Dnevnik toka misli

utorak, 07.01.2014.

O lignjama i sranju

Ne volim "svece". Lažne svece. Čovjek koji je uvijek ljubazan, koji nikad neće povisiti glas na tebe, koji će ti se ispričati, posut se pepelom, poniziti se, ali neće promijeniti svoje ponašanje, jer on zapravo smatra da postupa ispravno. Čovjek koji se čvrsto drži ograde, ne dovodi sebe u napast, izbjegava i najmanju sitnicu koja bi mogla uznemiriti površinu njegovog jezera. On se ne svađa, on ne psuje, on će kad ti pukneš jer te nervira njegova dobrota, osmjehnut se i reć - oprosti mi.

To je čovjek koji zimi sjedi doma uz toplu vatru, zadovoljan sam sa sobom, ništa ne riskira, i drži se kao da je moralno uzvišeniji od onog koji je izašao u mečavu znajući da će se smrznuti, znajući da će mu cipele promoćiti, da će opsovati kad padne na poledici, ali će očistiti snijeg pred svojim vratima.

Amorfna, bezlična, ni topla ni hladna bića. Strah me osobe koja mi nikad nije rekla niti jednu ružnu riječ, koja nikad nije pukla. Strah me osobe "bez grijeha".

Nije isto kad se djevojka koja nema dečka zavjetuje na djevičanstvo do braka, ili kad to napravi djevojka koja ima dečka. Ova prva ništa ne riskira, a puna je moralnog ponosa. Ova druga se podvrće osudi drugih, potencijalnom gubitku dečka, konstantnoj napasti, borbi same sa sobom, i procjenjivanju da li je donijela dobru odluku, potencijalnoj promjeni odluke, podlijeganju napasti, ponovnom donošenju odluke.

Biti odgovoran prema sebi i drugima nekad znači reć govnu govno. Ponekad znači napraviti govno i stat iza svojeg govna, reć - znam da sam napravio sranje, ali stojim iza tog sranja jer je u ovim okolnostima to bilo ispravno i potrebno, ili je bilo jedino što sam znao.

Da bi se kola izvukla iz blata, kotači se moraju uprljati. Kola čiji su kotači uvijek čisti, nisu se ni makla iz staje. Je... život pod staklenim zvonom! Živjelo blato i nadilaženje istog!

Oznake: lignje, odgovornost, govna

07.01.2014. u 20:44 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora