Dnevnik toka misli

petak, 11.04.2014.

I razum uze srce u naručje...



Mislila sam da se nikad neću htjet vratiti u srednju školu. I ne želim. Ne vidim smisla u tome da želim nešto što je prošlo i što više nikad neće bit, kao niti nešto što je nemoguće. Volim svoje sada, sada je nešto s čime mogu početi, gdje mogu nešto učiniti, što mogu mijenjati i prihvatiti. Ipak, zavidim sebi iz onog vremena, kad sam još željela svoje snove, kada je njihovo ostvarenje bio cilj.

Budisti smatraju da je jedini način da se oslobodimo boli i patnje, tako da se oslobodimo navezanosti. Sada kad se ravnodušnost u mene zavukla - tiho, nenametljivo, samo je došla i sjela u sredinu, a sve ostalo napustilo je brod što tone - sada čeznem za svojim željama.
Tugujem za svojim snovima, za boli i patnjom, jer ovo mrtvilo u meni se ne daje nikome, ne služi nikome, ne gradi ništa, ne stvara i ne ljubi.

Kažu da suprotnost ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost.

Strah mi se sapleo u grlu.

I razum uze srce u naručje, i odvede ga na sigurno.


Možda sam samo dobila rat, a nisam primijetila, pa tugujem, jer se ništa ne događa, a ja bih još ratovala, još bitki vojevala, ispucala zadnje zalihe municije, a kad tamo pustoš, neprijatelja nema. Ili mi je dojadio, pa sam stala, i pustila, pustila da se život događa nekome drugome. Neka netko dugi uzme kormilo, i smisli odredište, isplanira put i puše u jedra. Neka prolazi, mahnut ću mu, poželjet mu sreću, možda udijelim i koji savjet, jedan od onih nedjelotvornih. Jedine koje znam.

Raspadam se, komadići mene otpadaju, pokušavam ih pomest da ne stvaram smeće, ali kao da time još više zasmetim pa odustajem od toga, zakrpam neke dijelove selotejpom dok se ne zavučem, daleko od pogleda, gdje nitko neće primijetiti hrpicu pepela.

I razum uze srce u naručje, jer sada je krhko i ne razmišlja suvislo, i ne treba donositi odluke, samo ga treba uspavati, da odmori, a onda ćemo mu skuhati čaj, i pustiti da gleda crtiće.

I razum uze srce u naručje…



11.04.2014. u 12:26 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora