Jutro je bilo divno. Sinoć sam pomaknula budilicu na pet minuta ranije. Kao da sam si jutros time dodala pola sata, a ne pet minuta.
Sunce se rasulo po spavaćoj sobi, otvorila sam prozor i udisala jutarnju hladnoću. Narančasto šarenilo plesalo je na zaslonu mojih kapaka, svježina je osvajala moje toplo tijelo, bistrina se proširila mojim umom, a duh postao spreman za nove izazove.
Molitva mi u tim trenutcima navire kao iskonski poriv. Da me nikad nitko nije naučio moliti, da nikad nisam bila krštena, da nikad u mene nisu usađeni običaji, u tim trenutcima, vjerujem, zahvalnost bi skliznula s mene bez moje volje, divljenje bi se razlilo kao kad brana pukne, upila bih djela Umjetnika nad umjetnicima halapljivo, gubeći se u raskoši Njegovog uma.
Moj prozor,
moje klecalo,
moje mjesto molitve,
gdje me jutra ohrabruju,
kiše sapiru moju bol,
a zvijezde mi pričaju o snovima.
< | ožujak, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora