Dnevnik toka misli

petak, 22.11.2019.

Svekrva 3


Mrak je. Dijete sam ubacila u auto i svezala u sjedalicu. Već sam otvorila vrata auta i jednom nogom sam unutra, kad svekrva kaže:

- Zahvali mami što mi je dala četiri pelene. Nisam ništa obavila.

I opet stanem, izgubljena u prijevodu, dok moj mozak pokušava riješiti zagonetku. Koje mrtve pelene!?

Iz neke nebitne dubine, pod prašinom vremena, izvučem razgovor s majkom u kojem mi je spomenula da joj je dala par djedovih pelena jer ide na kolonoskopiju.

Prihvaćam prenijeti zahvalu, pozdravljam se i odvozim u noć.


Moja svekrva je luda ko šiba. Ona ima autopute u mozgu tamo gdje ja nemam ni kozju stazu. Svaki susret s njom, svaki razgovor s njom, je vrtuljak informacija, asocijacija i riječi koje za mene nemaju veze s vezom.

Meni je moja svekrva odlična, viđam ju na kratko i rijetko, ne gnjavi me, u pravilu nazove dva puta godišnje, čuva mi dijete, i uvaljuje mi kolače, začine i zimske kape iz kućne radinosti.

Moja svekrva je oštećena osoba. Živi od cigareta, antidepresiva i normabela. Oštetila je svoju djecu, brutalno. Njena životna priča je ružna, teška i tužna, ali još uvijek nije na meni da ju ispričam. Ipak, znajući veći dio te priče, prema njoj osjećam sućut.

Moja svekrva mene ne može izbaciti iz takta, niti povrijediti. Obraćam joj se sa Vi, nakon tolikih godina još uvijek. Iz dva razloga. Jedan je zbog nje, jer ta žena ima jako nizak stupanj samopoštovanja. Drugi je zbog mene, da ju zadržim na distanci, jer ta je žena kaos kojem ne dopuštam ulazak u moj unutarnji krug.

Samo u rijetkim kombinacijama specijalnih uvjeta, kad se spoji da sam gladna, umorna, u pms-u za vrijeme loše biometeorološke prognoze zarežim i maknem se od nje bez pozdrava. U bilo kojoj drugoj situaciji ona mene samo zbunjuje, i stvara mi zalihe apsurdnih sjećanja.

Moj sasvim privatni Monty Python Show.


22.11.2019. u 08:29 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora