Odašiljem riječi u prazninu. Čekam sudar s drugim riječima.
Poput šišmiša u mraku koji šalje zvučne valove kako bi znao gdje su prepreke. Kako bi se mogao orijentirati u prostoru, izbjeći razbijanje glave ili uloviti obrok za taj dan.
Ako se moje riječi ne sudare s drugima, prepreke nema. Obroka nema. One putuju u beskraj i gube smisao. Gluhe u svojoj samoći.
Tek njihovim lomljenjem i preoblikovanjem kroz tuđe umove one se ostvaruju i žive. Žive za mene.
Mozak rješava nedostatak prepreka razgovarajući sam sa sobom, supotstavljajući se sam sebi, postajući sam sebi obilni obrok.
Ipak, čeznem za egzotikom tuđih umova, jer i najraskošniji kanibalistički obrok na kraju dojadi.
Riječi su izvor nesporazuma. Pa zapravo i ne baš. Izvor nesporazuma su naša očekivanja, naše želje i naši subjektivno oblikovani filteri kroz koje provlačimo tuđe riječi.
Nesporazumi su brusni papir za upoznavanje drugih ljudi. Koliko obilja i zabave se krije u nesporazumima, koliko potencijala!
Kako sam puno pametna danas, sve mi dođe zlo od toliko prolijevanja. Dajte mi malo svojih umova, ogladnjela sam. :)
< | lipanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora