mrrmau

četvrtak, 21.11.2024.

Odmor

Gustav je nekad bio vrlo popularan. Od cijele serije crtanih filmova, tek manji broj sam sada pronašla na internetu. Evo jednog od njih.

Gustav se odmara

Slijedi pjesma crnogorskog kantautora Miladina Šobića, čije pjesme sam tek nedavno prvi put čula.

Miladin Šobic - Puste ceste

Sve su teže moje tuge
što je dalje jedan dan
vidim da mu nema druge
dalje moram gorjet' sam

Sve me češće kiše prate
kud god krenem eto njih
želim gorjet' nek' se vrate
molim pjesmu, prosim stih.

Radije ću bacat' čelo
iz nesreće u sve veće
nego šetat odijelo
ravnodušan sve do sreće

Radije ću davat rane
da ih sole nesanice
nego zoru zvat' da svane
kupujuć' joj ogrlice

Aoj, gdje ste puste ceste
ore Marko, škripi plug
a niz polje s pjesmom ide
nepoznat, al' pravi drug

Vuče cigan, prazan kazan
u duši jada milion
njegov let je neprolazan
o kako je bogat on
o kako je bogat on

Radije će bacat' čelo
iz nesreće u sve veće
nego šetat odijelo
ravnodušan sve do sreće

Radije će davat rane
da ih sole nesanice
nego zoru zvat' da svane
kupujuć' joj ogrlice.

Odmor

Oznake: crtani film, glazba, poezija

21.11.2024. u 09:36 • 3 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 18.11.2024.

Sjećanje na Vukovar 1991.

Video: Vukovar 1991. Centar grada

Vladimir Kočiš Zec - Gospodine generale
Album: U ime sjećanja

Glazba: Vladimir Kočiš Zec
Tekst: Stevo Cvikić
Aranžman: Duško Mandić

Gospodine generale
Visoko gore, na katedrali
Samo tišina, satovi su stali
U mraku vidim, bojite se sjene
Ne može se lako ubiti vrijeme

Gospodine generale
Dječak pred crkvom ostavlja svatove
Mora se krenut u vaše ratove
Oči mu pune zvijezdanog praha
Al mirno korača, srca bez straha

Gospodine generale
Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

Gospodine generale
Kad prođe tuga i vjetra jecanje
Vodit ću sina opet na pecanje
Djeci ću pričat beskrajne priče
Sve livade opet zelene bit će

Gospodine generale
Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

Oznake: film, glazba

18.11.2024. u 16:28 • 10 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 14.11.2024.

Dji. Death Fails

Još jedan zgodan crtani filmić :)

I kao obično, poezija i glazba:

Tekst i glazba: Georges Moustaki
Pjeva: Arsen Dedić

Le Meteque

Sa ovim mojim licem stranca
Bez gospodara i bez lanca
Vama sam čudan bio ja
Sa ovim očima ko more
Koje i sanjaju i gore
Sa ovim očima bez sna
Napola pirat, napol' artista
I vagabund i flautista
Koji ukrade koliko da
S usnama koje piju sve
Vina i vode otrovne
I nikad neće reći ne

Sa ovim mojim licem stranca
Putovao sam pol života
A malo tko te pute zna
Bilo je lažnih, bilo vjernih
Hiljadu žena zaljubljenih
Uz njih sam odrastao ja
Činio zlo al' čista lica
Što drugo može skitnica
Kad javu ne dijeli od sna
A duši mojoj zna se kraj
Ta neće ugledati raj
Već ćuti vatre zagrljaj

Sa ovim mojim licem stranca
S uklete lađe, s njenog pramca
Mašem ti, došao je čas
Robinja odsad ti ćeš biti
Spletena u te zlatne niti
U ljubav koja traži nas
Kraljica bit ćeš, imat ćeš vlast
Dat ću ti novac, dati čast
Morao raditi ili krasti
I ljubav ta će biti spas
Trajala vječno ili čas
Ni smrt ne može protiv nas

...i ljubav ta će biti spas
Trajala vječno ili čas
Ni smrt ne može protiv nas

Oznake: glazba, film, humor

14.11.2024. u 12:07 • 11 Komentara • Print • # • ^

utorak, 12.11.2024.

Crta

Stari crtić ali nikad zastario. Možda ga se netko sjeća?

I kao obično još jedna pjesma.

Tekst: Neno Belan
Izvođači: N. Belan i Massimo

Zar više nema nas

Od vremena tog, bez dodira tvog
Za tren su prošla ljeta i zime
Njeno su lice isprale kiše
Njene su riječi sve tiše i tiše
Kad pogledam sebi ravno u oči
Shvatim da živim u gorkoj samoći
Ljubav sad ima kameno lice
Ja razmišljam

Jesam li još uvijek mlad
Oblaci teški kad bi bar htjeli
Nestat na čas

Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek tvoj
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?

Od vremena tog, bez dodira tvog
Za tren su prošla ljeta i zime
Njeno su lice isprale kiše
Njene su riječi sve tiše i tiše
Kad pogledam sebi ravno u oči
Shvatim da živim u gorkoj samoći
Ljubav sad ima kameno lice
Ja razmišljam

Jesam li još uvijek mlad
Oblaci teški kad bi bar htjeli
Nestat na čas

Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek tvoj
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?

Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek mlad
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?

Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek tvoj
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?

Oznake: film, glazba

12.11.2024. u 13:11 • 19 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 06.11.2024.

Popis

Ovo je jedna od divnih fotografija sa bloga "Kojekakve" blogera GP, Isti umjetnik je autor još jednog bloga pod nazivom "Bergaz naopačke"
Zadnja objava na blogu bila je u 8. mj. 2022.

Veze na ta dva bloga nalaze se u mom Popisu blogova koje pratim. Na tom popisu nalaze se i drugi blogovi, a dio njih nisu trenutno aktivni, ali stavila sam ih na popis jer:

- smatram njihov sadržaj kvalitetnim i želim ih pročitati u potpunosti,
- nadam se da će se njihovi autori ponovo aktivirati.

Sad moram objasniti zbog čega sve ovo pišem. Jučer mi je jedan bloger kod kojeg sam ostavila komentar blago rekao: "Daj odjebi".
Pa sam ostala s upitnicima iznad glave ?????
Onda mi se ipak konačno upalila lampica!
Izgleda da je ta reakcija bila na moju izjavu da sam kratko vrijeme na dnevnik.blog.hr, a na svojoj listi za čitanje imam blogove čiji su zadnji upisi bili preklani. Pretpostavljam da je to dovelo do zaključka da sam ja sumnjiva osoba, koja, iz tko zna kakvih razloga, lažno predstavlja.

Pa, eto, osjećam da moram objasniti kako sam saznala za te blogove.

Kad otvorim naslovnicu Blog.hr, tamo skroz gore lijevo nalazi se rubrika "Moj dashboard", ispod naslov "Novo na blogovima koje pratim", pa slijedi 5 naslova blogova (od kojih je jedan iz 2005. g, jedan iz 2006.). Kad izaberem naslov "Veterani i jedan malo mlađi :)" otvara se "Blog o blogu" sa postom o nagrađenim blogerima.
Tamo sam došla do linkova za GP blogove, a putem komentara do veze s drugim blogerima.
Nakon što sam pročitala ponešto od njih, neke sam izdvojila i stavila na svoj popis jer su mi se svidjeli.
Eto, to je to.
Nisu svi ljudi zlonamjerni sa neprijateljskim porivima i namjerama, iako takvi, naravno, postoje. Ja to sigurno nisam.
Čak i kad me ljudi povrijede, nastojim shvatiti zbog čega su to napravili. Ne stavljam ljude u pretince, ne dijelim olako etikete. Mislim da svatko od nas ima svoje kvalitete i mane i svaki čovjek je jedinstven i različit od drugih.
Život je jako krhka i dragocjena stvar, uvjerila sam se u to. Ne želim ovo vrijeme koje mi je još preostalo potrošiti na besmisleno ratovanje i negativne misli.

I da se vratim na početak priče. Na blogu autora GP netko je u komentarima u 12. mjesecu 2022.napisao RIP. Komentator nema blog i nisam imala koga dalje upitati o tome.
Njegovi blogovi su posebno vrijedna ostavština i bio bi veliki gubitak ako bi se Blog.hr zatvorio i sve te umjetnikove fotografije bile izgubljene. Ne samo njegove, nego i mnogo drugih vrlo vrijednih kreacija koje su se godinama stvarale na ovom internetskom prostoru.
Bilo bi prekrasno kad bi netko izdao knjigu s njegovim radovima. Ukoliko takva možda postoji, jako bi me razveselilo saznati kako do nje doći.

Na žalost, živimo u vrijeme koje je tako promjenjivo, vrijednosti traju tako kratko, brišu se i nestaju.

Na kraju stavljam staru pjesmu za koju mislim da je uvijek aktualna:

Još uvijek ne znam neke važne stvari
Zvonimir Golob

Sam Bog će znati zašto pišem pjesme
i kome treba to što sada sanjam.
Još od djetinjstva znadem što se ne smije,
pa ipak pseto svog života ganjam.

Djetinjstvo moje već je iza mene
i otad sve je pošlo naopačke.
Koliko vrijede moje uspomene,
moj vrt i tavan, gušteri i praćke?

Još uvijek ne znam neke važne stvari
o voću, ženi, ljubavi i smrti.
Još uvijek marim što drugi ne mari
i moj se život ko ruleta vrti.

O sebi znam još samo da sam ranjiv
od teških riječi, rastanka i plača
i ulicama hodam malo sanjiv
između ljudi, kuća i kotača.

I još se prenem na zvuk neke trube,
u stranu gurnut, kao da me nije,
pa tiho psovku procijedim kroz zube
i dalje idem - manji nego prije.

Još uvijek ne znam neke važne stvari
o voću, ženi, ljubavi i smrti.
Još uvijek marim što drugi ne mari
i moj se život ko ruleta vrti.

Sam Bog će znati kome sve to treba -
ti stihovi, te riječi i te rime?
Taj dio pakla i taj dio neba,
ta proljeca, te jeseni, te zime?

Sam Bog će znati zašto pišem pjesme
i kome treba to što sada sanjam.
Još od djetinjstva znadem što se ne smije,
pa ipak pseto svog života ganjam.

la, la, la, la, la, laaa
la, la, la, la, la, laaa

Još uvijek marim što drugi ne mari
i moj se život ko ruleta vrti.