Dnevnik toka misli

nedjelja, 02.06.2019.

Dvostruki život


Večer je.

Sjedim na kauču. U lijevoj ruci držim knjigu S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu, Gail Honeyman. Gin-tonic mi je na dohvat ruke. Na televizoru Pongo i Perdita trče kroz snijeg.

Preko desne ruke presavijeno je moje šareno dijete. Glava dolje, noge u zraku i guza pod mojom bradom. Gleda crtić. Ne znam kako je došla u taj položaj, moja desna ruka je njena, moje kretnje su automatske i prilagođavaju se njenim akrobacijama.

Između dva odlomka knjige, ljubim joj guzu, a onda se prosvijetljena trenutkom počinjem smijati bizarnosti situacije. Iako je zapravo riječ o najobičnijoj svakodnevnici.

Moja lijeva polovica duboko utopljena u radnji romana, nijema i izgubljena, a moja desna u konstantnoj interakciji s djetetom odgovara na njene upite i komentira radnju crtića.

Moj dvostruki život.

Nakon nekog vremena, moje šareno dijete uzima svoju slikovnicu i traži da joj čitam. Zatvaram svoju knjigu.

Sada sam joj cijela posvećena.

Gasim crtić.

- Idemo u krevet pa ćemo čitati priču.

Naravno, buni se. A onda počinju taktike izluđivanja neprijatelja.

- Ja bi nešto papala.

Večerala je već jedno tri puta. Dodajem joj zdjelicu s maslinama. Zoba ih kao čokoladne bonbone.

- Idemo sada u krevet.

- Ja bi kakao. Topli kakao. Mooooolim te.

Nakon što je popila punu šalicu toplog kakaa, uzma posljednju maslinu iz zdjelice, strpa ju usta, i dok se meni lice grči od pomisli na kaos okusa u njenim ustima, pruža mi rukice i spremna je ići u krevet.

- Je li trebaš piškiti?

- Ne.

Kad pročitamo priču i ugasimo svjetla, reći će da mora piškiti. Kad se drugi put vratimo u krevet, tražiti će vode. Kad se treći put vratimo u krevet, zaspat će za pet minuta.

Smijem se u mraku dok se ona vere po meni i govori Pikiti pikiti, kao da tu šalu nisam čula već sto puta, kao da nisam umorna, kao da ne čeznem za time da moje ruke budu moje, a ne njene.

Nakon što zaspe posvećujem se sama sebi. Ali nikada u cijelosti.

02.06.2019. u 00:26 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< lipanj, 2019 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora