Dnevnik toka misli

petak, 01.02.2019.

Reklame

... dok ne složim neki pametniji tekst...

1.

Sjedim na wc-školjci i otkinem zadnji list papira. Okrenem se, ali tamo gdje inače stoje rezervne role, nema niti jedne.

Moj muž s druge strane vrata sluša neku divlju glazbu i oblikuje svoje modele aviona. Namjestim dugačku suknju tako da se ništa ne vidi i viknem:

- Filipe!

Ništa. Jako je koncentriran i ne čuje me, u prijevodu, odlutao je u svoj paralelni svemir.

- Filipe!!

Ništa. Oko njega može biti smak svijeta, ali glavno da je u njegovom svemiru sve pod kontrolom.

-Filipe!!!

Glazba se utišava…

- Zvala si? – odškrine vrata.

- Molim te dodaj mi wc-papir…. – neugodno mi je, ali nemam izbora.

Cerek na njegovom licu i pitanje:

- Je l' te mogu slikat?

- Ne! Ne možeš!

2.

Imati kupaonicu samo za sebe je luksuz koji si tek od nedavno opet mogu priuštiti. Međutim, još uvijek se najčešće kupam s djetetom u kadi. Četiri u jedan, okupam nju, okupam sebe, obavimo ozbiljne razgovore o vatrogascima kojima se pokvarila sirena i još se naigramo sa gumenim patkama i brodićima. I ono najbolje, kad ju uspavam, mogu se samo srušiti na krevet i proglasiti dan gotovim.

Pa tako, ja operem njena leđa, pa ona pere moja.Njeni mali prstići nježno trljaju moja leđa i stvaraju tanki sloj pjene. Ulazim u zen zonu. Nikad niti jedna masaža nije bila tako ugodna. Kao da me bezbroj leptira miluje svojim krilima.

A onda ona dohvaća četku za ribati nokte i počne strugati po mojoj koži. Vidim zvijezde i lansirana sam iz zen zone u tamnicu za srednjovjekovno mučenje. Pokušavam smirenim glasom zaustaviti postupak:

- Dobro je… mama je čista, ne treba više.

- T'eba, t'eba, tu t'eba. – nastavlja ribati dok se ja držim noktima i zubima za rubove kade.


3.

Dvogodišnjaci imaju panične napadaje kad se mame zatvore u kupaoni, jer eto odgovaraju na zov prirode. Stoga sam razvila naviku ostaviti vrata mrvicu odškrinuta kako bi moje šareno dijete moglo uvijek do mene. Moj muž je tu naviku, dakako, shvatio potpuno pogrešno.

Pa tako, usred zanimljivog razgovora o padu civilizacija kroz povijest, muž se ustaje s kauča, ulazi u kupaonu ostavljajući širom otvorena vrata i sjeda na wc školjku, ni na tren ne prekidajući izlaganje svojeg mišljenja. Raspored na našem katu je takav da se gledamo oči u oči dok on počinje obavljati što probavni sustav zahtjeva.

Kao u usporenom filmu, spoznaja se razlijeva mojim licem i ono mijenja boje, gluho „Ne“ otima mi se usana, ustajem se u panici i krećem zatvoriti vrata.

Muž me gleda zbunjeno:

- Pa možemo nastaviti razgovor…

- Ne, ne možemo! Nastaviti ćemo kad izađeš. – i zalupim vratima.

<	veljača, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv