Dnevnik toka misli

utorak, 20.11.2018.

Kaže moj otac

Mrvim suhu travu među prstima. Tvrda je i tanka, vlaknasta poput krute paučine, poput klupka konca.

Hladnoća mi prodire kroz lovačke hlače, ali stopala su mi topla, ugrijana hodanjem i probijanjem kroz grmlje i trnjinu. U beskrajnom sivilu neba i smeđih nijansi vidim eksploziju boja, a pustoš neobrađenih polja preda mnom, skriva obilje života.

Hodam. Dišem.

Zrak je suh, bez mirisa. Pokleklo, neobrano polje kukuruza šušti. Mrvim komad hladne zemlje među prstima. Nakon početnog otpora, ona se sasipa u prah nošen hladnim vjetrom. Pomirišem svoje ruke, ali na njima nije ostao miris oranice.

Pratim prijatelja, metar u stranu i metar iza njega, to mi pruža dobar pogled, a opet sam izvan smjera njegove sačmarice. Njegov pas, živo srebro, obrađuje teren.

Hodam. Dišem. Doma sam.

Kasnije na kavi u lokalnoj birtiji, šutim i smješkam se. Što bi drugo žena trebala raditi među lovcima. Šale se na moj račun, pokušavaju me izbaciti iz takta.

- Žena lovac, pa to još svijet nije vidio! Kamo ovaj svijet ide…

- Lovica…

- Ne daj da te zovu lovica, to su mačke, ti si lovkinja.

- Zašto nemaš psa?

- Koju pušku imaš?.... Aaa to ti je za veslanje, s tim možeš samo zatuči nekog.

Procjenjuju me. Kao i bilo koga drugog, uopće nije važan spol, novak je novak. Novaka se zafrkava. Kako čovjek reagira na šalu mnogo govori o njemu. Progutati ću još mnoge šale prije nego što zaslužim njihovu ozbiljnost.

Lovkinja sam.

U mojem društvu su reakcije minimalne, mnogi to ni ne znaju, ili su zaboravili na tu informaciju, jer to nije nešto s čime se hvalim naokolo. Bar me otac učio da se o nekim stvarima ne priča na sva zvona. Ili kako bi to Lord Chesterfield rekao svojem sinu – Znanje je poput zlatnog sata, izvadi ga kad trebaš vidjeti koliko je sati, a ne zato da bi pokazivao da ga imaš. Reakcije na internetu su često negativne, vrve neznanjem glede uloge lovstva u gospodarskom smislu kao i glede kulture lovstva, i nepoznavanjem mene kao osobe, ali tko sam ja da mijenjam misli drugim ljudima. Samo znam da u mojim mislima ima mjesta čak i za lovca vegetarijanca, i da po meni to nije nužno oksimoron. Internetski poznanik koji me tada još nije poznavao, kad je čuo da sam lovkinja izlanuo je … ona bi ubijala Bambijevu mamu! On se šalio, a ja neću ubijati Bambijevu mamu. Bambijeve mame su zaštićene zakonom.

Međutim, negdje duboko, zakopano u srži stvari, u ovoj priči nema šale.

- Bit će rata. – kaže moj otac.

Rečenica s kojom sam odrasla i s kojom živim. Rečenica koju slušam redovito, poput refrena, vrti se i mijenja nijanse, ali bit je jasna. I ja mu vjerujem. Vjerujem spletu njegovog iskustva, znanja, prošlosti, vjerujem njegovim sjećanjima i njegovom praćenju svjetskih događanja. Pamtimo Vukovar, svi, to je svetinja, ali što ćemo s tim pamćenjem, ako nismo spremni za drugi.

- Bili smo s lovačkim puškama protiv organizirane i dobro opremljene vojske. – kaže moj otac.

<	studeni, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv