Moje je mišljenje da su sve religije "spika za utjehu". Što vi mislite o tome?
Jedno od belgijskih katoličkih sveučilišta jučer je među ostalim ustvrdilo da je papin stav o ulogama žena u društvu deterministički i reduktivan. Što mislite o tome?
Čovjek se rađa i zatim odrasta u bolesnome društvu, zasnovanom primarno na sukobu poradi opstanka fizičkoga tijela. Njegov je mozak, dakle, primarno mozak sukoba, prijetnje, obrane i napada, nespokoja, tjeskobe. U takvom se mozgu rađa ideja religijskog Boga, nekoga "izvana" i "gore" tko nudi rješenje. To rješenje kaže: samo se predaj Meni; ili: samo vrši Moju volju. Milijuni se trude oko toga, i svi, baš svi zbog toga pervertiraju svoju psihu. Neki je pervertiraju na prividno miroljubiv način, ne opirući se zlu, a neki na očigledno nemiroljubiv način, smatrajući da su ubijanje i ratovanje jedini način da se u danim okolnostima vrši Božja volja. Utješno je ako znamo da je naše neopiranje zlu, iako generira ogroman broj problema, nesporazuma i konfliktnih situacija, podržano od strane Boga. Također je jednako utješno da nas Bog podupire u borbi protiv nevjernika, heretika, neprijatelja i ostalih koji ne vrše Božju volju. ;) Dakle, religija je po defaultu neka vrsta "spike za utjehu", ili način da opravdamo svoje fantazije.
Papa Franjo, kao i svi pape prije njega, nije slobodan čovjek. On se nalazi u kategoriji ljudi za koje se humoristički kaže: trepni dvaput ako si otet. Kad god on razgovara s nekim grupama a da su kamere ili mikrofoni uključeni, on ne razgovara kao privatna osoba, već kao papa. Ako bih neku definiciju pakla ili prokletstva uzeo kao realnu, onda bi to bila definicija koja opisuje položaj pape u 21. stoljeću: taj čovjek ne smije ni jedno jedino slovo izreći a da ono nije usuglašeno s Naukom Vjere. A kamoli da o bilo čemu kaže što zaista misli. To što on djeluje kao da upravo govori što misli samo je vješto načinjena maska. Maska koja imitira puno toga, npr. dobru volju, ekumenizam, ljubav itd. Pitajte tog jadnog otetog čovjeka o ženama, inzistirajte na pitanjima, inzistirajte na tome zašto žene ne mogu biti svećenice! Nećete dobiti odgovor. Papa Franjo reći će nešto što neće biti odgovor na vaše pitanje. Naprosto će izignorirati vaše pitanje. Uvijek iznova. Uvijek iznova. Ako ga pitate zašto žene ne mogu biti svećenice, njegov će odgovor biti: "Žene su......" I to je to.
Osobno i intimno mislim da čovjek ima čudesan potencijal, no da je kroz cijelu povijest taj potencijal kanaliziran u ideje vladanja nad njim, primarno u ideju personalnog Boga, Jahvea ili bilo kog drugog. Bog služi samo i jedino tome da se pomoću njega vlada drugima, da se pomoću njega manipulira drugima poradi vladanja. Ne vidim drugu svrhu Boga. Vjernici se sa mnom, naravno, neće složiti. Nekim se vjernicima događaju zaista čudesne stvari i to treba poštovati, postoje nebrojena čudesna tjelesna ozdravljenja, sinkroniciteti, proricanja, telepatije, ozdravljenja od zamračenja psihe, čuda druge vrste. Svakako nisam od onih koji ne vjeruju u sve to. Problem je, međutim, u tome što vjera uvijek ima svoju cijenu: ti se na nešto obvezuješ, i ti se nekome obvezuješ. Nema vjere i nema čuda tamo gdje se netko baš nikome ni na što ne želi obvezati i sve obvezujuće faktore šalje u tri pičke materine. Ili ima, ali se o tome ne piše i ne govori.
Da je papin stav o ulogama žena u društvu deterministički i reduktivan, to je vrlo lucidno uočeno. Ne znam je l' uopće treba dodatno objašnjenje. Papa stavlja ženu u strogo ograničen broj uloga, a njezinu ženstvenost vidi kao biblijsku, dakle dogmatsku kategoriju. Žena nije slobodna da sama sebe opiše ili ne opiše, već je ona, ipak nekako, jebiga, ta glupa Eva koja je od zmije uzela jabuku. Pa je u najbolju ruku ženstvena. Eh, da, žena je ženstvena - to je tako divno rečeno! Stoga, jasno je, ne može biti svećenicom, i o tome dalje nema razgovora. Papa Franjo, naime, upravo na taj način odgovara na pitanje o ženama-svećenicama - nema razgovora. Kaže u odgovor nešto drugo. Odšuti. Spomene kako je Marija bila žena. I kako je Crkva žena.
Belgijsko katoličko sveučilište kritiziralo papu odmah nakon posjeta.
Mariano Aureliano • 29.09.2024. u 05:04
je, i onaj prilog sinoć s jednim od petnaest odraslih a nekad zlostavljanih Papa je stavio u zagrade : i vi ste Crkva, rekao je
Donabellina • 29.09.2024. u 07:42
Crkva je jedna od najstarijih i najmoćnijih institucija u povijesti čovječanstva, i... stvari su teško promjenjive, drugačije.
Nekome tko nalazi odgovore, smisao i mir u vjeri - nemoguće je otvarati oči na ovaj način, jedino je moguće razgovarati s onima koji misle slično.
Ženska pitanja, prava i pozicija u društvu nikako ne mogu ni biti
promatrana niti rješavana kroz religijske svjetonazore.
Žene u današnjem društvu imaju sasvim drugačiju ulogu, prava i obaveze nego što im zastarijeli religijski svjetonazori nameću.
I ja bih voljela da molitve mogu rješiti sve moje životne probleme, ostvariti želje, izliječiti bolesti, riješiti sukobe ali ništa od toga...
Institucija u kojoj žene nemaju ravnopravnu ili imaju zanemarivu ulogu, ne može biti mjesto na kojemu se može raspravljati o ženskim pitanjima.
Zato papa i ne može biti nego općenit i neodređen u vezi žena, jer kao vrhovni zapovjednik ili barem glasnogovornik Institucije mora biti usklađen sa krutim tisućljetnim svjetonazorima. I reći ništa, jer šuplja fraza "žene su ženstvene" ženama oduzima i mozak i sposobnost i talente i njihovu cjelokupnu bit.
Na trgovima nema klečavica.
Nije to zaništa.
Zene imaju danas (ako ne i oduvijek i za vijeke vjekova;) pametnijeg posla.
Dvi, tri riči... • 29.09.2024. u 09:21
Ne znam, na prvu mi je papa Franjo bio ok ali sad više nije. ovdje je ovako govorio.
"Želio bih uputiti jednu misao i izraziti svoju blizinu svim ženama, posebno onima čije se dostojanstvo ne poštuje – rekao je Papa. Ima još puno posla koji svatko od nas mora obaviti kako bi jednako dostojanstvo žena bilo konkretno priznato."
a u drogoj rečenici već spominje majčinstvo a kad se sjetim njegove izjave o "sebičnosti" onih koje nisu majke (niti imaju namjeru) ovo citirano gore mi izgleda kao bacanje magle kao govori generalno i općenito o pravu na jednakost a već si u drugoj rečenici skače u usta. S kojim pravom ima sudit o nečijoj "sebičnosti"? I određivati tuđe živote? Ps pogledao sam i ovaj link u prvom komentaru-ne vjerujem što čitam klasičan klerski šovinizam samo u latentnom izdanju.
TEATRALNI • 29.09.2024. u 09:38
čudna je ta opsjednutost klera ženama i spolnim organima i kroćenjem toga kroz sadističku povijest inkvizicije, bilo bi najbolje da se žene masovno maknu od tipava koji ju žele kontrolirati mitom o krivnji da je čačkala jabuku pa do klerskih (muških) intervencija i uskraćivanja joj medicinskih usluga i pravo na izbor, možemo slobodno reći da nigdje nema toliko psihopata kao u kleru, pa je njihov način i kontrola isto psihopatska, kao kad imamo psihopata u braku, sve je to isto i gotovo sigurno završava femicidom ne jer je to bog htio nego samo sado sajko želi dominaciju na zemlji gdje je žena neobrazovana i tradicionalna, tu cvate cvijet mizoginije i femicida u svim svojim raskošnim bojama i paletama psihopatije, uglavnom kad idu priče o kleru i šta rade, to je katasrofa od psihičke boleštine s čisto medicinskog priručnika za osnovnu psihologiju i psihijatriju gledišta, počev od sodomije do zoofilije i pedofilije, i kad im ulove sadržaj u privatnom kompu po kurijama, šta ih pali, a love ko blata, sišu samo jer bitno je da je puzavac očajan i sirotinja i onda kad je sav opljačkan i nikakav pod klerskom dominacijom, dat će mu utjehu kad klekne i poljubi prstenčinu
starry night • 29.09.2024. u 10:55
Milsim da je papino mišljenje o bilo čemu potpuno irelevantno jer on, kao što si i ustvrdio, nije sloban čovjek i teško se može maknuti od onoga u što se kroz život desetljećima uvlačio.
Jučer sam baš kliknuo na neki Oshov short o probematici prvog pitanja. On je, naravno, potpuno u pravu kad kaže da je svaka religija naprosto kult i ništa više a njihova vjerovanja praznovjerja i što je još bolje, da religije uopće nemaju veze s religioznošću, ali to ne znači da religiznost ne postoji, međutim postoji izvan religija i praznovjerja, dakle u samom čovjeku, ako on ima volje da do tog mjesta i razumijevanja u sebi dođe.
https://www.youtube.com/shorts/WMIvD42TSL0
The Art Of Being Yourself • 29.09.2024. u 12:02
Čekaju me za izlazak, a bojim se da neću kasnije doći na opet zanimljivu temu, samo ću reagirati na po meni lapsus prethodnika, religije itekako imaju veze s religioznošću, daleko manje s duhovnošću. a žene, podržavat ću ih u borbi za prava unutar institucije, kao što sam bio za priznanje istospolnih brakova, mada ne znam kog če vraga ljudima uopće ni te monumentalne organizaciji, niti papiri i pečati s državnim ili crkvenim pečatom, mada ću se možda vjenčati pred smrt,ova država je navodno počela ozbiljno zajebavati ljude i iz skoro polustoljetnih vanbračnih zajednica.
NF • 29.09.2024. u 15:07
NF.......budeš li se vjenčao jedan Božji dan ikada od današnjeg daana javi.......eto me ravno iz ST u RI s košaricom ružinih latica da pospem mladu po kosi
( ja sam ozbiljna, a ti )???
Donabellina • 29.09.2024. u 18:46
@Annabonni - Da, onaj jedan novinar ga je pitao smatra li da je Crkva odgovorna za sve te zločine, na što je papa odgovorio: "Crkva nisu samo biskupi, svećenici etc, i vi ste Crkva." I tako svako malo papa Franjo ispali neku gadariju pred kojom ostaneš zatečen razinom cinizma. I kad je za homoseksualce rekao: "Tko sam ja da im sudim?", zapravo je mislio da će im Bog suditi, prebacio je odgovornost na Boga.
Mariano Aureliano • 29.09.2024. u 21:03
@Rječita - Stvari su teško promjenjive upravo zato što se misli da su stvari teško promjenjive. ;)) Put oko svijeta težak je onoliko koliko je težak jedan korak, no čovjek ne gleda taj jedan korak, on gleda put oko svijeta i onda sjedne na dupe i očajava i ne napravi ni taj jedan jedini koračić. :)
Ja, naravno, ne želim nikome otvarati oči, ne želim čak ni tvrditi da sam gore napisanim u pravu. Povremeno ili s vremena na vrijeme volim biti pomalo radikalan u izričaju jer smatram da se neke stvari vide jasno tek onda kad se volume-kotačić pojača do daske. :)
Puno sam puta u životu našao mir kroz izmirenje s Bogom pa onda, posljedično, i sa svijetom, kroz onaj osjećaj ili misao: "Ne moja, nego Tvoja volja, Bože." No u čemu je problem s tim "smislom" i "mirom u vjeri"? U tome - i to sam otkrio za sebe da je 100% tako i nikako drugačije - što su taj smisao i taj mir u vjeri NUŽNO privremeni, a privremeni su zbog toga što su proizvod misli. Stvorila ih je misao, nije ih stvorila stvarna i neprolazna spoznaja. A misao je varljiva, ona treperi kao svjetalce na izdisaju, malo je ima pa je malo nema, preobražava se, često i redovito u vlastitu suprotnost. Cijeli život gledam te faze kroz koje prolaze gorljivi vjernici, koji izgaraju za svoju vjeru, i uvijek iznova vidim kako se ta misao što ih pogoni s vremenom haba, pervertira, iščezava, od nje na koncu ostaju samo mala misaona čudovišta, a čovjek biva zaglavljenim u sve neurotskijem samouvjeravanju da je još uvijek onaj isti gorljivi vjernik. Sve što misao stvori je lažno, opsjenjivo, snoliko. A misao je stvorila bogove, Boga, religije, dogme, rituale, vjerovanja, rajeve i paklove, želju za Spasenjem itd.
Uvijek polazim od toga da je ono što čovjek može zamisliti samim tim i ostvarivo. Ako možemo zamisliti svijet bez ratova, mržnje, nasilja, straha za egzistenciju, svijet mira i univerzalne dobre volje među ljudima, onda je takav svijet moguć. Isto tako - ako možemo zamisliti Crkvu bez dogmi, rituala, isključivosti, zatucanosti, bez robovanja bigotnoj tradiciji itd., Crkvu koja ne anatemizira, koja ne prosuđuje, koja nije opsjednuta grijehom, zlom i sotonom, onda je takva Crkva i moguća. Cijelog života jedan dio mene žali zbog toga što nisam svećenik, neobično entuzijastično sam privržen ideji svećenstva, ali - gdje je ta Crkva u kojoj bih ja mogao biti svećenik?! Još uvijek je nigdje nema, nažalost.
Mariano Aureliano • 29.09.2024. u 21:33
@TEATRALNI - Da, izgleda da je to uvijek iznova bacanje magle. Riječi se tako često koriste samo kao ukrasi, poput onih figurica i svjetalaca na božićnoj jelci. Kažeš "dostojanstvo žene" i odmah svi misle da znaju što si mislio pod tim. To je ta specifična vrsta riječi izmišljena ponajviše radi manipulacije, ja ih volim nazivati nečasnim riječima. A može i nečastivim. :) Godinama sam smatrao da je papa Franjo puno bolji papa od Ivana Pavla II; sada smatram da su svi isti jer da bi uopće napredovao u karijeri do biskupa, nadbiskupa i kardinala, moraš prodati dušu vragu. :))
Mariano Aureliano • 29.09.2024. u 21:51
Ovaj mi je baš razočaranje jer se izdavao za progresivnog i normalnog a to nije, jako daleko od toga. Konkretno zgadio mi se nakon ovog tako da me ovo dalje više ni najmanje ne čudi.
TEATRALNI • 29.09.2024. u 22:23
@starry night - Kad ne smiju imati intimne odnose sa ženama, onda im jedino preostaje da budu opsjednuti njima, i to u ključu zamjeranja, jer netko mora biti kriv za njihovu situaciju, a Boga se ne usude okriviti. :)
Svako selo ima svoju župu. Svaka župa ima svojeg svećenika. Svaki svećenik ima svoju časnu sestru koja mu pere, pegla, kuha, sprema. Dakle, samo u Hrvatskoj ima na tisuće žena - časnih sestara kojima je jedina životna svrha da svećeniku kuhaju, peglaju, čiste, peru. Dakle, da budu smjerne, radišne, šutljive, poslušne i besplatne ropkinje po receptu blaženog Alojzija Stepinca. Hajde da se barem mogu seksati s njim ili mu u kakvoj bračnoj svađi baciti saksiju u glavu, bila bi to kakva-takva satisfakcija, ali ne, i to im je uskraćeno, jer on ševi neku drugu ženu iz sela ili stavlja dječake sebi u krilo.
Kad je u siječnju 2011. umro moj otac, porijeklom iz velike i vatrene katoličke familije koji se, međutim, čitav život umjesto u crkvi pričešćivao u lokalnoj gostionici, morao sam kod kvartovskog svećenika odraditi razgovor kojim sam ga, kao, trebao nagovoriti da se za mojeg oca ipak napravi katolički pogreb, iako je otpočetka bilo jasno da je to igrokaz u kojem obojica svjesno sudjelujemo, svatko iz svojih razloga, a njegov je bio novac, of course. I tako me je taj svećenik neizrecivo iskreno pitao (valjda na bogosloviji uče glumu) kako da on održi obred za mojega oca kad dotični nikada, baš nikada nije bio u crkvi, na misi. Pa je onda bio red na meni da nešto pametno kažem u očevu obranu, pa je on rekao nešto pametno, pa sam ja rekao nešto pametno, sve do onog momenta kad me je svećenik pohvalio kako pametno i zrelo razmišljam i to je bio znak da će moj tata imati crkveni pogreb, iako to nikada nije ni bilo upitno. Za sve to vrijeme ja sam znao da taj svećenik, naočit muškarac koji se tako predano drži smisla i digniteta svojega poziva, sa ženom iz moje ulice redovito odlazi u jedan slavonski gradić, dakle na lokaciju izvan Osijeka, na ševu. A ako sam ja, Zagrepčanin, to znao, onda si možeš misliti koliki drugi su to isto znali. Kladim se da je u očima svih kvartovskih vjernica starijih od 50 on zbog toga samo porastao. Jer su ga smatrale čovjekom od krvi i mesa, a ne nekim bljedolikim i sušićavim fanatikom. :) Godinu ili dvije kasnije maknuli su ga u drugi dio Hrvatske jer su se njegove ljudske potrebe očito previše pročule.
Mariano Aureliano • 29.09.2024. u 22:59
@The Art Of Being Yourself - Da, naivno je misliti da netko tko se cijeli život formirao unutar krutih pravila Crkve, i još putem tih pravila napredovao u karijeri, može biti otvorenog i nedogmatskog uma. To mi je jasno.
Blavatska u Ključu do Teozofije govori o Religijskoj Mudrosti nasuprot religijama koje se baziraju na dogmama i ritualima. Naravno, možemo upotrijebiti koje god riječi, bitno je samo to da nasuprot materijalističkom ateizmu stoji crkvena religioznost koja vjeruje u personalnog Boga, a da su oba ta vjerovanja/uvjerenja otprilike jednako udaljena od stvarnosti. Nenadmašne su Krishnamurtijeve riječi da nema moći izvan čovjeka, one odjekuju i danas i odjekivat će stoljećima. Iako ih, naravno, valja pravilno, a ne bukvalno ili banalno shvatiti.
Mariano Aureliano • 29.09.2024. u 23:48
u jednom friškom slučaju u Slavoniji, jedan automehaničar je ulovio u ženinom mobitelu poruke koje je razmjenjivala sa seoskim župnikom i sve javno objavio, nisam dalje pratila slučaj, ostala sam na romantičnom nivou priče, kako ljubav preskače sve zapreke, ali je poslije bila frka s tom romantikom jer je on općio s više seoskih žena, smrdljiva tikva je pukla i nastala je cijela frka u kokošinjcu jer je svaka mislila da je jedina :))))))))))))))))))))
gledala sam tv emisiju s bivšim svećenikom koji je razočaran izašao iz institucije navodeći da je tu svetosti i duhovnosti najmanje jer su svi zaređeni ili alkoholičari ili razvratnici ili žderonje :(
starry night • 30.09.2024. u 00:11
@NF - Spomenuti Osho, ali i sama Helena Petrovna Blavatsky / Jelena Petrovna Blavatskaja, spadaju ipak u neka prošla vremena kad su se termini malčice drugačije koristili nego danas. Tako npr. HPB koristi izraz Religijska Mudrost za nešto što s religijama zapravo nema nikakve veze. Ima dosta autora s kraja 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća koji izraz religioznost još uvijek koriste u smislu zdrave duhovnosti pa onda uvijek valja pažljivo gledati kontekst da bi se pravilno razumio tekst. :))
Kažeš: "A žene, podržavat ću ih u borbi za prava unutar institucije, kao što sam bio za priznanje istospolnih brakova, mada ne znam kog će vraga ljudima uopće ni te monumentalne organizacije, niti papiri i pečati s državnim ili crkvenim pečatom..." Da, dijelimo mišljenje i drago mi je da si i kako si to sročio. :) Netko bi mogao reći ženama: pa kojeg vraga želite biti svećenice u takvoj Organizaciji?! Tom se pitanju nema što prigovoriti. Pa ipak, stvar je načelna, zar ne? I kao i kod homoseksualnih brakova, valja stati iza ljudi koji nešto žele, a imaju puno ljudsko pravo da to žele i da se njihovim željama udovolji. To je naprosto stvar civilizacijskog diskursa, rekao bih.
A kad smo se već dotaknuli teme braka, reći ću da sam ja za brak iz dva glavna razloga. Prvi je taj da brak simbolički označava jednu višu razinu obvezivanja i preuzimanja odgovornosti i da to ima svoju psihološku težinu, naročito u odnosu na žene koje su te koje iznose trudnoću i donose dijete na svijet. Potrebna im je psihološka sigurnost i zbog nje brak kao društveni fenomen po meni valja njegovati i oplemenjivati. Naravno da dvjema veoma svjesnim osobama ne trebaju nikakve formalnosti da bi iskazale svoje osjećaje i svoju odgovornost spram drugoga, pa ipak, tko od nas može reći da je baš sto posto siguran u sebe da je veoma svjesna osoba? :)) Ja to ne mogu reći za sebe, ne nakon cjeloživotnog iskustva uspona i padova. :) Dakle, određena razina formalizma možda ipak nije tako loša. :) Na koncu, iako nikako ne želim da moj stav o ženama bude deterministički i reduktivan, valjda sam ipak pomalo staromodan i konzervativan jer smatram džentlmenskom dužnosti muškarca da ženi pruži svaku moguću sigurnost i egzistencijalnu udobnost pa ako u to spada i brak, neka ga. :)) Drugi je razlog za brak, naravno, banalan, a i ti si ga spomenuo - pravna sigurnost za ženu i potomke, jer ni približno ne živimo u pravno sigurnoj zemlji.
Mariano Aureliano • 30.09.2024. u 01:14
a propos Ključa Teozofije , misliš li ti, da pomračeno ( kako kaže) ljudsko mišljenje i praznovjerje zaista bilo tako veliki razlog istinskog tumačenja Kristovih postulata o vraćanju izvornoj čistoći u najširoj formacije ove misli uključujući velike ostatke Antičke mudrosti da bi se svekoliko ljudstvo ispravilo u pogrešnim vjerovanjima , koje se, unatoč svim Kristovim nastojanjima kao učitelja i činitelja dobra - ipak nastavilo i to na onim relacijama, na kojima posrće moral Čovjeka i moral Crkve kao institucije , po čemu je u konačnici minorizirana uloga Isusa i sva njegova nastojanja doživljavaju negaciju ?
Govorim o Crkvi kao instituciji -a ne o Vjeri, jer vjera je ipak po prosudbi znalaca jača od institucije kojoj pripada
Donabellina • 30.09.2024. u 01:15
@Annabonni - Nije lagano shvatiti što pitaš. ;) Hm, da, Isus je nešto pokušao, pokušao je pročistiti drevno Znanje/Gnozu, olakšati ga ili rasteretiti od bajki i praznovjerja, od okoštalih, kristaliziranih formi (među koje svakako spada i žrtvovanje životinja u hramu), no onda se oko njegove Ličnosti stvorila oportunistička sljedba koja je malo-pomalo, kako to već biva sa sljedbama, cijelu stvar distorzirala gotovo do neprepoznatljivosti. Razlozi Rima da prihvati kršćanstvo posebna je priča, čekamo @Blogokviza da o tome kaže koju riječ. :) I Buddha je htio pročistiti kristalizirani brahmanizam pa su od njegova egzoternog učenja načinili novu gomilu ritualnih praksi i praznovjerja. Važno je uočiti da veliki duhovni učitelji uvijek imaju dvije razine učenja - ezoternu i egzoternu. Ezoterna je za unutarnji krug zrelih i dostojnih učenika i nema razloga vjerovati da ona ne traje do današnjih dana, dakako u obliku skrivenom od svjetine. Egzoterna razina učenja je ona koja se pervertira i institucionalizira.
Mariano Aureliano • 30.09.2024. u 01:54
@starry night - Ja sam uvijek za ljubav i romansu, samo neka su obje osobe punoljetne (ili obje maloljetne) i da dobrovoljno sudjeluju. :)))
Nego, paradoksalno je ali istinito da alkoholičari i žderonje među svećenicima na koncu budu natprosječno dobri župnici jer su relaksirani, neopterećeni "žrtvovanjem osjetilnosti na oltaru vjere". :))) Takvi su zapravo u svojim propovjedima najautentičniji i obično ih župljani vole jer ih ne doživljavaju kao prepotentne klonove idealnog The Svećenika. :)))
Mariano Aureliano • 30.09.2024. u 01:56
@TEATRALNI - Ha ha, da, a eto, papa nema drugog posla nego gledati gdje su sve ljudi sagriješili, gdje se još može pronaći kakav grijeh u ljudi, pa onda prirodno dođu na red i kućni ljubimci. Dalo bi se u montipajtonovskom ključu iz toga napraviti par odličnih humorističkih epizoda. Naslov serijala mogao bi biti: "Tko sam ja da im sudim?"
Prva bi epizoda mogla imati naslov: "Tko sam ja da sudim o ženama koje kukičaju i štrikaju umjesto da se mole?"
Druga bi epizoda mogla imati naslov: "Tko sam ja da sudim o ženskom nogometu?"
Treća: "Tko sam ja da sudim o ženama koje traže rastavu zbog običnog šamara?"
itd. :)
Mariano Aureliano • 30.09.2024. u 02:12
@TEATRALNI - Ali, da budem iskren, i mene nerviraju kućnoljubimični vlasnici. :) Zbog toga što psi zatvoreni po stanovima dok njihovi gospodari rade znaju satima bez prestanka lajati. I zbog toga što ih njihovi gospodari izvode u park iza zgrade (pod naše prozore) iza ponoći i u tri ili pet ujutro pa ovi laju i vlasnici galame na njih i bude strašna buka. I, dakako, zato što su tratine pune pseće kakice jer vlasnici unatoč švicarskim financijskim snovima imaju balkanske civilizacijske norme. Katkad poneki stanar za kaznu svojeg psa izbaci na balkon i tamo ga drži satima, a on jadan cvili i laje bez prestanka. I onda kako da se čovjek ne složi s papom, čak i ako se ne slaže? :)
Mariano Aureliano • 30.09.2024. u 02:38
Čekaju se @j. i @Blogokviz, molećulepo.
Mariano Aureliano • 30.09.2024. u 02:42
replika: pijani svećenik mi je ko i pijani šofer, sve je dobro dok ne sjedne vozit
"Optužnim prijedlogom policija župnika Domagoja Kelavu tereti da je u utorak oko 19 sati u Sukošanu, ispred župnog ureda, u vidno alkoholiziranom stanju najprije glasno vičući, verbalno napao 70-godišnju časnu sestru D. A. psujući je riječima: "jeb** ti mater!", da bi je potom udario zatvorenom šakom po licu, uslijed čega je časna pala na tlo."
A kad su ju novinari pitali je li ju lupio rekla je da nije, da je pala jer pati od vrtoglavica i tako dobila ogroman hematom, i još je rekla "istina će nas osloboditi" :)))))))))))))))))))))))))))) https://www.youtube.com/watch?v=3z8fr_XcQQM
starry night • 30.09.2024. u 08:15
@Mariano, hvala što si pojasnio ideju religioznosti na koju se @nf osvrnuo; ja nisam htio ulaziti u to jer mi se nije dalo nepotrebno zapetljavati. Terminologija je ionako sklizak teren i ljudi gledaju iz kuta na koji su navikli. Meni osobno se sviđa ta ideja o religioznosti koja nema veze s religijama. Religioznost kao the way of life.
The Art Of Being Yourself • 30.09.2024. u 09:03
…ko čeka dočeka, jedino ako ne :)… odgovor na prvo pitanje je da, religije su „spike za utjehu“ koje isključivo služe za ostvarivanje moći i vlasti nad ljudima, a vjeru općenito definiram kao utjehu u neznanju, a na drugo pitanje je odgovor isto da, papa je tu da štiti katoličke dogme, nema tu trte mrte, žena ne može biti ravnopravna u crkvi i fajrunt, onda to više ne bi bila katolička crkva, raspala bi se, nestala, pretvorila se u protestantsku :)…
…preopširno bi bilo opisivati povijest kršćanstva odnosno kako je isto postala najutjecajnija religija u Rimskom carstvu, nemam toliko vremena (čitaj: prelijen sam) :))… najkraće rečeno, za sve je kriv Nišlija Konstantin, eto, i to su balkanci zakuhali :)… zapravo nije krivnja na muškarcu, ne more bit, on je samo bio zaveden od žene, jel' tako? :)… naravno da je tako, za sve je zapravo kriva Helena, al' ne ona Trojanska, već ona sveta, zaštitnica kršćanstva, majka cara Konstantina, pod čijim utjecajem je Konstantin zaustavio progon kršćana i omogućio da kršćanstvo postane jednakopravno s drugim religijama, čak se i osobno založio za jedinstvo kršćanske crkve, što je, naravno, omogućilo nove progone, ovaj puta su pravovjerni kršćani progonili heretike u vlastitim redovima, a s vremenom kad su se dokopali još više moći i sve koje su smatrali nevjernicima iliti poganima, jelte… to tak ide, kad se progonjeni dokopaju moći, kad im vlast omogući da oni budu u posjedu istine onda s oduševljenjem postaju progonitelji…
…kršćanstvo se unatoč progonima, ili upravo zahvaljujući tim progonima znatno proširilo po Rimskom carstvu, ta nova vjera donosila je utjehu i nadu upravo najobespravljenijima u društvu, a Konstantinova majka bila je izdanak tog sloja ljudi, a udala se za rimskog tribuna Konstancija s kojim je imala sina Konstantina… no, kad joj je učinjena nepravda upravo zbog njenog porijekla (Konstancije se je morao odreći kad je postao rimski upravitelj Dalmacije (jer brak sa ženom iz nižeg sloja nije dozvoljen visokim rimskim dužnosnicima), vjerujem (tješim se u neznanju) da je to bila prijelomna točka u njenom odnosu prema tim ogavnim rimskim vlastodršcima i njihovim pravilima, te je dala sve od sebe da bude uz svog sina Konstantina i kroz utjecaj na njega provede svoje ciljeve… kad je Konstantin pobijedio sve rivale u građanskom ratu i postao jedini car (carstvo je inače bilo tetrarhija), a Helena carica majka, kršćani su mogli krenuti u pohod na apsolutnu vlast u carstvu, ostalo je povijest :)… to je, naravno krajnje pojednostavljeno objašnjenje o tome kako je kršćanstvo postalo prihvaćeno u Rimskom carstvu, jer punooo toga se nisam dotakao, ali nemrem više pisat, ajd bok :)…
Blogokviz • 30.09.2024. u 14:12
Naravno da je religija utjeha. U nekim slučajevima. pak, spašava život. U smislu: jedino vjera pomaže preživjeti i najstrašnije udarce života.
Vjera se živi, ne deklarira. Ukoliko je netko istinski vjernik.
Papa, kao ßto si napisao, jednostavno "po dužnosti" mora govoriti o crkvenom nauku, držati ga se makar formalno i braniti sve što vec Crkva brani. Svakako, ima pravo na svoje mišljenje, ali ga ne izriče. I zbog funkcihe.
Jedini je "problem" što su crkveni stavovi bliži nekim prošlim, davnim vremenima - i vrlo se slabo i jako polako mijenjaju. Zarobljenost između onoga što se mora i onoga što bi i na ooji način trebalo.
luki2 • 01.10.2024. u 00:57
Mislila sam neću, ali opet me začudi kako o vjeri, vjernicima isključivo katolicima i papi, trenutno Franji, uglavnom raspravljaju oni koji nisu vjernici, dapače vjernici im se kao i posebno papa gade, kako imaju tisuce savjeta što i kako s tom vjerom i vjernicima i klerom, uglavno pokvarenom klikom. Čemu trošiti vrijeme na nešto što nije od isobnog interesa? Ima, čak i previše, egizistencijalnih problema kud i kamo većih od problema s vjerom i papom.
Demetra • 01.10.2024. u 14:27
@Demetra, oni (vjernici, katolici, papa) imaju pipke u svojim društvenim porama i rade dosta štete, od ekonomske do demagoško-manipulativne, tako da te ne bi trebalo pretjerano čuditi što netko tko nije vjernik priča o njima. Nije da baš gledaju svoja posla.
The Art Of Being Yourself • 01.10.2024. u 14:54
Samo prihvatimo da vjera je politika.
Kukumare • 01.10.2024. u 15:57
@starry night - Ah, jadna žena, pod stare dane mora lagati za toga nitkova, osjeća možda i neku bezveznu lojalnost. Lojalnost i poslušnost su kao neke hipnotizirajuće magične formule - nitko ne zna zašto treba biti poslušan, ali znaju da treba. :) To s "istinom koja će nas osloboditi" ispada smiješno, ali je zapravo toliko tužno jer se radi o nasilju nad ženom.
Mariano Aureliano • 01.10.2024. u 16:05
@The Art Of Being Yourself - Da, religioznost kao unutarnja posvećenost jednoj Višoj Istini, koja, međutim, nikada ne bi trebala preskakati razum i trezvenost jer se onda tu redovito radi samo o emocionalnom zanošenju i varijacijama romantične nezrelosti.
Mariano Aureliano • 01.10.2024. u 16:11
@Blogokviz - Ono što je možda jedna od dramatičnijih hereza, da ne kažemo jeres svih religija (he he), jest njihovo postavljanje onoga što se izvorno nalazi u samome čovjeku, duhovnost kaže u čovjekovu srcu, ili nekoj duhovnoj nutrini, izvan čovjeka, u nekog zamišljenog antropomorfnog Boga kojemu se treba dodvoravati određenim načinom života, nagovarati ga molitvama, ispunjavati njegove želje itd., a sve samo zato da bi nas taj Bog vječno držao na distanci i dolje, u slijepoj i gluhoj pokornosti. Religije su napravile neopisivu zbrku u umovima ljudi.
Drago mi je da u Njemačkoj, Belgiji i drugim razvijenim mjestima Europe čak, evo, i katolička sveučilišta kritički propituju i promišljaju relikte crkvene prošlosti. Umjesto da se papa osloni na te nove cvjetove Crkve, da ih uzme kao saveznike i iskoristi ih kako bi cijelu Crkvu polako vukao prema naprijed, on ih vjerojatno doživljava kao neposlušne, nezahvalne i heretične. Ako se, iz očišta pape, ne smije čak ni razgovarati o tome zašto žene ne smiju biti svećenicama, onda je pravi odnos ili stav Crkve prema ženama vjerojatno još i puno gori od onog kakvim se čini.
Hvala na ovim objašnjenjima o caru Konstantinu i mami Heleni. :) Heretici / nevjernici / pogani / neistomišljenici konstanta su u ljudskom umu čija misao nema drugu svrhu nego dijeliti, diferencirati, uspostavljati hijerarhijske onose vertikalno i horizontalno. Kad u taj um ubaciš antropomorfnog, pa još k tome ljubomornog i osvetoljubivog Boga koji voli miris loja iz potrbušnice, nastaje silan novi elan i entuzijazam za progone, istjerivanja đavla, spaljivanja vještica, anateme, branjenje i otimanje svetih mjesta, rušenje tuđih i građenje svojih hramova, misionarenje i mnoga druga čuda na liniji slijeđenja Božje volje.
Kao što je sasvim slučajno službeni jezik u SAD-u engleski, a ne, recimo, njemački, i kao što je sasvim slučajno Zagreb, a ne Varaždin glavni grad Hrvatske, tako je možda i kršćanstvo sasvim slučajno odabrano od mame Helene, iz izloga broj 5, jer, ako se ne varam, bilo je tu i drugih izloga s Damama koje se nude. Ili nema nikakve slučajnosti jer je Bog htio pa je moralo biti? :) Nego, gledano samo povijesno, kolika je bila vjerojatnost da Helena izabere baš kršćane iz izloga broj 5? Je li bila toliko uronjena u to rano kršćanstvo da druge sljedbe i vjere nisu ni dolazile u obzir, ili se ipak mogao dogoditi i sadržaj ili scenarij nekog drugog izloga?
Mariano Aureliano • 01.10.2024. u 17:16
@luki2 - Moje je intimno mišljenje da je, jednim dijelom, čovjekova religijska svijest lukav trik naše duhovne nutrine da postigne čudesne rezultate uz pomoć Unutarnje Moći eksteriorizirane ili povanjštene u svemogućeg i sveznajućeg milosrdnog Boga. Zato na svijetu i postoje mnoga čuda vezana uz vjeru, ja u njih ne sumnjam. No neka su čuda ipak karikaturalna, iako stvarna, npr. čuda ozdravljenja koja se tu i tamo događaju kroz tzv. karizmatike ("osobe koje djeluju u darovima Duha Svetoga"), koji pred tisućama emocionalno veoma pobuđenih vjernika dramatično galame i propovijedaju s pozornice, a onda nekoj bakici kažu: "Ti! Isus hoće da ustaneš iz kolica!" I ona ustane iz kolica, ili odbaci štake, pa onda par minuta u zanosu pleše po pozornici zajedno s propovjednikom, a raja u transu oduševljeno kliče: "Hvala Bogu u visini, hvala Isusu Kristu! Aleluja, aleluja!" Jednom sam kod Rozenkrojcera pročitao zanimljivo objašnjenje koje mi se čini realnim: karizmatik uzima malo bioenergije od svakog pojedinca iz publike jer mu je oni daju na pladnju zbog svojeg vjerskoga žara i tada uspijeva iscijeliti, uglavnom samo privremeno, nekolicinu njih. Ostali, mnogi iz publike, sljedećih dana mogu doživjeti blagi pad imuniteta jer im je netko uzeo energiju pa se prehladiti, ili im može krepati veš-mašina, ali uglavnom ništa dramatično. I tako su onda ipak svi zadovoljni tom biblijskom predstavom par excellence, na dlanu im je dana potvrda da Isus zaista živo djeluje među ljudima, i crkvena tezga nastavlja obilato davati. :)
Mariano Aureliano • 01.10.2024. u 17:49
@Demetra - Ne znam što je tu za čuditi se, pa valjda je prirodno da nevjernici kritiziraju vjernike, a vjernici nevjernike. ;) Pri čemu se osobno izuzimam iz obje te kategorije. A zašto raspravljamo baš o katolicima, to smatram glupim pitanjem. Pa valjda zato što živim(o) u katoličkom podneblju, zar ne? Da živim u Srbiji, kritički bih progovarao o srpskom i inom pravoslavlju, boleo bi me organ za Katoličku crkvu.
Nije sav kler pokvarena klika, apsolutno ne, no svi pristaju biti dijelom jedne dogmatske i isključive organizacije koja se davi u zatucanosti po mnogim pitanjima. Ima divnih svećenika i divnih časnih sestara pa se čovjek prirodno pita što rade u Crkvi, a opet, ne možeš ih to direktno pitati, nepristojno je, moraš ostaviti za sebe i za blog. ;))
A da ima previše egzistencijalnih problema, kud i kamo većih od problema s vjerom i papom, to je već varijacija whataboutisma. Kao propozicija što bi i o čemu netko radije trebao pisati - skoz promašena i besmislena.
Mariano Aureliano • 01.10.2024. u 19:13
Zanimljivo mi je vidjeti, jer sam si sad uzeo vremena i potrošio skoro cijelo predvečerje čitajući sve ovo (budući me povuklo kada sam prvo popodne preletio pa vidio da se i mene spominje) - kako je isti čovjek ovdje na blogu (a i u stvarnom životu) za jedne skojevac, a za druge... to nešto, opet ne baš dobro. Determinističko i reduktivno, bumo rekli po narodski. I onda se još mene nekaj čeka, a kaj?
Ne znam ni ja baš kaj. Ne umijem ja tu dodati ništa posebno. Jednostavno, nemam potrebu toliko mnogo i premnogo objašnjavati, koliko osjećati. Svijet je - barem kako ga osjećam, ili pokušavam razumjeti - puno više osjetljiv do li razumljiv - a i time što sam rekao već sam ga, uf, pokušavao objasniti :). Bolje da sam pisao nešto u svojoj šupi, nemojte se naljutiti. Ovo što su napisali NF pa iza njega Annaboni i Rječita, tome stvarno ne osjećam potrebu ništa dodati. Želim svima dobro; čuvajte se :).
j. • 01.10.2024. u 19:13
@Kukumare - Ma nije sve politika, ima nešto i habita, kardinalskih šešira, papinskih mitri i tijara, srebrnog escajga i usb-stickova, dark weba i blagoslova s neba. ;)
Mariano Aureliano • 01.10.2024. u 21:25
@j. - Jedno je to što volimo ili bismo mogli voljeti literaturu kroz koju se prvenstveno osjeća, a drugo je sama ta literatura i što bi ona uopće trebala biti. To je tema iz koje bi mogla izrasti zanimljiva i poticajna diskusija. Ja, npr., ne smatram takvom literaturom onu u kojoj se govori o osjetilnosti i osjećajnosti, u kojoj se opisuju nečija stanja i osjećaji, takvu literaturu i dalje smatram misaonom, racionalnom. Velika većina literature je misaona, ma o čemu da se u njoj piše ili govori. Netko može svijet duboko osjećati, a da ne zna to prenijeti na papir. Po meni je stvarno osjećajna proza ne ona koja opisuje osjećaje, već ona koja ih posreduje, a za to je potrebno vrhunsko majstorstvo, nešto zaumno, ili je potrebno biti pomalo lud. :)
Da je svijet puno više osjetljiv nego razumljiv, to i ja smatram. No kad bismo na tome ostali, mi običnjaci, koji nismo majstori pera, ne bismo imali o čemu pisati, morali bismo se zadovoljiti smišljanjem haikua ili slikanjem akvarela. ;))
Mariano Aureliano • 01.10.2024. u 22:07
Eto vidiš; sve si kazao u prvom odlomku. Nakon što sam napisao taj svoj komentar, pomislio sam kako ću biti shvaćen kao netko tko docira; drago mi je da nisam. Dapače, ti si jako, jako skroman kad sebe ne ubrajaš u majstore od pera, u ove što mogu puno više na području posredovanja do li objašnjavanja. Evo, pročitao sam i ovo što si noćas napisao, znaš već gdje - i to je baš to. Nije ti trebao ni haiku ni akvarel a niti znanstvena rasprava da takneš čovjeka u srce, barem onoga koji srcu dopusti osjetiti drugog čovjeka.
j. • 02.10.2024. u 06:16
Kada bi mogao vratiti vrijeme unazad bio bi svecenik.
Najbolja auta,picke ko salate,nikakve odgovornosti..
Kad nesto debelo zabrljam samo me prebace u drugu zupu,i
opet ispocetka..
Raj bozji..
Euro • 02.10.2024. u 09:11
... mnogi su se scenariji mogli dogoditi, a opet nije se mogao dogoditi niti jedan scenarij osim onoga koji se dogodio, jer je sve determinirano, odnosno nije se moglo dogoditi drugačije nego što se dogodilo ;)...
...za Helenu nemamo dovoljno povijesnih izvora da bi mogli detaljnije rekonstruirati njen život, kako i zašto je izabrala kršćanstvo itd., ali da je bila najzaslužnija za uspon kršćanstva, u smislu utjecaja na svog sina cara Konstantina, je neosporno...
...fascinantno je zapravo kako je od jedne male židovske sekte kršćanstvo postalo najveća svjetska religija, i kojeg li apsurda, najodgovornija za tisućljetni progon svojih osnivača - Židova... a možda to i nije apsurd, jerbo se pobjednička frakcija, ona Pavlova, otpočetka trudila da se što više distancira od Židova...
...naime, Pavao se otpočetka svoje misije zalagao za širenje kršćanstva izvan židovstva, dok je Isusov brat Jakov kao vođa jeruzalemske zajednice htio da se Isusovo učenje najprije objavljuje Židovima... zbog toga je došlo i do sukoba među njima...
...uglavnom, Pavao se posvetio širenju kršćanstva izvan židovstva, a u tome je bio maher, nema šta, odlično obavljen posao... u širenju kršćanstva, odnosno Pavlove kristologije, puno je doprinijelo i to što je kršćanstvo (za razliku od drugih religija na području Rimskog carstva) bilo tzv. vjera knjige... koliko god da je priča dobra i prijemčljiva, bez dobrog medija se nemre širiti... a Pavao je izvrsno iskoristio tadašnji internet - pismo :))... Pavao je svoju kristologiju zapisao u pismima upućivanim zajednicama koje je osnovao, ta su pisma bila temelj nove vjere... čitala su se na kršćanskim sastancima (velika većina ljudi je bila nepismena i zato je bilo bitno da svaka zajednica ima pismene članove koji će ta pisma čitati), a ono što je pročitano iz nekog pisma, iz neke knjige, mora da je istinito, jer tako je zapisano, božja riječ je tu zapisana, eto dokaza :)... Pavao je tu metodologiju ostavio u nasljeđe svojim učenicima koji su je revno i uspješno nastavili provoditi prepisivajući njegova pisma koja su zatim kružila po kršćanskim zajednicama... a kad su njegovi sljedbenici napisali i evanđelja (prvenstveno mislim na sinoptička evanđelja iz Novog zavjeta) ista su također prepisivana i kružila su po kršćanskim zajednicama zaokruživši priču koju je Pavao stvorio u gotovo savršeni teološki krug :)))...
Blogokviz • 02.10.2024. u 10:12
...da se vratim na distanciranje od židovstva... evanđelje po Marku smatra se najstarijim, napisano negdje oko 70. godine... 60-tih godina odvija se židovski ustanak u kojem se Judeja oslobađa rimske vlasti, ali ne zadugo jer su Rimljani 70. godine uspješno ugušili ustanak i ponovno osvojili Jeruzalem... Židovi su i do tada bili omraženi među Rimljanima, stalno su se nekog kurca bunili i dizali ustanke, a poslije ovog ustanka situacija je bila još gora, biti Židov ili imati veze s njima nije bilo popularno... evanđelje po Marku napisano je u Rimu za tamošnju kršćansku zajednicu koju su Rimljani doživljavali kao samo još jednu židovsku sektu, pa se pisac potrudio da jasno istakne kako Isus nije došao da bi bio nekakav kralj židovski, da nije bio pobunjenik protiv Rima, da njegovo kraljevstvo nije zemaljsko, da su Židovi bili ti koji su htjeli njegovu smrt jer je bio opasan za njihovu vjeru i naciju, da je Isus zapravo bio antžidovski element, a Rimljani su ga morali pogubiti jer su samo radili svoj posao... pa je i Poncije Pilat opisan kao čovjek koji zapravo pokušava spasiti Isusa od zlih Židova, ali bezuspješno, pa ga na kraju ipak mora dati pogubiti jer to traže Židovi... moš mislit... ta priča s obzirom na tadašnju političku situaciji u Judeji baš ne pije vodu, ali je bila nužna da se kršćani dokažu kao lojalni rimski građani koji nemaju veze sa Židovima kako bi sa sebe otklonili bijes Rimljana...
...naime, Rimljani su razapinjali samo opasne kriminalce, razbojnike i pobunjenike, a Isus je, ako ima nešto istine u toj priči, razapet kao pobunjenik protiv Rima, kao netko tko je svojim aktivnostima ugrožavao vlast Rima... da je bio kriv samo za bogohuljenje Židovi su ga bez problema mogli ubiti po svom zakonu, kamenovanjem, nema potrebe da se Rimljani u to miješaju... no, razapeli su ga Rimljani, znači da je morao skriviti nešto protiv Rima... evanđelja upravo tu činjenicu, da je Isus zapravo bio pobunjenik protiv Rima, kroz lik Pavlovog Krista pretvaraju u priču u kojoj je Isus zapravo lažno optužen za pobunu, on nije pobunjenik protiv Rima, on je krivo shvaćen, jedini koji su bili ugroženi njegovim djelovanjem bili su židovski svećenici i oni su krivi za njegovu smrt, a sve to kako se kršćani ne bi dovodili u vezu s nekim koga je Rim osudio na smrt zbog pobune...
...ako je Isus bio pobunjenik i kao takav opasnost za rimski poredak logično je da će ga Rimljani uhititi i razapeti, možda i uz pomoć židovskog svećenstva, ali da bi rimski upravitelj jednog židovskog pobunjenika pozvao k sebi, s njim ćakulao o filozofskim pitanjima i pokušao ga spasiti tako da Židovima povodom Pashe ponudi oslobađanje jednog od uhićenih pobunjenika (takav rimski običaj nigdje nije zabilježen i najvjerojatnije je izmišljen), pa onda kakti ti Židovi biraju da oslobodi Barabu, a ne Isusa, a Poncije Pilat onda od toga pere ruke, je očita bajka, ali kao takva nužna da se kršćanstvo distancira od omraženih Židova...
...ajme, kud sam ja otišo, dosta je bilo, nemoj me više tražit da objašnjavam bilo što :))... ajd bok :)...
Blogokviz • 02.10.2024. u 10:14
@j. - Da, drago mi je da si ti to pročitao ondje i da si osjetio moju poantu. Život je mudriji od svih naših prosuđivanja i svrstavanja. Važno je osjetiti drugog čovjeka u srcu, ma koliko se s njim ne slagali u glavi.
Mariano Aureliano • 04.10.2024. u 17:25
@Euro - Svećenici moraju prvi biti u raju Božjem kako bi mogli drugima pričati o njemu. ;)
Mariano Aureliano • 04.10.2024. u 17:40
@blogokviz - Da, zbog toga što su Židovi u evanđeljima odgovorni za Isusovo razapinjanje, tolika stoljeća trpe progone od strane onih koji se smatraju kršćanima. Četiri pišljiva evanđelja (a bilo bi dovoljno i jedno, naravno) mogu napraviti takvu strahotu, a sve u ime ljubavi, milosrđa i onoga: ne čini drugima ono što ne želiš da se tebi čini! Stvarno nemreš bilivit kakav bizaran planet.
Vrlo je zanimljivo sve to o čemu pišeš i već imam pet postova u pripremi gdje ću tražiti tvoje mišljenje. :) Šalim se. :) Od djetinjstva slušamo i čitamo ta evanđelja pa nam ne pada na pamet propitivati logiku njihovih priča. Istina je da život, doduše, nerijetko napiše scenarij koji bi, kao filmski scenarij, svakom filmskom konzumentu djelovao neuvjerljivim i nategnutim, kao što često i oblaci na nebu djeluju toliko dramatično ili veličanstveno da bi se na nekom platnu smatrali krajnjim kičem. :) Dakle, meni nije teško zamisliti da je Poncije Pilat bio relativno razuman, da usput nije želio svađu sa Židovima i potencijalne nemire, i da su Židovi, pismoznanci, mrzili Isusa jer im je "kvario" pastvu i navodio je na protuprirodni blud zamišljanja neke slobode na onome svijetu, u Duhu, umjesto da se drže Tore i žrtvuju koze i grlice i ne talasaju, tj. rabinima ne smanjuju posao i zaradu. No kad sve to staviš u jedan drugačiji kontekst, ovaj o kojem ti pišeš, gdje su kršćani u Rimu gledali kako da ih se ondje prestane progoniti, kako da se malo umile Rimljanima, onda se evanđelja automatski gledaju u tom svjetlu.
Ruku me dopala, tj. nije istina, potražio sam na netu pdf-knjigu današnjeg zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše "Ogledalo pravde", a nakon što sam slučajno nabasao na neki nedavni intervju s Dragom Pilselom koji je pred kamerom ozlojeđeno njome mahao. :) Kutleša je tu knjigu sastavio i uredio još davne 2001., a u njoj, ako se ne varam, mnogi hercegovački svećenici raznih fela podastiru svoje izvještaje o ovom ili onom kontroverznom segmentu međugorskih vidioca i navodnih ukazanja Gospe istima. Na temelju onog malo što sam do sada pročitao, vidim da su argumenti tih svećenika, okupljenih očito oko tadašnjeg rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, a kasnije biskupa mostarsko-duvanjskog Ratka Perića, vulgarni i infantilno tendenciozni pa jedva čekam da nastavim s čitanjem. Tako npr. odmah na početku knjige čitam gdje ispituju dvije djevojke koje nisu vidjelice, ali su, u kolovozu 1981., odlazile na brdo s vidiocima i prisustvovale tzv. ukazanjima. I pričaju te dvije kršne tinejđerice kako su vidioci na brdu, oko 11 navečer ili čak kasnije, tražili od prisutnih mještana da pogase svoje baterijske lampe i da prestanu pušiti jer Gospa u protivnom neće doći. I sad se ta dva svećenika iz izvještaja sprdaju s cijelom stvari jer, kao, Gospa nije od zemaljske naravi pa da je toliko osjetljiva i da joj smetaju lampe i cigarete. Kakva je to Gospa kojoj smetaju cigarete?! To onda, dakle, nije Gospa, i točka, riješili smo slučaj! Nije toj dvojici budala palo na pamet da se baterijske lampe i naročito cigarete trebaju ugasiti IZ POŠTOVANJA prema Gospi i njezinoj svetosti, a ne zato što je Gospa tankih živaca. Takvim banalnostima i vulgarnim interpretacijama, izgleda, vrvi ta knjiga i zbilja je na sramotu Draženu Kutleši da njegovo ime stoji na njezinim koricama. No što sam htio poantirati? Ako policajac zaustavi vozača na cesti i unaprijed odluči zbog nečeg ga kazniti, sigurno će nešto i naći, ma koliko da je vozač pedantan i savjestan. Tako i ovi bosanskohercegovački preuzvišenici i velikodostojnici - na sprdnju je kakve su smiješne dokaze pronalazili protiv vidioca, toliko smiješne da kvalitetnom čitatelju UPRAVO TO može osnažiti vjeru u fenomen Međugorje. :) Tako isto može biti i s evanđeljima - mi možemo biti 100% sigurni da su ona plagijat jer situacija progonjenih kršćana u Rimu jasno kao nedvosmislen DOKAZ ukazuje na to, pa ipak, što ako nisu? Tu ne govorim o Pavlovim poslanicama, dakako, već samo o osnovnoj fabuli koja je dovela do Isusovog raspeća. Život piše romane, a ako je moja poanta tanka, žao mi je, bit će bolje drugi put. :))
Mariano Aureliano • 04.10.2024. u 18:34
Ne plagijat, krivu riječ sam uzeo, nego izmišljotina, povijesni falsifikat po pitanju činjenica.
Mariano Aureliano • 04.10.2024. u 19:07
Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama donosim dva izvatka iz Staroga zavjeta, iz kojih se jasno vidi "jednakost" žena s muškarcima u toj Svetoj knjizi koja bi svakome kršćaninu trebala biti dovoljna za snalaženje i orijentaciju u ovome svijetu na koji ga je roda donijela te nema potrebe imati u kući neke druge knjige osim ove.
Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu." Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše. Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. "Braćo moja", reče on, "molim vas, ne činite toga zla! Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova."
Postanak 19, 1-8
"Mir s tobom i dobro mi došao", odgovori starac. "Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noćiti na trgu." I uvede ga u svoju kuću i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili. Dok su se oni krijepili, gle, neki građani, opaki ljudi, okružiše kuću i, lupajući svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuće: "Izvedi toga čovjeka što je ušao u tvoju kuću da ga se namilujemo." Tad iziđe domaćin iz kuće i reče im: "Ne, braćo moja, ne činite zla. Taj je čovjek ušao u moju kuću, zato ne činite bezakonja. Evo, moja je kći djevica, prepustit ću vam je. Činite od nje što vam drago, ali ovom čovjeku ne činite bezakonja." Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj čovjek uze inoču te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noć do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je. Pred zoru žena dođe i pade na ulaz kuće onog čovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo. Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kućna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoču, kako leži na kućnim vratima s rukama na pragu. "Ustani, idemo!" - reče joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kući. Kada je došao kući, trže nož i uze mrtvo tijelo inočino, rasiječe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela. I tko god vidje reče: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijećati i govoriti."
Suci 19, 20-30
inoča - pov. etnol. druga žena koja ulazi u kuću pored prve
Mariano Aureliano • 22.09.2024. u 13:48
“Granica između stvarnog ubojstva i verbalnog, simboličnog ili imaginarnog nasilja je tanka i propusna. Prijetnja nasiljem je metoda prisile, čak i ako se zapravo ne prolije krv.”
― John J. Collins, Opravdava li Biblija nasilje?
starry night • 22.09.2024. u 14:28
Evo moje kćeri djevice i njegove inoče, njih ću vam sad izvesti, pa ih obeščastite i činite im što je dobro u vašim očima; ali s ovim čovjekom ne činite takvu besramnu stvar.«r.«[/I]
C/P s Adventističke stranice
Pitanje plemenitosti prema strancima kojima treba prenoćište i hrana , dakle klasična dobrota i gostoljubivost i odnos prema ŽENI, vrlo bliskoj osobi
Riječ INOČA -žena koja dolazi u kuću poslije prve nije u skladu s ovim citiranim kao prijevod. ( kod muslimana običaj ovisan o ekonomskoj moći )
Od riječi INNOCENT bolji bi prijevod bio-nedužna, nevina , kao što i JEST u ovom tekstu.
O relacijama između Biblijskog teksta i svježih životnih spoznaja suvišno je govoriti. Bolno i poznato
Donabellina • 22.09.2024. u 14:30
samo da ispravim @AnnaBonni, inoča dolazi od riječi ini - drugi, ostali
starry night • 22.09.2024. u 14:35
@StNight -možda, za to ne znam, ali za ovaj prijevod znam
nevin, nedužan, bezazlen su najbolji prijevodi "innocent" u hrvatski
Donabellina • 22.09.2024. u 15:20
tako je, @AnnaBonni, inoča i innocent nikakve veze nemaju, totalno različite riječi (i etimološki), opaska za svakog tko ih pokuša povezati ili prevoditi nevinu u inoču i vice versa, preciznost u prijevodu a ne nemušta razbarušenost je neizmjerno važna i u književnom i u znanstvenom i prijevodu dokumenata, naprosto je nedopustivo manupiliratu izor bilo neznanjem i površnošću, bilo namjerno
starry night • 22.09.2024. u 15:47
jel' ti to kažeš da manipuliram s prijevodom koji je lege artis ?
malo neugodno, malo više neukusno
Donabellina • 22.09.2024. u 15:55
Suvremen, obrazovan čovjek može lako napraviti odmak od takvih tekstova, puno se stvari kroz povijest izdogađalo da bi se ljudi slijepo držali zastarijelih, prahistorijskih običaja, osim ukoliko im (muskarcima) u biti ne odgovaraju. Neke stvari su ispravljene, ali ne sve. Neke ideje su zapisane već i u genima svjetine valjda.
...
Da bi istinski vidjeli i osjećali ženu, muškaracima bi trebalo ugravirati u svijest onu biblijsku "ne čini drugima ono što ne želiš da se čini tebi" i stvari bi trebale biti jasne.
Inače, inoča (!), kao druga žena muškarca bi u suvremenom svijetu bila ljubavnica, koja ne mora nuzno živjeti pod istim krovom kao i prva, odnosno - ne smije, jer poligamija nije dozvoljena zakonski, ali se prešutno odobrava kao...normala.
Dočim postoji druga, i prva je - drugotna; u tom trokutu muškarac je nadređen, iznad obje.
Ah... tema je teška. Ljudi ponekad baš ne znaju što čine, ali tko je bez grijeha... :))) ili, tko smo mi da im sudimo?
Kako bi se zvao drugi muškarac, ljubavnik, neke žene - inoč?
Postoji li oblik m.r. riječi inoča igdje zapisan, ili ga se ja prva spomenuh?
Jer i žene su kadre imati prvotne i drugotne muškarce, odnosno - podrediti muškarca sebi, ne doživljavajući ga ravnopravnim sebi, već ga koriste za nekakvu (p)određenu svrhu, službu.
Dvi, tri riči... • 22.09.2024. u 16:03
@AnnaBonni - Ne znam zašto si išla tražiti alternativni prijevod kad već imaš ovaj moj, načinjen za Jeruzalemsku Bibliju. Inoča je druga žena muževljeva jer mu jedna nije dovoljna, i kao običaj je puno stariji od vremena nastanka islama. Ne znam zašto značenje riječi inoča ne bi bilo u skladu s prijevodom, malo si pobrkala stvari. U Sucima 19 čovjekova se druga žena, inoča, zbog nečega naljutila na njega pa se vratila svojemu ocu. Ovaj je otišao po nju pa se gore citiran događaj dogodio na njihovu povratku kući. Starry night ti je točno rekla, riječ inoča dolazi od ini - drugi, ostali; nije možda, nego je tako. Btw., ne znam zašto si upotrijebila englesku riječ innocent, budući da je latinska innocens (kao pridjev - nevin) ili innocentia (kao imenica - nevinost).
Što se tiče ovog drugog, gostoljubivosti kao svetinje, već sam čitao da neki autori gornje citate opravdavaju time kako se zapravo htjelo ukazati na to da je odnos prema strancima koje valja ugostiti ravan odnosu prema samome Bogu, slično je i u Indiji, no ako se zaista na to htjelo ukazati, onda su se trebali upotrijebiti neki drugi primjeri, a ne ovi, koji do krajnjih granica pervertiraju pojam gostoljubivosti. Samo bi poremećen um mogao izabrati gornje primjere ako želi ukazati na gostoljubivost kao svetu obavezu.
Mariano Aureliano • 22.09.2024. u 16:13
@AnnaBonni - I opet kod tebe polupani lončići; uopće se ne radi o tome da manipuliraš prijevodom, nego o tome da se iz prijevoda - bilo onog koji sam ja stavio, bilo ovog koji si ti stavila - samo po sebi ne može zaključiti značenje riječi inoča, a ti si upravo to uradila. Uzmi si truda pa pročitaj cijelo poglavlje Suci 19.
Mariano Aureliano • 22.09.2024. u 16:19
Ja imam Kaštelanovu iz 1969., s njegovim uvodom, i zemljipisnim kartama, fantastično izdanje i predgovor, da ne bih bila off topic, vraćam se na tretman žena u Bibliji.
"Oprašta li Biblija incest?
Kao što su ljudi rekli, ako Bibliju shvatite doslovno, Cain je morao oženiti svoju sestru, majku ili nećakinju. Abraham je bio oženjen svojom polusestrom. Zatim je bio onaj princ koji je silovao svoju polusestru, ali Biblija ne kaže da je to bilo dobro.
Kajin i Abraham živjeli su prije Mojsijevog zakona. Naravno, kršćani misle da se Mojsijev zakon više ne primjenjuje, osim dijelova s ​​kojima se slažu, inače biste mogli reći da je incest OK što se tiče Boga. Zato što se to ne spominje u Novom zavjetu.
Liberalniji kršćani tumače nekoliko moralnih opomena u Novom zavjetu kao da samo govore da trebamo živjeti moralnim, zakonitim životom. To omogućuje nekima od njih da se, na primjer, pomire s homoseksualnošću. Zanimljivo je da zapravo ne postoji novozavjetni ekvivalent Deset zapovijedi. Većina poslanica je suhoparna teologija, a evanđelja, naravno, tvrde da su Isusov život, a njega je više zanimalo pomaganje siromašnima i bunjenje protiv licemjera. Zatim je tu Otkrivenje....
Dakle, Novi zavjet ne govori ništa o incestu. Stari zavjet zabranjuje brojne aktivnosti povezane s incestom (očito su sve napisane iz muške perspektive, iako u nekim slučajevima postoji i smrtna kazna za žene):
seks sa ženom očevog brata (Lev 18:14, Lev 20:20)
seks sa ženom svog oca (maćehom) (Lev 20:11, Lev 18:8)
seks sa svojom majkom (Lev 18,7)
seks sa svojom sestrom ili polusestrom (Lev. 18:9, Lev. 20:12)
seks sa svojom unukom (Lev 18,10)
seks sa svojom polusestrom (Lev 18,11)
seks sa svojom biološkom tetom (Lev 18,12-13)
seks sa svojom snahom (Lev 18:15, Lev 20:12)
seks sa svojom šogoricom (Lev 18:16, Lev 20:21)
seks sa ženom i njezinom kćeri ili unukom (Lev 18:17, Lev 20:14)
oženiti sestru svoje žene (dok ste još u braku sa svojom ženom) (Lev 18:18)
seks s bilo kojim bliskim rođakom (Lev. 18:6)
Budući da je taj posljednji na vrhu popisa u 18. Levitskom zakoniku, zapravo ne znam zašto su drugi potrebni. Čudno je da se ne spominje seks s tvojom kćeri! i naravno kao što znamo, Onana je ubio Bog jer nije imao seks sa svojom šogoricom, iako možda zakon nije trebao vrijediti kada je brat mrtav.
Također nije jasno zašto se neka, ali ne sva, pravila dva puta spominju u istoj knjizi.
I, kao što rekoh, ista knjiga također zabranjuje tetovaže, jedenje svinjetine ili rad subotom."
starry night • 22.09.2024. u 16:34
@starry night - Stari zavjet je toliko pun nasilja da je čak i Bonaventura Duda u svojemu Općem uvodu u Bibliju, govoreći o hebrejskome, naznačio upravo ovo:
"Hebrejski je rječnik vrlo siromašan, i zato su pojedine riječi pune sadržaja. Odatle velike mogućnosti da se misao izrazi u malo riječi s velikim nijansama sadržaja. Zato je nemoguće rječnički jednoznačno prevesti osobito pjesničke i poslovične dijelove Biblije. Nosilac je izraza glagol. S tim u vezi značajno je dvoje: hebrejski jezik nema prezenta, nego samo - ako se tako smije reći - perfekt i futur. To već, donekle, izražava svu egzistencijalnu napetost svake misli, a donekle i same egzistencije koja se sva poima između perfekta i futura. Dok je, dakle, glagol 'vremenima' siromašan, bogat je oblicima: postoji sedam glagolskih oblika u kojima isti glagolski korijen poprima nova značenja, nekako kao ubijam - ubijam se - koljem (okrutno ubijam) - dajem zaklati - zaklan sam itd." :)
Mariano Aureliano • 22.09.2024. u 16:45
Dvi tri riči i ostalima odgovorim kasnije, sad više nemam vremena a ni vrimena... :)
Mariano Aureliano • 22.09.2024. u 16:50
@Mariano, "Samo bi poremećen um mogao izabrati gornje primjere ako želi ukazati na gostoljubivost kao svetu obavezu."
Apsolutno! Kad pročitam s kojom lakoćom se nudi kćerke/kćerku u zamjenu, stvarno bizarno. S druge strane, imajući u vidu da su ti tekstovi nastajali prije nekoliko tisuća godina, teško ih je tumačiti iz perspektive 21. stoljeća. A opet, mnogi danas i nisu u 21. stoljeću nego su u tim davnim tisućljećima. Npr. molitelji na trgovima, oni su ekipa na nivou doslovnog tumačenja Starog zavjeta.
Ono što je meni potpuno osvježenje u zadnje vrijeme, to su govori Nevillea Goddarda, s početka 1970-ih. Njegova tumačenja tih tekstova su mi skroz po guštu, pogotovo osnova ideja: to nisu povijesni tekstovi ni povijesni likovi, već je sve simbolično. To mi je vrlo uzbudljivo i baca skroz drugu sliku na stvari. On, naravno, nije jedini koji tako gleda na stvari i mislim da je to jedan zdrav način.
The Art Of Being Yourself • 22.09.2024. u 16:59
Sad kad je ostvarena neka relativna jednakost klečavci bi nas opet htjeli unazadit. Usput najveći mizogeni bolesnik je stepinac gadilo mi se to sve čitat a crkva tako nešto proglasila blaženikom a proglasili bi ga i svecem. To dosta govori i o crkvi samoj.
TEATRALNI • 22.09.2024. u 17:04
Inače biblija je knjiga puna horor psihopatskih bajki. Lot nije bio normalan-ponuditi svoje kćeri napaljenoj rulji da ih jebe? To može samo teški bolesnik. Ps imamo i na blogu bolesnika zaluđenih biblijom.
TEATRALNI • 22.09.2024. u 17:18
Jesaaaaam, pročitala sam odlomak iz teksta s Adventističke stranice i to sam pejstala :[B] evo moje kćeri djevice...[/B
ako je djevica -kako piše - onda je sve jasno što se tiče riječi innocent
Ne znam zašto si išla tražiti alternativni prijevod kad već imaš ovaj moj,
komaparacije radi, ništa drugo, nije valjda da se ljutiš ???
Donabellina • 22.09.2024. u 18:36
O, da. Ili, recimo - ja Ti nisam gurao prste u rodnicu - ma kakvi, ja sam se s tobom zapravo samo rukovao:((((((
Jako puno se govori, piše i glumi vezano za nasilje nad ženama, i potrebno je - što više upozoravati, što više ukazivati na zastarjele obrasce ponašanja.
Nekada se žena nije mogla obraniti, danas to ipak može jer se prrcepcija o tome što je nasilje ipak bar malo pomaknula. Daleko od dovoljnog, ali ipak....
Nedavno sam komentirala ispod jednog posta o tome kako Crkva kao institucija zadržava potpuno zastarjele obrasce ponašanja i razmišljanja - odbijajuci se na bilo koji način mijenjati i bar malo približiti današnjem vremenu.
Vec vrijeme u kojem smo rođeni i vrijeme danas potpuno su drugačiji - i traže potpuno drugačije vještine. A pogotovo Crkva, čiji su početci jako daleki.
Strašno je što žene i danas doživljavaju, posebno one koje se istaknu na bilo koji način - ali posebno ljepotom. Jer one kao "potiču" takvo ponašanje muškaraca. Glupost! Valjda si dovoljno muško da možeš i moraš kontrolirati svoje nagone....Žalosno, zapravo, koliko pritiska žena mora podnijeti - u obitelji, na poslu, kao prijateljica.
Crkkva, naravno, svojim nečinjenjem samo pogoršava ionako tešku situaciju.
Ako Crkva zna pozivati za koga da se glasa, jer je "društveno aktivna", onda bi morala reagirati i na nasilje....
Hvala na tekstu - kao i uvijek, pun pogodak!
luki2 • 22.09.2024. u 23:26
@AnnaBonni - Ma koja vražja riječ innocent?! Zar ti ne kužiš da se "kćer djevica" odnosi na domaćinovu kćer, dok se "inoča" odnosi na ženu gosta, koja je i sama gošća?! Dakle, "djevica" i "inoča" u ovoj pripovijesti nisu iste osobe! Nisi pravilno iščitala tekst.
Mariano Aureliano • 23.09.2024. u 00:13
@Dvi, tri riči... - Da, inočom se danas naziva ljubavnica. Ljubavnica često napušta svojeg za drugu ženu oženjenog muškarca onog trena kad se on rastane od svoje žene i obeća se samo njoj, ljubavnici. U tom joj trenutku prestaje biti zanimljiv. :)
Mariano Aureliano • 23.09.2024. u 00:24
@starry night - Što se tiče rada subotom, on je zabranjen SVIMA pa i stoci, jedino ne ženi muževljevoj, ona se ne spominje. U Knjizi izlaska, poglavlju 20, kaže se:
"Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji."
Prvo sam bio pomislio da je to zbog toga što se Jahve obraća jednako i mužu i ženi, oboma, pa se, dakle, podrazumijeva da se misli i na ženu, no onda vidim da malo dalje stoji:
"Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!"
Dakle, nije točno da se tu Jahve obraća oboma, i mužu i ženi. Obraća se samo muškarcu. Nije, npr., rekao ženi: "Ne poželi muža bližnje svoje." :)) Je li to samo omaška, pogreška, ili je načinjeno namjerno? U praksi kod Židova, dakako, ni žena muževljeva ne smije raditi subotom, no zašto je ovdje izostavljena? :)
A kad smo kod incesta, malo niže u poglavlju Postanak 19 tekst ide ovako:
"Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. Starija reče mlađoj: 'Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.' One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Sutradan starija reče mlađoj: 'Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo.' Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca." (Postanak 19, 30-38)
:))
Mariano Aureliano • 23.09.2024. u 00:50
@The Art Of Being Yourself - OK, mogu se složiti da su simbolički, u nekom okultnom ili tko zna kojem ključu, dani stvaranje Adama i Eve i njihovo izbacivanje iz raja, ili npr. Otkrivenje koje se pripisuje Ivanu evanđelisti, pa i sama evanđelja u kosturu ili strukturi njihove priče. No Stari zavjet obiluje detaljnim pričama, gomilom osvajanja, klanja i silovanja bez kraja i konca, koje je teško vidjeti simboličkima. Autor knjige 101 biblijski mit, Gary Greenberg, s druge strane tvrdi da je velik broj starozavjetnih priča preuzet iz egipatskih mitova. Vrag bi ga znao. :)
Mariano Aureliano • 23.09.2024. u 01:13
@TEATRALNI - Tako je to i sa Stepincem i sa svim svećenicima osuđenima na doživotni celibat - ne mogu drugo nego mrziti žene i podsvjesno ih smatrati krivima za svoju tužnu sudbinu, gotovo ih izjednačavati sa Sotonom. Ili se izopačiti pa u svoje krilo stavljati dječake i djevojčice. O tome se gotovo ništa ne govori, psihologija o tome šuti, no jednom će se o tome morati govoriti - u kojoj su mjeri sjemeništarci i studenti teologije / kandidati za svećenstvo prevareni i kakav se zločin čini nad njihovom osobnosti, nad njihovim tjelesnim i psihičkim integritetom, time što ih se prisiljava na celibat. Samo veoma malen broj muškaraca može na zreo, kreativan i zdrav način apstinirati od svoje seksualnosti, a svećenici se broje u stotinama tisuća! Taj grijeh Crkve, čak zločin nad mladićima, zaobilazi se i ignorira, no on je pregolem.
Mariano Aureliano • 23.09.2024. u 01:29
@luki2 - Uz menstrualne uloške, ženama bi trebalo besplatno, o trošku državnoga proračuna, dijeliti još i elektrošokere i suzavce u spreju. :) Papa Franjo mi se neki dan BAŠ JAKO ZAMJERIO kad je rekao Amerikancima da na skorim predsjedničkim izborima moraju izabrati manje zlo između Trumpa koji se ružno odnosi prema migrantima i Kamale koja se zalaže za ubijanje (nerođene) djece. Glasajte, ljudi, i za samoga vraga, samo ako je protiv pobačaja - to je sramotna Franjina poruka koja se može iščitati u pozadini njegovih riječi. Nema dobrog pape, nema dobrog kardinala, nadbiskupa ili biskupa, svi su oni zatucani seronje, napol psihopati, licemjeri i manipulatori. Tek, u ovo moderno vrijeme naučili su nove metode manipulacije rajom.
Mariano Aureliano • 23.09.2024. u 01:44
E moja Radojka, tvoja pisma se uklapa u sve više idiotarija....
Kud plovi ovaj brod.....
sewen • 23.09.2024. u 05:13
Kad Miki kaže da se boji, noge mu klecaju, kupio je skupa kola, a sad ga zezaju :).
Kao što mogu razumjeti da netko tko je nekoliko najljepših godina života proveo u rovu sa šahovnicom na nadlaktici – skače i trza se na svaki spomen hrvatskog imena, tako mogu razumjeti i to da ljudi koje je ova država u trideset godina gazila, potplaćivala, otimala im kroz pričuve, cestarine, mostarine, putarine, poreze na dodanu i oduzetu vrijednost, pristojbe i naknade i penzije od četiristo eura sa punim radnim stažem i ovrhe ove i one – na sam spomen nečeg takvog, pa još garniranog katoličanstvom, skaču i trzaju se do neba. Sve je to ljudski i razumljivo, ali sve vam je to mamuzanje mrtve kobile, kako vam to voli reći onaj naporni i lajavi vjetarugranama.
Zakonici Levitski i Suci i proroci ovi i oni; ne uvedi nas u napast ili nas ne prepusti u nju; čitanje knjige evanđelja; sve vam je to istih sto ili dvjesta tisuća ljudi u ovoj državi; isti ljudi koji – ne računajući beznadnu starčad, nemoćne i bolesne koji u suzama i najtežoj nevolji sjedaju u mrak naših prijesnih skupo preplaćenih crkava da bi izmolili očenaša za to da ih još ovih par mjeseci ili godina što im je ostalo ne boli više nego boljeti mora – nedjeljama odlaze na mise a o Gospama na hodočašća; na svadbama s pucanjem i pevanjem se iskrižaju između dviju ljutih; svakog dvanaestog petka ili utorka sjedaju za skupo plaćeno sjedalo na Poljudu ili Opus Areni da tamo pjevaju „Lijepa li si“, odlaze na Thompsonove, Pejovićkine ili tko zna koje već koncerte i sikću poput loše naspavanih mačaka na sve što je trobojka a počinje plavim. Dobro, među njima se uvijek može roditi neki novi Danijel Bezuk, ili ova dvojica slinavih klinaca što ih je sada okolo vodao Uskok kao leteće medvjediće; ne treba podcijeniti snagu narodnog mita koji se dobiva s majčinim mlijekom a nudi mržnju na sve što nije naše – ili, sve što je strano, nije mi ljudsko, da parafraziramo davnu latinsku uzrečicu. No, dragi moji preplašeni sugrađani i pravednici; mi smo vjerojatno pretposljednja generacija koja govori, a svakako posljednja koja čitko i razumljivo piše ovim jezikom kao materinjim; dalje iza nas i njih dolaze ai, tik tok i iksevi; bzvz, sms, nzm; za pedeset godina ovdje će dresove na kvadratiće nositi neki tamni mačići i vučići čije će se misli transformirati preko mobitela u sumrežje; neće im trebati ni jezik ni pismo ni sintaksa; već ovi danas nemaju pojma što je to požrtvovnost – i to najbolji među njima; ne bojte se toliko; sve je to mrtvo tkivo, podignite malo svoj pogled iznad ljudskih glava.
Budite sami sebi iskreni, pa priznajte: ne računajući ovih dvanaest ili petnaest mučenica godišnje koje ubijaju razjareni i poludjeli muževi (a što je pola onoga što se činilo prije dvadeset ili trideset godina) - vaše žene i kćeri svakog jutra siluju i razvlače na sve četiri strane svijeta kao vrag grešnu dušu neki drugi proroci i svećenici; oni nemaju nacionalnosti niti prebivališta niti druge religije osim novca; nose bijele ovratnike i uske kravate, voze silne konje i lete dvomotorcima od filijale do filijale i od tržišta do projekta a zovu se menadžeri. Rano jutro pola šest, miriše na jabuke, moja Milena u busu ili kreditom preplaćenom puntu ili daciji za Črnomerec ili Sustipan; standard je rodijače pokvario ljude, jedu govna i sanjare. Da nema žena i snajki, ovaj bi zapadni kapitalizam odavna već od nas nepritomne muške marvinčadi propao kao isprhli izbušeni mravinjak; na ovom svijetu drži ga još samo vječni i nepobjedivi ženski san o boljem životu; o boljem kaputu ili markiranim tenisicama kojeg će sebi ili djetetu kupiti sljedeće zime; o novim pločicama u kupioni, ili o novom ružu za usne kojeg neće moći podnijeti prva susjeda, kolegica ili prijateljica. Juuuj, kak si zgodna! Tom i takvom kapitalizmu sasvim je svejedno koje će ga mantije podržati i s kime će se u utrci za profitom slizati – da li s crkvom, socijalistima ili zelenima; možda u našoj državi i hoće s katoličkom crkvom jer takve su lokalne prilike, ali negdje drugdje crkve već odavna pretvaraju u muzeje i dvorane za aerobik i korektivnu gimnastiku; pa od Biskaja do Baltika bogomolje zjape prazne, a Nato generali čupaju ono malo kose što im je ostalo nad time da se ne može skupiti poštena oklopno-motorizovana brigada muškog mesa koje bi se suprotstavilo Rusima.
Kako je pisala gospa Simone de Beauvoir; nije stvar u tome da žene preuzmu vlast; jer one su puno pametnije i inteligentnije; one vlast mogu preuzeti i usavršiti tako i toliko da mi mužjaci to ne umijemo shvatiti. Stvar je u tome da žene ili razore vlast kao koncept ljudske zajednice – ili da tog roda nevoljnog uopće više ne bude.
Nećete to štivo pronaći po zavjetima starim i novim, niti kakvim vješto ispričanim pričama koje bi pokušavale objašnjavati društvo, čovjeka ili povijest. To što trebate, naći ćete ili nećete u svojim srcima. Tamo je utkano i upisano odavna već – ili je izbrisano, jednom zasvagda.
j. • 23.09.2024. u 08:22
Pa da, da nisu u prisilnom celibatu možda bi bili normalniji. Sad me ova tema sjetila na jako dobar post pere u šaci demonska ljepota žene sve detaljno i studiozno napisano.
TEATRALNI • 23.09.2024. u 10:00
Isus je lijepo rekao "Tko god pogleda ženu s požudom, učinio je u srcu preljub, odnosno grijeh". Time je zapečatio svaku izopačenost. Vjerujem da se ista odnosi i u obrnutom smjeru. Nije bitno jeli pisano/rečeno prema muškima ili prema ženskima, poanta je u tome što je grijeh kao takav. I žene i muški su pred Bogom jednaki, bez obzira što piše u Bibliji i bez obzira što svečenici ili bilo tko govori. Uvijek se pitam zašto se ljudi ponašaju kao advokati kad je u pitanju Biblija i kao da traže izgovor za zlo i nedjela u propustima kao što si spomenuo o obraćanju samo muškima npr. Možda je tako ispalo jer su muški većinom pisali pisma pa se njima obraćao i jer su muški zauzeli prevlast.
kejtoo • 23.09.2024. u 12:42
KEJT-Požuda i gledanje s njom je ljudska i najnormalnija stvar. Sve što je u sferi dobrovoljnog je isto najnormalnija stvar. Te stvari nazivati "grijehom" i "izopačenošću" je puritanistički govor. A što se preljuba tiče ne može se ni o njemu govoriti kao (kategorički) nečem lošem može biti loše ali i ne mora.
TEATRALNI • 23.09.2024. u 12:54
@T Rekla bi da je ok kad su dvoje koji se međusobno sviđaju jedno drugom, no kad jedan gleda drugu/drugog bez da ovaj/ova to isto dijeli, hm... to mi već malo prelazi granicu. Što se preljuba tiče... nije mi to ok nikako. Ako već imaš poriv za drugim/om, ostavi prvu/vog pa idi s drugom/im. To je stvar respekta osobe s kojom si u vezi. Osim ako niste prethodno dogovorili otvorenu vezu. No i to je opet stvar respekta druge osobe. Ili ga nema. I tu bih primjenila onu "Ne čini drugom što ne želiš da netko tebi čini".
kejtoo • 23.09.2024. u 13:18
vidim ja da je u cijeloj toj priči najveća žrtva lot, zbog moralnih principa je morao žrtvovati svoju inoču, poslije su ga iskoristile i zloupotrebile vlastite kćeri da bi došle do potomstva jer je to hvala bogu smisao življenja ;) tema starog zavjeta mi je dosadna i prežvakana, s vjernicima nema naravno smisla raspravljati, čak kad netko dobronamjerno poput mene jasno razdvaja stari i novi zavjet. to je isto kao kad dobijem primjedbu da stalno upozoravam na iranski režim, a talibanski je mnogo zatucaniji, jesu, kod njih je sve još restriktivnije počev od prava ženske djece na ikakvo školovanje, ali je njihov uticaj za razliku od turskog i iranskog skoro nikakav na mase izbjeglih muslimana po europi. ovaj dodatak iz političke korektnosti ništa ne mijenja u podršci osnovnoj ideji tvog posta kako sam je ja shvatio :P kao što najbolji punk bend ovih prostora riječki paraf pjeva :"mi se razumijemo i složno pjevamo, nijedne nema bolje od dobre policije, nijedne nema bolje od naše policije" ili tako nekako ;)
NF • 23.09.2024. u 19:52
...danas smo puštali u zrak crne balone, kao i svake godine u spomen na ubijene žene... uz pokoju građanku i građanina pojave se i predstavnici lokalnih vlasti, policije i pravosuđa, ali nikad nitko iz vjerskih zajednica, možda se osjećaju nepoželjnima (iako ne bi trebali jer je to javni događaj na koji su svi pozvani) ili ih jednostavno nije briga za te glupe performanse, tko će ga znati...
...a kaj se tiče mizoginije, ista kao sociološki fenomen ima isključivo religijske korijene, naravno, reko bi neko da je korijen mizoginije u patrijarhatu, i jest, ali patrijarhat je isto religijskog podrijetla, kao i država koja je sredstvo održavanja hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa temeljenih na patrijarhatu, jerbo su takvi odnosi u ljudskoj zajednici mogli biti uspostavljeni jedino ako se proglase božjom voljom :)... uglavnom, religije su krive za sve :))...
...nego, već kad si ovim citatima obuhvatio sve tri abrahamske religije (mizoginijska sranja u Kuranu su samo preslika mizoginijskih sranja iz Biblije), mogao bi dodati i neka mizoginijska sranja i iz, recimo, Veda, da te ne optužuju za diskriminaciju, zezam se samo, ne moraš više niš citirat, bum ja :)... nekak mi se više sviđa novozavjetna mizoginija osnivača pravovjernog kršćanstva farizeja Savla Tarzanskog, i tzv. kršćanskih otaca...
Blogokviz • 23.09.2024. u 20:06
"Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, počinila grijeh. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom.“ 1 Tim 2; 11-15
„Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku.“ 1 Kor 14; 34-35
„Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. A muž ne mora pokrivati glave, ta on je slika i slava Božja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža.“ 1 Kor 11; 5-9
Blogokviz • 23.09.2024. u 20:07
"Jeronimova pisma prepuna su gnušanja prema ženama i ona povremeno zvuče poremećeno. Tertulijan je strogo osuđivao žene kao zle zavodnice, vječitu opasnost po čovječanstvo: „Zar ne znate da je svaka od vas Eva? Božja osuda vašeg spola živi u ovom dobu: i krivnja mora nužno živjeti. Vi ste vrata đavola; vi ste one koje ste raspečatile zabranjeno drvo; vi ste one koje ste prve prekršile božanski zakon; vi ste ona, koja je uvjerila njega, koga ni đavo nije bio dovoljno hrabar napasti. Vi ste tako nemarno uništile muškarca, Božju sliku. Vašom zaslugom, čak je i Sin Božji morao umrijeti.“ Augustin se slagao; »Kakva je razlika,« pisao je prijatelju, »da li je ona u ženi ili majci, ona je još uvijek Eva zavodnica koje se u svakoj ženi moramo čuvati«. Augustin je, očito, zbunjen što je Bog stvorio ženski spol - na kraju krajeva, »ako je ono što je Adamu bilo potrebno bilo dobro društvo i razgovor, bilo bi mnogo bolje imati kao prijatelje dva muškarca, ne muškarca i ženu«. Jedina ženina funkcija bila je rađanje djece, a to je prenosilo zarazu Istočnog grijeha, kao veneričnu bolest, na sljedeću generaciju. Religija koja gleda poprijeko na polovicu ljudskog roda, i koja svaki nesvjestan pokret uma, srca i tijela smatra simbolom fatalne požude, može muškarce i žene samo otuđiti od njihova prirodnog stanja. Zapadno kršćanstvo nikada se nije potpuno oporavilo od ovog neurotskog ženomrstva, koje se još uvijek može osjetiti u neuravnoteženoj reakciji i na sam spomen o zaređenju žena za svećenice. Dok su žene Istoka dijelile teret inferiornosti koje su u to vrijeme nosile sve žene ekumene, njihove sestre na Zapadu nosile su dodatnu stigmu gnusne i grešne seksualnosti, zbog koje su bile proganjane s mržnjom i strahom.“ iz knjige "Povijest Boga", Karen Armstrong.
Blogokviz • 23.09.2024. u 20:08
Sv. Klement o ženama veli: "Svjesnost njihove vlastite prirode mora u njima izazivati osjećaje srama." , a sv. Ciprijan kaže: "Žena je instrument koji đavao koristi da bi se dokopao naših duša"., ili sv. Grgur Nazijanski: "Silan je zmaj i lukava je otrovna guja: ali žena ima pakost od obojega." , ili sv. Alban: "Naći poštenu ženu je kao naći jednu jegulju u vreći od 500 zmija otrovnica. A ako rukom tražite po vreći i nađete jegulju, znajte da je držite za mokar i sklizak rep.", ili još bisera od sv. Augustina: „Kako žena može biti slika Božja kad je podložna muškarcu i nema nikakvih ovlasti, niti da poučava, niti da svjedoči, niti da sudi, a ponajmanje da vlada ili upravlja carstvom? U čemu je razlika ako se radi o supruzi ili majci ? I dalje se radi o Evi zavodnici od koje se moramo čuvati u svakoj ženi. Ne vidim u čemu bi žena bila od koristi za muškarca, ako se izuzme njena funkcija rađanja djece.“ , ili sv. Ivan Damascen: "Žena je kćer laži, stražar pakla, neprijatelj mira; kroz nju je Adam izgubio raj". , ili sv. Antun Padovanski: "Žena je vrelo ruke đavolove, njen glas je šištanje zmijurine"., dok sv. Toma Akvinski o ženama govori kao o „sekundarnoj intenciji prirode" koja je srodna stvarima kao što su "raspad, deformacije i slabost starosti“, koje su manje inteligentne od muškaraca, i čiji je intelektualni defekt sličan onima "u djece i mentalno bolesnih osoba", koje su slabije otporne na seksualnu napast od muškaraca jer "u ženama ima više vode, pa lakše podlegnu seksualnim zadovoljstvima.“, dok veliki reformator Martin Luther također ima izuzetno visoko mišljenje o suprotnom spolu: “Ako se one umore [žene] ili čak umru, nije važno. Neka umru kod porađanja, zato su i ovdje.“...
Blogokviz • 23.09.2024. u 20:09
@sewen - Pa zna se - prema nekom novom brdu/planini Ararat, da se tamo nasuka te njegova živalj nastavi s idiotarijama. ;)
Mariano Aureliano • 23.09.2024. u 22:53
'ajmo malo po Kur'anu, najsvježije vijesti o tretiranju žena;
Imam Laarusija je najmanje u dva navrata poručio kako ženama ne treba 'razbiti kosti ili učiniti da krvare', već da je važno 'dovesti ih k razumu' preciznim udarcima 'šaka, dlana, kuhače, kaiša i slično', ali po cijelome tijelu, tako da se ne ostave tragovi.
Laarusi, imam koji dosad nije bio poznat policiji kao netko tko brani radikalnu viziju islama (što se pak događalo u nekim drugim španjolskim džamijama), ne samo da je opravdao maltretiranje žena uporabom fizičkog nasilja, već je u 'odobrene metode' ubrojio kućni pritvor ili uskraćivanje seksualnih odnosa sve dok 'ne poprave ponašanje'.
Imam je kritizirao 'zapadno društvo' koji ženama daje 'previše prava'. Dom je, kaže navodno ovaj imam, jedino mjesto gdje se komotno može kretati svaka dobra muslimanka.
Donabellina • 23.09.2024. u 23:33
@j. - "Da nema žena i snajki, ovaj bi zapadni kapitalizam odavna već od nas nepritomne muške marvinčadi propao kao isprhli izbušeni mravinjak; na ovom svijetu drži ga još samo vječni i nepobjedivi ženski san o boljem životu; o boljem kaputu ili markiranim tenisicama kojeg će sebi ili djetetu kupiti sljedeće zime; o novim pločicama u kupioni, ili o novom ružu za usne kojeg neće moći podnijeti prva susjeda, kolegica ili prijateljica. Juuuj, kak si zgodna!" - Jesu li to ovi Blogokvizovi sveci u novom ruhu, tj. želiš li ipak reći da je Eva za sve kriva (a ne "Polet") jer je uzela jabuku od zmije, samo to ne kažeš kao sv. Klement, sv. Grgur Nazijanski, sv. Alban, sv. Augustin, sv. Antun Padovanski, sv. Toma Akvinski, Martin Luther, Tertulijan, sv. Pavao (iliti Savao Tarzanski) itd., već prije u modernome načinu izričaja, o ženama kao spasiteljicama kapitalizma?
Svaka čast Simone de Beauvoir, koja je ipak dijete prve polovice 20. stoljeća kad se o emancipaciji žena još uvijek primarno govorilo na način opreke biblijskome intelektualnom diskursu, no meni se čini da danas više nema potrebe drastičnim "konturama" odvajati svijet žene od svijeta muškarca pa govoriti kako su žene ovakve ("Nije stvar u tome da žene preuzmu vlast; jer one su puno pametnije i inteligentnije; one vlast mogu preuzeti i usavršiti tako i toliko da mi mužjaci to ne umijemo shvatiti. Stvar je u tome da žene ili razore vlast kao koncept ljudske zajednice – ili da tog roda nevoljnog uopće više ne bude."), a muškarci onakvi. Još do prije ne tako puno godina i ja sam volio pametovati oko toga kako su žene receptivne, suosjećajne, ovakve ili onakve, dok smo mi muškarci... itd. Danas sam slobodan od svih takvih pojednostavljivanja.
A što se tiče novih generacija, mladih koji su opijeni tehnologijom te im se živo fućka za Stari i Novi zavjet i sve ove naoko umjetne prijepore i polemike, možda je istina da su oni slobodni od cjelokupne naše "abrahamske" prošlosti, a možda to uopće i nije istina, jer moglo bi biti da je ova nezainteresiranost mladih za svoje korijene samo jedan privid kad gledamo kategoriju "mladi" (slično kao kad gledamo kategoriju "rijeka", zaboravljajući da ta rijeka stalno teče i da je ona voda otprije pet minuta već daleko nizvodno). Jednom mi je ruku dopao neki tekst koji je među ostalim navodio grintanje protiv neodgojenosti, površnosti i neosjetljivosti mladih u nekom časopisu ili dnevnom listu s početka 20. stoljeća, dok je još Matoš bio živ. O tadašnjim mladima govorilo se gotovo navlas na isti način kako se govori danas, sjećam se da sam bio prilično iznenađen. Dakle, mladi su konstanta tek kad ih se gleda kao atemporalnu kategoriju, no onda ti mladi diplomiraju pa se zaposle pa ih dopadnu bračne dužnosti i krediti i tzv. "pravi život", zatim i hormonalne promjene, pad libida, posljedično novoprobuđen interes za svoje pretke i korijene, u konačnici čak i za "abrahamsku" povijest. :)) Nečujan i neprimjetan pad libida vražja je stvar. :)) I gle najednom - ti mladi gledaju prijenos mise iz Garešnice nedjeljom prijepodne na HTV-u. Jer više nisu mladi. ;)) Tu nisam ni spomenuo silne mlade koji u nas idu na hodočašća, plešu u vjerskome zanosu na Trgu bana Jelačića, pune su ih crkve kad nastupaju karizmatici, itd. Hvata me jeza od toga pa želim vjerovati kako je drugdje u EU-u valjda bolje, iako nemam pojma.
I kao što je Tito za dugom kolonom svojih mrtvih divizija otišao preko – preko Romanije, na daleke nedogledne poljane narodne pjesme odakle kao da je i stigao (pa se Krleža kasnije odrekao tog svojeg kiča i bilo mu je neugodno da je takvo što smislio), tako i ti svoj komentar jednako završavaš u poetsko-mitološkom kiču: "Nećete to štivo pronaći po zavjetima starim i novim, niti kakvim vješto ispričanim pričama koje bi pokušavale objašnjavati društvo, čovjeka ili povijest. To što trebate, naći ćete ili nećete u svojim srcima. Tamo je utkano i upisano odavna već – ili je izbrisano, jednom zasvagda." E jebiga Blaž. ;)))
Mariano Aureliano • 24.09.2024. u 00:02
@teatralni - Valjalo bi mnoge postove @pera u šaci nanovo čitati, bili su i ostali vanserijski.
Mariano Aureliano • 24.09.2024. u 00:34
@kejtoo - "Tko god pogleda ženu s požudom, učinio je u srcu preljub, odnosno grijeh." - gdje je to Isus rekao? I što to znači "zapečatiti svaku izopačenost"? Ne kužim baš. Osim toga, preljub ne može muškarac počiniti ako samo pogleda neku ženu s požudom. Da bi se počinio preljub, mora se biti oženjenim, zar ne?
A to je zaista istina, da se ljudi ponašaju kao advokati koji kreću braniti Bibliju. Valjda osjećaju da su ugrožena njihova uvjerenja jer nisu valjano učvršćena. :)
Kad mladić neku djevojku gleda požudno a ona u tome ne sudjeluje, mislim da je prestrogo već samo to osuđivati (ukoliko je mladić diskretan i pristojan i ne daje djevojci znati na koji je način gleda). Požuda je prirodan izražaj libida u mladosti, naročito u mladića. Bitno je da je osoba drži pod kontrolom, tj. da ne zapada u izopačenost ili prekomjernost, u vulgarnost i kompulzivnost.
Mariano Aureliano • 24.09.2024. u 00:48
@NF - Inoča je iz ove druge priče, ne iz priče s Lotom, no nebitno je. :) Meni su dvije stvari upale u oči - prva, da se svi ovi divljaci uporno žele namilovati muških, a oni im stalno podmeću žene, i druga - da je glavna obveza u starozavjetna vremena neprestano prati noge. :))) Ima i još jedna, treća stvar - da domaćin navaljuje pa navaljuje da gost ostane ili prenoći. To navaljivanje rodbine u ime gostoljubivosti i to vazda pranje nogu zadržalo se do današnjih dana i bitnom je odrednicom naših slavensko-balkanskih, kao vjerojatno i turskih, gruzijskih, bliskoistočnih, maloazijskih i srodnih običaja. :)) U djetinjstvu me jako živcirala ta sveta obveza da se navečer moraju oprati noge! :)) A Lot je jadan - dobro si primijetio - zaista iskorišten sa svih strana i za razna naravoučenija, normalna ili abnormalna. :))
Što se tiče ovoga da ti netko prigovara kako stalno upozoravaš na iranski režim dok je talibanski puno zatucaniji, slično je i s prigovorima na ovaj moj post (i sve srodne postove s istom humanističkom porukom koju neki ne žele prepoznati) - vazda se pronalaze hejterske kreature koje mi spočitavaju kako ne govorim o četnicima već samo o ustašama, kako ne govorim o pravoslavcima, muslimanima, Crvenim Kmerima, izraelskim Irgunima, Božjoj vojsci otpora Ugande, DR Konga i Južnog Sudana, talijanskim Crvenim brigadama, židovskom Haganahu, PLO-u te kanadskoj Fronti za oslobođenje Quebeca već samo o katolicima i Katoličkoj crkvi. :)) Pa me onda te iste kreature nazivaju mizoginim i manipulatorom u uobičajenoj psihološkoj preslici na mene onoga što su njihove vodeće osobine.
Mariano Aureliano • 24.09.2024. u 01:34
@Blogokviz - Ne sviđa mi se "puštanje u zrak" jer to nekamo odleti pa bude smeće drugima ili u slučaju lampiona i opasnost od požara, ali okej, ne bum sad cepal dlake. :) Vjerske zajednice valjda smatraju da je svako obilježavanje femicida neka vrsta provokacije jer im u kolektivnoj podsvijesti stoje stoljeća spaljivanja na lomači i inih utjerivanja biblijske norme.
Zastrašujuće je u kolikoj je mjeri stupidna priča o Adamu i Evi sugestivno mizoginijski djelovala na silan broj veoma obrazovanih muškaraca, sve do u 20. stoljeće. Okej, mogu razumjeti da neki muškarac s titulom Oxforda ili Cambridgea smatra žene nižom vrstom, ali da onda kao argument koristi mit o Adamu i Evi - e to mi ipak nije lagano shvatiti. A svi ovi sveci koje si naveo zbilja ti zgade i najmanju pomisao da postaneš svetom Justicijom u nekoj transrodnoj preobrazbi (okej, mislio sam na svetu Justinu Padovansku, mea culpa, mea culpa). ;)))
Zadnjih tjedana ili mjeseci moja supruga ponovno čita Stari zavjet, ovaj put pažljivo, studiozno i komparativno, pa sam i protiv svoje volje i ja uvučen u tu problematiku te moram na dnevnoj bazi sudjelovati u zanimljivim raspravama. :))
Hvala na svim ovim citatima, dođe čovjeku da dobro opere noge nakon njih te jede i pije. Pa kad mu na vrata stana pokuca susjeda jer želi pitati imamo li jedno jaje za posuditi, da žrtvuje ženu na tom oltaru gostoljubivosti - "Hej, draga, pita komšinica je l' imamo jedno jaje da ga dademo da se njime namiluje?" "Nemamo, pošalji je u tri pičke materine!" "Okej, okej, nije tražila djevicu, tek jedno jaje kokošinje." "Ma nek se jebe!" :))
Mariano Aureliano • 24.09.2024. u 02:20
@Annabonni - Zaboli me kuran za Kur'an. Hvala ti što si me (skroz nepotrebno i zalud) branila tamo kod dežurnog hejtera i njegovih priležnica, no ne razumijem ovu tvoju intenciju ili motivaciju u vezi islama. Zar bih ja trebao prvo napisati deset postova protiv islama i devedeset postova protiv pravoslavlja e da bih imao pravo, po mišljenju priležnica koje vole da ih se šamara, napisati jedan post protiv Katoličke crkve i Staroga zavjeta?! :(((
Mariano Aureliano • 24.09.2024. u 03:08
Ne bojim se katoličke crkve ni Biblije ni klečavaca. Ako se ovim tempom nastavi uvoziti prave talibane u Evropu, za najkasnije 20 godina nećemo imati više svi skupa šta za reći, posebno žene. Islam je daleko veća opasnost od bilo koje druge vjere jer ne dopušta medjureligijski dijalog niti bilo kakve ustupke. Tko nije musliman, automatski je nevjernik. Dozvoljeno je lagati ako je u ime vjere. Prefrigano i smišljeno koristi mogućnost slobodnog izražavanja vjere za zatiranje žena i uvodjenje talibanskih ideja u salon evropske politike. Svakodnevno strijepim za svojeg sina jer ima dugu kosu, pa da ga neki alahu akbar ne baci pod vlak jer mu se to ne dopada ili pak probode nožem onako usput. Kako je tek svima onima čije kćeri same izlaze van medju takvu ekipu kojoj je svaka nezamotana žena kurva. Mislim da, svejedno kad ustanem prvo pomislim kakve strahote su mi danas spremili u Vatikanu.
Flekserica • 24.09.2024. u 07:19
...eto, upravo zbog toga stavila sam ovaj dio odnosa prema ženama u Islamu : i mene, koja sam liberalna i s povjerenjem gledam ljudi ponekad uhvati zebnja..."što bi bilo kad bi se zbilo" misleći pri tome, na sve vanjske različtosti koje su uočljive . Unutrašnje, stečene genetikom, odgojem, sredinom su još gore i manje uočljive a više prisutne .
Da dodam : žao mi je svih raseljenih tamnoputih koji su zbog siromaštva morali otići i doći i u njima "čuči čovjek" koji teži slobodi i radu, ali ne znamo, koliko su ONI spremi za prihvaćanje asimilacije u zemlji, u koju dolaze.
Donabellina • 24.09.2024. u 09:22
Mizoginija u tzv. zapadnom kršćanskom svijetu proizlazi iz kršćanske vjere, kao što mizoginija u islamskom svijetu proizlazi iz islama... no, islamski svijet nije imao svoje prosvjetiteljstvo kao zapadni kršćanski u kojem je sekularnost koliko toliko uspostavljena... ali, ne zavaravajmo se, kršćanske crkve svih denominacija ne bi imale ništa protiv uspostave teokracija u kojima bi iste bile na vlasti, odnosno protiv uvođenja kršćanskog šerijata, i zato sekularnost treba čuvati kao oči u glavi i od islamskih i kršćanskih i svih drugih vjerskih fundamentalista...
Blogokviz • 24.09.2024. u 09:45
@Mariano Matej 5, 28. Samom tom rečenicom je objasnio kako se gleda na grijeh. Je, da bi učinio preljub mora se biti u braku, ali gledanje žene s požudom je već grijeh. Btw, zašto se muški boje da bi izgubili libido kad bi žene gledali kao osobe, a ne na seksualan način?
kejtoo • 24.09.2024. u 10:08
Spomenuo sam taj post pere u šaci jer je u kontekstu ovog na neki način a i pročitao sam sve njegove postove od početka do kraja kompletno. Još jedna stvar je zanimljiva kako se sekulariste optužuje za "militantni sekularizam" evo iz perionog posta što je on imao za reći o tome.
"Sekularizam može biti više ili manje ''militantan'' u smislu manje ili veće nepopustljivosti u inzistiranju na slovu građanskih prava, odnosno ustava, pri čemu se zahtjevi svode na njegov osnovni aksiom. Ni manje ni više od toga. Treba dodatno razmisliti o toj činjenici (stavit ću i u kapitale): SEKULARIZAM TRAŽI TEK ONO ŠTO JE PRVI AKSIOM REPUBLIKE (HRVATSKE), TJ. NJENOG (halo, sama riječ kaže) SEKULARNOG USTAVA. Da legislativa i društvene prakse u građanskoj demokraciji ne smiju biti taocem određene religije i njenog moralnog koda (ma koliko bila većinska u ukupnoj stratifikaciji stanovništa). Ne, dakle, traženje da vjernici prestanu vjerovati i sami živjeti prema svojim vrijednostima, nego traženje da vjernici ne nameću svoj način života – i svoje u vjeru ugrađene mjere vrijednosti – za općeobavezujuće norme."
"Beremo razliku? Nemam ja ništa protiv da vjernik, primjerice, odbija umjetnu oplodnju, ako mu vjera brani. Riječ mu neću reći. Ali ako vjersko politikanstvo pokuša nametnuti opću zabranu umjetne oplodnje, kao općevažeći zakon, pobunit ću se i pozvati na prosti fakt da RH nije ustanovljena kao teokracija, već ustavna demokracija (te njena temeljna sekularna konstituiranost ne može biti predmetom ''izravne demokracije'', preglasavanja). To je sekularizam. I samo to."
"U redu, ja pritom mogu biti i militantan, i doista jesam, o još kako, te se nikada ne umaram svakom onome koga zateknem u teokratskom posezanju natrljati nos bespravnošću tog posezanja – ako nikako drugačije, silom ga prinuditi da odbije s onime za čime se polakomio. Kada ovaj desničarski diskurs upotrebljava pojam ''militantni sekularizam'', on međutim podvaljuje nešto drugo: temeljnu netrpeljivost prema slobodi vjernika da vjeruju, sve do evo genocidnih čistki, u izvrtanju kojim nedopuštanje pervertiranja vjerskog društvenog statusa u teokratsku uzurpaciju konfabulira kao represiju prema vjeri i samom pravu na vjerovanje; obranu od silovanja kao inicijalno silovanje."
TEATRALNI • 24.09.2024. u 11:05
@Flekserica - Nije da se ja bojim Biblije ili bilo koga/čega, samo sam opet jednom htio skrenuti pozornost na tu bizarnu činjenicu da se ta knjiga smatra Svetom knjigom pa se u nekim zemljama čak i kunu u nju kad svjedoče na sudu. Da je islam daleko veća opasnost od bilo koje druge religije, to je jasno k'o dan. U prethodnom sam postu i rekao koju riječ protiv islama, ne moram baš u svakom :)
Mariano Aureliano • 25.09.2024. u 15:48
@teatralni - Da, dobar izvadak od @pera u šaci, problem međutim može nastati jer smo glup i nezreo narod pa vazda biramo HDZ, a onda uza nj i DP i Most. Kad bismo kao Švicarci za svako zamislivo pitanje imali općenarodni referendum, bojim se da bismo već odavno bili teokracija, ili - kako kaže Blogokviz - kršćanski šerijat. Sve dok u narodu "Bog i Hrvati!" visoko kotira, ustavom zagarantirani sekularizam teško je zbiljski provoditi u praksi.
Mariano Aureliano • 25.09.2024. u 16:14
@kejtoo - Muškarce treba odgajati, kultivirati, pomagati im da drže pod kontrolom svoj sirovi životinjski nagon, a ne za sve grijehe muškaraca okrivljavati žene jer nisu pokrile glavu ili jer hodaju u minici i sl.
Mariano Aureliano • 25.09.2024. u 16:19
@Blogokviz - Da, često znam reći kako sve dobro što danas imamo u Europi nije tu zbog kršćanskoga naslijeđa, nego unatoč njemu, a zahvaljujući prosvjetiteljstvu. Dajmo biskupima apsolutnu vlast pa gledajmo kako se društvo preobražava u veliku kaznionicu i pokoru, a sve u skladu s Dikasterijem za nauk vjere, ili, da izvineš, Kongregacijom. ;)
Mariano Aureliano • 25.09.2024. u 16:28
@Annabonni - Pretjerano liberalni, popustljivi i zbiljski neodgovorni zakoni o migrantima na kraju će diljem Europe dovesti nacifašiste na vlast, ali eto, povijest se ponavlja, a dobri manipulatori masama sjeme su koje se lako prima ma gdje palo - na zemlju ili kamen, za žege ili snijega. Neuništivo je. Čak i prekomjerni dolazak Nepalaca, Indijaca i Filipinaca u Hrvatsku kao legalnih i registriranih radnika nije dobar, po mnogo osnova, i to naravno nema nikakve veze s rasizmom ili bilo kakvom desničarskom agendom, već samo sa zdravim razumom.
Mariano Aureliano • 25.09.2024. u 16:39
@Mariano Slažem se, kao i učiti ih da žene gledaju kao osobe, a ne sexualne objekte.
kejtoo • 26.09.2024. u 19:15
Interesantno je kako nikakvi užasi stanovništva Pojasa Gaze i Zapadne obale ne mogu muslimanske zemlje poput Irana, Libanona, Sirije, Jemena ili Turske natjerati na krajnju reakciju, no ako bi samo Izrael odlučio podići Treći hram na području današnje džamije Al-Aksa u Jeruzalemu, sav bi se muslimanski, što arapski što nearapski svijet diljem svijeta i galaktike, digao na noge i bez sekunde razmišljanja krenuo u odmazdu bez presedana, uključujući, dakako, i Saudijsku Arabiju. Toliko je religija, ta bizarna iracionalna komponenta u umu čovječanstva, snažna i vibrantna! U ime Boga najlakše je ratovati, manipulirati, mobilizirati mase, vladati masama, organizirati mase, upravljati emocijama i motivima masa. Ono što se čini nemogućim, ako se samo učini u ime Boga - postaje mogućim, čak i zastrašujuće laganim. Evo sad je Izrael tisuće ljudi u Libanonu teško ozlijedio pejdžerima, mnoge od njih i usmrtio, među njima i liječnike, a mnogi će od posljedica ozljeda umrijeti u narednim satima i danima, no ako ste pomislili da je to kap koja je prelila čašu, varate se. Hezbolah će uzvratiti, no zapravo se neće dogoditi ništa nemoguće za izraelsku obranu.
Ni za jednu vjerski fundamentalističku muslimansku zemlju uopće nisu od naročitog značaja ljudske žrtve, one su tek umnažanje mučenika a time i nacionalne slave u očima Alaha. No ako bi netko odlučio dići u zrak Al-Aksu, e onda bismo vidjeli belaj bez premca! A navodno postoji neko proročanstvo koje kaže da će kraj Izraela nastupiti u trenutku kad on odluči izgraditi Treći hram na mjestu Al-Akse. To isto proročanstvo kaže da se Treći hram ne nalazi i ne treba nalaziti i ne smije nalaziti u vanjskome svijetu, da se on nalazi u ljudskome srcu, itd. Interesantno je da tijekom povijesti Židovi zapravo diljem Europe i nisu inzistirali na bogomolji kao velebnoj građevini (za razliku od kršćana, naročito katolika). Zbog toga danas ni nema značajnih arhitektonskih zdanja kao židovskih bogomolja. Ona je uvijek bila tek mjesto gdje se odvija bogoslužje, bilo koja zgrada, kuća, stan. U novije su vrijeme, dakako, židovske bogomolje dobile na značaju i ljepoti u bogatom, tzv. zapadnom svijetu, no to je samo zbog utjecaja vremena i društvenog konteksta i zapravo je svojevrsno odnarođenje ili odstupanje od duše vjere. Prvi (Solomonov) i Drugi (uništen par desetljeća nakon Isusovog raspeća) hram bili su, naravno, velebna arhitektonska i umjetnička zdanja, no otad se u kolektivnom umu Židova ipak mnogo toga promijenilo.
Danas se Židovi grubo mogu podijeliti u tri kategorije. Prvu čine sekularni Židovi kako u Izraelu tako i diljem svijeta, naročito Zapada. To je kategorija izdašno blagoslovljena visokim stupnjem inteligencije, kreativne moći i zdravoga razuma. Diljem modernoga svijeta sekularni su Židovi bili pokretači ogromnog broja naprednih društvenih tendencija pa je čak i Superman kao Kal-El, jedan od Elohim, proizvod dvojice njih, Jerryja Siegela i Joea Shustera. :)) Drugu kategoriju čine Židovi-vjernici, bilo da se radi o većinskim Aškenazima ili manjinskim, umjetnički nastrojenim Sefardima. Unutar tih zajednica tijekom povijesti su nastale dodatne podjele (pa su im se pridružile i druge narodnosne skupine poput Hazara tursko-mongolskog porijekla, koji su oko 740. godine prešli na judaizam), a u samom Izraelu Židovi-vjernici u priličnom postotku pokazuju stav otklona od vojske i oružja, od pojma obrane pred neprijateljem pa čak i od same Države Izrael, za koju smatraju da nikada nije trebala nastati. Treću i najmanju kategoriju čine militantni Židovi koji priželjkuju Treći hram na mjestu Al-Akse, današnje glavne muslimanske bogomolje u Jeruzalemu i trećeg najsvetijeg mjesta islama. Katkad demon u meni poželi da ta treća židovska skupina konačno realizira svoje vlažne pubertetske snove pa da nastane biblijski fajt koji će odkristalizirati ili demineralizirati ili kao u kakvom kamenolomu raskameniti sva ta u-nebo-vapijuća mentalna sranja u glavama milijuna. Netanyahu i njegovi pobočnici, među kojima ima i puno radikalnijih od njega samoga, čine neku deformiranu četvrtu kategoriju, u koju spada i pokojni Ariel Sharon, mračan lik koji je svojim posjetom kompleksu Al-Aksa na Brdu hrama izazvao Drugu intifadu. Sve skupa zaista treba "demineralizirati", ali kako? Možda se nakon deset tisuća godina stvar sama od sebe nekako razgradi, kad padnu u zaborav Jahve, pardon, Adonai, te Krist i Alah, te besprizorne etikete ljudske zloće.
Naravno da bi bezazleni i čestiti vjernici tih triju abrahamskih pizdarija, pardon, religija, nastalih na temelju priče o Abramu iz Ura, mogli negodovati nad mojim bogohuljenjem. Jer kako se usuđujem govoriti išta protiv onoga čemu su oni podučavani od djetinjstva?! Hej, od djetinjstva! Jedan moj prijatelj jednom se preda mnom pomolio i prekrstio prije prvog zalogaja pizze iako je od vremena adolescencije buntovni ikonoklast, skroz-naskroz sekularno orijentiran uz zadržano vjerovanje u parapsihološke fenomene. Kad sam ga u čudu pitao čemu sam to upravo svjedočio, uz smijuljenje mi je objasnio da je to navika iz djetinjstva. Molim?! Ali eto, navika iz djetinjstva. Nemojmo dalje u to dirati. Djetinjstvo pojedinca i djetinjstvo čovječanstva na neki su čudan način izjednačeni, jednako su svetinje u koje se ne smije dirati.
.
Mariano Aureliano • 18.09.2024. u 02:56
da, razumijem, puno bi ti prihvatljivije (ne kažem i: prihvatljivo) bilo da je recimo (kao jednu od milijardu mogućnosti) kazao, to je moj način da se sjetim Boga, svog mjesta u svijetu i zahvalnosti :) ali veliš, to nije bio njegov stav i vjera tada...
puno i previše toga činimo iz navike; nešto su nas naučili a mi to bez ispitivanja provodimo dalje u život i djelo; to svakako da nije dobro
premalo znadem o povijesti Izraela, čitao sam davno Montefioreov Jeruzalem, dosta toga i zaboravio; razumijem i ovaj tvoj osjećaj, neka se sve približi i izdefinira pa da čim prije ode kvragu, da se stvari pročiste i da jednom više dotaknemo dno
naša malena pojedinačna sudbina u sudbini velikog svijeta pri tome je nevažna i nebitna, u takvom gledanju
no, možda je jedna čestica u Božjem oku vrednija od čitava svijeta; možda je suština svijeta upravo u jednoj čestici?
svakako da na nama nije da o tome sudimo, pogotovo da sudimo ljude oko sebe :)
j. • 18.09.2024. u 08:07
nije naveden holokaust i germanski Übermensch projekt i rasni prezir prema Slavenima, rasna diskriminacija i sva druga kao casus belli, dobro mi je kad narod veli poturica gori od turčina, tekst je savršen, respect, istina je da su psihopati najveća prijetnja ljudima, fanatici, kriminalci, sadisti, tzv. mračna trijada, osupnula me gomila laži i falsifikacija naših udarnih političara i političarenje klera obogaćenog na nereferendumskim financijskim ugovorima, mentalitet prijevare i falsificiranja uveden prije 30 godina pretvorbenom pljačkom intelektualno inferiornih, to mi je doista fascinantno, kako psihopati operiraju mozak propagandom i prijevara i laž postaju mainstream, i falsifikacija, normalnom čovjeku izuzetno odurna jer uvodi pravo i prednost lažne diplome i falsifikata nad pravom, iza koje propagande stoji najprizemniji materijalni interes, kao uostalom i iza spajanja boga i banaka, koje spajanje ima učinak TNT-a
starry night • 18.09.2024. u 08:45
Mislim da si na pravom tragu i da se temeljna podjela kod najvažnijih konflikata današnjice svodi na sukob Izraela i Arapa,a u pozadini su naravno i moćne svjetske religije, tvojoj prosudbi istih nemam što dodati. Sreća je da i u tumačenjima istih postoje nepremostive razlike pa ne postoji nikakva šansa da se muslimanske države ujedine, što bi opet s obzirom na prividnu nadmoć radikalnijih predstavljalo opasnost za cijeli svijet. Bezrezervna propalestinska podrška je više doprinijjela podjeli i gubitku značaja europske ljevice, nego neki kvaziideološki sukobi, jer dobar dio ljevice ipak ne zaboravlja holokaust i kako su arapske države uz latinskoameričke oduševljeno prihvatile naciste pobjegle nakon drugog svjetskog rata, posebno one koji bi mogli doprinijeti tehnološkom vojnom razvoju. Točno ti je i zapažanje da cionisti nikad, a pogotovo prije osnivanja države, nisu imali većinu u židovskom svijetu. Na neki način je sreća da neke trenutno naizgled neupitna savezništva uopće u perspektivi nisu takva, recimo Irana i Rusije, a i Rusije i Kine, za ovo drugo već sad vidimo napukline u Njemačkoj, gdje Rusija kontrolira krajnju desnicu i veći dio vodećeg kadra AFD-a, dok su najbliže suradnice uvjetno rečeno lijeve odmetnice Sahre Wagenknecht se dugo usavršavale u Kini i vjerojatno nema šansi za suradnju te dvije političke opcije, koje bi zajedno kao ne baš demokratske po zapadnim standardima mogle vladati bivšom DDR. Rusi čačkaju po Iranu susjednim državama i moguće je da u trenu poput balona od sapunice pukne njihovo trenutno prijateljstvo i uzajamna pomoć. Ukoliko kojim slučajem Kamala Harris osvoji vlast očekujem poput jednog ismijavanog bivšeg novinara Zeita, relativno brz poziv za posjet Kini i novo preslagivanje karata. Sve ovo nas zanima na nivou inteluktalnih špekulacija, no u svoj toj igri smo nebitni, nebitna je npr. i propalestinska politika španjolske uvjetno rečeno lijeve vlade, teško da Rusija više ima snage pokrenuti bilo kakav rat na Balkanu, ljude u redovima vlasti zemalja istočnog Balkana ima, ali čak ni notorni Vučić im više nije pouzdan saveznik ;)Inače smatram da Izrael ima groznu vladu, no to misle i Izraelci, nažalost oni mogu opstati samo dok traju stalni sukobi, kao što moja bivša frendica iz piratskih vremena, Njemica rođena u Ukrajini, Marina Weisband veli, Zelenskom je rok trajanja dok traje rat...
NF • 18.09.2024. u 09:16
XX stoljeće je proglašeno stoljećem djeteta u stručnoj literaturi, a to dijete je dijete s nebitne paralele i meridijana , ono je samo dijete ma gdje postojalo.
Sukob Izraela i Palestine , dviju politike, dvojice vođa i stotine tisuća naroda različitih vjeroispovijesti dokazuju, da su im ne samo ljudi i objekti nevažni, nego da nemaju milosrđa ili bolje reći empatije ni prema kome cilvilnom biću a djeca to i jesu.
Ti si ovdje probio opnu međudržavnog sukoba , snažnog rata , ubijanja svega što se kreće. A NIJE iste vjere, običaja, tradicije ni Boga. Ovdje je BOG zanemaren i nema ga barem u onim postulatima koje katekizam uči.
Moja iskustva četveromjesečnog boravka studentske razmjene i života u kibucu tek sada, u ovom sukobu, dobivaju pravu sliku.
Već sam pisala o tome : spomenut ću ŽIVOT malih Židova, djece, koja imaju roditelje , ali NE žive s njima .
Kibuc ima svoja pravila odgajanja : roditelji žive ODVOJENO u posebnim kućama , djeca odvojeno od njih sa osobama koje brinu o njima. nakon što ih majka prestane dojiti.
Takav odgoj - bez emocionalnog kontakta djeteta s roditeljima - je insuficijentan, strog po pravilma upravljanja kibucom, djeci se pruža njega i hrana po pravilima , ali, među 20 djece koje smo imali mi studentice zagrljaja je bilo malo i "na smjenu" obzirom na obaveze u Tel Avivu..
Da ne duljima : djetinjstvo bi trebalo biti vrijeme radosti i topline ,a ovdje u kibucu ga nije bilo, jer su roditelji radili od jutra do mraka , a djecu viđali vikendom.
Od takve djece STASALI su emocionalno osakaćeni ljudi - možda mnogi od ovih koji upravljaju ratom.
A da nema Palestinki , ortodoksni Židovi koji subotom smiju SAMI obavljati osobnu higijenu i držati pribor za jelo i ništa dalje od toga, ne bi jeli jer RADITI ni oko hrane ne smiju, ne bi imali čisti stan , ni suđe oprano.
Palestinke to RADE: dolaze slobodno u Jeruzalem i Tel Aviv i preuzimaju sve kućne obaveze.
Zanima me, znajući sve ovo što sam napisala, kako sada žive kad je ratom sve onemogućeno jer Shabbat Shalom se mora poštovati !
Donabellina • 18.09.2024. u 09:16
Po starom dobrom običaju iz nekih vremena od prije 10ak godina opet isti bloger piše iste gluposti. Ne želim komentirati detalje, ali njegove konstrukcije zalužuju kategoriju posta koju ovaj blog nema, Toliko o odsustvu promjena koje su blogeru tako drage i na koje se kune.
Bocaccio • 18.09.2024. u 09:29
gotovo je, crvene junice su spremne i čekaju da budu žrtvovane ;)... a ti se izvoliš pokajati za ovu blasfemiju i za pokoru izmoli 6 Oče naša, 6 Zdravo Mariji i 6 Slava Ocu, ali unatrag :))
Blogokviz • 18.09.2024. u 10:27
U ime fantazije!
Najzanimljivija mi je zadnja rečenica. Na neki način čovječanstvo je još stvarno u djetinjstvu, onako kao grupa. Kad pogledamo pojedince koji prilično drmaju tu grpu, npr. Putin, Medvedev i ostali navodno bitni ljudi, zar nisu oni, kad samo malo bolje promotrimo njihova ponašanja i izjave, vrlo djetinjasti? Kad su bili mali, igrali su se rata ili igrali monopoly i ok, tada nisu bili opasni za okolinu. Ali sada, u svom drugom djetinjstvu, o postali su jako opasni čak i za život na planeti. A njihov nivo shvaćanja je tako blesav. I onda mi ostali pratimo što ta odrasla, pomonstrumljena dječica izjavljuju, gledamo kako prijete, daju zapovjedi itd. A njima je tako svejedno koliko ljudi će poginuti kad oni donesu neku svoju djetinju odluku, bili to ljudi s njihove ili one druge strane. Nedavno sam naletio na baš odličan citat od Jamesa Allena na tu temu, “One man is an oppressor because many are slaves; let us despise the slaves.” U principu, svi mi ostali podržavamo pomahnitalu dječicu, tako da, well, odgovornost nije samo na njima.
The Art Of Being Yourself • 18.09.2024. u 11:49
Odlična analiza! Za religiju - istina, najljakše je reci u ime....:((( Ma u ime koga?! Užas, potpuno si u pravu. Strašne strahote počinjene su baš - u ime vjere....
A grozim se gore opisanih konvwrtita, koji jedan dan štuju crveno, a dva dana kasnije - crkveno.....:(((((( Pozdrav!
luki2 • 19.09.2024. u 00:19
@j. - Cijela ta priča o Bogu kao nekom personalnom antropomorfnom nadnaravnom superiornom subjektu, a subjektu koji je ponad svega veoma podmitljiv, kojem se utječemo molitvama za sve i svašta, djetinjasta je i zorno pokazuje u kojoj je mjeri naš um još uvijek snažno definiran ili određen našim djetinjstvom. Ne volimo to priznati, ali tome je tako. Zato sam i rekao da postoji neka bizarna korelacija između našeg pojedinačnog djetinjstva i djetinjstva čovječanstva, čak dotle da bi se moglo reći da upravo djetinjstvo kao kategorija drži čovječanstvo nekom mračnom ustrajnošću zarobljenim u biblijskoj ili općesvjetskoj magijskoj prošlosti. U tom smislu, je li jedna čestica u Božjem oku vrednija od čitava svijeta - zbilja ne bih znao, budući da ne znam što je to Božje oko. ;))
Mariano Aureliano • 19.09.2024. u 13:57
@starry night - Budući da Boga ne vidi i ne osjeća, kler se mora baviti drugim stvarima, npr. politikom, ili točnije politikanstvom. Tamo gdje se Bog ne vidi i ne osjeća, a to se ne želi priznati, mora se pojam Boga snažno vezati uz etnicitet, hrvatstvo, tradiciju, (krvavu) povijest lokalne zajednice i sl. "Krv i rod" kao supstitut za duhovno.
Mariano Aureliano • 19.09.2024. u 14:07
@NF - Iako se "oduvijek i zauvijek" smatram ljevičarom, zadnjih mi godina ide na živce taj neki "ljevičarski katekizam" koji svim ljevičarima propisuje kako bi trebali misliti, pa se tako podrazumijeva da kao ljevičar odmah i sada moram potpisati za priznavanje države Palestine (premda je Grlić-Radman jučer dobro rekao, i hajde da se jednom u vječnosti složim s tom spodobom, da bi u ovom trenutku priznavanje Palestine značilo priznavanje vojnog krila Hamasa), ili za to da žena sa svojim tijelom može činiti što ju je volja, ili bez preispitivanja za tzv. zelenu tranziciju, koja je, međutim, u provedbi prepuna mračnih dubioza po mnogim stavkama, vertikalno i horizontalno. Itd., itd. Što se tiče Države Izrael, svakom normalnom je jasno da je to danas gotova stvar, da njezino uništenje može priželjkivati samo poremećen um, stoga tema cionizma danas zapravo više i nije tema. Dao si u komentaru puno zanimljivih opservacija, nisam našao nijednu s kojom se ne bih složio. :) Žao mi je ljudi pa i cijelih naroda koji postaju žrtvama svojih diktatorskih režima pa time i "legitimni vojni cilj". Ljudi se u Bejrutu danas boje otvoriti frižider ili uključiti laptop, u bejrutskim je bolnicama horor bez presedana s raskomadanim licima iz kojih vire kosti lubanje, otrgnutim udovima, sa stotinama koji su ostali praznih očnih duplji, ima i poginule djece, nevinih... Ljudski život tako malo znači i vrijedi ako si rođen na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, tamo gdje demoni rata, religije i fanatizma haraju i pustoše...
Mariano Aureliano • 19.09.2024. u 14:30
@AnnaBonni - Nemam ništa protiv toga da djecu odgajaju svi (selo, pleme, kibuc...) pa i roditelji, no protiv sam toga da roditelji ne sudjeluju u podizanju i odgajanju svoje djece. Ne znam gotovo ništa o fenomenu kibuca, ali mogu pretpostaviti da nisu svi kibuci isti i da su se do danas neke stvari možda i promijenile. Također, većina stanovnika Izraela nije odrasla u kibucu, zar ne? Ortodoksni Židovi su priča za sebe, tu ima bizarnosti na pretek.
Mariano Aureliano • 19.09.2024. u 14:45
@Blogokviz - Ha ha, da, čitao sam o tim crvenim junicama, i o bijelim bizonima u Sjevernoj Americi, itd. :) Kaj se tiče Oče naša, to mi i ne bi bio problem (jedino je sumnjivo ono "i ne uvedi nas u napast" jer zašto bi nas Bog, pobogu, uopće uvodio u napast?!), no Zdravo Marijo mi je bizarna molitva, što zbog "ploda utrobe tvoje", što zbog "moli za nas grešnike". :)) Slavu Ocu baš i ne kužim; kaj bi to trebalo značiti: "Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova"? Jedino kužim da je Amen egipatski bog, kao što je i Knjiga postanka preuzeta iz egipatskih mitova. :))
Mariano Aureliano • 19.09.2024. u 14:58
@The Art Of Being Yourself - Ezoterijski tekstovi kažu da većina čovječanstva još uvijek ima atlantiđanski um, dakle um koji je, kao prvo, vođen isključivo emocijama (a znamo u kojoj su mjeri emocije podložne iracionalnim inputima), a kao drugo, koji ne zna samostalno misliti već mu je mišljenje dano ili nametnuto izvana baš kao probava ili cirkulacija ili meteorološke prilike. To je zapravo situacija djetinjstva - dijete ne misli, djetetu se mišljenje događa na jedan mehanički način proizišao iz podražaja. Tvoj citat je dobar, no ja se često pitam: što bih kao pojedinac mogao učiniti da sam rođen u Iranu, Pojasu Gaze ili Libanonu, pa čak i u Rusiji? OK, mogao bih gledati kako da zbrišem otamo, što milijuni migranata i čine. Ili se aktivirati u nekoj vrsti Pokreta otpora pa riskirati doživotnu robiju u nekoj tamnici u zastrašujućim uvjetima, a za koga, za koju ideju, za kakve nade i ideale? Tvoja uzrečica, naravno, cilja na nešto drugo, na ropski ili kmetski mentalitet, na dobrovoljno prihvaćanje da se bude robom, na aktivno sudjelovanje raje u tom vlastitom ropstvu. A tu je Crkva učinila jako puno, poglavito svojom idejom poslušnosti Crkvi jer je to poslušnost Bogu (Crkva = Bog), kao i nametanjem straha od crkvene anateme. Danas desničari Europe vole mahati jednom velikom laži da je Europa nastala na kršćanskim temeljima i da se to ne smije odbaciti; ne, moderna Europa, i sve ono što je danas dobro u njoj, nastala je usprkos kršćanstvu, a zahvaljujući Prosvjetiteljstvu. Sve dok čovjek na jednoj globalnoj skali ne nauči samostalno misliti, neće prestati ovi užasi kojima svakodnevno svjedočimo.
Mariano Aureliano • 19.09.2024. u 15:22
možda ti je to od poriva da sve pokušaš objasniti i objašnjavati; vidiš do čega dovedu rečenice o slovima; sada mi se bezvremenskim i laganim kao pera čine oni postovi na kojima se samo osjeća; ovo "samostalno misliti", to mi baš izgleda kao da je pisao Krleža i stavio u usta nekog mladca iz prvog toma Zastava kojeg iza ugla čekaju Tiszini i Cuvajevi husari; ako sumnjaš, to što sam napisao je kompliment :)))))
j. • 20.09.2024. u 08:05
Cili život smo učili da su Palestinci stoka i da teroriziraju bidni židovski svit. Onda smo počeli sami učit čitajući...
Radim na jednom mistu di je cili svit slobodan i razbacan, a židovi su separirani i samo svoji, jer tako žele. Od straja...
Od koga?! Oni očito znaju....
Neću trubit dalje, jer ode i židovi imaju uši...
sewen • 21.09.2024. u 15:52
Postoji točka tišine iz koje se gleda sav um kao vanjski. U toj se točki bol doživljava drugačije, nema nikoga tko bi rekao: "Mene boli" pa je zato i njegov žalac poput sjene. U toj točki ne postoji patnja. Duševna ili emocionalna bol trenutno se gasi jer ne može opstati u stanju svjedoka. Svjedok ne kaže: "Ja svjedočim." Svjedok nije entitet. On je čista svjesnost bez identifikacije, pa ipak uprisutnjena, jasna svjesnost, ne rasuta kao u pijanca ili dojenčeta.
Ja sebe doživljavam u prvom licu jednine. Ne množine, još nisam Elohim. ;) Svatko od vas također sebe doživljava u prvom licu jednine, čak i ako ima poremećaj višestruke ličnosti jer ličnosti nastupaju sukcesivno, ne simultano. ;) Prvo lice jednine znano nam je kao "ja" ili ego. Kad čovjek ne bi imao ego, čitav svijet njegovih motivacija, svega onoga što ga pokreće na djelovanje i aktivnost, ne bi mogao postojati, ili drugim riječima: čovjek ne bi mogao živjeti, umro bi vrlo rano u djetinjstvu. Problem s motivacijom nije nimalo bezazlen - ljudi koji u zreloj dobi ostanu bez nje u jednom obuhvatnom smislu, doslovno gube razlog da ujutro ustanu iz kreveta, da uzmu zalogaj hrane, da naprave korak ili podignu ruku. Njihova energija velikom brzinom kopni i nestaje iz njihova sustava. Zastrašujuće je u toj priči o motivaciji da se ona može izgubiti uslijed bilo kojega povoda - smrti voljene osobe, loših kritika svježe objavljenog romana, nezadovoljstva karijerom ili bračnim drugom ili pak zbog hormonalnog poremećaja. Naš životni elan počiva na vrlo krhkoj bazi, često jednoslojnoj, i ako se ta baza slomi, sve naše motivacije - pa ako ih ima i milijun, ako smo kreativno razbacani na sve strane i bavimo se mnogim poslovima - tonu skupa sa tom lađom. Odlazi glavna, bazična motivacija pa odlaze i sve sekundarne. Ego se raspada, što uglavnom znači brzo obolijevanje pa i izglednu smrt ukoliko se nešto hitno ne poduzme. Ovo govorim kako bih dočarao u kojoj mjeri misao: "Stanje svjedoka je stanje bez ega" valja uzeti s velikim oprezom i razumno, unutar određene perspektive. Čovjek ne može transcendirati svoje "ja" ili ego ako za to nije spreman, ako prije toga nije izgradio jednu višu platformu na koju će stati kad se ona niža sruši ili razgradi uslijed duhovnoga uvida. Mnogi umjetno ili nasilu forsiraju duhovni uvid, na primjer određenim supstancama, LSD-jem, gljivama, ajahuaskom, izgladnjivanjem i ritualnim ponavljanjem neke verbalne formule, itd. Nerijetko se kod njih događa da nakratko uđu u stanje svjedoka i da im se motivacijska baza ega pritom polomi u komadiće, što znači da nakon izlaska iz toga stanja više ne vide smisao života u ovoj Dolini suza i ulaze u stanje bezvoljnosti, apatije, velikog gubitka energije. Objašnjavaju to sebi na način da ovaj svijet zaista nije vrijedan nikakve motivacije, motivacijskog pogonskog goriva, no to je velika zabluda. Jer ako toga nije vrijedan ovaj svijet, zašto bi toga bio vrijedan ijedan drugi, ma kako divan i rajski bio?! I najveličanstveniji svjetovi Univerzuma nužno moraju počivati na nekakvoj motivacijskoj bazi i u ma koji svijet da dođemo sa svojim "ja", ta se motivacijska baza može potrošiti ili urušiti. Dakle, u tom smislu nigdje nismo sigurni. :)
Poanta, dakle, nije u tome da jedan, lošiji svijet zamijenimo drugim, boljim, nego u tome da trezveno i na zdravim temeljima unutarnjeg propitivanja i duševnoga rada otkrijemo fundamentalnu iluzornost "ja" u jednom širem ili prostranijem "poretku stvari". Kad se iz točke tišine sav um gleda kao vanjski, on se takvim sagledava u ma kojem svijetu da se nalazili. Ono što je bitno jest da takva opcija postoji unutar čovjekovih mogućnosti, dok, npr., ne postoji unutar mogućnosti svih drugih sisavaca ili bića na planetu. Po tome je čovjek jedinstven na Zemlji - jedino on može dosegnuti božanskost ili stanje svjedoka. Osnovna premisa u putovanju prema tom uzvišenom cilju jest propitivanje stvarnosti na jasan i trezven način. Ima li moje "ja" stvarnost ako i svaki drugi čovjek za sebe kaže "ja"? Očito nema, očito se i nužno radi samo o jakom refleksu ili nagonu u našemu umu koji smo izgrađivali od rođenja. Taj je refleks prisutan u komarcu koji pobjegne kad prema njemu krenemo prstom jednako kao i u čovjeku koji uzmakne pred zmijom na stazi. I mi i komarac jednako se ponašamo instinktivno, po automatskim impulsima nametnutima iznutra; razlika je samo u tome što mi imamo misaonu komponentu pa znamo to nešto nazvati "ja". No upravo zahvaljujući toj misaonoj komponenti u našemu umu, konceptualnoj svijesti, mi polako, malo-pomalo, tijekom mnogih života, stoljeća i tisućljeća, tijekom eona vremena, razvijamo sposobnost da sebe gledamo sastrane, kad osjećamo da znamo da osjećamo, kad mislimo da znamo da mislimo, kad nas boli da znamo da nas boli - jer to možemo imenovati, izvanjštiti. U tom konceptualnom izvanjštenju klica je stanja svjedoka.
Za AnnaBonni, jer je tražila slova. ;)
Mariano Aureliano • 14.09.2024. u 16:33
Bez ega smo ništa: prazan balon a takav ne leti , s napuhanim egom smo nešto, a koliko i kakvo nešto u Nekome, rijetko možemo procijeniti sami.
Sa slabim egom imamo niskom mišljenje o sebi i gotovo ubijamo i ono malo mentalne snage što je ostalo poput-nisam ni dovoljno pametna, ni dovoljno lijepa da bi me uočili.
S napuhanim egom druga krajnost vodi druge u distanciranje od nas"napuhanog ega": naime, dokazujući svijetu sebe u toj veličini stvaramo crtu između sebe i ostalih, ali, mi smo na gubitku.
U oba primjera temelj koji spominješ u tekstu je tanak i lomljiv , a kod loma postoji domino efekt koji onda dovodi sve do nekakve nula iznutra odakle je ponestala ona mentalna "kopča" koja nas spaja sa svijetom.
I opet smo sami , ali valjanost potvrđivanja sebstva ipak kompeziramo kroz neke druge veličine, pa "sretnici" skupljaju bogatstvo , status, aplauze i svašta nešto ne bi li prikrili ono iznutra koje ostade prikraćeno.
Samo sam malo o egu , pa i o idu , jer složenost teksta je takva , da bi koncept trebao biti pred očima jer se ne uspije sve memorirati.
Hvala ti na riječima
Donabellina • 14.09.2024. u 17:29
Tko bi ga znao; možda postoje tek dvije vrste pisaca, jedni koji nam nešto pokušavaju objasniti i drugi koji nas uvlače u to da to nešto osjećamo. Ne mogu pobjeći od toga da su mi drugi bliži (iako sada, nastojeći to nevješto objasniti, sam sebe time svrstavam u prve); nije to stvar odabira, znaš ti to već, no svakako da si ti među prvima u vrhu po nastojanju jasnoće i sistematičnosti. Iako, sjećam se ja tebe i s one druge "hrpe".
Utoliko (ukoliko?), objasniti ja i uopće pokušati shvaćati ga mnogo mi je teže i manje zamislivo pa i potrebno do li osjetiti njegovo utapanje, sjedinjenje, u-jedno-bit-njenje. Što rođeno biti ima, mora prvo umrijeti. Nije niti to stvar odabira; znamo to svi dobro. Ili se trudimo ne zaboraviti kad to postane važno, odnosno bolje rečeno, kada ono što zastire pogled na to postane nevažno.
Je li od svega važniji uvid ili nejasno ali snažno osjećanje (: biti obećanje; gdje su kratkouzlazni naglasci kad ih čovjek treba) ostaje tek da se vidi :).
P.S. Jesam bio dobar s crticama? :)
j. • 14.09.2024. u 20:54
Za sada, motivacije mi ne nedostaje. Sjajno objašnjen ego, i to na jedan pravi način. Mnogi pljuju, ali - ne voliš sebe, sigurno ne možeš voljeti druge. Ljubim!
luki2 • 15.09.2024. u 00:30
@AnnaBonni - U gornjem tekstu nisam se bavio psihološkom opservacijom pojma ego, već sam pod egom mislio na puko "ja", ništa više ni manje od toga. U tom smislu ti si dobro primijetila da je ego "metalna kopča" koja nas spaja sa svijetom.
Mariano Aureliano • 15.09.2024. u 09:24
@j. - Ako ti je teško objasniti "ja" i uopće pokušati ga shvatiti, tu je moj gornji tekst da ti taj posao olakša. ;))) Bio si dobar s crticama, ali i dalje bi mogao poraditi na smanjenju nepotrebnih digresija u rečenici. Valja držati pod kontrolom svoje asocijacije. :))
Mariano Aureliano • 15.09.2024. u 09:31
@luki2 - Da, ljubav prema sebi nije emocija, ona je jedna opća i spontana skrb i pažljivost prema sebi. Od toga bismo mogli poći i kad govorimo općenito o ljubavi - ona se tek rubno dotiče opreke sviđanje/nesviđanje, a prije svega je prirodna sposobnost uživljavanja u drugoga i suosjećanja s njim, te s njom udružena opća dobra volja i nastojanje da budemo bezazleni i bezopasni za druga bića.
Mariano Aureliano • 15.09.2024. u 09:40
Nije bas sve tako kako mislis da jest, necu preko mob nego kad dodjem kuci. A dotle, ostavljam ti Gobca i " ja volim samo seeebe, jedino seeebe"..
Donabellina • 15.09.2024. u 14:37
Od ljubavi prema sebi do ljubavi prema drugima zbog toga što voliš sebe je cijela "svjetlosna godina ".
Referiram se na tvoj i @Lukin komentar , pogotovo za zadnji dio @Lukine rečenice - ne voliš li sebe, ne možeš voljeti druge ?! Ne samo da ne može, nego zaista oni koji vole sebe i ponašaju se " ja sam lik i djelo " NEMAJU vremena i razloga posvetiti se empatično nekome drugome.
Tvoj dodatak o prirodnoj sposobnosti uživljavanja i suosjećanja sa sudbinom drugih je po psihologijskoj definiciji pravi odraz "ljubavi" kojega odašiljamo svojim znanim neznanim ( blog, na pr ) ljudima.
Kad ne bi bilo tog transfere "ljubavi" , pojam ljubavi bi ostao u vječnom zapisu samo pjesnika i ništa više.
Promjene u našim životima događaju se tek onda, kada SVJESNO se suočavamo sa sobom kao nesavršenim bićem koje misli o svojoj savršenosti jer živi život koji je odabrao pa stoga nije dužn polagati račune NIKOME, a najmanje voljeti ljude.
Priznajmo konačno NITKO među nama ne voli sve i svakoga, stoga, ako imamo ljubavi prema sebi, onda smo dužni priznati svoju krivicu kad i ako ahvatimo, da se prema ljudima ne ponašamo ni s poštovanjem ni s ljubavlju.
Tek tada - iskrenošću koju shvatimo misleći o sebi - možemo tvrditi da se VOLIMO jer priznajemo svoju "NESAVRŠENOST koju su možda drugi vidjeli, ali je mi sebi nikad nismo priznali......jer čemu, ako se volimo takvi kakvi jesmo?
Vrlo je tanka crta između samoljublja ili ljubavi prema sebi i ISKRENOSTI prema sebi : ako smo toksična osoba voljet ćemo se i dalje, misliti o sebi sve naj naj i naravno, očekivati da nas netko voli- upravo takve.
Pametni ljude sebe PROZIVAJU a ne dozvoljavaju drugima da budu PROZVANI
Donabellina • 15.09.2024. u 17:29
@AnnaBonni - Riječi su varljive; koristeći istu sintagmu, razni ljiudi mogu misliti na različite stvari. "Voljeti sebe" može se shvatiti i u pozitivnom i u negativnom smislu. Budući da sam ja napisao da je ljubav prema sebi prije svega jedna opća i spontana skrb i pažljivost prema sebi, bez bitne razlike u odnosu na ljubav prema svojemu djetetu, mislim da ne trebam dalje pojašnjavati. Ako volimo sebe, nećemo se alkoholizirati, nećemo živjeti neuredno, iscrpljivati se prekomjernim radom i t.sl. Kultivirat ćemo svoje osjećaje, širiti vidike i gledati kako da uvijek budemo malčice bolji ljudi. To je ljubav prema sebi. Mislim da je i @luki2 na to mislila. Naravno, pod ljubavi prema sebi može se misliti i na narcisoidno samoljublje. No za mene je ljubav isuviše sveta riječ da bih je mogao primjenjivati u tom smislu. @luki2 je u pravu - ako ne voliš sebe u smislu da nemaš samopoštovanja, tada zaista ne možeš poštovati pa ni voljeti druge. U tom je smislu ljubav prema sebi zaista preduvjet ljubavi prema drugima, što svakako još ne znači da ćemo moći voljeti sve i svakoga niti da se u tom smjeru trebamo forsirati.
Naravno, u cijeloj ovoj priči oko ljubavi prema sebi ne smijemo biti prestrogi u propozicijama jer jasno je da nitko od nas baš ne voli sebe na savršen način, većina je nas daleko od zaista zdravog tjelesnog i duševnog života. :) Dakle, hajd'mo reći da su ovo samo neke opće norme kako se valja postaviti prema životu, dok je život nešto sasvim drugo. ;))
Mariano Aureliano • 15.09.2024. u 18:06
tvoje tumačenje stoji : "da je ljubav prema sebi prije svega jedna opća i spontana skrb i pažljivost prema sebi, bez bitne razlike....etc"
Možda me nisi shvatio, skratit ću svoju osnvnu misao :
Ljubav prema sebi NIJE u životu prema svojoj volji -pa, ja volim sebe i "normalno" kao takva volim i ostale ljude.
Postoji pojam vivisekcije : svatko tko "voli sebe " jednko tako će se potruditi da i NETKO drugi iz njegove okoline živi ljubav prema sebi--znači, učiniti život ugodnijim nekome se strane je ODRAZ ljubavi prema sebi.
Ne zanemari egocentričnost ili egoizam : znaju biti silna kočnicima u transferu emapatije prema drugima, a upravo ta empatičnost nas "udvostručuje" u kvaliteti osobnosti.
Nema veze alkoliziranje - piju i sretni ( zbog sreće ) i nesretni zbog tuge...Ovo spada u drugu domenu diskusije: ako sve simplificiramo na osobnost, onda je "ljubav prema sebi" u srednje tvdoj četkici za zube, u zubima bez kariesa i daha bez zadaha....zašto ne ?
Da ne duljim ( da razgovaramo, a ne ovako slovima -bila bi to prava rasprava o osobnim kvalitetiima ) kako NISMO savršeni, a težimo osobnj kvaliteti, priznajmo sebi nesavršenost i popravimo SEBE u odnosu na druge.
Donabellina • 15.09.2024. u 19:24
...sad si povrijedio ego blogoopćinstva posvetivši post samo jednoj osobi ;)))...
...nego, jesi riješio problem s titlovima na 4. sezoni Evila?... jesam li dobro zapamtio, da se radilo o toj sezoni?... išel sam pogledat tu seriju (još ju nisam pogledal do kraja), ali nemam problema ni s jednim titlom, i za 4. sezonu titlovi pašu, konkretno za ovaj torrent Evil.S04E01.720p.WEB.x265-MiNX[TGx]... ako sam pogriješio, odnosno ako imam lažno sjećanje, ispričavam se i zanemari ovaj komentar :)
Blogokviz • 15.09.2024. u 20:13
BK...................izmišljaš, ja samo volim pametne tekstove.......mah mah mah
Donabellina • 15.09.2024. u 21:13
@Blogokviz - Da, riješio sam problem s titlovima. Ta prva epizoda 4. sezone nije bila problematična, ni druga, tek naredne. No uspio sam naći i titlove za sve preostale, iako sa sasvim drugom adresom titla u odnosu na video. Čini mi se da je to netko išao ispravljati nakon našeg razgovora o tome, dakle u tih narednih nekoliko dana, pa kad sam išao opet isprobavati i pokušavati, uspio sam naći.
Mariano Aureliano • 16.09.2024. u 00:43
Najveći dio 4. sezone sam morao ovako upariti:
Video:
Evil.S04E13.720p.AMZN.WEBRip.x264-GalaxyTV
Titl:
Evil S04E13 Fear of the Unholy 1080p AMZN WEB-DL DDP5 1 H 264-NTb
Mariano Aureliano • 16.09.2024. u 01:13
super :)... inače, kad skidaš serije ili fimove s torrenta možda je bolje tražiti ih prema titlu, odnosno najprije provjeri koji je titl dostupan i prema njemu tražiš kompatibilan video ako ga ima (s istim nazivom kao i titl), a ne obratno, da skineš video pa onda tražiš titl :)... al' ti to znaš, pa ne znam zakaj to pišem :)...
P. S.
otkad gledam Evil u božićnom sam raspoloženju, nemrem prestat pjevat Feliz Navidad, pitam se zašto, jel' neka demonska najezda il' opsjednutost u pitanju? :)))
Blogokviz • 16.09.2024. u 09:45
@Blogokviz - Problem je u tome što često za određenu adresu titla nema dostupnog videa (u zadnje vrijeme mi je najbolji OVAJ torrent), ili je nula/premalo korisnika s čijih kompjutera taj video mogu skidati, ili pak taj video ima po 50 giga, što mi je previše i po pitanju trajanja skidanja i po pitanju opterećenja memorije na kompu (premda brišem stvari nakon gledanja, no ipak). Tak da onda radije nabrzaka, u par minuta, skinem neki pri vrhu liste, dakle s najviše prisutnih korisnika i prihvatljivom megabajtažom, i onda gledam je l' paše titl. Najčešće paše. A ako je titl s adresom 1080p.BluRay.x264.AAC-[YTS.MX] ili 720p.BluRay.x264.AAC-[YTS.MX], tada već unaprijed znam da neće biti problema, s tom adresom uvijek sve savršeno šljaka. U svakom slučaju, u novije vrijeme, recimo u zadnje dvije godine, puno adresa videa odgovara istom titlu, dok ranije nije bilo tako, nekada si strogo morao paziti da se adrese poklapaju. Barem je takvo moje iskustvo.
He he, ne znam je l' si već došao do one epizode u kojoj djeca neprestano pjevaju istu melodiju i nemreju prestat, vjerojatno jesi. :) Serija je u jednom smislu dozlaboga površna, pa opet, zabavna je za gledati kad prestaneš imati očekivanja. Ostale su nam još 2 epizode, a onda, ako se dobro sjećam, planiraju snimiti još samo 4 epizode 5. sezone.
Skinuo sam 1. sezonu Preachera, no provjeravajući je l' titlovi pašu dobio sam dojam da se mojoj supruzi neće svidjeti. Tak da bum je možda moral sam gledat u noćnim satima, što znači manje postova a više džabalebarenja :)
Mariano Aureliano • 16.09.2024. u 13:00
Vješto si zaobišao (nisi valjda previdio) moguću treću nabrojanu varijantu, onu s manje shvaćanja a više osjećanja; onu koja spominje potrebu... redom su išle težina, zamislivost, potrebnost :)....
Što je suprotno digresiji, progresija? :))) Ili sjedinjenje, utapanje u glavnoj niti priče; moćan i snažan tijek istom, bez rukavaca i sprudova neoplahnutih maticom?
j. • 16.09.2024. u 18:16
...ja se nedam od pirat beja, jedino kad na njemu nema kaj iščem ili kad ga zruše, a to se često događa, iščem na drugim mjestima :)... i sjećam se kak klinci nisu mogli prestat pjevat, sad sam došel do 4. sezone, i da, ne gledati s očekivanjima, toga se držim kolko morem :)... a Pričer je zapravo crnohumorna horor komedija koja se temelji na stripu, a satirizira američki evangelički fundamentalizam, tak vele drugovi kritičari, i kao takva je u tim evangeličkim krugovima proglašena herezom, a za mene je to plus :))... uglavnom, nekom se to sviđa, nekome ne, kak i sa svime v našem življenu, kak sam mudar, ha? :))
...i ja sam uvijek za džabalebarenje, zabavnije je od blogolebarenja :))...
Blogokviz • 16.09.2024. u 21:53
.
Mariano Aureliano • 13.09.2024. u 01:40
Taman odgovara uz nadolazeći snijeg....
sewen • 13.09.2024. u 08:45
Sjećam se filma... Vjerojatno jedan od najboljih talijanskih svih vremena ...
j. • 13.09.2024. u 13:02
Prelijepo!
luki2 • 13.09.2024. u 23:31
Mariano Aureliano • 12.09.2024. u 02:12
Progovori slovima malo.....
Donabellina • 12.09.2024. u 08:36
.
Mariano Aureliano • 11.09.2024. u 02:12
Svaka čast, majstore....
marival11 • 11.09.2024. u 11:07
@marival11 - Nije to moj vokal, al' ipak hvala. :)) Ja sam onaj kaj sjedi u kutu, odmah uz promukli sax. :)
Mariano Aureliano • 11.09.2024. u 23:28
U stvari sam tek sad odslušala i vokal je baš dobar. Ovaj moj komentar se u stvari odnosio na onaj tvoj drugi komentar kod vjetra gdje mi se učinilo da me gađaš otrovnim strelicama....
marival11 • 12.09.2024. u 00:58
@marival11 - O bože, opet sok i vjeverica. Nemam pojma o čemu ti to. Sad sam išao gledati taj moj drugi komentar i ne kužim što si htjela reći. Samo sam povećao @j.-ovu sliku na punu veličinu i iznenadio se time da tamo postoje dvije osobe na mostu, to je sve. Ja apsolutno nisam osoba koja bi ostavljala igdje ikome kriptične komentare koji bi, kao, aludirali na nešto, bože me sačuvaj takvih djetinjarija.
Mariano Aureliano • 12.09.2024. u 01:17
Tek toliko da razjasnim čudan splet okolnosti.
Najprije je bio post od Starry u kojem ona predlaže da se povećaju fotografije radi boljeg dojma. Povećanje je nudilo - kako kaže Starry u objašnjenju AnnaBonni - samo stranice za upoznavanje. Ona, koja je sama napisala da je u uredu sa kolegama gledala filmić od Severine,. nikad ne bi prilijepila pornografski sadržaj. Ajde, nju barem nije napao virus, već je znala da je povećanjem fotografija, nudila i stranice za upoznavanje. Kako sam te spomenula i u anketi, vjerovala sam da se onaj tvoj drugi komentar kod vjetra odnosio upravo na to.
Kako i dalje vjerujem da sam u pravu, rado te prepuštam tebi primjerenijem društvu:))
marival11 • 12.09.2024. u 07:16
@marival11 - Niti znam da si me spomenula u anketi (uglavnom ne pratim ankete niti sudjelujem u njima), niti znam išta u vezi tih fotografija kod Starry. Dakle, nemam pojma ni o čemu od svega toga. Budući da ti kažeš kako i dalje vjeruješ da si u pravu, iako ja ne znam u vezi čega si to u pravu, mičem se iz te kaljuže, nemam namjeru sudjelovati u tim deluzijama.
Mariano Aureliano • 12.09.2024. u 17:37
Veliki indijski narodni preporoditelj, humanitarac pa i duhovni učitelj desetljećima je neumorno i nesebično radio za dobrobit svojega naroda. Osnivao je sirotišta, škole, ašrame, udruge za služenje društvu, vodio je tečajeve, nastupao na radiju i televiziji, pozivala su ga sveučilišta da govori, da bude gostujući profesor, na koncu se o njegovu djelu pročulo čak i u Ujedinjenim narodima pa je i ondje održao nekoliko veoma nadahnjujućih govora.
No jednog se dana, po povratku kući s jednog od tih sve učestalijih i sve zamornijih putovanja po zemlji i svijetu, ugledavši svoju suprugu kako stoji pored njihovog kreveta u spavaćoj sobi, iznenada slomio i srušio do njezinih nogu. Sva tuga svijeta, potiskivana i odmicana ustranu zbog neprestanih obveza i odgovornosti, najedanput se svom svojom silinom obrušila na njega. Obujmio je noge svoje supruge i jecao bez prestanka. Njegova je supruga bila izrazito intuitivna osoba pa ga nije morala pitati što se dogodilo. Znala je istog trenutka. Sjela je do njega na pod i zagrlila ga, ne nastojeći zaustaviti bujicu njegove beskrajne tuge.
Na koncu se on, naravno, sabrao i sjeo uz nju. Iako je sve znala, pustila ga je da priča o razlogu svojega sloma jer je znala koliko je to pripovijedanje iscjeljujuće. Ne godinama već desetljećima on se neprestano susretao s ljudskom bijedom, tugom, tjeskobom, očajem, zastrašujućom neimaštinom, s teškim i mučnim sudbinama bez kraja i konca. Stalno je sebe uvjeravao da ima nade, da stvari idu nabolje, podsjećao se da sve veći krug njegovih suradnika radi i djeluje diljem zemlje pa i svijeta i da to svakako ima pozitivan učinak, uvjeravao se u nadu, uvjeravao se u smisao, uvjeravao se u motivaciju, iako se širenjem djelokruga njegova rada istovremeno širio i vidik na patnju čovječanstva (ali i svega živoga svijeta, dakle i na beskonačnu patnju životinja koje čovjek koristi za svoje potrebe). Nije ni znao da se pošast besmisla i uzaludnosti nakuplja u njemu. Njegova je podsvijest bila sve natopljenija razornom snagom besmisla. I, na koncu, jednostavno više nije bio u stanju podnositi toliku patnju tolikih osjetilnih bića. Slomio se do nogu svoje učiteljice, svoje supruge, svojega sidra.
Ona ga je milovala po kosi, čelu, licu, a onda ga je uspravila nasuprot sebi i rekla mu: "Evo ti ova adresa. To je veliki Majstor visoko gore na Himalayi. Posjeti ga i reci mu o svojim brigama, o svojemu teretu."
Promijenio je tri vlaka, putovao je s narodom u prekrcanim vagonima satima i satima i satima, uglavnom noću, zatim je ušao u lokalni autobus koji ga je vozio visoko gore, pa u sljedeći koji ga je odvezao još više, po opasnim serpentinama ponad kojih su stršeće stijene trajno prijetile odronima. Poradi toga da ga ljudi diljem zemlje ne prepoznaju, obrijao je lice, svoju dugu sijedu bradu, i stavio turban. Konačno je sedmoga dana putovanja stigao na odredište. Ašram nije bio nepoznat, štoviše, bio je na ponekoj od turističkih karata, no njegov je Učitelj bio sasvim izuzet od slave i poznatosti. Pred javnošću uvijek je nastupao starješina ili poglavar ašrama.
Veliki indijski narodni preporoditelj ušao je u prijemni ured ašrama da se prijavi kao bilo tko drugi i zatraži smještaj. Kad su završile smještajne procedure, koje je obavljao neki službenik koji se baš i nije najbolje snalazio u svojemu poslu, taj isti službenik, sasvim običan čovjek sa staromodnim i jeftinim naočalama čija su stakla ukazivala na veliku dioptriju, ponudio je velikom indijskom narodnom preporoditelju da sjednu na klupicu u susjednoj prostoriji. Jedna je žena, zamotana u sari zelene boje, donijela i poslužila čaj, iako ga nitko nije poručio ili zatražio.
"Jako ste smiješni bez brade i s tim turbanom." Službenik se počeo smijati i taj je smijeh bogme potrajao, zarazan i pun energičnosti. Tada je naš junak shvatio da se nalazi licem u lice s Majstorom kojeg je došao posjetiti. Htio Mu je pasti pred stopala, kakav je običaj u Indiji i kako pobožni Indijci iskreno osjećaju da trebaju pred Učiteljem, no "službenik" ga je u tome naumu rukom zaustavio. "Reci mi, što te muči?"
"Beskrajna me je tuga preplavila", rekao mu je naš junak iskreno i na rubu suza, bez i najmanje geste samorefleksije. "Nisam znao da se TOLIKO TUGE nakupilo u meni. Učitelju, što da radim?"
"Tko je tužan?", upitao ga je Učitelj.
"Kako to mislite? Pa ja."
"Pronađi tko je tužan."
"Službenik" je naglo ustao, ne srknuvši ni gutljaj čaja koji se još pušio, te se udaljio. Nakon minute ili dvije, koje su se našem junaku činile kao vječnost, pojavio se pravi službenik, tek da ga obavijesti o tome da može u ašramu ostati koliko hoće, ali da se s Učiteljem pri ovom posjetu više neće moći susresti, izričitom voljom samoga Učitelja. Pravi se službenik pritom ispričavao i molio ga za oprost zbog eventualnih neugodnosti zbog ovakvog obrata situacije. Bilo mu je iskreno neugodno, što je našeg junaka razoružalo i trenutno dovelo u red. Ostao je tri dana, a onda se uputio natrag svojemu domu.
Prolazili su mjeseci, obveze i susreti su se nastavljali. Događaji, predavanja, sastanci, turneje i religijske svečanosti kojima je morao nazočiti bili su zakazani cijelu godinu unaprijed, i on se osjećao pomalo kao medvjed na lancu ili lutka na koncima tzv. društvenih obveza. Pa ipak, nije se bunio, još uvijek je negdje u sebi bio zahvalan Bogu jer mu je dao priliku da čini dobro za ljude. Iskreno je vjerovao da ga to ipak Bog voda okolo na lancu. Bog, a ne slijepe sile društvenih okolnosti vezanih uz slavu i ime. Neovisno o svemu tome, neprestano je razmišljao o Majstorovim riječima: "Tko je tužan? Pronađi tko je tužan." One su se strahovito duboko usjekle u njegovu svijest pa doslovno nije bilo ni jedne jedine sekunde a da on o njima nije promišljao. "Tko je tužan? Pa ja sam tužan, naravno, ali zašto me je Učitelj to pitao? Mora da postoji neki razlog. Kad god se pitam tko je tužan, nadolazim samo do sebe. Ja sam tužan. Ne mogu prodrijeti u tajnu toga na što je on mislio."
Znao je da neprestano razmišljanje o tuzi na način kako je to postavio himalajski Učitelj neće uroditi time da mu tuga postane avetinjskim ili artificijelnim pojmom. Znao je to već i zbog toga što se i dalje neminovno u svojemu poslu i pozivu susretao s tugom, očajanjem i beznađem. Ne možete se naviknuti na tugu drugih kao što se ne možete naviknuti na vlastitu zubobolju. Ona boli, boli, boli. Ali, Učitelj te riječi, to pitanje, nije izrekao bezveze! Iako u Njegovu pogledu nije vidio neki božanski sjaj i silno sugestivnu dubinu jer je dioptrija Njegovih naočala bila toliko velika da Mu je oči činila doslovno karikaturalnima, Učitelj je na njega ipak ostavio silan dojam, unatoč toliko kratkome sastanku.
A onda se dvije i pol godine, ili točnije: dvije godine i osam mjeseci nakon tog posjeta Himalayi i Učitelju, dogodilo sljedeće:
Bio je prijem za Diplomatski zbor. Premijer Indije pozvao je, uz glavne diplomate te one niže rangirane, kao i članove njihovih najužih obitelji, također i nekolicinu zaslužnih indijskih građana. Već pogađate da je na tom prijemu bio i naš junak, kao i njegova supruga. Hrana je dijelom bila internacionalna pa je veliki indijski narodni preporoditelj u nekom momentu nesmotrenosti pojeo zalogaj nečega što njegov želudac i organizam nisu bili u stanju podnijeti. Nije se radilo o alergijskoj reakciji, no o čemu se zaista radilo - to neka ostane tajnom. Silna vrućina u glavi i oduzetost nogu izgledali su baš kao vrsta napada tipična za špijunske filmove. Kao za vraga, njegova je supruga u tom momentu bila zauzeta veoma zanimljivim razgovorom o umjetnosti sa suprugom iranskoga veleposlanika te ga je sasvim izuzela iz svoje pozornosti. Kad sudbina nešto hoće, slagalica se tako posloži. Veliki indijski narodni preporoditelj našao se tako iznenada kako tetura nekim sporednim hodnikom i zatim se ruši u vrata koja su bila odškrinuta. Uhvativši se refleksno za kvaku tih vrata, zarotirao se oko nje i pao koliko je dug i širok u neku tamnu prostoriju s gomilom namotanih tepiha, nogom na kraju učinivši da se vrata zatvore za njim. Ako ste sada pomislili da će zbog spornog zalogaja radnja dalje ići u tom smjeru, prevarili ste se. Narodni je preporoditelj pao na nešto mekano, ostao je u tami i tišini, vrućinu u glavi više nije osjećao. Htio je ustati i izići iz te mračne prostorije, ali je onda poželio još malo ostati u njoj. I tada mu je došlo kao grom iz vedra neba: "Moj um je tužan! Nisam ja tužan, ja sam samo svjedok! Tužan je moj um! To je ono na što je mislio Učitelj! Tužan je moj um!"
Preplavila ga je silna sreća, neopisiv spokoj uz to. Shvatio je da je otkrio tajnu svih tajni, tajnu Svjedoka svijesti. Ustao je, izišao iz te mračne prostorije s tepisima i brzo potražio svoju suprugu. Ona je već izdaleka po svjetlucanju njegovih očiju shvatila da je upravo prošao kroz neku veliku duhovnu promjenu pa mu je potrčala ususret. Nisu trebale riječi između njih, već odavno su se tiho iznutra mogli sporazumijevati bez riječi, unutar Srca.
Dva tjedna kasnije veliki indijski narodni preporoditelj krenuo je ponovno na put kako bi se opet susreo s himalajskim Majstorom. Ovaj se put putovanje oteglo na punih sedamnaest dana zbog raznih nedaća koje su putem neprestano iskrsavale. No njega ništa nije moglo uznemiriti jer je naprosto bio bezrazložno sretan, sreća je bila samo njegovo postojanje. Kad je stigao u ašram bilo je dva iza ponoći. Morao je čekati do jutra kako bi se susreo s Učiteljem. Ujutro, ona ista žena u zelenom sariju ponovno im je poslužila čaj dok su sjedili na onoj istoj klupici. I dok se čaj pušio, naš je junak uzbuđeno pričao Učitelju kako je zahvaljujući Njegovu pitanju konačno otkrio tajnu sreće, tajnu postojanja. "Tko je tužan? To me pitanje mučilo sve ovo vrijeme. Mučio sam se i mučio s tim pitanjem, no nikako nisam nalazio rješenje. A onda mi se sasvim slučajno, spletajem pomalo bizarnih okolnosti, iznenada otkrilo tko je tužan. Moj um je tužan. Ja sam Svjedok svojega uma! To me ispunilo neiscrpnom srećom koja traje sve do danas."
"Tko je sretan? Pronađi tko je sretan.", rekao je Učitelj i udaljio se.
.
Mariano Aureliano • 08.09.2024. u 03:22
Ti ćeš podučiti mene neukoga, pa ću pitati - ovo bi mogao biti primjer zen koana? Bio ili ne bio, sjajna je to tvorevina, kao tema, kao uputa za "poslovičan" twist u našim razmišljanjima i kao priča. Dobre priče za razliku od ostalih imaju snagu utjecati na ljude; ova to bez sumnje ima :).
j. • 08.09.2024. u 06:26
Nikada nisam tu priču pročitala, a znala sam točno taj kraj, u drugoj trećini čitanja. Tko je znao? :))))))))))))))))))))))))))))
starry night • 08.09.2024. u 10:52
@j. - Ne, ne bih to asocirao sa zen-koanima jer zen-koani nemaju rješenje, cilj im je odvesti čovjeka u zaumno, zaustaviti mentalni tijek, dok ova situacija ima - rješenje je u prepoznavanju i aktualiziranju vječnog Svjedoka u pozadini uma. Naravno, nije da ne postoji srodnost sa zen-koanima. Za gornju priču nadahnuo me OVAJ video. Drago mi je da ti se svidio moj literarni sastavak. :)
Mariano Aureliano • 08.09.2024. u 21:38
@starry night - Inteligentnoj osobi očito nije teško predvidjeti kraj, a pritom su još indijske poučne priče o duhovnosti uglavnom uvijek u istome ključu. :) A tko je znao? Vrag bi ga znao. :)) Zato onaj tko je usidren u stanju Svjedoka mari za znanje kao i za lanjski snijeg. Ako dođe, dobro; ako ne dođe, opet dobro. :))
Mariano Aureliano • 08.09.2024. u 21:48
Nije to lako kad um spozna više nego što duša može podnijeti.
Jak um umije što god hoće, pa i navesti druge da promijene perspektivu.
Dvi, tri riči... • 09.09.2024. u 09:43
...baš sam neki dan ponovo čitao takve priče... pita učenik Majstora što je prosvjetljenje? ... veli Majstor da je prosvjetljenje vidjeti... što vidjeti, pita učenik... ispraznost uspjeha, prazninu postignuća, ništavnost ljudskih težnji, odgovara Majstor... zar to nije pesimizam i očajanje, pita učenik zgrožen Majstorovim odgovorom... nije, to je uzbuđenje i sloboda orla koji leti nad provalijom bez dna, odgovori Majstor... daklem, eto vam odgovora na pitanje tko je taj koji je tužan ili sretan, koji zna i vidi, pa orao :)))...
Blogokviz • 09.09.2024. u 09:56
Sretan je onaj koji ima zenu poput junaka ove price! :)))
VladKrvoglad • 09.09.2024. u 12:43
Pronađite sebe, pa onda potražite mene, rekao je Nietzscheov Zarathustra svojim učenicima potjeravši ih u svijet. koncipirajući lomentar ove priče imao sam više ideja, ovaj put sam ipak prije pisanja komentara išao čitati i druge, poslije vladovog zapažanja nemam što dodati ;)
NF • 10.09.2024. u 16:29
.
Mariano Aureliano • 07.09.2024. u 02:20
ma glupo ali me podsjetilo na legendarni hit bonnie tyler, koji sto godina nisam čuo, a bez je prvog dijela naslova koliko se sjećam, ne da mi se sad bingati ;)
NF • 07.09.2024. u 05:45
you too !
Donabellina • 07.09.2024. u 07:37
Vidii sto Ti želi Ona koja "zna" engleski! Ma, fenomenalno!:)))) Ljub!
luki2 • 07.09.2024. u 10:57
sviđa mi se limbo jako, i povratak :))
starry night • 07.09.2024. u 17:20