20.08.2013.g.
- Blog nikad neće i ne smije zamijeniti moj duševni i misaoni razvoj kroz dnevnik.
A dogodilo se baš to. Zanemarila sam dnevnik, a blog me nije ispunio. Ovdje nisam sva svoja, cenzuriram se i pokazujem kao jaka osoba koja nešto zna i sigurna je u sebe. A ja to nisam, bar ne uvijek, bar ne stalno. Nedostaje mi da negdje mogu izliti svu svoju bijedu, bez da mi netko sudi, bez da sudim sama sebi kroz oči drugih.
Moji su "zalutali" na Cres. Odu prodat štene u Rijeku, pa nestanu na tri dana. Buraz i njegova cura su dole. Sviđa mi se burazova cura, iako ju ne poznajem puno. Nastojim ne smetat i ne biti dosadna starija sestra. Djeluje mi organizirano i pedantno, faks joj je važan i organizira svoje vrijeme oko njega. Ona trenutno uči, a moj buraz igra igrice. Ona ne misli da je lumena i da će svojom pameću lako proći kroz život, kao on. Zna da u sve mora uložiti trud, i ona će to učiniti, i vjerojatno će postići više od mog buraza.
Volim ih, kao mladu biljku koja je tek počela rasti, koja se bori za malo sunca i stabilnosti, a život ih stišće sa svih strana. Mladi trebaju stijenu na koju se mogu osloniti i koja im neće suditi.
Nedostaje mi uzor. Netko kome se divim, čiji autoritet prihvaćam, koga ću slijediti, kome ću vjerovati. Nekad je to bio moj otac, i majka, Crkva, razni likovi u knjigama što sam ih gutala kao da da mi vrijeme bježi kroz prste, nekad su to bili profesori u školi, pa na fakultetu.
A sad?
Nitko. Među javnim ličnostima Hrvatske nema takve osobe, kao niti u mojoj bliskoj okolini. Ljudi. Sa svojim manama i slabostima. I ljubim ih jer su ljudi, ali ne mogu ima se predati, ne mogu ih bespogovorno slušati i činiti što mi kažu.
Više ne mogu biti dijete. Nemam pravo ne upotrijebiti svoj mozak i slijediti nekoga.
A tako bih rado. Tako bih rado da mi netko dođe i kaže - evo, učini to i to, idi ovim smjerom, svaki dan napravi ove stvari, i ostvariti ćeš svoj smisao, svoju bit, ono zbog čega si stvorena, nećeš potratiti život. Ostvarit ćeš ga.
Biti sam svoj vođa, kako osamljena dužnost.
Svaki dan molim Boga da me vodi, da prepoznam njegovu volju. Ali Bog je prepreden i nitko nema uvida u njegove planove.
"Dao sam ti sve, i srce, i razum, i vjeru. Koristi ih."
A ja bih da mi sve napiše crno na bijelo.
"Ipak ćeš se morati malo potruditi. Dao sam ti alate, neću ti dati i gotov proizvod. Slobodna si. A Ja sam tu kraj tebe. Uvijek."
Oznake: uzor, autoritet, oslonac
< | ožujak, 2020 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora