Dnevnik toka misli

četvrtak, 03.04.2014.

Ne razumijem...

Pijem crni čaj bez šećera.

Namještam kičmu i pripremam mozak na aktivno djelovanje (odbija poslušnost, nije mu to prvi put). A i oči su mi nekako zamućene, i one i maju neke svoje planove, različite od mojih, ma općenito ovo tijelo već dva dana nije suradljivo. Obično kad razmišljam o svojem tijelu ili njegovim dijelovima, na kraju zaključim – Služi svrsi. E pa danas služi slabo. Trebalo bi ga odvesti na servis, podmazati, nauljiti, promijeniti par dotrajalih dijelova, ostaviti ga da se paca par dana na nekoj terasi… Čula sam da je na Hvaru odličan servis, da se čovjek odande vrati kao nov, ništa ne škripi, ništa ne štekće.

Još jedan gutljaj crnog čaja…


Jučer sam ružno sanjala. Hrpa nepovezanih slika iz mojeg života, nešto vezano za posao, da pada mokri snijeg (vjerojatno paranoja zbog prošle godine kad je u 4. mjesecu još jednom pao snijeg), da sam sa prijateljicom na kavi, ona u bijeloj bluzi i sretna (jedini lijepi dio sna), da sjedim na podu i pere me nešto između straha i bijesa, nemoći i uvjerenja, da se država raspada, da su prodali ovaj narod, da treba dignut revoluciju, da treba ubiti neke ljude, a ja ne mogu ubijati ljude, a trebalo bi, jer se sve raspada i treba nešto poduzeti.

Meni je zapravo jako dobro u životu, imam posao, imam krov nad glavom, nemam kredit, imam obitelj, društvo, hobije, vannastavne aktivnosti ko blata, trebala bih biti sretna i zahvalna. Stalno si to ponavljam, i jesam. A onda opet nisam. Jer kako mogu biti sretna i zahvalna kad skoro 400.000,00 ljudi to ne može biti, kako da se ja šepirim hodajući ulicom, kad svakih 100 metara jedan čovjek kopa po kontejneru. Sram me, sram, jer mi je dobro.

Ne volim pisati o gospodarstvu i politici, jer se ne razumijem u to. Ne razumijem kako neki ljudi nisu već umrli od srama, pretvorili se u makova zrna pred ovim narodom. Ne razumijem zašto se zakoni moraju mijenjati svakih godinu dana, tako da je nemoguće ažurno pratiti njihove promjene, a kamoli procijeniti funkcioniranje u praksi ili stvoriti pravnu praksu koja funkcionira, zašto ih se prepisuje po bjelosvjetskim primjerima koji ne odgovaraju našim socioekonomskim prilikama, kako ljudi iz ministarstva mogu bezočno reći na seminaru o novom zakonu da oni nisu provedbeno tijelo pa ne moraju biti na radionicama, a sudjeluju u donošenju provedbenih propisa za koje očito ne znaju kako, i da li je uopće moguće, provesti. Ne razumijem zašto je mene sram i zašto se gušim u snovima, zašto se moja ramena grče i svijaju dok mimoilazim razno razne Marmeladove ove zemlje, a oni koji imaju alate za djelovanje hodaju uspravne glave.


Kako je rekla jedna stranka u prolazu, više sebi nego meni:

-Jedan narod živi, a drugi se pati.


Još jedan gutljaj čaja…

Oznake: čaj

<	ožujak, 2020
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv