Dnevnik toka misli

utorak, 18.03.2014.

Baka i General

Sasjekli su baku Trešnju. Čini se da, iako udovice duže žive, ipak i njima dođe kraj. Kroz koju godinu više se nitko neće sjećati velikog trešnjinog stabla, kao što se vjerojatno više nitko osim mene ne sjeća impresivnog čempresa što je rastao nasuprot trešnje, preko ceste u susjednom dvorištu. Dok sam bila mala nazvala sam ih baka Trešnja i general Čempres. Izmislila sam cijelu ljubavnu priču, kako su se gledali preko ceste, pa očijukali pa se zaljubili, zajedno upijali prve zrake jutarnjeg sunca i slične romantične scene. Hodajući ulicom kratila sam si vrijeme promatrajući ih i zamišljajući njihovu ljubav. A onda sam malo odrasla, a onda su posjekli generala. Negdje u mnoštvu svojih zabilješki vjerojatno imam točan datum.

Meni su takve stvari važne. Zapisati datum kada je posjećeno stablo koje mi je bilo drago, zapisati da je postojalo stablo koje je povremeno bilo gost u mojim mislima, ne zaboraviti ga, ne zaboraviti vlastite misli.

Pita me upravo muž :

-A kaj to pišeš?

- O baki Trešnji.-kažem ja.

-Baki Višnji?

-Ne, baki Trešnji. Drvo. Onu što su jučer srezali.

-Nije ti to pametno.

-Što? Davati imena drveću?

-Mislit će ljudi da si čudna. - Hahah. :) Ne bilo mi prvi put, mislim si ja.

Nakon kraće stanke on doda:

-Nisam ni znao da postoji dok ju jučer nisu skinuli.

Poznajem svako stablo u svojoj ulici, svaki grm ruže ili jorgovana, magnolije i forzicije, krušku, jasmin i trešnju, jabuku i vinovu lozu. Znam gdje se pojavljuju visibabe, a gdje tratinčice, u kojem ćošku se plave ljubice, a gdje će niknuti ljiljani. Volim svoju ulicu i svaku tu biljku osjećam svojom. Kradem pogledima njihove mijene, prisvajam njihovo postojanje, ograde i vlasnički listovi susjeda mi ne mogu oduzeti osjećaj da mi svaka od tih biljaka pripada, ili mi je darovana.

I ovo je samo bilješka s datumom, ništa važno, ali u malom svemiru moje ulice, u nabreklosti nadolazećeg proljeća, jedan zeleni stanovnik više neće cvasti.



Oznake: Trešnja, baka, general

18.03.2014. u 20:33 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora