Sjedim za „šankom“ na barskom stolcu u maminoj kuhinji. Došla sam s posla. Jedem mahune.
Moja mama s mojim šarenim djetetom grabi sladoled u zdjelicu.
Iz kupaone se čuje dreka i vrištanje. Nećak ne želi oprati ruke, a onda želi da mu njegova mama skine majicu, a ona mu govori da može sam.
Dreka i natezanje dolazi do nas u kuhinju. Nećak šogorici nateže majicu s leđa, a ona izgovara njegov nadimak s različitim intonacijama glasa, od kojih niti jedna nije zapovjedna. I nema baš nikakvu svrhu. A onda mali počne izvikivati zapovijedi baki i mojem djetetu.
U pravilu se ne miješam u tuđi odgoj, to su delikatne situacije zadiranja u tuđu ingerenciju. Niti sam glava kuće, da bi postojao ikakav razlog da me se sluša.
Međutim…
Majku ti poljubim!, došla sam s posla i želim u miru pojesti jebene mahune!
- Mutimir, ne moj da ti se ustanem! Dosta je bilo! – gledam ga. Od tog trenutka postojimo samo on i ja.
Mali drekne novu zapovijed.
Ustajem se, pokazujem prstom kroz vrata, vodim ga do kauča i posjedam ga na kauč.
- Sad ćeš tu sjediti. – stojim ispred njega, s najstrožim pogledom koji mogu složiti kad uopće nisam ljuta. Na djecu se zapravo ne ljutim, na njihove roditelje da. Mali zuri ljuto ispred sebe i škrguće, ali ne mrda i šuti.
Nakon minute, jer to je dovoljno ili mi se više ne da, kažem:
- Sad možeš ići. – vraćam se u kuhinju i nastavljam jesti mahune.
U kući je mir.
Začudo, šogoricu moja intervencija nije zasmetala, a i da je, i nju bi posjela na kauč.
Što bi tek bilo da sam jela nešto što volim, a ne jebene mahune?
Pola sata kasnije, naletim na nećaka u hodniku, priđem mu s leđa, poklopim mu uši i nagnem se preko njega naopako, gledamo se u oči. Pogled povjerenja, osmjeh od uha do uha, zna da ga volim. A onda ga stisnem među nogama i proškakljam, dok on vrišti od smijeha.
- Tjeraj dalje. – lagano ga gurnem naprijed i nastavim svojim putem.
< | kolovoz, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora