Dnevnik toka misli

četvrtak, 08.08.2019.

Sise


Nemam grudi. Bilo bi krajnje neobjektivno reći da imam male grudi. Moje su definitivno kategorija za sebe.

Također bi bilo krajnje neobjektivno reći da nikada zbog toga nisam imala komplekse, ali ni uz najbolju volju ne mogu se sjetiti kada sam ih to točno trebala imati ili koje od njih. Pretpostavljam da nisam bila plodno tlo za njihov razvoj pa se nisu zadržali.

Ipak, postoji razdoblje kada sam zbog svojih nepostojećih grudi osjetila strah i nesigurnost.

Htjela sam dojiti. Zbilja, zbilja, zbilja sam silno htjela dojiti. I iako su me svi uvjeravali kako veličina grudi nema veze sa mogućnošću dojenja, samo sam znala da me nitko od njih nije vidio bez grudnjaka.

Kad je došao trenutak, mlijeko je poteklo.

I teklo je, i teklo i teklo.

Kad bi moje šareno dijete zgrabilo jednu, iz druge bi šiknuo mlaz od 15 centimetara, natopila sam gaza i gaza hvatajući te mlazove, potkošulja i majci vječno namočenih i uflekanih mlijekom. Dovoljna je bila pomisao na dijete, zvuk koji ispusti moj smotuljak dok spava, ili okrznuti nadlakticom bradavicu, i mlijeko je teklo i teklo.

Stajala bih pod tušem i gledala ta čuda koja su doslovno izrasla niotkuda, dok se mlijeko slijevalo niz moj mlohavi trbuh s crtom, i razmišljala:

- Kako ću se sada oprati kad mlijeko ne prestaje teći?

Kao čovjek bez nogu kojem su netom prije maratonske utrke izrasle noge, i on utrku istrči i pobijedi. Noge doduše opet nestanu, ali osjećaj ostvarenja ostaje.

Dojila sam godinu dana i četiri mjeseca.

Mozak je dio tijela u kojem najviše uživam, ali on zna zabrijati, krivo po spajati stavke, često i zablokirati, a ponekad galopira van kontrole i ne da se zaustaviti, stoga se i volimo i mrzimo, grozno kompliciran odnos. Međutim, dio tijela koji najviše cijenim zbog jednostavnosti našeg odnosa, su moje savršene, nepostojeće grudi.

08.08.2019. u 15:07 • 20 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora