Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 07.05.2018.

Danas grizem


Zrela sam za godišnji odmor. Zrela kao kruška. Ma što govorim, već sam fermentirala, tko bi zagrizao u mene dobro bi se napio. Da mi je sada jedna dobra ljuta. Kvragu, ni piti ne smijem, dijete u jutro ne pita da li si mamurna ili ne. Kao što ne pita niti da li si umorna ili ne, niti da li bi rado piškila sama bez da me gledaju te plave oči i pitaju:

- Mama, ta ladiš?

Sve mi se prosipa kroz prste, trebala bi mi jedno tri dana intenzivne njege, a onda tri dana mračne komore pa tri dana ležanja na suncu. Nakon toga možda bih se opet mogla fokusirati.

Zdrava sam kao drek, kako se to izvoljeva izraziti moj muž. Internistica je bila nešto pristojnija u svojem izričaju pa je rekla da je sve u redu, ... samo ste anemični, zalihe željeza su vam niske.

Zdrava kao drek i spremna puknuti kao kokica. Danas su mi usporedbe zadivljujuće originalne i živopisne.

Sistematski je iza mene. Isprepipali su me, ispikali, zavirili gdje treba i gdje ne treba, premazali me onim gelom za uzv od glave do pete, da bi mi na kraju rekli što znam od osnovne škole, fali mi željeza. Iako moram priznati, svi su doktori i doktorice bili krajnje ljubazni i profesionalni.

Doduše, jednom od doktora sam vjerojatno ostavila gorak okus u ustima. Pitao je u šali, dok mi je pregledavao abdomen:

- Nema posla, ha? – misleći na moju struku i radno mjesto, što je bilo toliko apsurdna pomisao da ju moje moždane vijuge nisu povezale s mojim poslom, već podigle na višu razinu generalizacije stanja u Hrvatskoj.

- Ima posla u Hrvatskoj, samo ljudi ne žele raditi. – trenutak je šutio, pa rekao.

- Niste me razumijeli, mislio sam na vaš posao, šalio sam se.

Kanije mi je kolegica, koja je bila prije mene na redu, rekla da je njoj ispričao kako ima pet ponuda za odlazak iz Hrvatske. Tek mi je onda sinulo. Čovjeku koji ima posao i plaću par tisuća veću od moje, i koji se dvoumi da li napustiti Hrvatsku, rekla sam – ... ljudi ne žele raditi.

Riječ je o nečemu što tvrdim upornošću mazge već mjesecima svakome tko želi slušati. Tvrdim, jer to proizlazi iz mojeg radnog i osobnog iskustva. Azilanti bez znanja jezika i bez rodbinskih veza pronalaze posao u roku par mjeseci, dok naši ljudi sklapaju sporazumne otkaze ugovora o radu na neodređeno vrijeme (držala sam te dokumente u rukama), ako ćemo o NKV i SSS, a ako ćemo o VSS, svi moji kolege s faksa su zaposleni, svi vježbenici koji su prošli kroz moje ruke su se zaposlili.

O da, znam, nisu to poslovi koje sanjamo, plaće koje želimo, uvjeti koji bi nam odgovarali, to nije predmet moje tvrdnje. Moja tvrdnja je – U Hrvatskoj ima posla, samo ljudi ne žele raditi.

Niti ja ne želim raditi. Želim otići na godišnji odmor od svojeg života. Pobjeći poput najveće kukavice, pobjeći od svojeg glupog mozga, svojih glupih planova, svojih je... obveza, rodbine, pranja veša, ribanja wc-školjki i brisanja je... prolivenog mlijeka.

Da sam bar u pms-u, mogla bih sve svaliti na to, i reći samoj sebi za dva dana bit ćeš kao nova. Ali nisam.

Danas čak ni je... pisanje ne pomaže.

Ma znam u čemu je problem... fali mi željeza...

Idem zabiti zube u neku kovanu ogradu!

07.05.2018. u 09:17 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< svibanj, 2018 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora