Dnevnik toka misli

petak, 26.10.2018.

Ljubavnik

Loše sam volje. Ljepljivi nemir gnijezdi mi se u trbuhu. Predosjećaj, slutnja.

Dopuštam si misli za koje nisam sigurna da me vode kamo želim ići.

Moj um je kolodvor, moje misli putnici. Svih boja, mirisa i okusa. Redovni, povremeni i slučajni, užurbano iskaču s vlaka samo da bi promijenili vagon ili poput beskućnika žive na peronu. Kurve i opatice, radnici i jebivjetri, diktatori, kanibali, nimfomanke, umjetnici, pisci, luđaci i sveci, moji putnici, moje misli. Sve to sam ja i ništa od toga nisam.

Sjedim na klupi pod krovom, na kolodvoru moga uma i promatram tračnice. Koji putnik će danas svratiti?

Vidim ju, silazi iz vlaka lepršavog koraka. Stoji zamišljeno na peronu dok joj jesenski vjetar mrsi kosu. Udana je, majka je, sve u svemu zadovoljna svojim životom, i ujedno sve u svemu krajnje nezadovoljna svojim životom. Ta kontradiktornost njene srži ju malo brine, nije sigurna kako je to moguće, u pogledu kojeg dijela se zavarava? Zar je uopće važno.

Ona je žena u potrazi za ljubavnikom. Ne mužem, ljubavlju ili srećom. To sve već ima. Ona traži avanturu, neobaveznu i kratkotrajnu. Zašto ako ne želi mijenjati muža, ako ne želi mijenjati svoj položaj udane žene, ako ne traži sreću i ljubav? Dapače, nizašto na svijetu ne bi htjela povrijediti svoje najmilije. Unatoč tome, zabavlja se tom idejom, idejom ljubavnika. Eto tako, jer joj je došlo, jer ima plodne dane i poželjela je nešto novo, jer želi biti iskrena. Makar sama pred sobom, ako to već ne može pred nikim drugim, jer iskrenosti vrijeđa, povređuje i ruši. Iskrenost nije na cijeni, ambalaža zato vrijedi kao suho zlato.

Promatra prolaznike, i stare i mlade, ćelave, debele, hrome, visoke i niske, mišićave, nezgrapne, crne i plave, i svi joj se sviđaju. Sa svakim se može zamisliti u krevetu, jer tijelo je ionako samo kamuflaža za onu iskru u oku koju poželiš konzumirati, u kojoj se poželiš utopiti.

Razmišlja kako se to uopće radi? Kako nađeš ljubavnika? Taj krivi, naopaki redoslijed ne da joj mira. U romanima se ljubavnik pojavi, sam od sebe i protiv volje junakinje zakrpa rupu u njenom životu. Junakinje romana ne odlučuju o tome, sretnu nekog, iskre se zapale i već su zapetljali radnju, a čitatelj užurbano okreće stranice. Što ako ljubavnik nije na vidiku, nema iskri, nema tog ključnog elementa da bi se zakomplicirali odnosi? Nema zapleta.

Samo vrludave misli, potisnute želje i jesenski vjetar u kosi.

Kratki polu osmjeh otme joj se s usana, i ona opet ulazi u vlak. Napušta kolodvor mog uma. Hoće li sutra opet svratiti?

Budimo iskreni, ona je već odavno redovan gost.

26.10.2018. u 13:33 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< listopad, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora