Dnevnik toka misli

utorak, 20.03.2018.

Žlice i tanjuri

Kaže mi muž neki dan:

- Ovdje su neke žlice koje nisu naše.

- Znam, to su žlice moje mame. – odgovaram ne dižući pogled sa stranica knjige. Dijete spava, to je mojih pet minuta.

- Vrati joj te žlice, ne volim jesti s njima. – čudno, čini se da u svakom bešteku postoji i ona neka žlica koju ne volimo, zbog oblika, ili navike.

- To su žlice koje nikada neće biti vraćene. – odgovaram, podižem pogled i pričam mu priču.


Riječ je o dvije žlice, jedna je iz servisa moje mame, druga iz servisa moje bake, ali obje sam uzela iz ladice moje majke. Netko čuva fotografije svojih dragih, ja čuvam žlice.

Svoju baku s mamine strane, dok je još bila pokretna i zdrave pameti, pitala sam da mi da mlinac za kavu. Rekla mi je da ga uzmem nakon njene smrti. Nisam čekala taj trenutak. Uzela sam ga isti dan. Svojeg oca nisam čak ni pitala kad sam mu iz radne sobe uzela stare glinene vrčeve, koje je pak on donio još iz kuće svojih pradjedova.

Ljudi žive dokle god ih se netko sjeća. U mojem umu nema sjećanja na izgled mojih pradjedova, nisam ih nikada upoznala, a stare crno bijele fotografije su mutne i pune kontrasta. Međutim, jedan pogled spušten na te vrčeve, i ja ih se sjećam. Sjećam se njihove osobnosti, njihovih radosti i boli, njihove svakodnevnice, oni oživljavaju u meni poput suhe mahovine poprskane vodom.

Čuvam i tanjure.

Jedan stari, sivi, debelih rubova od teške gline. To su moji pradjedovi sa tatine strane.

Jedan lagani, porculanski, sa zlatnim viticama izvezenim preko bijelog ruba i modre sredine. To su praroditelji s majčine strane.

Jedan iz Češke, suvenir s putovanja mojih roditelja, oslikan s bezbroj različitih lica, brkatih, mladih, sa šeširima ili bez. Njega sam čak uspješno razbila u nekom trenutku, ali muž mi ga je opet slijepio. To je komplicirani odnos mojih roditelja.

Jedna tanjur-zdjelica, poklon Filipovog oca s nekog putovanja, oslikana širokim potezima kista, plavom, žutom i crvenom bojom. To je priča koju će čitati moja kćer, jer meni ne znači ništa.

I onda je tu još jedan tanjur. Tanjur iz servisa moje sestre. Boje bijele kave, sa šumom blijedo rozih cvjetića uz rub.

Pitam se da li će moja kćer jednoga dana toj zbirci dodati moj tanjur. Svjetlozeleni, iz Ikee, jednostavan i funkcionalan. Iako mi se čini da taj ne odražava moju osobnost, bar ne potpuno. Možda s vremenom pronađem neki koji će uvjerljivije pričati moju priču.

Žlice, tanjuri, uspomene. Uspomene na nešto što se dogodilo, ali i na ono što se još nije dogodilo, nešto čega još nema, ali će doći. Doći će sumrak mojih dana, i te žlice i tanjuri biti će moji Madeleine kolačići. Ruke koje su ih dodirivale, koristile, prale, obroci koje su nosili, sve su to priče koje se preda mnom oblikuju i rastu, koje čitam otvorena duha. Te ruke, ti ljudi žive u meni, u mojoj krvi. Živa povijest, kojoj će još mnogi biti pridodani.

Bojim se da ću živjeti dugo, puno duže nego što bih htjela. Baš zato jer ne bih htjela, baš zato jer je za mene smrt poput zvona koje označava kraj nastave. Ili kako je to jedan stari egipatski pjesnik rekao, smrt će biti poput lahora na licu kad izađeš iz kuće nakon duge bolesti.

20.03.2018. u 09:55 • 17 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora