno nezanimljiva kategorija, čak i ako bi imali repove, kljove i rogove, brzo sam pogled maknuo s njih i počeo promatrati užurbane prolaznike. A ti su užurbani prolaznici u velikoj mjeri bili mladi oba spola. I što sam ODMAH primijetio? Da svi, doslovno svi hodaju buljeći u svoj smartphone! Kaže li se još uopće smartphone? Možda je to već odavno zastario termin.
Nije da sam TO prekjučer prvi put uočio, naravno da nisam, no kad čovjek vidi kako svi koji prolaze imaju smartphone pred sobom i bulje u njega, bulje čak i dok hodaju, tipkaju čak i dok hodaju, i to ne tek ponetko, već gotovo svi, njih pedeset, stotinu, tri stotine, najmanje 90% svih onih koji su prošli ispred mene, i ako taj čovjek ima 54 i pamti neka druga, normalna vremena, tada se zbilja mora osjetiti kao da je zalutao u glitch in the Matrix. :) O mladima na tramvajskim stanicama i u tramvajima da i ne govorim. Što to znači, što nam to govori, da mladi nisu u stanju ni jednu minutu biti sami sa sobom? Da neprestano moraju gledati u neki idiotski sadržaj na ekranu svojeg mobitela, ili provjeravati statuse, lajkove, odgovore? Pa pisati odgovor na odgovor na odgovor na odgovor. I tako cijeloj grupici prijatelja, od kojih bez prestanka stižu odgovori na koje treba odgovoriti, u nedogled... "Dovraga, hoćeš li ikada začepiti?!", kostur pita mozak. A mozak mu odgovara: "Ne."
01.11.2024. (02:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Moram napomenuti da ja ne osuđujem mlade, niti ikoga. Prilično sam siguran da bih se ja, ako bih imao smartphone, vrlo brzo počeo ponašati na isti način, ako ne još i gore. Po prirodi sam povodljiv. Spašava me jedino moje prekogrobno odsustvo entuzijazma. :)))
01.11.2024. (02:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Meni je zanimljivo to da sam jučer popodne i ja sjedio na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kamenoj "klupi" uz Müller, čekajući ženu da nešto u njemu obavi, pa sam promatrao ljude - i zapazio navlas isto. Uglavnom, poveselio sam se tome kako ću sljedeća tri poslijepodneva uglavnom provesti u šumi. Čisti entuzijazam. :)
01.11.2024. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blagoglagoljiva
Pandemija...
Ali, eto, nađe se i pokoja iznimka, čovjek koji jede zvrk, golub koji zoblje mrvice.
...
A kako to da Vjetra nisi primjetio? Vjerojatno ste se mimoišli u vremenu. ;)
01.11.2024. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
On je prekjučer, ja jučer; pokrili smo teren i rasporedili snage :))))
01.11.2024. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...