Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 30.09.2019.

Biseri u mulju

Vikend.

Kuća odzvanja. Spuštam se u prizemlje, ako zatreba dodatni miritelj da se nađem u žarištu.

Međutim, situacija je pod kontrolom.

Odlazim u majčinu sobu. Prazna je. Majčina spavaća soba je ujedno i radna soba i knjižnica. Veliki bračni hrastov krevet odvojen je i zakriljen policom s knjigama koja se proteže od stropa do poda. Opusi Junga, Krleže, Freuda, Prousta kao i serijali koji su se prodavali uz Večernji i Jutarnji list, ispunjavaju police.

Zavlačim se u jazbinu. Sjedam na krevet, a onda legnem dok su mi stopala i dalje na podu.

Cijeli dan jedva držim bradu iznad vode. Odradili smo jedan ručak u gostima. Još treba odraditi jednu večeru u gostima. Smijanje, druženje, veselje.

Kad su pitali Hulka koja je njegova tajna rekao je:

- Ja sam uvijek bijesan.

Moja tajna je - Ja sam uvijek tužna.

Zatvaram oči, suze klize niz sljepoočnicu, iza ušiju i skupljaju se na potiljku.

Odjednom netko sjeda na moja koljena, liježe na mene i spušta glavu na moj trbuh.

Nećak Pavao.

Nakon toga premješta se okomito na mene, naslanja glavu na moju zdjeličnu kost i gleda filmiće na tabletu.

Bez riječi.

Opet zatvaram oči. Ali eto već Vanje i Mutimira iznad moje glave, veru se po krevetu, Vanja gnijezdi glavu pod mojom bradom, a Mutimir se penje po meni. U idućem trenutku šogorica sjeda kod uzglavlja i prepričava mi neku zgodu s klincima, a Karlo se nađe uz rub iznad moje glave.

Zatvaranje očiju postaje besmisleno. Nadam se da tragovi suza nisu vidljivi.

- Što radite svi tu? Tetka Ana je tu došla tugovati. - čujem glas svojeg brata na procjepu između zida i police. Očito je u nekom prijašnjem trenutku prošao i vidio me.

- Kad sam ja došla već su svi bili na njoj. - kaže šogorica.

- Onda evo i mene. - i moj stokilaš od brata uvalja se meni s desne strane.

Moj muž se pojavljuje na procjepu sa vodilicom za kablove u rukama.

- Pa dobro! kak ste su se sada svi ovdje stvorili... - nemoćno uzdahnem kroz smijeh.

- Još nam stari đed fali... - kaže šogorica.

- Prenizak mu je ovaj krevet, ne bi mogao sjesti. - kaže buraz.

- Ma on bi se sjeo na stolac na prolaz...

- Oooo djede... - počne dozivati Karlo.

- Mali šuti, da ti nije bilo ni u primisli!!! - zaustavljam ga.

Smijemo se.


Jedan po jedan odlaze, prvo najmanji pa odrasli za njima.

Ostajemo Pavao i ja. Prolazim rukom kroz njegovu kuštravu smeđu kosu i gledam strop.

Bez riječi. Bez suza.

U mojoj obitelji nema ničega idiličnog. Biseri koje vadim iz mulja i poliram svojim riječima kako bih život pamtila ljepšim nego što je, ujedno su olovni utezi koji me drže među živima.

<	rujan, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv